Lisboa je lepotica– doduše malo fucnuta. Slikala se svetla, sunčana, narodska i otmena, tradicionalana i savremena, jednostavana i velelepna, uskomešana i polupusta, ulickana a dronjava. Lepa mi je Lisboa. A posebno je prijatna po letnjoj noći.
Београд je ispao šmeker – poturio je Beograđane da se slikaju umesto njega. A Beograđani su raznoliki - nasmejani, namršteni, veseli, setni, svečani, urbani, narodski, zaljubljeni, zamišljeni, svakojaki... Niko mi nije duhovitiji od njih.
Ima tome par meseci, na isti dan dva fotografa su krenula na put: Dragoljub Zamurović iz Beograda u Lisabon i Fernando Veludo iz Lisabona u Beograd. Nisu se sreli – mimoišli su se u vazduhu, predanje kaže - negde nad teritorijom Bavarske.
Kad su stigli na svoja odredišta zadatak im je bio da u gradu u kome nikada ranije nisu bili fotografišu ono što ih podseća na njihov rodni grad. Sve to zarad kloniranih izložbi koje su sada simultano otvorene u dva grada: Beograd nastupa kao gost u Lisabonu, Lisabon u Beogradu.
Bio sam na Lisabonskom otvaranju izložbe Primenjena nostalgija. Prostor čudan - Muzej vode - zgrada gde su nakada davno parne mašine pumpale vodu na vrh brda, u rezervoare iz kojih se napajao Lisabon. Sada je kao lavirint ogromnih gvozdenih pumpi, kao za one za naftu iz američkih filmova, isprepletanih platformi od metalnih profila i zavojitih stepeništa od kovanog gvožđa. Izložbu je skroz neposrednim i skroz simpatičnim govorom otvorio naš nekadašnji bloger Đelić, što je laskavo za domaćine jer je on podpredsednik vlade a njihovi podpredsednici vlade nisu tako pristupačni. Na otvaranju se okupilo podosta doteranog i raspoloženog sveta. Portugalski fotograf je priznao je da ga je Beograd prijatno iznenadio, da je očekivao sivu i razrušenu varoš a zatekao nešto sasvim drugačije. Na Primenjenoj nostalgiji izloženo je četrdeset velikih formata - po dvadeset fotki svakog grada. Slike izmešane. Čak i poznavalac oba grada (na primer ja) ponekad bude zbunjen ne znajući koji je grad na slici pred njim.
Nagradno pitanje: Odakle li su ovi momci?
Koga zanima, svih 40 fotki mogu se videti na skroz-kako-treba-skockanom sajtu: http://www.primenjenanostalgija.com
A ima i uživo, u galeriji Progres u Beogradu.
P.S. Nikako da se odlučim ko mi je favorit: Monaliza s Kalenića Gumna* ili vesele pivopije.
Ćale s ćemanetom mi je skroz OK, ali su ga ovi ekstremisti bacili u zasenak, pa je po mojoj proceni zaslužio bronzu. A konkurencija je bila oštra.
*Kuma: Marta I.