Ovog proleća je ustanovljeno da prokišnjava krov na terasi, onoj velikoj, nazad, što gleda u baštu. B. je našao majstora da sanira štetu, ali kad je već majstor tu, smatrao je moj muž, ne bi bilo loše da izvrši neke "male" promene, koje su ispostavilo se, bile sve, samo ne one neodložne prirode, kako sam ja mislila, i kako je meni objašnjeno, onoj koja po njegovom mišljenju, od kako je počela kriza u džepovima gaji kobre, i besomučno traži polaganje računa na svim frontovima.
Zamislio je, stariji gospodin, domaćin čovek, moj muž, da skine sa krova terase crep, namesti neku vrstu tegole, i još ponešto...eh, to ponešto! Za naivne poput mene, objašnjenje mog muža je zvučalo odprilike..."skinemo crep, ja nabavim s majstorom materijal, on namesti za jedan dan, usput popravimo ogradu, bla,bla.... Avaj, suva kontemplacija! Radovi su odpočeli i trajali pet dana, jer se naravno, kad prođe početnički entuzijazam oko toga da će se sve završiti dok dlanom o dlan, poruše sve kule od karata. Ovih dana, u prolazu, vešto izbegavajući strele iz mojih očiju, muž mi je dovikivao - što je brzo, to je i kuso!... i brzo nestajao, zbog mogućih incidenata.
U gostima smo još imali dedu, mog starog, u čiji deo terase u sred džumbusa, na kom se rešavaju ukrštene reči, i nadgledaju radovi, niko nije smeo da dirne. Ja sam izigravala Kosovku devojku, i samo kuvala, pojila, i mesila, da ne bih gledala i slušala krckanje peska, maltera, i drugog građevinskog materijala, unetog valjda, u svaki kvadratni santimetar ostatka kuće, da ne poludim kad provirim s mog dela teritorije zvanog... ne kujna, nego menza, otvorenog non stop, kao i naši apetiti, i pitala se, gde im stane sva ta hrana!? Mladi gospodin, moj sin, koji se neuvijeno i najnormalnije ponašao kao "naslednik imperije", kojeg te trivijalne stvari ne dotiču, dolazio je iz svoje prekrasne i nedotaknute oaze mira i čistoće, naravno pretežno da klopa i ponese ponešto. Ostatak događaja ga se uopšte nije ticao, i tako te, "prizemne" stvari, a neki dan je došao na prag kuhinje, i izvoleo reći...da li bi mogla da napraviš „zagrizi me“, odavno to nisi pravila..!?
Po stepenu težine pravljenja, ovo baš i nije piece of cake. Provirila sam zajapurena iz kuhinje, i naravno, svom jedincu obećala omiljene kolače, koji em se teško prave, em su od onih...najlepši su kad odstoje jednu noć, pa se sutra jedu. Režala sam u sebi zbog njihove totalne bezosećajnosti, pa ućutkivala džangrizavu bičerku u sebi, i tešila se...ćuti, to su tri muškarca koji te vole najviše na svetu, pride bonus, majstor okoreli neženja, koji je rekao posle moje inspirativne supe... ženiću se ove jeseni, nek' ide život ! Malo li je!
I tako nisam htela da pomeram sina, i narušavam njegovu poslovnu i umetničku inspiraciju. Ovo me je podsetilo na davne, prve dane mog „stupanja u bračnu zajednicu“, kad ja još nisam radila, već samo moj muž. Dakle, mladi gospodin je po ponašanju, stvarno moj sin, pljunuta ja! Kad smo inspirativno zaposednuti, zaposednuto je sve u nama. Komotno mogu svi da nas izogovaraju ispred nosa i da prođu neprimećeni.
Kad je B. moj muž, tih davnih dana, došao umoran sa posla, obesila sam mu se o vrat u predsoblju našeg malog podstanarskog stana, i zakrnjaukala i zamjaukala istovremeno...gde si, tako sam sama!?
On je rekao...pusti me, gladan sam k'o vuk, šta si spremila za klopu!? Ja sam se izbečila, pogledom , tipa - "kakvo pitanje, zar to treba", i rekla na njegovo zaprepaštenje...Ništa...mislila sam da ćemo to zajedno! (trep, trep) Pobogu, šta si radila ceo dan? (rrrroooaaarrr!) Pa... čitala sam!...procvilela sam ja, i već tada shvatila da će ovde, nadalje, ljubav na stomak da ulazi, brašo moj!
Ostatak je istorija! Razišli su se majstori, deda, „naslednik imperije“, njegova devojka, rodbina koja je dolazila u obilazak nenadanih, i ničim izazvanih građevinskih radova, a ja sam ostala sama da sklanjam krš iza svega, posebno majstora kome su usta bila puna onoga...eto, tako ja to sklonim iza sebe, skoro ništa nemate posle da radite! On kao i ovi sa etiketa...bez truda i muke...nećete se odvajati od naših sredstava za rad i čišćenje, samo kupite...
sklanjam, rintam i čitam...soudal Wasser Stopp mit einem Spachtel bei Notreparatur unter Wasser...Tovarna barv za dekoracijo lesa s 50-letno tradicijo..
száraztisztítás...
Drogerie J.Pavlik a sinove...floor care, cleanliness without trace...super cleaning..little effort, micro particles...pa nešto na grčkom,( mrzi me da menjam tastaturu)... pulitura a secco......zmieckczania...
I čeri on d top! B. je u jednom trenu izronio ispod tuša, i rekao tipičan biser, iza koga sledi nervni brejkdaun - zvao me kum da gledamo zajedno utakmicu, ostavi sve, oladi malo, odmori se...sutra ćemo zajedno, bla,bla...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Arghhh! Neko zvoni...! U glavi mi zuji čekić, krckanje peska, brusilica, i univerzalni jezik potrošnje...
Тешик! Аванти!...Naprej! Napredžčdze !!!
Na vratima je bila moja drugarica Verka.
Znala sam da si u frci, pa sam donela pivo...bilo je ledeno, ladni ga još malo, i sedi... opusti se!