podloga za (jedan od) plakata 10. HSF, autor - Tihomir Tikulin Tico
Život je nekom majka, nekom ba(j)ka, nekom vic, a nekom strip... Ja bih strip, ako mogu da biram.
Dobro sad, život može biti i svašta nešto treće, ali bih tim dodatnim pobrojavanjem rasplinuo poetsku nit kojom sam namjeravao da ovaj blog usmjerim i povežem sa X, jubilarnim,
bilo, pa prošlo, što i jeste odlika jedne jednokratno neprolazne mladosti.
Nisam siguran koji je od uobičajenih blogovskih zavidljivaca, gunđala, pljuvača, kvariša, mrzitelja... pre 15-20 dana na nekom blogu komentarisao moju sasvim usputnu opasku da sam bio dugogodišnji dobrovoljni vatrogasac. Ne znam koji ali sumnja, naravno, pada na jednog od dva najveća zajedljivca i zavidljivca, predstavnike sitnodušne mizernoegzistencije. Dakako da bi se lako moglo naći, mislim da je na blogu kod Zili ili Wua ali nije mi to cilj.
Mojoj generaciji naše more bilo je od Ankarana do Ade Bojane. Normalnima je sve to bilo podjednako blisko i podjednako naše, bez ikakvih nacionalnih ili političkih razlika.
Naravno, bilo je onih koji nisu voleli Portorož, Piran, Izolu i sva 3 preostala mesta na slovenačkoj obali, neki što im je bilo teže da se sporazumeju nego na ostatku obale, drugi zato što to more baš i nije neko. Drugima se, opet, nije mililo crnogorsko
Prošle godine mi se ubio prijatelj. Uspešan, profesionalno ostvaren, sa sjajnom porodicom, drag, društven, dobar prijatelj, čovek o kojem je moguće reći samo najbolje. Družili smo se i privatno i porodično i profesionalno. Uvek je bio raspoložen, druželjubiv, ekstrovertan, sasvim u skladu sa svojom profesijom koja zahteva umetničko oblikovanje velike grupe tako da sve funkcioniše kao celina
Kada ste u prirodi, šta radite? Uživate na suncu; branite se od komaraca; prija vam miris borove šume; boje. Nejasno se svesni opšteg utiska, tu i tamo vam pažnju privuče nešto posebno. Ne tražite mahovinu na kori drveta kako bi saznali gde je sever, osim ako se niste izgubili. Ne premeravate cvetnu livadu, osim ako niste geometar. Našavši se u lepoj zgradi ne razmišljate o nosivosti lifta u njoj.
Tako je i kad se nastanite u nekom muzičkom komadu. Ne udubljujte se previše.
Sve ovo što Srbija i njeno stanovništvo proživljavaju tokom proteklih 25 godina je poraz običnog, normalnog, prosečnog ljudskog bića.
Jedna diktatura - komunistička, zamenjena je drugom - kapitalističkom.
Socijalističko, samoupravno jednoumlje preformulisano je u neoliberalno nulaumlje.
Tzv. parlamentarna demokratija je samo kulisa za beskrupulozno pljačkanje društvene i državne svojine Republike Srbije.
Politička klasa je skupina polit-etno preduzetnika, tzv. podizvođača radova, koji su od politike napravili biznis, u interesu glavnih vlasnika, počev od korporacija i banaka do tajkuna i tajnih centara ekonomske moći.
Političke stranke su diktatorski ustrojene, sa bespogovornim vođama i lažljivim programima.
Demokratske institucije su ili nerazvijene ili marginalizovane. Podela vlasti je mrtvo slovo na papiru. Vladavina zakona je ograničena stranačkim interesima i uticajima.
Omaž mrtvom prijatelju
Praskozorje, samo što nije svanulo.‚
Od silnog drndanja i nadglasavanja, međusobnog i sa galamom gostiju iscpljeni ćute i radio, i Grundig kasetofon, i oba televizora. Za trpezom svi već baldisali a stolovi još krcati. Od ptice mleka, tako je za Perin rođendan i srpsku (i cigansku, i cigansku! - rekao bi on) moralo da bude. Jagnje, i prase, i jare. I roštilja, i karađorđevih, i pohovanog, i pilećeg i ćurećeg. I kao na svakoj ciganskoj sofri uz meso i kolači, i torte. I sve što poštena kuća pred goste mora da iznese. I tako već rudi i miriše na ledeno zimsko jutro. Još poneko mrljavi po tanjiru, a za gutljaje se više ne zna da li će napolje ili unutra.
„Eh, da mi je sad jedan burek sa sirom..."
Svi se okreću prema nesvetu koji zakrvavljenih očiju i sa podjebavačkom grImasom koja simulira šeretski osmeh gleda u domaćina.
Pera se samo sa smeškom, bez trunke oklevanja i sekunda razmišljanja, oblači i kaže: „Saće, brate."