Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Nebojša Milenković

Kraj urezan iznutra

 Branko Miljković (1934─1961)Branko Miljković (1934─1961)

U noći između 11. i 12. februara 1961. godine u blizini Ksaverske šume na periferiji Zagreba ubijen je pesnik Branko Miljković.  


BRENDOVI NOVOG SADA: 8 TAMBURAŠA, 15 BATINAŠA,...

Pretučeni glumci (foto:Jovan Jarić, BLIC)Pretučeni glumci (foto:Jovan Jarić, BLIC)DOBRODOŠLI NAZAD U MRAK 90-ih →Nastavak posta:FANTOM IZ POZORIŠTA 

Glumci Emil Kurcinak, Dragan Zorić i Zoran Andrejin noćas su brutalno pretučeni na svom (štrajkačkom) radnom mestu u novosadskom Pozorištu mladih!


FANTOM IZ POZORIŠTA

Pozorište mladihPozorište mladihVišemesečni protesti glumaca novosadskog Pozorišta mladih i njihov sukob s direktorom Tomislavom Kneževićem, od početnih incidenta i sukoba na žalost već su postali hronično stanje. Podsetimo, počev od sredine oktobra 2006. godine gotovo kompletan glumački ansambl (18 od 20 glumaca) i većina zaposlenih u ovom najstarijem lutkarskom pozorištu na teritoriji bivše SFRJ stupilo je u generalni štrajk.


PRIČA O GUTANJU ŽABA : u susret pregovorima o formiranju buduće reformističke vlade Srbije

##Prisećajući se čuvene metafore dr Zorana Đinđića o gutanju žaba, prvo što pada u oči je činjenica da njen nastavak više nije ni malo optimističan. Tek, u ovom trenutku jedino izvesno je to da će na svom produženom putovanju u normalnost Srbija, odnosno njeni građani morati da progutaju još mnogo žaba... Ako im se pre samo par godina možda i znao broj i veličina – danas više niko sa sigurnošću ne zna ni koliko tih žaba više ima, niti koja je od njih najveća. Hibernirana dvanaestomartovskim pucnjem Srbija je nastavila po starom: uzdajući se u čudo da ih je mnogo manje nego što na prvi pogled deluje, ili pak s naivnom verom da će iste jednostavno nestati ─ odnosno da će ih umesto nas progutati neko drugi... Zajednički imenitelj dosadašnje sporosti naše tranzicije postaje nepotrebno množenje i gojenje žaba... 


Izbor između 5.oktobra i 12.marta → kratak vodič za neopredeljene...

Biraj da biraš...Biraj da biraš...● Energični i odlučni ili tunjavi i metiljavi?!

● Vizionari ili demagozi?!

● Peti oktobar ili dvanaesti mart?!

● Oni koji su verovali u 5.oktobar ili oni koji su poverovali u 12.mart?!


San o normalnosti – jedna srpska vizija

foto: aleksandar anđićfoto: aleksandar anđićKao čovek koji je realnosti uvek išao u susret, prevaziđenim srednjevekovnim modelima i konceptima države i nacije Srbije devedesetih, dr Zoran Đinđić je suprotstavio je viziju modernog, emancipovanog, građanskog društva. U društvu laži govorio je istinu, narod sklon mitomaniji i samozavaravanjima konstantno je suočavao sa istom. Učio da se između pragmatizma i idealizma današnji svet uvek odlučuje za ovo drugo. Maničnom strahu od (bilo kakve) promene suprotstavljao je jasnu viziju i konkretne primere u kom pravcu ta promena treba da se odvija. Lestvicu je svakodnevno podizao, sa punom svešću o izgubljenom vremenu i jedinstvenoj šansi koju su srpsko društvo i država imali...


PATRIOTE IZ HIPERMARKETA

Novi Sad, decembar 2006.Novi Sad, decembar 2006. 

Zajapureni starčići koji ovih dana svoju vitalnost stavljaju na probu čekajući i po  40 sati na otvaranje novih hiper / super / ultra / mega marketa možda su najrečitija slika postkomunističke, tranzicijske Srbije. Kad čovek vidi ti naši građani ─ sa sve slikom bakice priklještene stampedom na otvaranju hipermarketa u Novom Sadu ─ uz dozu sažaljenja prema tim nesrećnicima, ne može da ne bude ispunjen i besom, ogorčenjem pa čak i gađenjem...


STVARNO SE NISAM NADAO...

..U Nemačkoj, prvo su došli po komuniste - ja se nisam usprotivio, jer nisam bio komunista. Onda dođoše po Jevreje - ja se nisam bunio, jer nisam bio Jevrej. Onda su došli po unioniste - ja nisam protestovao, jer nisam bio unionist. Onda su došli po Katolike - ja se nisam protivio, jer sam bio Protestant. Kad su došli po mene, više nije ostao niko ko bi mogao da se usprotivi...                                                                        Martin Niemoeller 

Nedavno, u Boru pretučena je istoričarka umetnosti Jelena Miletić. U Kikindi lokalna gradska vlast nakon intervjua splitskom Feral Tribune-u poziva na linč književnika Srđana V. Tešina.


Nova skulptura u Vojvodini 1980-2000.

Dragan Rakić, Budućnost, 1992.Dragan Rakić, Budućnost, 1992.Kao odmor od tzv. velikih, istorijskih tema, ukoliko vas od 7 do 24. decembra put nanese u Novi Sad, vašoj pažnji preporučujem studijsku izložbu Nova skulptura u Vojvodini 1980-2000, u organizaciji Muzeja savremene umetnosti Vojvodine čiji je autor i kustos Suzana Vuksanović .


