Kultura

Istočnjačke religije, čemu? (IV)

vladimir petrovic RSS / 25.04.2009. u 14:05

                                                   Bolje je pobediti sebe nego dobiti hiljadu bitaka. Onda je pobeda tvoja. I niko ti je ne može oduzeti, ni andjeli ni demoni, ni nebo ni pakao. (Buda)

                                            Buddhism has the characteristics of what would be expected in a cosmic religion for the future: it transcends a personal God, avoids dogmas and theology; it covers both the natural and spiritual, and it is based on a religious sense aspiring from the experience of all things, natural and spiritual, as a meaningful unity. (Albert Einstein)

Ko gleda očima Bude - sve vidi

1. Budizam, veliki religijsko-filozofski sistem Azije, sve više uzbudjuje maštu znatnog broja ljudi na Zapadu. Pored delimičnog uticaja koji je vršio na zapadnu filozofsku misao u protekla dva i po veka, prema nekim upućenim ljudima ima indicija da u poslednjih nekoliko decenija budistička religijska misao ostvaruje tanana pozitivina dejstva na - hrišćansku teologiju.

Budističko polazno stanovište jeste da treba pomoći čoveku da se oslobodi patnje u životu, odnosno ukazati mu kako da to on sam čini, pošto se smatra da nema ko drugo da to radi za njega («Čovek je sam sebi utočište, ko bi drugo mogao da to bude»).

Stoga, da bi čovek sebe postavio na putu prema oslobodjenju (nirvani), da bi otkrio istinu koju je Buda propovedao, potreban  je znatan individualni napor. A veruje se da spasenje dolazi «ako se iskorene rdjave težnje i želje, unište zle strasti i ima dobrote prema svim živim bićima».

Prema budističkom učenju prioritet čovekove sudbine jeste «da se probudi», da postane svestan prirode svog položaja u svemiru. To može postići ohrabrivanjem dobrog u sebi, visokomoralnim ponašanjem i praktikovanjem meditacije.

Meditacija na Istoku, kao što sam već ranije pominjao, nije samo spiritualna vežba, to je i - fizički posao. Prilikom meditiranja čovek zaustavi tok misli, ostaje nepokretan i posmatra svoju stvarnu prirodu; tada ga ne pokreću korist, gubitak, kleveta, hvaljenje, laskanje, podsmevanje, žalost, radost i ne znam šta sve još. Ako se skoncentriše na taj način, i tako meditira, onda stupa, kažu učeni ljudi, «u stanje Bude».

Medjutim, budizam nije prosto «meditiranje», u pitanju je razumevanje duha, duhovna disciplina. Naime, najjednostavnije rečeno, budisti ne ubijaju niti povredjuju živa stvorenja (smatrajući da je svaki život svetinja, makoliko bio mali ili u bilo kom obliku), ne kradu, ne obavljaju nedolične seksualne radnje, ne lažu i ne konzumiraju alkohol niti drogu. Ove vrline su sastavni deo svakodnevnih života budista, i oni nastoje da ih upražnjavaju, svako na svoj način i u meri u kojoj to mogu.

Cilj svakog dobrog budiste jeste samopronalaženje, a ne pokornost doktrini.

Budizam je jedina velika religija (računa se da je, sa oko 400 miliona pristalica, četvrta po redu, posle hrišćanstva, islama i hinduizma) oslobodjena od dogmi, gde sveštenstvo nema većeg značaja, a molitve se mnogo ne uvažavaju. Odbacuje se obožavanje natprirodnih bića i prinošenje žrtava. Odbacuje se i postojanje duše; naime, tvrdi se da duše nema u čoveku. Sve što kod čoveka postoji jesu osećaji, koje samo treba znati kontrolisati.

U svojoj inicijalnoj fazi budizam nije nudio ni raj ni pakao; propovedao je način spasenja, spasenja koje je jednako bilo dostupno vernicima i nevernicima. To ga je umnogome razlikovalo od ostalih religija.

