UPOMOĆ

zenaamahatma RSS / 17.04.2009. u 21:16

Ukoliko deca u školi ne slušaju, najprimenjiviji izlaz je da se profesori bace u štrajk i da time stvore određeni pritisak na DRŽAVU da reši problem.

Direktor/Upravnik fabrike/preduzeća neće da isplati radnike, stoga oni najavom štrajka glađu insistiraju da DRŽAVA stvori određen pritisak i utiče na isplaćivanje plata.

Mile Sarič ima perut, njegova žena je odlučila da pošalje molbu nekom iz DRŽAVNE vlasti da utiče na njenog muža ili po mogućstvu na perut da prestane da se javlja.

Čini mi se (a Vi me ispravite ako grešim) da nekako volimo da se oslanjamo na spoljne sile, ulažemo u igre na sreću u nadi da će na nas neka sila blagonaklono pogledati i da će nam sa neba pasti novci. Svakodnevno proklinjemo sudbinu, DRŽAVU ili neku drugu silu i to činimo ispred televizora, u kafani, a najčešće na WC šolji, (kažu ljudi tada se javljaju najbrilijantnije ideje).

Glavno pitanje koje treba da postavimo je da li je to odlika ljudskih bića ili naše kulture. Da li većina ljudi sedi skrštenih ruku i čeka (evenutalno ustaje i otvara frižider), trlja daljinski kao talisman i mumlja naučene mantre u zavisnosti od toga koji medij voli! Jedno je sigurno svi koji ponavljaju mantre bilo pro ili protiv DRŽAVE i vlasti retko krše svoju dnevnu rutinu. Oslanjamo se na spoljne sile ne radimo, ne mrdamo, ne razmišljamo, samo se vrtimo u našem začaranom krugu i čini mi se uživamo u tome. Kao na toboganu- idemo gure dole i u krug, čini nam se da smo aktivni a u stvari uvek smo potpune bezbedni i uživamo u tome!

 

Pitanje da li i koliko uživate u vožnji toboganom?



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana