Dobrovoljačka ulica ili kako da izjednace žrtve i agresore

jovan_misic RSS / 25.05.2009. u 14:49

Interpol Srbije je raspisao međunarodne poternice za više lica osumnjičenih za ratne zločine u slučaja Dobrovoljačka ulica.
Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji su pokrenuli istragu protiv 19 državljana BiH, među kojima je i tadašnji član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić i Stjepan Kljuić, u vezi sa ratnim zločinom u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, 3. maja 1992. godine.
Osumnjičeni se terete za ratne zločine počinjene 2. i 3. maja 1992. godine u napadu na vojnu bolnicu, Dom JNA, kasarnu JNA i napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

Tada su snage tadašnje Armije BiH, "patriotske lige", i "zelenih beretki" napali kolonu JNA koja se povlačila.
Oni su izvrsili krivična dela ratnog zločina i protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja. Osumnjičeni se terete za izdavanje naređenja za napad, za planiranje i organizovanje napada na vojnike i druge pripadnike JNA i za kršenje pravila međunarodnog prava i Ženevske konvencije.

A sada počinje kuknjava u medijima BiH:

"Kako se samo usuđuju...",
"Pa mi smo žrtve...",
"Koliko je dece poginulo u Sarajevu, a oni sad nesto traze...",
"Oni sad hoce da izjednace žrtve i agresore." ,
"Taj NAVODNI zlocin.",
"Mi da izrucujemo svoje dok pravi zločinci su a slobodi.",
"Kako druga drzava može da sudi kada je to pravo BiH sudova..."

Pa može i treba da može...


Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji je predmet preuzelo od tadašnjeg Vojnog suda u Beogradu, koji je1993 godine pokrenuo istragu u predmetu "Dobrovoljačka". Vlasti Republike Srpske su ranije dostavile Haškom tribunalu materijale i dokaze protiv Ejupa Ganića, Izetbegovića, i Stjepana Kljuića.
Hag nije podigao ni jednu optužnicu. Hag je predao nadleznost na slucaju, sudovima BiH, koji do danas nisu bili u stanju da osude pocinioce ovog zlocina.
Istragu o predmetu koji se odnosi na dogadaje u Dobrovoljackoj ulici vodi i Tužilaštvo BiH.
Stav Tužiteljstva BiH je da predmete ratnih zlocina koji su pocinjeni na teritoriji BiH trebaju procesuirati pravosudni organi BiH, Tužiteljstvo i Sud BiH
i iskljucivo pravosudni organi BiH imaju nadležnost za procesuiranje predmeta ratnih zlocina pocinjenih na podrucju BiH.
Do dana danasnjeg taj sud nije podigao ni jednu optuznicu.


Kao članovi Predsjedništva BiH, Ejup Ganić i Stjepan Kljuić su organizovali i izdali naređenje iako je bio postignut dogovor da se Komandi Druge oblasti JNA omogući da mirno napusti Sarajevo. Po tom naređenju, Mustafa Hajrulahoviću i Jusufu Pušina su 3. maja 1992. godine napali kolonu bivše JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
Glavni dokazi u slucaju "Dobrovoljačke" su televizijski snimci samog događaja i radio-snimak komandovanja jedinicama MUP-a i Teritorijalne odbrane BiH.
Postoji snimak radio veze sa Zaim Batkovićom - Zagi - osnivačem "patriotske lige":
„Zagi na vezi, javi se!"„Direktno Zagi, pušten je repetitor."„Svim jedinicama izvršna komanda: juriš!
Iz vrhovne komande TO Bosne i Hercegovine, Zagi vam govori, ne mogu vozila prolaziti. Blokiraj to! Blo-ki-raj!".


