Sasvim je glupo da Nacija ima živog roditelja. Mislim, glupo je da uopšte ima roditelja. Posle ispadne da smo svi mi iz te Nacije rodbina i da se međusobno ukrštamo a to nije u duhu Pravoslavlja. Al ajde, kad već moramo da imamo Oca izrazito je glupo da ga imamo živog. Ej, nama koji smo veoma, veoma stari Otac da bude živ a neki drugi koji su se koliko juče ispilili već siročići! Kad je svim ozbiljnim i neozbiljnim nacijama otac je pokojnik, zašto bi naš bio živ? Kad imaš živog oca, kako ga oslovljavaš. Tata Nacije? Ćale Nacije? To bi tek bilo glupo. Meni titula "Pokojni Otac Nacije" zvuči daleko bolje.
I ne samo to. S živim čovekom nikad ne znaš na čemu si. Dok mrda, pa makar i ne bio izlapeo, nikad ne znaš kad može da zabrlja i da te razočara. Još gore je kad nas izbruka pred svetom pa posle moramo da ga se odričemo preko novina i da biramo drugog.
I baš razmišljam o tom pitanju, kad me startova Vesna, kaže: Mi u Borbi biramo novog Oca Nacije, ovaj stari nas mnogo iznervirao, pa ako bi mogao da daš neki predlog. I velim ja njoj:
Baš nešto sedim i mislim, Najbolje bi bilo da na tu značajnu funkciju postavimo nekoga ko več davno nije s nama, pa mu se budalaštine ne pamte. Kandidata ima koliko hoćete, jer je Naša Nacija drevna. Lično bih svoj glas dao gospodinu Karadžiću. Vuku Karadžića. Vuk je bio pravi Srbin. I Srbijanac. A veoma nas je i zadužio. Em je samislio je Ćirilicu, a ona nas čini jedinstvenim i posebnim, em je prikupio usmenu narodnu književnost, a time je opet učinio dva značajna dela. Kao prvo vešto je sakrio neopevani blam da smo vekovima bili nepismeni a kao drugo, prikupio je dokaze da nismo tikve bez korena i da imamo istoriju. S druge strane nije se brukao pišući politizovane knjige, a i ako jeste, toga se retko ko seća. Sva navedena dela su veoma plemenita i dostojna brižnog oca. Još je bitno i to što je po stilu i uverenju bio narodnjak, što jako lepo stoji očevima nacija, posebno srpske. Zamisli da ti Otac Nacije bude neko ko je bio protivnik Opanaka, Obojaka i Šajkače.
Photo: Dušan Todorović (C)
P.S. izvinjavam se čitaocima koji moje pisanje shvataju ozbiljno. Vredelo je, ekipica lepo provodi. Pa neka.