Beogradski frulas

quallcaillis RSS / 22.05.2009. u 12:57

Ne bih rekao da sam netrpeljiv, ili da ne volim zivotinje, ali neke stvari pocinju da mi strateski gadjaju zivac. Povremeno se zapitam hocu li se jednog dana dici iz kreveta kao svoj zli alter ego, Dr Grozozo, te odluciti da stvari resim na najagresivniji moguci nacin. Elem, pricu uvek treba poceti od pocetka, a ne ovako agresivno, kao sto sam ja (izvinjavam se na tome) poceo.

Oduvek sam voleo golubove, od onog divnog biblijskog sa maslinovom grancicom, do onih sirotih koje penzioneri hrane u parku. Mogao sam uz rec golub da vezem atribute lep, graciozan, pitom......dok se nisam doselio u Beograd. Svako jutro u proteklih osam godina zapocinje gugutanjem (njihovim) i pranjem terase i simsa (mojim). E, tu pocinje prica o mom besu. Cinjenica je da sam ja alergican na sva bica koja na povrsine kojima se ja krecem vrse defekaciju, te njihove vlasnike (u slucaju pasa, macaka, krokodila, leoparda, konja, rakuna, slonova, gargojli i ostalih kucnih ljubimaca omiljenih medj gospodom u nasem nam glavnome gradu), koji su u stanju da te gledaju u oci ispunjeni ponosom dok njihov Fifika vrsi "no-no" ispred vaseg ulaza, tacno na travnjaku na kojem se igraju deca, ali od svih bioloskih sklopova koji se bave preradom prehrambenih artikala u fekalije, jedino su golubovi uspeli da mi zagorcaju zivot u tolikoj meri da sam poceo da se pretvaram u Brandoa iz Apokalipse danas.

Prve znakove primetio sam odmah po doseljenju. Golubice lakog morala docekivale su na mojoj terasi (a bogami i simsu, i na svakoj izbocini zida vecoj od pola nanometra), svoje druzbenike, te tako, zajednicki, valjda radi opustenije atmosfere, zatrpavaju teritoriju moje terase zivinskim djubretom najviseg kvaliteta. Kazem ja sebi "Zivota, lafe stari, ovako dalje ne moze", te zgrabim kofu, metlu, kiselinu za WC, pola hemijske laboratorije, i krenem u borbu za cistu terasu. Zalud sam se ja zivcirao...moja terasa je svakg novog jutra osvitala uneredjena kao i juce, a sims mi je bio nadjubren ko oranice Panonske Nizije. Ne budem ja lenj, pa pazarim sovu (cuo sam negde da to pali), plasticnu, mejd in Cajna, do zla boga grdnu i strasnu, deca se istraumirala kad su je videla. Taj grdobni pticiji potomak Gargamela odmah je uz prigodno bajanje protiv zloduha i ceremonije okacen na terasu. Priznajem, legao sam u krevet sa mislju "Aha! Sad sam vam do'ako!", ali je mir trajao samo do sledeceg jutra, kad je moj pticiji Gargamel osvanuo osvetnicki ulipan (Valjda golubovima vrsenje nuzde dodje kao nekakav buntovni graffiti art).

Ja tu iz besa bacim Gargamela, pa se odlucih da se, kao i uvek kada je potreban dobar savet, obratim nekome iskusnijem i starijem, pa se sve lepo uredim, kupim ratluk, kafu i secer u kocki, pa zakucam na vrata prvog komsije, sredovecnog gospodina koji je, kada bih ga sreo, odavao utisak pristojnosti i narodne mudrosti.