Pripadnici TO Bosne i Hercegovine, "zelenih beretki" i "patriotske lige" su u Dobrovoljačkoj ulici zaustavili zadnji dio kolone vojnih vozila, koja se isla iz JNA komande grada prema Lukavici. Kolona je prepolovljena, a napadaci su otvarali vrata vozila i pucali u oficire i vojnike. Vojnjici koji su uspjeli da iskoče iz vozila su ubijani.
Tadašnji komandant UNPROFOR-a general Lewis MecKenzie, je bio u koloni. U jednom od intervjua o dogadajima MecKenzie kaže:
"Ja sam bio na celu konvoja. Dok smo kretali ulicom, mogao sam da vidim vojnike na ulici i iza prozora, ali beznacajan broj u svakom slucaju. Kretali smo se manje od pet minuta kada sam cuo pucanj. Stajao sam u svom transporteru, nisam mogao da vidim iza sebe zbog visine vozila iza mene. U njemu su bili Kukanjac i Izetbegovic. Po licima mojih ljudi sam mogao da vidim da se nešto gadno dešava. Iskocio sam iz vozila i potrcao nazad pored kolone sa svojim pomocnikom. Negde na sredini konvoja, iza nekih 30 kamiona, neko je dovezao kola i preprijecio ih tako da je kolonu presekao na dva dijela. Bilo je užasno. Culi su se pucnji. Neka civilna auta su udarala u okolne zidove i tako ostala. Krv se videla na vetrobranima. Bilo je ocito da su ljudi pogodeni."


U prvom oklopnom transporteru, nalazio se Alija Izetbegović sa generalom JNA Milutinom Kukanjacom.
General Lewis MecKenzie komandant međunarodnih snaga u Sarajevu je trebalo da bude dodatna garancija da će kolona bezbjedno izaći iz Sarajeva.
Kada je transporter u kome se nalazio Alija Izetbegović skrenuo prema predsednistvu BiH napad na kolonu JNA je počeo.
Stjepan Kljujic ne zeli da komentariše dogadaje u Dobrovoljackoj, ali je snimljena njegova ranija izjava gde tvrdi kako nema govora o presjecanju kolone:
"Ne postoji nijedan promil šanse da je TO napala kolonu. Mi smo je propustili, ona je prešla na teritoriju srpskih teritorijalaca i ukoliko do kraja njenog puta dode do bilo kakvog incidenta, mi ne snosimo nikakvu odgovornost. Naprosto, mi smo, iako nismo sudjelovali u pregovorima, pristali da ispunimo zadacu koju je pred nas postavio general MecKenzie."


Postoji i izvrstan dokumentarac televizije Republike Srpske o ovim događajima gde je i prikazan veliki broj snimljenih materijala vezanih za ovaj događaj.


Za ovaj ratni zločin osumnjičeni su:

Ejup Ganić - tadašnji član Predsjedništva BiH,
Hasan Efendić tadašnji komandant Štaba TO BiH,
Jusuf Pušina - tadašnji zamjenik šefa MUP-a,
Jovan Divjak - oficir bivše Armije BiH,
Fikret Muslimović - oficir bivše Armije BiH,
Dragan Vikić - komandant Specijalne jedinice policije,
Emin Švrakić - osnivač "zelenih beretki",
Zaim Batković - Zagi - osnivač "patriotske lige",
Jovica Berković,
Rešad Jusufović,
Jusuf Kecman,
Damir Dolan,
Ibrahim Hodžić,
Ismet Bajramović - Ćelo,
Dževad Topić - Topa.

U događanjima 2. i 3. maja ubijena su 42 pripadnika JNA,
73 pripadnika JNA je ranjeno,
a 215 pripadnika JNA je zarobljeno.

I za medije u Sarajevu trebalo bi da su ove činjenice vazne. Koliko je dece poginulo u Sarajevu je važno, ali ne za ovaj slucaj. Važno je za taj slucaj gde se to dešavalo, bez obzira na to ko je to počinio.
I naravno treba da se pronađu i osude krivci. Ali to nesme i nemoze da bude prepreka ili uslovljavanje da se postigne pravda na nekom drugom žločinu.
Ako je neko bespravno ubijao, zašto bih ja trebao da imam simpatije prema njemu, samo zato što je pripadnik moje nacije. Snaga argumenta "zasto mi da hapsimo svoje kada oni nehapse svoje" je mizerna.
Pa, zato sto su prekršili zakon. Neizvršava se zakon po principu dali neko drugi to radi ili ne. Ako je neko drugi loš to neznači da bi i ja trebao ili imam pravo da budem takav.
Meni se izuzetno dopada to sto republika Srbija hapsi i sudi svoje kriminalce koji su umesani u ratne zločine.
Hoce li to da rade druge drzave, to je njihova stvar. Ako oni to nežele, onda se moze dogoditi da to neko drugi uradi za njih kao u ovom slucaju.
Naravno, BiH moze da odbije izručenje optuzenih, ali ti optuzeni će da sede u svojoj mišijoj rupi. Jer kad god izađu van granica BiH, rizikuju da budu uhapšeni po interpolovim poternicama i isporučeni republici Srbiji.



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana