Ovih dana pažnju javnosti, pored fantastičnih uspeha tenisera i teniserki (za čije uspehe država svakako nije zaslužna!), privlači slučaj generala Zdravka Tolimira, ili još preciznije njegovo isporučenje Hagu. Bio bih poslednja osoba na svetu koja bi žalila bilo koga, za koga postoji opravdana sumnja da je učinio bilo kakav, a posebno ratni, zločin, ali....! Kada smo mi u DOS-u isporučili Slobodana Miloševića, Koštunica i čitava njegova klapa, nas je optuživala da smo to uradili bez zakonske osnove, da smo ga kidnapovali... Dakle, ne ulazim u to šta je sve general Tolimir uradio, ne ulazim ni u to da li je organizovao mrežu skrivanja Mladića, ima valjda nadležnih za to. Ipak nešto poprilično smrdi u celom slučaju.
- Sada je već sasvim izvesno da je general Tolimir kidnapovan, te da je sa neke adrese u Srbiji prebačen u Republiku Srpsku i odatle ekspedovan u Hag. Ta, sada već najverovatnije činjenica, nam ukazuje na nekoliko stvari: A. Koštunica & Jočić & Bulatović &.....su nam na ovaj način i praktično pokazali da se ništa nije promenilo od Titovog vremena, kada su razne tajne službe pretile, kidnapovale, ubijale, zarad političkih interesa. Koštunica je rekao da neće hapsiti optužene od strane Haškog tribunala, pa je poput kukavičijeg jajeta Tolimira podmetnuo Republici Srpskoj. B. prema izjavi samog Generala oni nisu uspeli da se sa njim nagode, da se dobrovoljno preda, pa je samim tim ostala jedino ova mogućnost njegovog izručenja, a da „vuk bude sit i ovce na broju“. Ipak to samo znači da je Koštunica sve vreme znao gde se on nalazi, da je kontrolisao njegovo kretanje....Uzimajući u obzir tvrdnje dobro obaveštenih, da je General bio mozak u akciji skrivanja drugog generala – Mladića, može se s pravom sumnjati da Koštunica na isti način „pregovara“ i sa Mladićem?
- General Tolimir je navodno uhapšen na teritoriji Republike Srpske, uz saradnju bar dve službe, država Srbije i BIH (Republike Srpske) ali to nije usledilo kao deo sveukupne, rekao bih zakonske i normalne, saradnje u borbi protiv zločina i zločinaca, jer je očigledno da Koštunica, još uvek, Republiku Srpsku tretira kao potencijalnu treću srpsku pokrajinu, privremeno anektiranu u BiH. Njegovo više puta dokazano mešanje u unutrašnje stvari druge države, može nas skupo koštati. Ako na to dodamo i problem Kosova, kao i neuspostavljanje normalnih odnosa sa Crnom Gorom (nemamo čak ni ambasadora u CG!), onda se pitam ima li Koštunica neku svoju, ličnu, spoljnu politiku i o kojim granicama „sanja“ premijer ? Možda Karlobag – Virovitica-Ogulin ?
- Kad već pomenuh te granice Karlobag-Virovitica-Ogulin, ne mogu a da izbegnem Radikalnu stranku i T.Nikolića, koji su način hapšenja generala Tolimira „provalili“ za 24 sata, a da je pri tom to svakako bila najstrože čuvana državna tajna? Šta sve to ne valja u našim tajnim i javnim policijskim, vojnim i drugim službama? Kako je moguće da jedna partija, bila ona i SRS, dodje do tako dobro čuvanih tajni? Kakvi su to intimni odnosi izmedju SRS i tajnih službi?Odakle partijama, liderima, medijima....i drugima toliko „tajnog“ materijala, trasnskripta, dokaza.....? Da li je naš sistem odbrane i bezbednosti postao toliko šupalj ili se radi o nečem drugom? Zbog čega se partije toliko bore da baš njihovi ljudi budu na čelu tzv. ministarstava sile? Koliko se i na koji način zlo-upotrebljavaju poverljivi dokazi u medjusobnim partijskim borbama? Ko sve koga prisluškuje, ko sve koga i kod koga „otkucava“? Ili se sve dogadja po onoj staroj „pustio bih ja njega, ali neće on mene“
Dok je nama Koštunice na čelu Vlade i njegovih satrapa, to svakako nećemo saznati, a kad budemo saznali bićemo silno iznenadjeni.
Naš problem, očigledno nije ni Tolimir, pa ni Mladić, već Koštunica. Što pre to budemo shvatili, to bolje po nas.Da ne bude kasno!