2. Pošto je Buda negirao Boga na nebesima i dušu u čoveku, mnogi budizam smatraju negativnom metafizikom, premda je više onih koji veruju da budizam uopšte nije - metafizika. Metafizička razmišljanja o pitanjima vremena, prostora i večnosti Buda je smatrao nepotrebnim, jer nisu vodila spasenju čoveka. Učio je da je svet data činjenica, nije nudio niti tražio objašnjenje o njegovom postanku. Govorio je da ga ne interesuje ništa «što prelazi granice spekulacije». Tako mu se pripisuje da je rekao: «Nisam se izrazio da je svet večan, ni da nije večan, da je konačan, ni da je beskonačan, da su duša i telo isto, ni da su različiti». Drugim rečima, nije smatrao da svet ne postoji, ali ni da ne - ne postoji. A u ponekim prilikama služio se metodama kojima će mnogo vremena kasnije pribeći Sveti Avgustin u hrišćanstvu, tvrdeći da «mi možemo znati šta Bog nije, ali ne ono šta jeste». Naime, Bude je izlagao da Apsolut ne pripada svetu, da svest o sebi nije iskustvena, da sama nirvana nije iskustvena, ali nije govorio šta - oni jesu.

Budizam nije i jeste metafizika. Medjutim, mnogi mudri ljudi smatraju da budizam jeste psihologija, logika, etika, mitologija i skup umetničkih tradicija, mada je prvobitno bio «disciplina spasenja».

Obično se kaže da je jedini Budin cilj bio da nauči ljude da dokončaju patnju. S tim u vezi, neki ukazuju da postoji dosta pesimistička tendencija u budizmu - «da se ono što je sivo pretvori u tamno, a ono što je tamno pretvori u crno, tako da izgleda da vrednost života raste sa njegovim iščezavanjem». Stoga, misle da je budizam, tokom duge istorije, preterivao u opisivanju mračne strane življenja («čim vide slepca, starca ili lešinu, budisti  odmah kažu  da je život bez vrednosti»), da budističkom gledanju na život nedostaju hrabrost i poverenje. S. Radakrishnan (Sarvepalli Radhakrishnan), indijski filozof i državnik, koji se bavio, pored ostalog, uticajem istočnjačkih religija na zapadnu misao (Eastern Religions and Western Thought), mudro kaže da «Budino isticanje tuge nije lažno, ali nije ni istinito. Prevladavanje patnje nad zadovoljstvom u životima ljudi je samo jedna pretpostavka».

Rani budizam imao je primesa pozitivizma tako što je pokušao da stvori čvrste moralne osnove, što je središte etike pomerio od poštovanja bogova na službu čoveku. Buda, svakako jedan od najvećih mislilaca Indije, time je stvorio religiju sa izradjenom etičkom ozbiljnošću, odsustvom teoloških tendencija i odbojnošću prema metafizičkim spekulacijama, religiju koja nije zavisila od dogmi i sveštenstva, od prinošenja žrtvi, komplikovanih rituala, svetih tajni i izgovaranja beskrajnih molitvi, kojima bi trebalo da se, izmedju ostalog, odobrovolje razlućeni bogovi. On je ponizno savetovao da čovek preispita svoje srce i radi na samovaspitavanju, ukazujući da spasenje zavisi od usavršavanja karaktera i posvećivanja sebe - dobru. Eto jednog od najuzvišenijih ciljeva.

Buda se smatrao moćnim, ali ne i svemoćnim. On nije svoju volju pokušavao nametnuti ljudima, nije im pretio kažnjavanjem ukoliko ne slede njegov put. Zapravo, on je ljudima samo pokazivao - put. U prvim Budinim spisima nema ni traga od pretnji da će stradati onaj koji ga ne posluša. A ako neko strada, smatra se, strada zbog svojih rdjavih činjenja. A ljudi su neretko rdjavi.  

Lokalna božanstva u budizmu se prihvataju, ali se smatraju irelevantnim. Njihovo prihvatanje se objašnjava tako što narod od njih očekuje sasvim odredjene svetovne koristi, podarenje zemaljske sreće. To se poredi sa hrišćanima koji  veruju u Gospoda Boga a, uprkos tome, odlaze kod lekara koji može biti i ateist ili pripadnik neke druge religije, što oni, hrišćani, ne smatraju da je u neskladu sa njihovim religioznim ubedjenjima.

3. Na pitanje šta je suprotno od smrti, na Zapadu se obično kaže da je to - život, dok se na Istoku kaže da je to - rodjenje.

Nije u pitanju samo prividna razlika u prilazu ljudi Zapada i Istoka. Za budizam i hinduizam, kao i druge religije potekle sa tla Indije, u kojima proces reinkarnacije zauzima značajno mesto, rodjenje i smrt stavaljaju se u istu ravan. Zapravo, rodjenje se smatra gorim, jer «kvari prethodnu smrt», pa je zato osnovni cilj - ukidanje rodjenja. Sve što počinje obavezno mora imati svoj kraj, a svaki kraj je jednako i početak, jer svaka transformacija znači ponavljanje. Sve do nirvane, koju budizam zagovara kao krajnji cilj.

Budisti veruju da čovek čini dobro sebi ako se oslobodi želje za prolaznim zadovoljstvima ovoga života i posveti traganju za stalnom srećom koju pruža nirvana. A stalna sreća je ukidanje života, jer posle nirvane nema više rodjenja, pa time ni života.

4. Učenje Bude, malog princa sa severa Indije, za koga legenda kaže da je napustio prelepu suprugu, tek rodjenog sina i kneževstvo, da bi otkrio put spasenja ljudi, već preko dva i po milenijuma znatno utiču na shvatanja i živote ljudi diljem Istoka. Budistička učenja nikada nisu bila povod ni za jedan rat, jer istinski podučavaju ljude kako da budu pribrani i trpeljivi.

Uzvišena poetska duša Rabindranata Tagore, govoreći o Mahatmi Gandiju, setila se Bude i značaja njegove pojave medju Indijcima. «Mahatma, ime koje mu je dao narod Indije, njegovo je pravo ime. Ko je drugo osetio kao on da su svi Indijci njegovo sopstveno telo i krv?... Kada je ljubav došla do vrata Indije, ta vrata su bila širom otvorena. Na Gandijev zov, Indija je procvetala do nove veličine, baš kao jednom ranije, u starim vremenima, kada je Buda proglasio istinu saosećanja i sažaljenja medju svim bićima». Tagore, mada nije bio budista, bio je ponosan na Budu, kao pravi Indijac. Veliki najbolje osećaju velike.

A Sarvepali Radakrišnan kaže da «Veliki Buda predstavlja za sva vremena dušu Istoka sa njenim velikim spokojstvom, sanjalačkom otmenošću, nežnom blagošću i dubokom ljubavlju».

Mnogo lepih reči za budizam imao je i nemački filozof Fridrih Niče (Nietzsche). Važeći za, u njegovo vreme, «najbolje informisanog Evropljanina o budizmu, a  žestoko napadajući hrišćanstvo, u svojoj knjizi «Antihrist» (1895), Niče je lucidno pisao: «Budizam je sto puta realniji od hrišćanstva. On poseduje baštinu hladnog i objektivnog znanja o postavljanju problema, a pojavljuje se nakon stotinu godina neprekidnog filozofskog pokreta. Kad se pojavio, pojam 'bog' već je zastareo. Budizam je zaista i po svojoj spoznajnoj teoriji jedina pozitivna religija koju poznaje povest. On više ne kaže: 'Bori se protiv greha', nego, dajući pravo realnosti, kaže: 'Bori se protiv patnje'. Duboko se razlikuje od hrišćanstva po tome što je već nadmašio zavaravanje samoga sebe moralnim pojmovima, pa se, izraženo mojim jezikom, nalazi s onu stranu dobra i zla».

