U dvodelnom dokumentarcu "How climate made history" autori iznose smelu tvrdnju po kojoj je čitava istorija oblikovana klimatskim promenama. Počev od globalnih, čija se vremena trajanja mere milenijumima, i koje utiču na stvaranje i odumiranje pojedinih vrsta, do lokalnijih, u kojima klimatske preturbacije koje se mere vekovima utiču na masovne migracije, kao i na nastanke i nestanke mnogih civilizacija. Pa sve do onih sasvim sporadičnih, koje jednako mogu uticati na uspone i padove ideologija, izbijanje revolucija, ili u najmanju ruku na snaženje i padove dinastija, ili početke i krajeve regionalnih i svetskih ratova.
Svima su nam poznata nasleđa ovih prostora, ali, zar ubrzanje istorije kome trenutno i sami svedočimo ne postavlja između ostalih i pitanje da li u međuvremenu možda ne nastaju i obrisi nekih novih Balkana. Jer, koliko god da je možda vekovima stvarno i predstavljao mesto frontalnog sudara Zapada i Istoka, da li je danas ta granica ipak pomerena nešto više prema istoku.
Poznati filozof je još davne 1800. godine rekao kako zrno peska može vekovima u budućnosti da izazove uspon ili pad čitavog jednog carstva. Radi se, naravno, o do sada bezbroj puta pominjanom „Efektu leptira" (po kome insekt mašući krilima na udaljenom rajskom ostrvu može da izazove nasumičan sunčani dan na Kopaoniku), ali da li je tako nešto moguće i u nedokučivim vrtlozima istorije, od kojih jednom možda upravo sada i sami svedočimo.
Alijansa diktature i Silicon Valley-a.
tess1
Koliko god sitkomi nekima možda delovali trivijalno, puni stereotipnih likova i tema, površnih prikaza svih mogućih slojeva urbanog i ruralnog stanovništva, kao i plitkih i predvidljivih poruka, mnogi su odavno uvideli da bi ih trebalo shvatiti krajnje ozbiljno. Kako zbog prilično složenih političkih, ideoloških ili društvenih poruka koje se njima prenose, tako i u smislu formiranja nekakvog globalnog kolektivnog pamćenja, možda čak i više nego bilo koji drugi medij. Jer, popularna kultura je odavno postala glavni prenosnik ideja, po nekima i više nego što su to danas formalno obrazovanje ili umetnost. A opet, televizija je kraljica popularne kulture, uz sitkome kao nesporne kraljeve televizije.
Ili, zašto bogati ne mogu da odole Wellness-u? Naime, mnogi kulturu, a ponekad čak i kult Wellness-a poistovećuju sa pseudonaukom, ali pomešanu sa taman toliko nauke koliko je potrebno kako bi se sve učinilo donekle uverljivim. Sad, neko bi od bogatijeg dela društva ipak očekivao nešto realniji i pragmatičniji pristup, ili, ako ništa drugo, najmanje viši nivo obaveštenosti. Pa opet, uprkos svemu, upravo najbogatiji godinama unazad postaju zamajac industrije Wellness-a, vredne po nekima preko 4,5 triliona dolara.
Ukoliko ste mislili da je zaboravnost isključivo loša, i da bi pre mogla da znači kako bi zbog nečega trebalo da se zabrinete, više međusobno nezavisnih istraživačkih timova bi imali štošta da dodaju na tu temu. Naime, ukoliko ponekad i zaboravite nečije ime ili rođendan, kao i razne druge detalje, to bi, pored mnogih stvari koje bi vam inače verovatno prve i pale na pamet, moglo da znači i - da ste hiperinteligentni.
Koliko god da je pojava kinematografije, zajedno sa naizmeničnom strujom ili motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, već u 19. veku nagovestila dolazak novog doba, prvi filmovi su bili eonima daleko od nečega što danas pod njima podrazumevamo. Naime, u nekakvim začecima oni su u principu bili dokumentarni - mogli ste da gledate vozove kako promiču pored zgranutih posmatrača, ili da se radujete zajedno sa radnicima na izlazima fabrika. Sve dok se neko nije dosetio kako bi filmovi možda bili mnogo interesantniji ukoliko ne bi bili posvećeni realnim, već pre nekakvim fiktivnim likovima - čime je, po mnogima, upravo i započeo 20. vek.
Uskoro će godišnjica terorističkog napada na SAD od 11.9.2001. godine, što pokreće različita pitanja, uključujući i ono na kojim se sve nivoima uopšte i vode ratovi. Naime, mnogi će reći da je osnovno obeležje terorizma to da je jedan od ključnih ciljeva, možda više nego i bilo koji drugi, napad na simbole nekog društva. Gde se ova definicija, neretko, može sa terorističkih napada proširiti i na mnoge druge, čemu smo i sami, što u bližoj, što u daljoj, a čak i u nedavnoj prošlosti često mogli da posvedočimo.