Kako obecah tako i ispunih (VIII deo)

sladjamk RSS / 21.03.2009. u 01:32

-Volim Beograd ! -


Tek je tri sata proslo kako smo  sisle sa voza, a ja vec imam opet onaj stari osecaj, da sam kod kuce u svome gradu, iz koga nisam izlazila godinama.

Cudan je taj osecaj koji ja imam za ovaj grad. Ja neznam dali su to samo moja osecanja ili su secanja,  emocije i utisci, koji su na mene prenosene generacijama iz moje porodoce, ( sa strane mamine mame), ali je sasvim sigurno da mi je srce ovolikooooo, uvek kada mu se vratim.
Moja nana je godinama gajila nadu, da ce barem preko mene uspeti da povuce porodicu u Beograd, ako vec nije uspela preko moje mame i tetke. Nosila je u dusi to veliko razocarenje nakon sto su joj se cerke poudavale u Skoplju. Nije mogla nikako da se pomiri cinjenicom da ce zauvek ostati da zivi u Skoplju. Nakon sto su joj nade propale, da ce bar jedna cerka da je doveve u Beograd, pocela je da u meni vidi mogucnost. Mozda mi je bas ona i najvise prenela ljubav za ovaj Beli grad, kako ga je ona zvala.

- Nekom beli a nekom i te kako crn.- znala je da kaze, pa da onda nastavi:


- Nije bitno gde zivis vec je bitno s kim zivis. Nije bitno dali si u najsjajnijem i najlepsem gradu na svetu, vec je najbitnije kako se ti osecas u njemu. Nije bitno koliko stanovnika ima tvoj grad, najbitnije je da se tamo gde zivis nikad ne osetis sama, da si uvek medju svojima. Zapamti, sve dok tamo gde odes, neko ceka na tebe i raduje ti se, tamo ce i jedan deo tebe pripadati. Gde god postoje tvoji, koji te vole tamo je i jedan deo tebe. Ako makar jednom u dve godine uspes da vidis sve koji su kako delovi maslacka oduvani po svetu , sve koje volis i koji te vole, onda si uspela da postanes jedno CELO. Jer CELO je samo ono, sto je sastavljeno od svih svojih delova.
Nisam ja putovala toliko, zato sto sam bas uzivala da putujem i truckam se po vozovima i prljavim kupeima. Isla sam da sakupljam delove koji mi nedostaju, da bih se makar delimicno osecala cela. Da se ne bih raspala u param parcad i ostala takva. Bilo mi je potrebno da se krecem i sakupljam i najsitnije mrvice, kako bih mogla da disem, da se krecem, maker kao utvara, nakon sto je jedan od najvecih delova mene, otisao sa tvojom mamom. -

Moja nana, moja dobra nana.
Secam se da je uvek imala da isprica neku mudrost, da da neki savet. Ja sam ili delimicno slusala, ili sam se pravila da slusam. Nekoliko minuta, nakon sto bi zavrsila pricu, nisam imala pojima o cemu je to pricala.
Neverovatno je kako su nakon njene smrti pocele da izlaze iz moga secanje price, uzrecice, saveti o kojim ja nisam imala pojima da sam uspela, ne samo da ih zapamtim, nego uopste i da ih saslusam u to vreme.

                                                                                            /
- E pa ako ste gotove sa doruckom, da pokupim ovo sa stola, pa da idemo da se prosetamo i da kupimo lozove?- prekide me iz razmisljanja tetka Vuka.
- Pa ja sam gotova , moze- odgovaram.Tetka Ljilja je vec u kuhinji i pere sudove. Dzezva je na sporetu, kuva se nova kafa.
Kakav bi to dorucak bio ako ne zavrsi kafom?


Kafa u nasoj tradiciji i kulturi, zauzima uvek znacajno mesto.


Kafa dolazi na pocetak : dana, razgovora, poznanstva ( kada zelis nekoga bolje da upoznas, pozoves ga na kafu), prijateljstva, druzenja.
Kafa dolazi na kraju: dobrog rucka, dobre vecere, dobre sedenke, na kraju ljubavi (ako si kulturan, sednes da popijes zadnju kafu), na kraju drugarstva, partnerstva, na kraju svega sto mozes da zamislis, dobrog ili loseg i na pocetku svega sto mozes da zamislis, loseg ili dobrog.

Uvek mozes da ubacis poziv na kafu i da to prodje bas Ok!


Ljudi kod nas ne kazu, dodji zelela bih da te vidim ili dodji zelela bih da se oprostim od tebe. Samo upute poziv za kafu i onda znaju da je to bas ok, prihvatljivo za sve strane i pristojno u isto vreme. Kao da je kafa jedini i neizostavni zacin za pocetak i kraj svakog drustvenog dogadjaja.


