Obećan joj je posao u jednom nemačkom restoranu. Videla je to kao šansu da konačno zaradi dovoljno novca kako bi prehranila majku i sestru. Imala je poverenja, komšija je sve uredio. Napustila je Rumuniju, završila je u Bosni i Hercegovini.
Posao se odvijao preko Beograda koji je neka vrsta sabirnog centra za devojke koje se potom rasturaju po okolini, preko granice.
Uspela je posle godinu dana prisilnog boravka u jednoj javnoj kući, gde su im jednom dnevno davali da jedu kako bi ostale mršave, da pobegne zajedno sa jednom devojkom. Nisu ni znale gde se nalaze, sve dok nisu izašle na put na kome su naišle na putokaz – Sarajevo.
U Sarajevu su upoznale čoveka koji je obećao da im pomogne da preko Crne Gore pobegnu u Italiju jer nisu imale ni jednog dokumenta. U Podgoricu su stigle vozom, a sačekao ih je poznanik čoveka iz Sarajeva koji je nudio lažnu pomoć.
Preko Albanije su prebačene na Kosovo. Prelazile su sa njima granicu i devojke koje su bile maksimalno potrošene i obolele, ali dovoljno dobre da prenesu heroin koji je dobro zapakovan, deponovan u vaginama, a potom su ostajale u Albaniji u skladištu rezervnih delova – vadjenje organa.
Devojka iz Rumunije je uspela da se vrati kući u pratnji nemačke televizije - ZDF ... zahvaljujući njenoj priči su im poznata mnoga imena i mesta na kojima se sve odvijalo.
Nemački ZDF je tokom istrage razgovarao sa dovoljno dobro informisanima i upućenima u ceo lanac, šta više su organizovali i razogovor sa glavnim čovekom u Beogradu koji je mislio da su u pitanju zainteresovani kupci, dok je sve vreme razgovor sniman skrivenom kamerom.
Razgovarali su i sa vlasnikom jednog od mnogih velelepnih “Joy House-a“ u blizini Banja Luke koji se hvalio da je kupio svoju ženu iz Ukrajine za 200 €, a da neki prodaju ćerke, sestre i za manje od 100 € ... u Moldaviji, Ukrajini, Belorusiji ... dok je iznosio te informacije igrao je bilijar, a žena je stajala pored kao ukras.
U Podgorici su posetili ustanovu u kojoj su se nalazile devojke koje su uspele da pobegnu, ali ni tu nisu bile dovoljno sigurne jer su ih odatle ponovo otimali – vlasnici.
...
Ove dokumentarne priče, koju sam gledala pre ca. 2-3 godine, sam se setila kada sam skoro odgledala Human Trafficking.