Ovaj razgovor sa samim sobom je nastao kao spontana reakcija na izraženu želju uvažene osobe da, u skladu sa raspoloživim vremenom i inspiracijom, napišem tekst za blog.
Šta misliš?
- Trenutno ništa. Baš ništa.
O čemu bi mogao da misliš, ako bih te zamolio?
- O raznim stvarima, kao i o tome zašto, recimo, puno svega i svačega nazivamo stvarima. Evo, sada sam rekao da bih mogao da mislim o raznim stvarima, iz čega valjda proizilazi da su stvari i nematerijalne prirode, jer mi se čini da kao i mnogi drugi ljudi i ja najčešće kažem »razne stvari«, a mislim na nešto što, po definiciji, nije stvar. Međutim, ne mora da znači da je pogrešno ako se misli da su »stvari«, u stvari i emocije, prijateljstvo, posao, rodbina i slično. Očigledno je da mnogi ljudi imaju takav odnos do svega. Eto, mogao bih na primer da mislim o tome ali nešto me mrzi ili jednostavno nemam motiv.
Šta je tebi potrebno da bi počeo da misliš o nečemu?
- Sve zavisi čemu bi to mišljenje služilo. Prijatelj, draga osoba ili klijent su jak motiv, jer zbog odgovornosti koja je potrebna u tim slučajevima, moždane vijuge znaju moćno da prorade. Međutim, neki put ne nalazim dovoljan razlog da bih započeo da mislim, jer mislim da misliti znači grešiti i, možda, u tom grmu leži i moj razlog povremene mrzovolje prema mišljenju.
Da li možeš malo da pojasniš tezu »misliti znači grešiti«?
- To pitanje podrazumeva da bih opet morao da mislim i, verovatno, počnem da grešim, a ne znam da li bih to želeo u ovom trenutku i ovim povodom. Čini mi se da bar u razgovoru sa samim sobom ne moram nešto ako neću. Zar ne?
Ne, meni se čini da ništa ne mora da znači. Ko si uostalom ti da bi mislio o bilo čemu?
- Ko, je l' ja?
Da. Ti, ko si ti?
- Dobro, za taj odgovor ne treba da mislim, odmah ću reći - ne znam ko sam ja. Znam kako se zovem, gde sam rođen, ko su mi roditelji, najuža rodbina, prijatelji i, uprošćeno rečeno, znam šta volim na osnovu dosadašnjih afiniteta, saznanja i osećanja, kao i onoga šta ne volim. Ali, ne znam ko sam ja, ako to pitanje pretpostavlja više od toga što sam naveo. Kao što ne znam ni da li sam u pravu kada nešto mislim. Mene zanima, da mi ti kažeš, da li razgovor sa samim sobom, a koji ti vodiš samnom, podrazumeva da mogu da budem i psihički maltretiran?
Sve zavisi od toga šta je za tebe psihičko maltretiranje?
- Pa recimo sam život kao ovakav, sa većinom svog grozomornog sadržaja u interpretaciji Onih koji plasiraju sadržaj, tipa: nacija, tradicija, mentalitet, vaspitanje, obrazovanje, politika, plaćanje računa, plaćanje kazni za kašnjenje plaćanja računa, popunjavanje formulara, oholost, laž, bezobrazluk, svaka vrsta uzurpacije - od sebe samog, drugih običnih smrtnika do političara i vlastodržaca, preko sitnih i represivnih organa odnosno Države kao takve, koja je i osmišljena da bi maltretirala ljude i proizvodila ljude za maltretiranje ljudi.
Razgovor se na ovom mestu, sam od sebe, završio.