(nastavak bloga Sestre Bogavac: malo teorije i jedan primer)
Bankarski sektor u Srbiji je daleko od idealnog. Usluga koju banke pruzaju je jako skupa, osoblje cesto neljubazno, uslovi pod kojima pruzaju usluge netrasparentni. Bilo bi neposteno reci da situacije nije neuporedivo bolja nego pre 2000 ali daleko je to od onoga sto treba da bude.
Medjutim nije to tema vec zasto su u stvari krediti u Srbiji tako skupi. Obicno se cuje da je razlog za to u ogromnom riziku koje banke dajuci kredite u Srbiji preuzimaju. Istina stanovnistvo u Srbiji jeste siromasno, rizik koji banke preuzimaju nije nezanemarljiv ali izvestaji kazu da Srbijanci ipak vracaju kredite, prilicno uredno, nista neurednije nego Hrvati ili bilo koja druga nacija u okruzenju. A opet kamate na kredite su znacajno veci nego u bilo kojoj zemlji u okruzenju i mnogo veci nego u zemljama zapadne Evrope. Pitanje glasi da li je to zbog toga sto su Bankari u Srbiji gramziviji nego u drugim zemljama, da li Srbijanci zbog godina bede spremni na sve ne bi li dosli do malo novca pa bankari to koriste ili postoji neki treci razlog?
Uloga NBS i Guvernera Jelasica se kada je tema bankarski sektor u javnosti dozivljava kao pozitivna. A sto i ne bi: dinar je stabilan, kredita ipak ima, devizne rezerve su sve vece. Nema sta, lepo zvuci. Malo malo pa Gospodin Jelasic preuzima odredjene mere i uvodi nova ogranicenja na bankarsko poslovanje sve u cilju interesa gradjana.
Ako je sve to tako, odnosno ako drzava nije problem, onda more biti da je problem u nama (mislim korisnicima bankarskih usluga) ili u bankarima ( grabezljivim i spremnim da nam skinu kozu s ledja) ili u oba. Pa dobro verovatno ima i jednog i drugog: verovatno smo mi bedni pa na svasta pristajemo i verovatno su oni grabezljivi pa sve to koriste. Medutim nece da bidne da je bas tako. Ima tu jos nesto. Naime direktno odgovorna za cenu kredita i to u velikoj meri je Narodna Banka Srbije i monetarna politika Gospodina Jelasica.
Verovatno ste u javnosti uspeli da registrujete da na relaciji Jelasic-Djelic stvari nisu bas sjajne i da Djelic ima odredjenje primedbe na Jelasicev naci rada. Djelic to barem koliko sam ja pratio nije uspeo lepo da obajsni. Razlog je sto je prica prilicno komlikovana i za svet koji sa monetarnom politikom nema dodirnih tacaka prilicno apstraktna, tako da se u javnosti stekao utisak da je Djelicev problem sa Jelasicem politicke prirode. Da budemo posteni: Djelic se do sada sto se ekonomske politike tice nije proslavio i politicki momenat ne moze da se zanemari, ali ostaje da Jelasiceva politika, po mom skromonom misljenju, nije optimalna. Odnosno ona je jako skupa. U parama. Sa jedne strane deo troskova placa privreda a jedan deo troskova takve politike placamo vi i ja.
A ta cena Jelasiceve politike koju vi i ja placamo se iskazuje, izmedju ostalog, u izrazito visokim kamatama na kredite.
Jedan od razloga zbog kojih su krediti tako skupi je u obaveznim rezervama, odnosno stopi obavezne rezerve. Najednostvanije receno obavezne rezerve su novci koje poslovne banke moraju da drze kod NBS i koje ne mogu biti koriscene za kreditiranje stanovnistva i privrede. Oni se najednostvnije receno utvrdjuju kao procenat od depozita. Teoretski njihova funckija je da obezbede stabilnost bankarskog sistem, da se ne desi da poslovne banke nisu u stanju da izvrse svoju obaveze ( kao sto je bio slucaj u vreme Dafine). Uobicajeno obavezne rezerve su na nivou oko 20 posto. Medjutim u Srbiji je taj procenat neuporedivo visi. Za razliku od banaka na Zapadu banke u Srbiji imaju propisano jako veliku rezervu. Sto je ta rezerva veca to su krediti za one koji ih uzimaju skuplji.
Kako to funkcionise u praksi? Banke kao i vi po pravilu nemaju svoj novac vec ga pozajmljuju. Pretpostavimo da banka na trzistu kapitala obezbedi sto evra (recimo bogati sugradjanin ima nesto vise para pa 100 evra stavi na stednju). Na taj stedni ulog banka recimo daje 5% kamate. Znaci banka za godinu dana mora da bi opstala (ako nema nikakve druge troskove) da ostvari profit jednak 5 evra iz koriscenja tog novca. U banku dodje potencijani klijent ( recimo Vi) i trazi kredit u visini od 100 Evra. Banci se isplati da da kredit od 100 evra uz kamatu od 6 posto godisnje. Na kraju godine vraca glavnicu stedisi od 100 evra i kamatu od 5 Evra. Profit za banku je jedan evro. Naravno, ove godine Gosn Jelasic je procenio da nema rizika po stabilnost bankarskog sektora pa se nije ni petljao. Odnosno nije postojala obavezna rezerva.
Sledece godine se u igru ukljucuje centralna banka. Jelasic izadje na televiziju i kaze: Banke moraju da za svaki dinar kredita koji daju da imaju u rezervi jos 1 dinar . Banka i ove godine ima klijenta koji je stavio na stednju sto evra. Uslovi za stedisu su isti. Banka i dalje ima 100 evra i mora na kraju godine stedisi da isplati 5 evra na ime kamate. Vi ste naravno kredit od prosle godine vratili. Ove godine dolazite ponovo i ponovo trazite kredit . Medjutim kreditni uslovi su drugaciji. Bankar moze da vam da samo 50 evra, sto i nije tako strasno( ima i drugih banaka) ali kamata je duplo veca: iznosi 12% godisnje. Bankar vise ne moze da vam da kredit sa kamatom od 6 posto jer ce na kraju godine imati prihod od svega tri evra sto ga vodi u gubitak. Mora da podigne kamatnu stopu barem toliko da ima 5 evra. Kamata koju lica koje uzme kredit mora da plati vise nije 6 nego 12 %.
Naravno ovo je bio krajne jednostavna prikaz. Od znacaja za utvrdjivanje kamate su izmedju ostalog cena kapitala ( citaj , kamate koju banka placa za pozajmlni novac) obavezne rezerve, poreza, administrativnih troskova i procena rizika ( pouzdanost klijenta). Medjutim svi ovi troskovi postoje i u drugim zemljama, ne samo u Srbiji. Ono sto Srbiju razlikuje je jako visoka rezerva.
Pitanje koje se kao sledece logicno namece je zasto Jelasic to radi?
O tome neki drugi put.
Ali ipak sledeci put kad odete u banku setite se Gospodina.
Ipak i on je Bankar :)
Igipop