5. Da bismo shvatili suštinu Budine istine, ukazuju učeni ljudi, mi na Zapadu bismo morali «prestati da budemo to što jesmo». Razlika nije samo u prilazu racionalizmu, nego i drukčijem pogledu na sveopšte življenje i način razmišljanja. Medjutim, ako budizam ne možemo istinski razumeti, treba bar da se potrudimo da ga bolje upoznamo, to nas može učiniti da budemo bolji nego što stvarno jesmo.

Krajem prošlog veka mediji su zabeležili da je u Francuskoj živelo preko 800.000 pristalica budističke religije, od kojih je bilo skoro 200.000 ljudi francuskog porekla. Još se kaže da je zvanično budizam četvrta religija u Francuskoj. Ovi skoro neverovatni podaci (naročito za Francuze konvertite, da su u pitanju Britanci bilo bi mi manje čudno) jesu možda rezultat pomodarstva, ali svakako nije samo to u pitanju.

Izgleda da će se na Zapadu više govoriti o budizmu u ovom novom milenijumu.

Na Zapadu se u poslednje vreme naročito populariše zen, jedna od mnogih škola budizma. Zen se na prvi pogled čini ljudima interesantnim, ali ga je, ako mu se malo pridje bliže, veoma teško razumeti. D. T. Suzuki, eminentni japanski interpretator zena na Zapadu, kaže: «O sadašnjem zanimanju za zen na Zapadu moglo bi se reći da nikada ranije nije tako mnogo ljudi pokazivalo interes za nešto što - tako malo razume». Zar i Stendal (Stendhal) nije govorio: "Mnogi cene ono što ne razumeju"?

Napomena: Nakon ovog uvodnog dela, o budizmu (uključujući i zen) govoriću u još nekim od sledećih nastavaka.

Atačmenti



Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gordanac gordanac 14:33 25.04.2009

---

...as a meaningful unity. (Albert Einstein)

...and simplicity

(«Čovek je sam sebi utočište, ko bi drugo mogao da to bude»).

pa - drugi čovek (ljudsko biće)
nije retko, samo se čini
(šalamala)

On je ponizno savetovao da čovek preispita svoje srce i radi na samovaspitavanju, ukazujući da spasenje zavisi od usavršavanja karaktera i posvećivanja sebe - dobru. Ima li uzvišenijeg cilja od toga?

Ima

Budistička učenja nikada nisu bila povod ni za jedan rat, jer istinski podučavaju ljude kako da budu pribrani i trpeljivi.

Eh, sad...da ljudi nisu i pribrani i trpeljivi, teško da bi ratova bilo, to su dve osnovne osobine potrebne da se u bilo kom ratu - pobedi...

A hrišćanstvo je budistima taman toliko "nerazumljivo" koliko i hrišćanstvu - budizam.
Ljudi su biljke sa korenom, univerzalije mogu da dele samo u narativu (bajke, mitovi, legende), u religijama - teško, religijama jedni drugima šalju poruke koliko se - NE razumeju. (ili ne žele da se razumeju ili slute da od razumevanja ne bi posebnog dobra bilo ili je razumeti - jednostavno teže nego NE razumeti....Tko bi znao, kad "krhko je znanje.." )
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:52 25.04.2009

Re: ---

Gordanac
(«Čovek je sam sebi utočište, ko bi drugo mogao da to bude»).
pa - drugi čovek (ljudsko biće)
nije retko, samo se čini
(šalamala)

Vidim, naravno, da se šališ. Anyway, ovo nagoni na razmišljanje - ko nam može biti utočište.

Čoveku i drugi čovek može da bude varljiv (ili "varljiv" kao utočište, koliko i sam Bog. Naime, bilo Bog bilo čovek, oni bivaju utočište ali samo ponekad, samo u ponečemu... Kako obrneš i okreneš, čovek bi morao da računa (ako ne jedino a ono prvenstveno) na sebe, da sam sebi bude utočište, ali zato je potrebno da je - jak, odnosno jaka ličnost!
On je ponizno savetovao da čovek preispita svoje srce i radi na samovaspitavanju, ukazujući da spasenje zavisi od usavršavanja karaktera i posvećivanja sebe - dobru. Ima li uzvišenijeg cilja od toga?

Gordanac
Ima

Imaš pravo. Izmeniću tekst, kada budem ulazio, tako što će stajati: Eto jednog od najuzvišenijih ciljeva!
Gordanac
A hrišćanstvo je budistima taman toliko "nerazumljivo" koliko i hrišćanstvu - budizam.

Sa ovim se slažem, to sam na odredjeni način već pominjao na početku kada sam bio prehrabar pa protivurečio Karlu Jungu...
To je moja okosnica u razmišljanju kada pišem o ovim dalekim religijama. Pokušavam da ih sagledavam bez oduševljenja, bez pokuda, već u stilu: "Oni to tako rade"....
Čini mi se da nikada ne bih mogao da budem misionar, da svoju veru hvalim i namećem tamo daleko drugima, he, he, he...
Thx za prvenstvo u komentarisanju.
ivana23 ivana23 14:44 25.04.2009

***



shumska shumska 15:04 25.04.2009

Re: ***

želim pisati i komentarisati blogove, dragi Bože moj, kao Vladimir Petrović
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:54 25.04.2009

Re: ***

Shumska
...želim pisati i komentarisati blogove, dragi Bože moj, kao Vladimir Petrović

Što bi rekli Englezi: You made me blush crimson.
(Čak i da je u pitanju samo - obična šala).
shumska shumska 16:06 25.04.2009

Re: ***

....a nije....
(s takvim stvarima se nije šaliti, samo da naglasim)
ivana23 ivana23 15:43 25.04.2009

***

cassiopeia cassiopeia 16:15 25.04.2009

Zen priče

Nikada neću zaboraviti svoju zapitanost i začuđenost kada sam za trinaesti rođendan dobila knjigu zen priča. Prepisaću svoju omiljenu kojoj se često vraćam.

Šolja čaja

Nan-ina, japanskog učitelja zena u periodu Meiđi, posetio je jednog dana neki profesor univerziteta koji je želeo da se od njega raspita o zenu.
Nan-in je poslužio čaj. Napunivši šolju svome gostu, nastavio je da sipa. Profesor je posmatrao kako se čaj preliva, ali kada više nije mogao da se suzdrži, reče: "Puna je. Više ne može da stane!"
"Kao i ova šolja", reče Nan-in, "pun si svojih ubeđenja i pretpostavki. Kako mogu da ti objasnim zen ako prethodno nisi ispraznio svoju šolju?"

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:09 25.04.2009

Re: Zen priče

Hvala na komentaru, Cassiopeia.

Lepa je ova (tvoja omiljena) zenovska priča: "Šolja čaja" (Hrabra je bila osoba koja ti je poklonila baš tu knjigu, jer bilo je malo prerano - ponuditi je devojčici za trinaesti rodjendan. Osim, ako je ta osoba osećala da si ti bila napredna, te baš takve priče zasluživala. Ili je to bila slučajnost?).

Kao što sam najavio, ja ću jedan nastavak, iz ovog mog serijala, posvetiti - zenu.

Ovog trenutka mi pada na pamet jedna zenovska izreka: ISTINSKI ZNATI JESTE - NE ZNATI.


cassiopeia cassiopeia 17:33 25.04.2009

Re: Zen priče

Hvala na komentaru


Hvala tebi na pričama.

Hrabra je bila osoba koja ti je poklonila baš tu knjigu, jer bilo je malo prerano - ponuditi je devojčici za trinaesti rodjendan. Osim, ako je ta osoba osećala da si ti bila napredna, te baš takve priče zasluživala. Ili je to bila slučajnost?


Ko zna čime je osoba, koja mi je poklonila knjigu, bila podstaknuta. Možda je njoj neko poklonio istu a ona želela da joj poklon bude originalan i izbor pao na mene. U svakom slučaju mene je knjiga našla. Mnoge knjige su me tako u životu nalazile a ja ih onda otkrivala. Sećam se samo da je sa godinama ova knjiga zen priča bila sve bogatija aha doživljajima.