EKOLOŠKI GENOCID

Apel za spas Porodice bistrih potoka

Foto: VremeFoto: VremePorodica bistrih potoka je mala utopija. Šansa ovog čovečanstva je u malim a ne velikim utopijama. Svako treba izgraditi svoje ostrvo radosti i boljeg života izbegavajući totalitarizam kao neminovnost ovog sveta (kapitalizam, komunizam, tehno-fašizam).    

 Božidar MANDIĆ, Porodica bistrih potoka


Dosadna Srbija

→ ili: STRPI SE MALO DOK NE UMRE BABA...  

 Već deceniju i po zamlaćuju nas tzv. velikim temama: država, Ustav, Srbi izvan Srbije, ratovi, granice, Kosovo, dostojanstvo, demonstracije, bombardovanje, demokratija, tranzicija, onda opet Ustav,...


O tome ko (i kako/čime) doprinosi radikalizaciji Srbije

Šešelj u akcijiŠešelj u akcijiRadikali definitivno nisu glavni problem ovog društva, kao ni birači i pristalice naopake i mazohističke politike koju ova stranka personifikuje. Da jesu, stvar bi bila prilično beznadežna, pošto ti ljudi neće jednostavno nestati. Zato i priča ako ne pobedimo mi doći će radikali više nije dovoljna najmanje iz tri razloga:


Miki iz Kupinova

Tiranija palanke je tiranija uvida u sve, ili tiranija ove apsolutne jasnosti i javnosti svega…    Radomir KONSTANTINOVIĆ   

                                                    

Veliki bratVeliki bratJedva čekam kraj Velikog brata. Ali ne da bih saznao ko će uzeti 100.000 E. To me uopšte ne zanima. Već zato što ne malom broju ljudi, među koje i sam spadam, već poprilično teško pada činjenica da se, kako ovaj cirkus duže traje, u sve većoj meri gubi razlika između TV Pink-a i TV B92 – jednako kao što teško podnosim i kada vidim šta se sve danas štampa u Danasu, ili promaju koja s vremena na vreme produva kroz Vreme... Ali Veliki brat... E, taj stepen institucionalizovanja dosade i banalizovanja svakog smisla – sa sve višesatnim direktnim prenosima ljudi koji spavaju – je valjda otelotvorenje Koštuničinog sna o dosadnoj državi. U toj državi će, valjda, svaki medij da nam liči na Kurir a sama država na Skupštinu Srbije – u kojoj ćemo prisustvovati, kako smo juče videli u direktnom prenosu skupštinske sednice,  Vučićevim, Vučelićevim ili Dačićevim besramnim, besomučnim tiradama o moralu (?!)  i o političkom nasilju (!?)... Strašno...

No, vraćam se temi, ključno mesto, dakle, u priči o Velikom bratu svakako pripada famoznom Mikiju iz Kupinova koji ovih meseci nesporno postaje nacionalna mega–zvezda. Zvanična verzija glasi da je Miki dobrovoljno izašao iz Kuće – a zapravo je istu izneo sa sobom u, kako on kaže, slobodu. Veliki brat je sada svuda oko Mikija.


Priča o spomenicima

       Prethodnih meseci u Novom Sadu glavne teme bile su  pre/imenovanje ulica i uklanjanje, odnosno postavljanje spomeničkih skulptura u javnom prostoru. Najpre je, u maniru uhodane tradicije slobodarskog Svilajnca, na dnevnom redu bila inicijativa o ukidanju ulice sa imenom dr Zorana Đinđića, (kasnije se ispostavilo da se radilo tek o probnom balonu ), da bi, nekako paralelno s navedenom, na red došle ideje o nazivanju jednog bulevara imenom Slobodana Miloševića baš kao i o postavljanju spomenika bivšem haškom optuženiku u vojvođanskoj prestonici. Takođe, ne tako davno neko se već dosetio da bi iz Zmaj Jovine ulice trebalo izmestiti spomenik Jovanu Jovanoviću Zmaju…  

       Dok su priče o ulicama za sada ostale na kontemplativno-kafansko-skupštinskom nivou, sa spomenicima stvari su otišle malo dalje: istovremeno sa za sad nerealizovanom idejom o uklanjanju spomenika Janiki Balažu sa Trga neznanog junaka (postavljenog 2003. godine na prilično nezgrapan i nepromišljen način, uprkos tada izraženom protivljenju gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture), novi gradski oci odlučili su da "na dan kada je srpska vojska umarširala u Novi Sad" postave monumentalni spomenik Jaši Tomiću! 


JEDINSTVENA SRBIJA

Imre Sabo, Pogled u budućnost, 2006.Imre Sabo, Pogled u budućnost, 2006.

Ne znam za vas – ali ja se nekako pribojavam jedinstvene Srbije. Pozivi na jedinstvo ovde su uvek bili u funkciji pogroma nad drugim/drugačijim i njegovom pravu na razlikovanje. Na stranu šta u novom Ustavu piše, (valjda se ne zagovara genocid, ne daj bože [pravde]), ali u XXI veku u modernim i politički emancipovanim društvima način na koji se nešto (a kamoli Ustav) usvaja morao bi biti  isto toliko važan koliko i ono što u tom nečem (a kamoli Ustavu) piše.  


Syndicate content