iliti i believe in peace!
Pošto ću u ovom postu verovatno nebrojano puta pomenuti drogu i oružje, s obzirom da post i jeste o tome, mislim da bi za početak trebalo najpre da definišemo te dve stvari. Na wikipediji sam našao sledeće...
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji droga je "svaka supstanca, koja je u stanju da, kada se nađe u živom organizmu, modifikuje njegovu jednu ili više funkcija i da nakon ponovljene upotrebe dovede do psihičke ili fizičke zavisnosti".
Oružje je alat namenjen onesposobljavanju ili ubijanju živih bića, ili za uništavanje velikih razmera.
Ako bismo posmatrali ove dve definicije, i prihvatili ih kao takve, odmah bismo došli do zaključka šta je veće zlo. Naravno ako uzmemo kriterijum šta je fatalnije, i šta može da nanese trenutnu veću štetu. Međutim, ono što buni je kako to da je oružje legalizovano, a droga nije. To očigledno buni i široke narodne mase, pa se onda prihvata i činjenica da je droga veće zlo nego oružje. Odmah da vam kažem, po mom mišljenju je to notorna glupost. Ali kako sam ja došao do ove teme uopšte...
Pre neki dan, došla meni majka na par dana. Pričamo mi nešto, i dođemo do toga da je saznala da tamo nečije dete ima problema sa drogom...
-Meni nisu jasni ti ljudi koji prodaju drogu. Ne znam kako mogu nekom da prodaju TO.- dodaje moja majka
-Ali čekaj, nije on nikog naterao da kupi od njega. U celoj toj priči je najkrivlje to dete jer je od njega pre svega kupilo, a zatim i konzumiralo istu tu drogu.- kažem ja i dodajem- Problem najčešće i jeste u tome što roditelji često neće da prihvate da se njihovo dete drogira, i nalaze koga će drugog da okrive.
-Ma slažem se ja sa tobom, ali meni i dalje nije jasno kako taj čovek može da spava.- dodaje ona, i potvrđuje na koga sam i sam tvrdoglav.
Btw...
Svima nama je poznato da se u okviru velikih fabrika često nalazio i onaj deo koji se zvao ''Namenska'' koji se bavio proizvodnjom oružja i municije. Primer za to su ''Krušik'' iz Valjeva, ''Zastava'' iz Kragujevca i tako dalje... Igrom slučaja, i moj otac je par decenija radio u jednoj takvoj fabrici. I danas se sećam priča kada mi je govorio da je bio u Iraku, jer su tamo dosta izvozili. Što u prevodu znači da je cela moja porodica najbolje živela dok su tamo negde neki ljudi ratovali, dok su deca od ne znam koliko godina nosila puške koje su veće od njih, dok su ljudi umirali... jer je tada fabrika u kojoj je moj otac radio imala najviše posla. I to je žalosno, da ne može biti žalosnije...
Tako smo nastavili razgovor...
-Čekaj, a šta je sa oružjem? Hoćeš da kažeš da to nije ''štetno'', da to ne ubija ljude, jer je legalizovano, a pri tom je tvoj muž radio u proizvodnji toga, i svi smo mi od toga živeli? Onda bi značilo da svi mi treba da osećamo nekakvu odgovornost.- dodajem već polako iznerviram što je moja majka prihvatila nešto što se potpuno može svrstati u ''mejn strim''.
-Ne znam, meni je ipak droga veće zlo. Jednostavno tako mislim, i tako je.- dodaje ona, i ostaje pri svom za mene nelogičnom stavu.
I droga i oružje su zle stvari. I ovaj post nije bio direktno vezan za to šta je veće zlo, nego je više bio vezan za to da mi nekih stvari uopšte nismo svesni. I da vrlo često nismo sposobni i spremni da prihvatimo odgovornost, i onda bežimo. Ali jednog dana će nas sve to stići...
PEACE!