Nakon dobre kafe i jos po neke price o nama i nasim najmilijim i nakon svih telefonskih razgovora, u kojima smo prenele informaciju:
- Da stigle smo, sve je u redu, cucemo se kasnije.....
Nakon nekoliko goluba pismonosa, koji su preneli dobrodoslicu i vratili poruku:
- Hvala sve je ok, nazvacu vas kasnije da se dogovorimo kad da se vidimo...- Bas razmisljam, kako ozbiljno imam nameru, da ovaj put sve vreme budem sa porodicom.
Jos jedino danas da odem na ono uvodno predavanje, pa sam posle potpuno slobodna bez nikakvih obaveza. Bas cu ovaj put da budem sa tetkama.

Kako da im kazem za danas ? Lebdi pitanje zbog kojeg mi je bas nezgodno.
A obecala sam!
- U kolko sati pocinje bingo? - pitam
- U osam- odgovara tetka Vuka.
- Odlicno, stici cu na vreme da ga gledam- kazem tiho kao uzgred.
- Kako, sticices? Pa gde ces da ides?-
- Ma idem na jedno predavanje, od pet, ali cu da se vratim za Bingo. Tu je u blizini-
- Gde? -
- U Dah teatru, ovde na Sumatovackoj ulici, u nekoj skoli-
- Pa kakav Dah tetar, kakvo predavanje! Jel da si rekla, da ne ides nigde? -
- Ma samo danas, stici cu za bingo!-
- Pa bingo je sutra uvece!- kaze tetka Vuka
- Pa odlicno, onda je jos bolje! Ja sam mislila danas!- odgovaram, e bas mi je laknulo. - Onda nema problema sutra uvece gledamo bingo!-


Vidi im se na licu da i nisu bas najsretnije, ali sta ce, morale su da prihvate.


Idemo po lozove, pa u malu setnju.


Napolju dan suncan, topao.
Nije to ona vrucina na koju izadjes, pa  se onda pitas sta ti je to trebalo,  vec dan kakav samo pozeleti mozes. Topao i blag. Dusu dao za setanje .
 Stavila sam naocare za sunce. Isto su napravile i moje tetke. Samo su im sesiri i rukavice falili da bi dojam bio kompletan.
Volim kada setam pokraj ove dve dame. Mozes jos iz daljine videti da su uspele, da sve terete zivota hrabro ponesu na ramena a opet ostanu i krhe i elegantene i da imaju u svom ponasanju -Ono- sto bi rekla moja nana, - sto te pravi damom i sto nosis od radjanja.-
- Dama se uvek pozna jos iz prve. Dama se ne stvara , dama se radja. Ne postoje nikakve skole koje mogu, od obicne zene napraviti damu. Ma koliko se njih trudilo, to ne mozes da naucis. To nosis od rodjenja i ili ga imas ili ga nemas! Damu mozes zaviti u krpe, ali ces opet iz njenog drzanja, iz njenog stava prepoznati manire dame.-Tako se nas tri uputismo do - Pejtona- ( to vam je kompleks malih prodavnica i ugostiteljskih radnji i zanatlija, koje su smestene u malim barakama. One su u vreme kada su izgradjene asocirale na poznatu seriju - Gradic Pejton-


U vreme prikazivanja ove serije, dolazilo je do pustosenja svih naseljenih mesta, koja su imala TV prijemnike.
Ljudi su trcali kuci, da ne bi, ne daj boze, propustili epizodu. Ulice su bile puste, isto kao i saobracajnice. Ukoliko nisi kod kuce, ostajao si tamo gde si, samo da ne propustis epizodu.
Postoji i jedan frapantan podatak da se i procenat svih kradja,svadja, tuca a bogami i ubistava u vreme njenog prikazivanja smanjio, tako mnogo, da se pretpostavlja da ih je bilo jedino tamo, gde je nastao neki elektricni defekt ili se radilo o nekoj ruralnoj sredini, gde uopste nisu imali ni struju a kamoli televiziju.
Toliko mnogo je bila gledana i popularna serija. Bas u njenu cast je i ovaj kompleks dobio ime - Pejton -.
Ja sam jos i uspela da uhvatim epizodu ove serije, ali znam da danasnja mladez, pojma nema, zasto se ovaj kompleks zove tako. Mozda misle da smo se pobratimili, sa nekim americkim gradicem Pejtonom pa smo u tu cast i krstili ovaj kompleks.

Elem ja i ove dve meni drage dame, u Pejtonu, u jednoj maloj prodavnici, kupujemo lozove, za Bingo.
Pocelo je  dogovaranja dva ili tri ?
Na kraju odaberemo opciju, da kupimo po pet loza.
Tako sretne, pune nade, izadjemo hazarderski raspolozene iz prodavnice.
Jos  potrosimo nekih pola sata na  pricu koja su pravila igre i kako sve tece. Zatim uporedbe kako je to ovde, a kako u Makedoniji, pa nagrade.....
Polako se doblizismo Hramu Svetom Savi.
Nisam bila godinu dana i zastajem opcinuta pred njegovom grandioznoscu i lepotom. Gledam u hram i njegovu belinu .


Pogled mi je cudan i pokusavam da dokucim, sta se to desava. Kako pomeram focus sa jedne na drugu stranu, dobivam razlicitu sliku i percepciju. Ne mogu da ukapiram sta se to desava.


- Sine, pa gde ti je staklo na naocarima? - pita teta Ljilja.


Pogledam je iznenadjeno i skinem naocare sa svojih ociju. Stvarno nema mi jednog stakla.


Sada shvatam, zasto sam imala, taj cudan osecaj razlicnosti, dok sam gledala u hram. Osvrcemo se okolo, pokusavajuci da pronadjemo otpalo staklo.  Preturam po svojoj tasni, ali bezuspesno. Skidam naocare i buljim bespomocno.Bas mi je krivo, bas sam ih bas skupo platila.


Ali sta je tu je.


Malo razocarano ulazim u hram.


Koja je bila poruka ? Sta ja to treba da pocnem drugacije da gledam? Dali zaista treba da skinem naocare, da bih nesto mogla bolje da vidim? Dali nesto gledam kroz tamna stakla, a ne treba ?



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

majacvet73 majacvet73 21:36 21.03.2009

Svaka čast!

Blog ti je izuzetno dobar, mogla bi knjigu izdati!
sladjamk sladjamk 23:23 21.03.2009

Re: Svaka čast!

hvala Majo, od srca , to mi je i namera....

Dopada mi se i tvoj blog i stavila sam te na svoju listu. Ocekujem tvoj novi post

Pozdrav i
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:18 22.03.2009

Re: Svaka čast!

majacvet73
Blog ti je izuzetno dobar, mogla bi knjigu izdati!

Saglasan.

sladjamk sladjamk 15:28 22.03.2009

Re: Svaka čast!

Jedno veliko HVALA
natasavb natasavb 23:51 21.03.2009

Ja se pitam

sta je sa tobom.
umalo da skoro popijemo i nas dve kafu. trebala sam ici prosli vikend u skopje, ali u zadnjem trenutku se nesto iskomplikovano. ide lepo vreme, pa cemo i mi valjda malo do juga.
a to sa kafom mi se stalno vrti po glavi. ovih dana se sve neke cudne pominju. sve znace osim pijenja kafe, ali tako ih najlakse zvati.
Nije bitno gde zivis vec je bitno s kim zivis. Nije bitno dali si u najsjajnijem i najlepsem gradu na svetu, vec je najbitnije kako se ti osecas u njemu.

bas tako.
skroz me ovim blogom pogodi. sve o cemu si pisala su stvari o kojima ovih dana dosta razmisljam.
a nista pametno da smislim.
sladjamk sladjamk 01:15 22.03.2009

Re: Ja se pitam

Ne znam sta se desava pisem po treci put. Pada mi net pre da posaljem

Dakle po treci put Sapleo me grip pa me bacio u krevet vise od nedlju dana i ne samo mene nego i sve u kuci.

Pokusala sam da pisem ali nije islo.

Bolje sam i evo nastavljam.

Ovih dana sam mislila na tebe , i vidis " slucajno' si trebala da dodjes

Nije vazno, poziv za kafu stoji !

Popicemo je ili u Skoplju ili u Beogradu ako dodjem 10.04 za "Order of love"

Pozdrav za tebe a ovo za Andreju
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:27 22.03.2009

:)

-Volim Beograd ! -


Ih, me too takodje!

Mozda mi je bas ona i najvise prenela ljubav za ovaj Beli grad, kako ga je ona zvala.


"Gayle upre prstom u Beograd,

GAYLE: Hoćeš me povesti u Beograd jednom?
Be-o-grad. Bijeli grad. Kako lijepo ime za grad.

Mrak. Muzika. Zvuk vjetra."

(Tena Štivičić, drama "Fragile", 2006.)
sladjamk sladjamk 21:32 22.03.2009

Re: :)

Hvala ti za GAYLA , mada iskreno nisam gledala predstavu.

Hvala i na odvojenom vremenu!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana