Ne mogu da ne reagujem na gomilu komentara u vezi "Crne reke"...
Kao što je jednoumlje vladalo godinama na ovim medijskim prostorima i ovaj sajt i slični ga povremeno razbijali (što uspešno, što poluuspešno) tako i sad kao po vokaciji svi osuđuju ovu instituciju za "kršenje ljudskih prava i nanošenje nepopravljivih trauma" korisnicima tj. nazovimo ih dobrovoljnim štićenicima gore pomenutog "kampa".
U isto vreme javljaju se bivši i roditelji sadašnjih korisnika i listom navode svoja iskustva i ne kritikuju...
Alo bre...
Pa nisu monasi nosioci narkomanije u nasem drustvu. Ima kukolja svugde, ali nemojte tako...
Ljudi u manastir odu kad vise nemaju gde. Kad ih i poslednji "prijatelj" sa igle ostavi, kad ga se porodica odrekne, kad dotakne dno...
Tamo, zahvaljujuci prevashodno okruzenju, koje donosi mir i neki spokoj, pokusavaju da proniknu u sebe i da potaknu onu mrvu ljudskosti sto je u njima ostala...
Svaki pokusaj da se jedan mladi zivot otrgne iz kandzi te posasti je za respekt i nemojte da minimizirate napore tih dobrodusnih ljudi.
Tacno je da je jednom narkoman uvek narkoman, ali je isto tako tacno da ta snaga volje koja se obnovi na takvim i slicnim mestima mnoge bivse narkomane drzi podalje od zla koje narkomanija nosi...
Nemaju licencu, nisu ostručeni, biju i koriste needukativne metode, njihov rad se kosi sa naučno priznatim radom "stručnjaka"...
Ali uspevaju...
Ne opravdavam sve metode i mislim da bi se možda moglo i humanijim i naučno prihvatljivijim sredstvima prići tim ljudima, ali ko sam ja ?
Nisam zavisnik, nemam nikog svog hvala bogu ko jeste...
Samo neko ko pokušava da toj problematici pridje iz pragmatično- praktičnog ugla...
Ne, jednoumlju
Nikada.