Nakon što je Dali postavljanjem linka na naslovnoj strani učinio Natašin blog vidljivijim (kojim stopama će uskoro da krene i uredništvo, nadamo se...) Atomski Mrav je pitao šta se dešava sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom (dalje Predlog Zakona). Nakon što sam mu dao kratku informaciju shvatio sam da uopšte nisam pročitao taj predlog zakona te sam ga «na licu mesta» odmah pretrčao, što je kasnije dovelo do pažljivijeg čitanja. Tako je nastao ovaj blog.
Na početku priče o zapošljavanju osoba sa invaliditetom (odmah da napomenem na ću tokom teksta koristiti izraz invaliditet, pošto je to izraz koji koristi Predlog Zakona, iako smo kod Nataše naučili da bi bilo bolje koristiti izraz osobe sa hendikepom) prenosim podatak koji se nalazi i u obrazloženju Predloga Zakona, a nastao je na osnovu istraživanja Evropske agencije za rekonstrukciju iz 2006. godine – Studija izvodljivosti za unapređenje zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji, da u Srbiji živi oko 700.000 osoba sa invaliditetom od kojih je oko 300.000 radnog uzrasta (15-65 godina), pri čemu je stopa zaposlenosti osoba sa invaliditetom 13%, odnosno oko 21.000 lica.
Trenutno u Srbiji imamo Zakon o radnom osposobljavanju i zapošljavanju invalida iz 1996. godine (izmenjen 2005) – dalje ću ga zvati Stari Zakon, a 2006 je usvojen i Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom. Pored ovih dokumenata postoji i Strategija unapređenja položaja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji iz 2007 godine, a među propise koji bi mogli biti od uticaja na veće zapošljavanje spada i Zakon o porezima na dobit preduzeća koji sadrži poresko oslobođenje za preduzeće za radno osposobljavanje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalidnih lica, srazmerno učešću tih lica u ukupnom broju zaposlenih. Sam Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom nije usmeren na povećanje broja zaposlenih osoba sa invaliditetom već o sprečavanju njihove diskriminacije, između ostalog i prilikom zapošljavanja. Takođe, Strategija nije usmerena samo na zapošljavanje već obuhvata i druge segmente unapređenja položaja osoba sa invaliditetom. Zakon o kojem danas govorim se može smatrati i kao jedan od koraka u ispunjavanju Strategije.
Stari Zakon je imao samo 24 člana, blago rečeno neozbiljan je, i, u poređenju sa Predlogom Zakona, prilično je neozbiljan (predviđao je rad osoba sa invaliditetom samo u tzv. «zaštitnim radionicama», ali ni reči o tzv. «inkluzivnom zapošljavanju»). Jedina njegova korist je što je sadržao odredbu o uslovima za osnivanje preduzeća za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida (koje je posle moglo da koristi ono pomenuto poresko oslobođenje). Stoga, da vidimo šta kaže Predlog Zakona:
Osoba sa invaliditetom, u smislu Predloga Zakona, je lice sa trajnim posledicama telesnog, senzornog, mentalnog ili duševnog oštećenja ili bolesti koje se ne mogu otkloniti lečenjem ili medicinskom rehablitacijom, koje ima socijalna i druga ograničenja koja su od uticaja na radnu sposobnost i mogućnost zaposlenja ili održavanja zaposlenja i koje nema mogućnosti ili ima smanjene mogućnosti da se, pod ravnopravnim uslovima, uključi na tržište rada i da konkuriše za zapošljavanje sa drugim licima. Prava utvrđena Predlogom Zakona ostvaruje osoba sa invaliditetom koja ima utvrđen status osobe sa invaliditetom. Drugim rečima, da bi se ovaj Predlog Zakona odnosio na osobu sa invaliditetom nije dovoljno da je ona samo osoba sa invaliditetom već mora da ima i status osobe sa invaliditetom.
Ko ima status osobe sa invaliditetom: a) ratni vojni invalid, b) mirnodopski vojni invalid, v) civilni invalid rata, g) lice kome je izvršena kategorizacija i drugo lice kome je utvrđena invalidnost, u skladu sa zakonom, d) lice kome je, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, utvrđena kategorija invalidnosti, odnosno preostala radna sposobnost i đ) lice kome se, u skladu sa ovim zakonom, proceni radna sposobnost saglasno kojoj ima mogućnost zaposlenja ili održavanja zaposlenja, odnosno radnog angažovanja.
Ovde dolazimo do procene radne sposobnosti, koja obuhvata medicinske, socijalne i druge kriterijume kojima se utvrđuju mogućnosti i sposobnosti osobe sa invaliditetom neophodne za uključivanje na tržište rada i obavljanje konkretnih poslova samostalno ili uz službu podrške, upotrebu tehničkih pomagala, odnosno mogućnosti zapošljavanja pod opštim ili pod posebnim uslovima i koja predstavlja jednu od obaveza osoba sa invaliditetom po Predlogu Zakona. Obražloženje u vezi sa ovim odredbama navodi da će se procenom radne sposobnosti omogućiti licima koja po dosadašnjim propisima nisu imala utvrđen status, kao i licima obolelim od sistemskih bolesti kao što su: multiple skleroza, različiti oblici mišićne distrofije, paraplegija, kvadriplegija itd. utvrdi status, te da budu titulari podrške pri zapošljavanju kao i ostale osobe sa invaliditetom. Moje shvatanje je da je ova obavezna procena radne sposobnosti ustanovljena u cilju stvaranja opšte slike, ali i dobijanja podataka o svakoj osobi sa invliditetom kako bi se utvrdilo koje mere je moguće sprovesti u cilju osposobljavanja za rad, odnosno zapošljavanja te osobe.
Osim obaveze da se odazove na poziv za procenu radne sposobnosti i utvrđivanje statusa, osoba sa invaliditetom ima i sledeće obaveze: b) da se uključuje u obrazovanje, školovanje, usavršavanje, stručno osposobljavanja i obuku, v) da aktivno traži zaposlenje, g) da prihvati profesionalnu rehabilitaciju, d) da sarađuje sa stručnim radnicima u toku profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada i poštuje radnu i tehnološku disciplinu, đ) da prihvati mere aktivne politike zapošljavanja, i e) da prihvati zaposlenje, u skladu sa profesionalnim sposobnostima. Nasuprot obavezama stoje prava osoba sa invaliditetom: a) na utvrđivanje statusa i procenu radne sposobnosti, b) na podsticanje zapošljavanja, radne i socijalne uključenosti i afirmaciju jednakih mogućnosti na tržištu rada, v) na mere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije, g) na zapošljavanje pod opštim uslovima, d) na zapošljavanje pod posebnim usovima, đ) na mere aktivne politike zapošljavanja, e) na zapošljavanje u posebnim organizovanim oblicima zapošljavanja i radnog angažovanja osoba sa invaliditetom, ž) na druga prava.
Što se tiče poslova podsticanja zapošljavanja osoba sa invaliditetom, njih obavlja organizacija nadležna za poslove zapošljavanja (tj. Nacionalna služba za zapošljavanje, mada mislim da nema smetnji da se time bave i privatne agencije za zapošljavanje, ako uspeju da nađu interes u tome) i oni su samo nabrojani u Predlogu Zakona u 7 tačaka, tako da ćemo tek po njegovom usvajanju videti šta su nam tačno spremile te organizacije.
Negde među pravima sam naveo i profesionalnu rehabilitaciju. Ona podrazumeva organizovanje i sprovođenje mera i aktivnosti u cilju osposobljavanja za odgovarajući posao, zapošljavanja, održanja zaposlenja, napredovanja ili promene profesionalne karijere. U pitanju su sledeće mere i aktivnosti: a) karijerno vođenje, profesionalno informisanje, savetovanje i individualni plan zapošljavanja, b) radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i programe za sticanje, održavane i unapređivanje radnih i radno-socijalnih beština i sposobnosti, v) pojedinačne i grupne, opšte i prilagođene programe za unapređenje radno-socijalne integracije, g) razvoj motivacije, tehničku pomoć, stručnu podršku, praćenje i procenu rezultata profesionalne rehabilitacije, d) individualni savetodavni rad, koji uključuje pomoć u prihvatanju sopstvene invalidnosti sa stanovišta mogućnosti uključivanja u rad i pojedine mere profesionalne rehabilitacije, đ) edukaciju i trening seminare za poslodavce, stručna lica za radno osposobljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom i druga lica, e) predloge i obuku za primenu adekvatnih tehničkih i tehnoloških rešenja u cilju podizanja efikasnosti osobe sa invaliditetom u učenju i radu, kao i službe podrške, ž) druge aktivnosti. Mere i aktivnosti se sprovode na osnovu programa i za neke od njih je potrebno pribaviti odobrenje ministarstva. Troškove profesionalne rehabilitacije osoba sa invaliditetom čija je radna sposobnost smanjena zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti nastalih posle stupanja na snagu Predloga Zakona snosi poslodavac kod koga je osoba sa invaliditetom radila u vreme nastanka povrede na radu ili profesionalne bolesti, a za ostala lica organizacija nadležna za poslove zapošljavanja.
Takođe sam spomenuo i zapošljavanje pod opštim i pod posebnim uslovima. Zapošljavanje pod opštim uslovima je zapošljvanje bez prilagođavanja poslova, radnog mesta ili poslova i radnog mesta, a pod posebnim uslovima uz prilagođavanje poslova, radnog mesta ili poslova i radnog mesta.
Predlog Zakona će uvesti i obavezu zapošljavanje osoba sa invaliditetom i to poslodavac koji ima od 20 do 49 zaposlenih će biti dužan da ima u radnom odnosu jednu osobu sa invaliditetom, a onaj koji ima 50 i više zaposlenih će biti dužan da ima najmanje dve osobe sa invaliditetom i na svakih narednih započetih 50 zaposleni po još jednu osobu sa invaliditetom. Ipak, neki poslodavci će biti izuzeti iz te obaveze. To su a) novoosnovani poslodavac, koji neće imati tu obavezu u trajanju od 24 meseca od dana osnivanja, b) poslodavac koju učestvuje u finansiranju zarada osoba sa invaliditetom u preduzeću za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom ili socijalnom preduzeću i organizaciji koji će biti oslobođen obaveze zapošljavanja onog broja osoba sa invaliditetom čije zarade finansira (pri čemu to učešće u finansiranju ne može biti manje od 50% prosečne mesečne zarade u privredi RS), v) poslodavac koju, u postupku javne ili druge nabavke, izvrši finansijske obaveze iz ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji sa preduzećem za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osob sa invaliditetom, kao i iz ugovora o kupovini proizvoda ili vršenju usluga tog preduzeća, izuzev obaveza nastalih u realizaciji ugovora iz oblasti trgovine na veliko – u vrednosti od 20 prosečnih mesečnih zarada u privredi RS, oslobađa se obaveze zapošljvanja jedne osobe sa invaliditetom za narednih 12 meseci od dana izvršenja obaveze. Poslodavac koji ne ispuni obavezu zapošljavanje će mesečno plaćati penale u visini trostrukog iznosa minimalne zarade za svaku osobu sa invaliditetom koju nije zaposlio.
Predlog Zakona sadrži i odredbe o merama aktivne politke zapošljavanja koje su usmerene na podizanje motivacije, zapošljavanje i samozapošljavanje osoba sa invaliditetom. Među tim merama se nalaze pravo na refundaciju primerenih troškova prilagođavanja radnog mesta za poslodavca koji zaposli osobe sa invaliditetom pod posebnim uslovima, kao i pravo na subvenciju zarade (u vrednosti minimalne zarada) za zaposlenu osobu sa invaliditetom bez radnog iskustva u trajanju od 12 meseci.
U posebne oblike zapošljavanja i radnog angažovanja osoba sa invaliditetom spadaju: a) preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, b) radni centri i v) socijalno preduzeće i organizacija.
Preduzeće je pravno lice koje zapošljava i vrši profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom koje ime najmanje 5 osoba sa invaliditetom u radnom odnosu na neodređeno vreme, pri čemu ima najmanje 50% osoba sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih od čega najmanje 10% osoba sa invaliditetom koje mogu da se zaposle samo pod posebnim uslovima, koje naravno ima odgovarajući prostor i tehničku i drugu opremu i okje ima zaposlena stručna lica za radno osposobljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom. Osim ovih uslova, preduzeće mora da ima i dozovlu za obavljanje delatnosti.
Radni centar je poseban oblik ustanove koji obezbeđuje radno angažovanje kao radno terapijsku aktivnost osoba sa invaliditetom koje se ne mogu zaposliti ili održati zaposlenje ni pod opštim ni pod posebnim uslovima, odnosno čiji je radni učinak manji od jedne trećine radnog učinka zaposlenog na uobičajenom radnom mestu. Dodatni uslov je da angažuje najmanje 5 osoba sa invaliditetom pri čemu najmanje 80% takvih lica u odnosu na broj radno angažovanih i zaposlenih. Radni centar mogu da osnuju samo RS, AP i jedinica lokalne samouprave.
Socijalno preduzeće je privredno društvo za obavljanje delatnosti koja je usmerena na zadovoljenje potreba osoba sa invaliditetom i koje zapošljava najmanje jednu osobu sa invaliditetom, a socijalna organizacije je isto to samo što nije privredno društvo već drugi oblik organizovanja.
Za kraj da kažem da obrazloženje navodi da se očekuje povećanje broja zaposlenih osoba sa invaliditetom za 7.631.