Verujem da u životu ništa nije slučajno.

Kao što sam najavio, ja ću jedan nastavak, iz ovog mog serijala, posvetiti - zenu


Sa nestrpljenjem očekujem.



vladimir petrovic vladimir petrovic 18:14 25.04.2009

Re: Zen priče

cassiopeia
...U svakom slučaju mene je knjiga našla. Mnoge knjige su me tako u životu nalazile a ja ih onda otkrivala.

Lepo uočeno i rečeno.
Sa nestrpljenjem očekujem.

Ne treba očekivati mnogo, jer zen je, po sebi, delikatna tema i za velike umove, a kamoli za moj. Ali ću se potruditi da informišem, da dam neko svoje (makoliko reducirano) vidjenje jedne ozbiljne teme.

Kao što sam već negde rekao, moja namera neće (prvenstveno) biti DA OBJAŠNJAVAM zen, koliko da ukazujem na nešto što je vredno naše pažnje, iako nije deo naše svakidnevice. Možda baš zato, kako bismo naše umove makar za trenutak odvojili od banalnosti svakidašnjih (u pozitivnom smislu, jer te banalnosti čine veći deo našeg življenja, što se ne sme podcenjivati; uostalom, banalnost je francuska reč, ali tamo nema pežorativno značenje, kao što je slučaj u našem jeziku).

Takodje, dobro je da se komentarima, odnosno razmenom mišljenja o postavljenoj temi, dolazi do koliko - toliko novih saznanja, kako bi se prevazišla sama osnova od koje se pošlo.
Unfuckable Unfuckable 19:56 25.04.2009

Re: Zen priče

mislim da nije neophodno biti doktor nauka u određenoj oblasti edabise o njoj pisalo na blogu.
Dosta stvari ili tema koje nas kopkaju kačimo kao blogove bez da znamo baš sve o tome...
i u interakciji (što i jeste prava stvar na blogu) sa komentatorima koji - kad je sreće - konstruktivno doprinesu temi svojim znanjem ili pak prilježnom pretragom interneta, možemo doći do zaista blistavog biserja
Očekivati od autora da zaista zna sve o temi je, bar ja tako mislim, malo pretenciozno.
mirelarado mirelarado 17:58 25.04.2009

Прави приступ

Izgleda da će se na Zapadu više govori o budizmu u ovom novom milenijumu.


Наилазила сам често на којекакву (махом англосаксонску) литературу о овој тематици. Утисак ми је увек исти: реч је поједностављеном, западном човеку прилагођеном штиву, у шали бих га укратко приказала као: "диши дубоко, заузми позу лотоса, немој пити кафу с кофеином и бићеш мудар и срећан".

Сматрам да то наноси више штете него користи када је о упознавању далекоисточних религија реч. Стога веома ценим твој приступ:

To je moja okosnica u razmišljanju kada pišem o ovim dalekim religijama. Pokušavam da ih sagledavam bez oduševljenja, bez pokuda, već u stilu: "Oni to tako rade"....
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:35 25.04.2009

Re: Прави приступ

Mirelarado
Стога веома ценим твој приступ:

To je moja okosnica u razmišljanju kada pišem o ovim dalekim religijama. Pokušavam da ih sagledavam bez oduševljenja, bez pokuda, već u stilu: "Oni to tako rade"....


Slažem se, na Zapadu se mnogo pojednostavljuje svako štivo kada se objašnjava budizam, naročito zen, ali shvatam zašto je to tako. U pitanju je veoma delikatna materija, koju zapadni um ne može lako apsorbovati i "ostati čitav", odnosno ne poludeti, kako je govorio K. Jung. A on je sigurno znao o čemu je govorio.
(Uostalom, ja tu uvek sebi ugradjujem nekakav gard: nikada ništa i neću DO KRAJA razumeti, uvek nešto ostaje neshvaćeno, i to me spašava..., he, he, he...).

Nešto sam naknadno primetio kod samoga sebe.
Moje reči da prihvatam nešto formulacijom "oni to tako rade", predstavljaju frojdovski nesvestan odjek jedne misli Slobodana Selenića, iz njegove knjige "Očevi i oci".

Podsećam, mladjani protagonista, srpski student u Londonu, posle WW1, zbunjen pred nekim pojavama u engleskom društvu, upoznaje Jevrejku Rahelu, poreklom sa našeg Dorćola, koja je udata za Engleza... I Rahela, sa izraženom jevrejskom crtom brzog prilagodjavanja, mu objašnjava neke obične stvari, ukazujući da njoj, takodje, mnoge stvari kod Engleza nisu jasne, ali da ona time "ne lupa glavu, već sebi kaže: oni to tako rade" ne ulazeći mnogo o objašnjavanje a zašto tako rade, da li je to ispravno ili nije, bolje ili gore od navika drugih naroda itd. Dakle, shvatanje "Oni to tako rade", može da nas umnogome umiri i da nas učini prijemčivijim za tudja shvatanja i ponašanje, takvim kakva ona jesu, bez obzira na naše stavove i predrasude...

Što lepo reče Cassiopeia, iz navedene zen priče, kada bismo "našu čašu ispraznili od predrasuda", bolje bismo primali druge.

cassiopeia cassiopeia 20:03 25.04.2009

Re: Прави приступ

Vladimir

Što lepo reče Cassiopeia, iz navedene zen priče, kada bismo "našu čašu ispraznili od predrasuda", bolje bismo primali druge.


Da ne bude zabune. Ja sam priču samo lepo prepisala, ona sama za sebe lepo govori a ti Vladimire lepo tumačiš.
Kako si ti gore napisao neko će pročitati da sam ja lepo rekla a ja samo prepisala.

p.s. koliko puta sam napisala lepo da to više nije lepo
niccolo niccolo 20:41 25.04.2009

Znao sam i ja ponešto o Budizmu...

...ali me sad sramota što nisam znao više

Na ovaj tekst bih dodao samo legendu koju negde pročitah kako je Buda začet tako što je ružičasti slon sa lotosovim cvetom dotaknuo bedro njegove majke...
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:56 25.04.2009

Re: Znao sam i ja ponešto o Budizmu...

Hvala, Niccolo.
Ovo danas je samo uvod u post o budizmu.
Dakle, idući put ću konkretnije govoriti o suštini budističkog religijsko-filozofskog sistema.
Potom ću jedan post posvetiti zenu, kao jednoj značajnoj budističkoj školi.
Serijal ću završiti sa konfučijanstvom i taoizmom.
miloradkakmar miloradkakmar 21:11 25.04.2009

Samopronalaženje

Cilj svakog dobrog budiste jeste samopronalaženje, a ne pokornost doktrini.


Iako nije u potpunosti " pokornost doktrini " samopronalaženje se ipak zasniva na Budinom učenju ili je pdostaknuto njime kao i samovaspitanje. Do samoosećaja... na kraju i do nirvane dolazi se već utvrđenim postupkom, jer kako kažeš
već preko dva i po milenijuma znatno utiču na shvatanja i živote ljudi diljem Istoka


Nekako mi ova misao R. Tagore :"Bistra reka razuma ne gubi svoju putanju u suvom pesku navika." , bliže zvuči.
dunja73 dunja73 22:28 26.04.2009

Re: Samopronalaženje

Još se kaže da je zvanično budizam četvrta religija u Francuskoj. Ovi skoro neverovatni podaci (naročito za Francuze konvertite, da su u pitanju Britanci bilo bi mi manje čudno) jesu možda rezultat pomodarstva, ali svakako nije samo to u pitanju.

ja sto znam iz ovako obicnog nekog mog zivota
imam utisak da je pomodarstvo u pitanju i povrsnost,a jedna crtica mi par ovih sto poznajem
povezuje , tj zajednicka im je
ja to ne umem da formulisem ,ali neki visoki "emotivni" liberalizam ...objasnjavali su meni to vise puta
medjutim ja sebe tu nekako nikada nisam umela verovatno ni (zelela) ,a ni potrebovala
da pronalazim ..valjda sam u fazonu "sto kolevka zaljulja ,to motika zakopa"
sala , ali stvarno ne kontam te povoljnosti prelaska na budizam sa hriscanstva ....