Vrata su se otvorila sa skripom dostojnom zamaka u Karpatima. Komsija, obucen u srebrnkasto svetlucavi skafander za biohemijska dejstva, negde iz dubine slema progovori. "Znam zbog cega si dosao, sinko! Prokletstvo golubije na tebi lezi... Dosao si na pravo mesto, al ajde prvo u kupatilo da se umijes kalijum permanganatom, pa da skinem skafander da se pozdravimo i da ti objasnim sve po redu" Ja, se lepo dezinfikovah, pa komsija, ohrabren, skide srebrnidartvejderovski slem, sede na kanabe, i poce: "Znam sta te muci, sine....I tvojoj boljci ima leka. Evo, ja cu da ti pozajmim dezinfekcionu opremu, a kod mene mozes da dodjes, ako te golupcici, ne daj boze, uprskaju, pod ovaj tus za dezinfekciju i skidanje radijacije, sto sam kupio na tenderu iz Vince, da ne dobijes, nedajboze neku sakagiju. Al, videces, samo jaka higijena i sve ce biti odlicno!" "Ma kakva crna higijena!" Dreknem tu ja "Pa ja ocu da se otarasim letecih skotova, A ne ja da se dezinfikujem svako jutro!" Tu moj komsija skoci, zapusi mi usta rukom, i na uvo mi besno sapnu "PSSSSSSSSSSST! Cuce te neko, konju nenormalni, hoces da nas pohapse?.......Drhtao je celim telom, i nasuo sebi casu tecnosti za ispiranje usta, valjda da se malo smiri... Posle nekog vremena, malo mirniji, upita me: "Jesi li kada cuo za Zooloski priorat?". Valjda videvsi moju zbunjenost, nastavi : "Svojevremeno, kada su pacovi sejali kugu po Evropi, u gradu Hamelinu se pojavio hrabri frulas, koji je zvukom svoje muzike opio pacove i sproveo ih direkt u reku. Tada se grupa masona, potomaka kloniranih templara koji su se od pokolja krili u kampu putujucih eskimskih madjionicara, skupila, i odlucila da svetu ne dozvoli da ponovo pobije mnogo zivotinja zarad zdravlja nistavnih ljudi. Oni i danas stite golubove i ostale zivotinje.... Znak im je golub na stitu sa ukrstenim pacovima...Budi pametan momce! Ja sam jednom, iz nepromisljenosti, valjda me je bes savladao, uzeo vazdusnu pusku i gadjao jednog goluba...al sta ces, puska bila slaba, pa mu slomih krilo...Al, dobro je da ga nisam ubio, i za to krilo sam robijao 6 meseci, smesten u celiju sa divljim nosorogom, valjda da se naucim toleranciji... Sada sam miran, naucio sam svoju lekciju, ali sam se golubova otarasio

"ZABOGA COVECE, PA TO TE PITAM! KAKO SI IH SE OTARASIO?!" Dreknuh polulud. "Haha" komsija se labilno nasmeja "Svakih nedelju dana, kupim strvinu kod mesara, i pravac terasa...dolaze mi kobci, gavranovi, kondori, i po koji leopard, kad uspe da se uzvere uz zgradu, ali sam od golubova miran!" ..."Hahahahahaha!" Senka ludila na cas prelete njegovim licem....

Pobegao sam napolje, jos rastrojeniji nego ranije... I lagano je, iz taloga pticijeg izmeta, pocela da nice jedna ideja...I da, danas je taj dan...resio sam, kupujem frulu i vodim celu faunu Beograda - pravac Dunav!

 

Vas

Zivota



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Bojan Budimac Bojan Budimac 17:41 25.05.2009

Prijatelj

u NS-u je rešio problem instalirajući neki fakirski ležaj na simsove. Sad uživa u prizoru kako žutokljuni golubovi panično lete u rikverc kad shvate da ne mogu da slete na isti, a da ponovo (ikad) uzlete. Da, pomalo sadistički.
Ne znam o kojoj se količini govana radi. Slažem se da su gradski golubovi u najmanju ruku leteći pacovi, ali mi sve to liči malo na overreaction. No, šta bi čitali da je nema?
quallcaillis quallcaillis 17:47 25.05.2009

Re: Prijatelj

Pa moram malo preterivati ...hiperbola i jeste jedno od glavnih oružja satire, namenjeno isticanju problema
NNN NNN 18:41 25.05.2009

Ista stvar i kod nas

...možda malo manje leoparda, a više golubova

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana