"Tanka je poput posude za prihvat nabujalih emocija koje ne stanu u haiku, kazao je u šali jedan profesor."
Dopala mi je ruku knjižica od stotinak strana sa pesmama japanske književnice Mači Tavara* u prevodu Dragoslava Andrića, prema engleskoj verziji Džeka Stama.
Pesme su pisane u formi tanka. To je vrsta japanske pesničke forme. Starija je od haikua i poznata je nekih 1300 godina. Tanka je duža od haikua i dopušta pesniku da snažnije izrazi svoja osećanja. Tipična tanka govori o jednom događaju ili osećanju. Uobičajeno je da se u formi tanke piše o onome što nas pasionirano zaokuplja ili nečemu što baš volimo. Može se pisati o prirodi, porodici, voljenim osobama ili njihovom svakodnevnom životu. Dobro napisana tanka živopisna je emotivnost. Ova pesnička forma daje pesniku mogućnost da izrazi svoje emocije na jedinstven način.**
Sada, kad više nikad
neću imati da te čekam,
sasvim su isti:
vedra, sunčana subota,
i utorak kad pada kiša.
Završavam pismo,
lepim marke,
a onda, odmah,
iščekujući odgovor,
uključujem tok vremena.
Jedna jedina reč
izgovorena bez ljubavi
prodire dublje u mene
no mnoge kojima bi se htelo
da se iskaže ljubav.
Danas, u subotu,
opet te čekam.
Hraneći se
vremenom dok se čeka, žene
uspevaju da ostanu žive.
Pod strehom malog kioska
našli smo zaklon od kiše,
uz po čašu sakea.
Nije li sreća -
živeti, postojati?
Kao da sam se raspala
na sastavne delove!
Dalje od mene, što dalje
svih vas trista šezdeset
i pet!
Eto zašto su izmislili
brojku 12-da bih te mogla
čuti kako mi šapćeš
štošta lepo u uvo
kad sat oglasi ponoć.
* videti: http://en.wikipedia.org/wiki/Tawara_Machi
** Ovo je moj slobodan prevod opisa tanke preuzet sa sajta http://library.thinkquest.org/C0126526/history.html