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:55 27.04.2009

Re: Samopronalaženje

Dunja
...imam utisak da je pomodarstvo u pitanju i povrsnost

Naknadno sam ubacio u tekst, na kraju, naslovnu stranu americkog nedeljnika Time, posvecenog americkoj fascinaciji sa budizmom, sa slikom - Breda Pita.
Brad Pit je jedan od poznatih koji se odusevio budizmom cim je malo vise info dobio na tu temu.
Kazu da cak ima na ledjima istetoviranu - kratku budisticku molitvu.

Budizam ima "nesto" sto moze da privlaci Zapadnjake mnogo vise od nekih drugih dalekih religija, pa se ne treba cuditi.

Na nasoj TV nedavno je bila emisija posvecena nekom mladom coveku iz Paracina, koji se toliko bio odusevio budizmom da je napustio svoju sredinu i sada je u nekoj od dalekih istocnjackih zemalja. Kazu da je srecan i spokojan.

Naravno, najpoznatija licnost sa naseg bivseg (jugoslovenskog) prostora, koja je presla u budizam jeste Bosanac Cedomil Veljacic. U pitanju je izvrstan intelektualac, koji je napisao mnogo knjiga ne samo o budizmu, vec o velikim istocnjackim religijama uopste. Ja licno sam se mnogo sluzio njegovim knjigama kada sam (sa velikim entuzijazmom) ucio o tim dalekim religijama. I divim mu se, naravno.

Ali mi se svidelo ovo tvoje podsecanje
valjda sam u fazonu "sto kolevka zaljulja, to motika zakopa"

Nisam znao za tu poslovicu, dobra je.
Hvala ti sto si se javila.
dunja73 dunja73 11:34 27.04.2009

Re: Samopronalaženje

Budizam ima "nesto" sto moze da privlaci Zapadnjake mnogo vise od nekih drugih dalekih religija, pa se ne treba cuditi

Pa nije samo zapadnjake , bas poznajem nekog Turcina, sa svojih 50 je presao na budizam
doduse "navukao" se na Tajlandu ..i on je se tamo odselio ,
sve o "tamo" je u superlativu u odnosu na maticnu mu zemlju i Nemacku ..
topcat topcat 14:27 27.04.2009

Re: Samopronalaženje

vladimir petrovic

Budizam ima "nesto" sto moze da privlaci Zapadnjake mnogo vise od nekih drugih dalekih religija, pa se ne treba cuditi.

To "nešto" je potraga za bogom u sebi i nada daće biti bolje u drugom životu.
U nekim slučajevima ispraznost i lažna duhovnost kojoj je kulminacija paljenje svijeće i priča o čakrama.
(energetski centri nisu religija nego činjenica)

Kako to da se od svih pravaca Budizma najviše forsira upravo onaj Tibetanski?

(Idu mi zavjere zadnjih dana. he, he, he...)
marco_de.manccini marco_de.manccini 20:17 27.04.2009

Re: Samopronalaženje

Budizam ima "nesto" sto moze da privlaci Zapadnjake mnogo vise od nekih drugih dalekih religija, pa se ne treba cuditi.

Можда би тога било мање да нема оваквих случајева.

Млади брачни пар жели да крсти дете. Оду у једину православну цркву у граду, распитају се, и добију информацију да прво морају да се и сами крсте тамо (иако су већ православни и крштени, али у другој православној цркви), па да се венчају тамо, па тек онда долази дете на ред. Нека хвала. А извините, кад смо већ ту, да ли знате у ком правцу је будистички храм.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana