Pre neki dan sam gledao film u kojem glavni junak, TV zvezda, dolazi u neko malo zabačeno mestance da obiđe grob starog dobrog prijatelja kome nije bio na sahrani i da poseti osobu koja mu je napisala dirljivo pismo. Na njegovo iznenađenje umesto devojčice koju je očekivao, zatiče staricu sa odraslom unukom, devojkom. Starica je oduševljena, ne može da vjeruje da je takva zvezda potegla dugačak put da bi je upoznala. U toplom i prijatnom razgovoru u jednom trenutku ona ga pita kakav mu je bio život izvan TV studija. Sve same sitnice, odgovara on. Na to će starica: Ne,
Onaj koji se upušta u neki svirep poduhvat mora zamišljati da ga je već ostvario, mora sebi nametnuti budućnost isto onako neopozivu kao što je i prošlost. H.L. Borhes
Savetovano mu je da uvek skreće levo, bio je uobičajeni postupak za otkrivanje središta nekog lavirinta. Bio je praunuk onog Ts'ui Pena koji se odrekao položaja upravnika Junana da bi napisao roman i da bi sagradio lavirint u kome će se svi ljudi izgubiti. Trinaest godina je vredno radio dok ga ruka jednog stranca nije usmrtila a lavirint niko nije pronašao.
Doktor i njegov prisni prijatelj
Empatija, šta to beše?
Vikipedija veli: Empatija ( od grč. εν — у, i grč. παθος – osećanje, strast) doslovno označava saosećavanje, uživljavanje. Empatija podrazumeva sposobnost da se emocionalno razume šta druga osoba doživljava. U suštini, to je stavljanje u tuđu poziciju i doživljavanje tuđih osećanja. Termin Empatija je prvi put uveden 1909 godine od strane psiholiga Edvard B. Tičnera, kao prevod nemačkog termina Einfühlung( što znači: osećam za ). Empatija nam omogućava da razumemo druge i često nas prisiljava
Nikako i svakako ili, bezbroj je, više neznanih nego znanih, puteva do sreće. Pre svega mora se znati da sreća nije dugotrajna. Sreća se sastoji od bezbroj kraćih ili dužih trenutaka. A ipak, da skočim sebi u usta, sreća može biti i dugotrajna, kao sreća u ljubavi, koja može trajati 40, 50 i više godina. Ali i ta ili takva sreća je isprekidana svakodnevicom, brigama, većim ili manjim, siromaštvom, bolestima, gubicima, nesrećama... Ipak i osmeh voljene osobe je sreća. Pogled na lepotu devojke/žene izaziva osmeh i sreću ma koliko kratko trajala. More i ulazak u njega je sreća.
On je bio snažan i naočit muškarac. Levo oko mu je bilo plavo a desno je gledalo u prošlost. Imao je kovrdžavu bradu kao Hamurabi a glavu je brijao te se caklila kao pun mesec nad Ohridskim jezerom. Bio je obučen u vuneno odelo satkano od snova stada ovaca sa Durmitora. Vunene čarape su mu bile u dubokim čizmama. Pred njim je stajala njegova izabranica, njegova ljubav. Ljubeći je, svojim čeličnim jezikom polomio je ogledalca u njenim očima. Slomljeni staklići pali su na pod između njih i pretvorili se u proso. U isti mah doletelo je jato vrabaca sa Bosfora i počelo da zoblje proso.
Dijalog (od staro Grčkog Dialogos što znači razgovor), predstavlja vođenje usmenog ili pismenog razgovora.
Svesna upotreba dijaloga počinje kod Sofista, koji im služi za saznavanje ili raspravljanje problema u smislu klasične Dijalektike (Teze i Antiteze). Literalno se može naći u Sokratovim dijalozima
Poštovani gospodine lave,
Dozlogrdilo nam je kao i našim precima da sa strahom dolazimo na pojilište! I svim ostalim životinjama, zebrama, antilopama, sitnim zverčicama... A sve zbog vas i vaše uže i šire porodice! Iz tog razloga vam predlažem a predlog je usvojen od svih starijih članova krda, ga mi kockom izaberemo najstarijeg člana koji bi vama i vašima poslužio kao hrana. Mladunci su nam veoma bitni isto kao i vama. Nadam se da ćete shvatiti ovaj razuman predlog.
S poštovanjem,
Afrički bivo, izabrani predvodnik krda.
Poštovani,
Sam, potpuno sam u svojoj pustinji. Oko njega u nedogled. SAM! Da li hoda, korača? Ne zna. Da li razmišlja? Da. O čemu? Ne zna. Misli se kovitlaju bez konca i kraja, nepovezane, nijedna se ne zadržava ni delić sekunde, odlaze ne zaustavljajući se, samo odlepršaju i kao da ih nije ni bilo. Već ga zatrpavaju nove, nove, nove ali i one traju tek tren. Bacio je pogled metar, dva ispred sebe. NIŠTA. Nema peska, nema ničega, pustoš dokle god oko dopire na svih dvesta sedamdeset strana. Počinje da shvata, nije on u pustinji, pustinja je u njemu! Uz ogroman napor volje uspeo je da zadrži
Buda je više puta ponovio reči: Treba gajiti ljubav, voleti sve što je živo, drveće, životinje i ljude i ni na koji način im ne nauditi, rečju ili delom!
Mnogo pre nego što sam za ovo saznao, hodajući, pomno sam motrio da ne zgazim neku bubicu ili mrava. To činim i danas.
Ali ima još nešto, kako ćete ga protumačiti vaša je stvar, možda ćete biti u pravu a možda i ne. Naime, hodajući, šetajući, izbegavam da stanem nogom na senku deteta, žene ili muškarca koji mi dolaze u susret. Usporim ili ubrzam i preskočim senku. Da li je to neki mentalni poremećaj,
me retko vara, ovog puta ne! Pogrešio sam što sam postavio tekst Stranac! Šta je koga briga za moj život i moja sećanja. Zato nastavka neće biti.