Društvo| In memoriam| Na današnji dan| Život

Tačno vreme

NNN RSS / 12.03.2009. u 05:33

Jedno vreme, nekako, se provlačilo da je atentat na Zorana Đinđića izvršen u 12.45, međutim u poslednje vreme, opet nekako, se iskristalisalo u medijima 12.25 (ovo vreme je pročitao Čović u zvaničnom saopštenju Vlade), što baš i nije tačno. Mnogo je priribližnije tačno da je pucano negde oko 12.42-43 (pa može da se zaokruži na 12.45).
U to vreme sam držao, privatno, časove matematike. A tog 12. 3. 2003. sam imao zakazan čas u 13h blizu Vukovog spomenika. Putovao sam autobusom 51P (više ne saobraća, išao je ...pored Ade, sajma, Sarajevskom, Nemanjinom, Salvija, Vukov spomenik,...).
U 12 i 40, negde pri kraju Sarajevske na uglu sa Nemanjinom, vozilo (BMW serije 7) pod pratnjom, dva automobila, zaustavlja autobus, da bi ga preteklo pre same raskrsnice. Meni u oči prvo upada BMW (šta ću), i prvo pomislim "Đinđić", onako bez razloga (eventualno, možda zbog 2 vozila u pratnji), ali ne mogu da vidim ko je autu (što zbog stakala, što zbog ugla gledanja).
U 12 i 41 vozila nastavljaju Nemanjinom, a mi (autobus) za njima. Pokušavam da ih pratim pogledom, ali mi brzo nestaju iz vidokruga (ušli su u dvorište Vlade), a mi nastavljamo normalno ka Slaviji, gde stižemo oko 12 i 42, i bez problema nastavljamo ka Beogradskoj.
U 13h stižem kod lika kome držim časove, on sluša vesti: "pokušaj atentata...", ne verujem, sve mislim da je u pitanju ona priča kod Arene.
Posle minut, vest: "ranjen, van životne opasnosti...".
Posle nekog vremena, vest: "prebačen u Urgentni, van životne opasnosti".

A onda "...u teškom stanju"
A onda "Bore se za njegov život".    Otkud sad to!?

Neizvesnost.
...

Neverica.
...


Sećam se još jednog detalja, veče pre.
Bio sam u poseti kod prijatelja u Studenjaku, i čekam poslednju 88icu (oko 23.30), iz dosade blejim u izlog trafike, i tamo "Blic nedelje" (ako se tako zvao onaj Blicov nedeljnik u "A5" formatu) izdanje od 12.3. (dakle zvanično od sutrašnjeg dana) na naslovnoj Đinđićeva slika i izjava, tipa, obračun sa organizovanim kriminalom (ili mafijom) ili tako nešto, toga sam se setio posle atentata (kamo sreće da sam zaboravio).

Ovo je moje sećanje na taj sramni dan.

Nije bitno tačno vreme, da li je pucano u 12.25 ili 12.45, već činjenica da je Zoran Đinđić pogođen i da, nažalost, više nije živ.

Slava mu.

 

 

 



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 09:40 12.03.2009

Сведок


Сведок историје.
Било би боље да ниси.
myredneckself myredneckself 11:02 12.03.2009

Re: Сведок

ovo je moje sećanje na taj sramni dan

žalosno, žalosno...
g.radicevic g.radicevic 11:00 12.03.2009

secanje ........

vest sam chuo na poslu
secam se da je odjednom sve ucutalo..
da su svi pokushavali da saznaju...vishe
da smo se nadali.....
i da smo prestali da se nadamo..



Slava mu
vechna

a nama tuga
jednatanja jednatanja 11:26 12.03.2009

Re: secanje ........

a nama tuga


večna...
niccolo niccolo 11:42 12.03.2009

Re: secanje ........

vest sam chuo na poslu

Ја у аутобусу, враћајући се са предавања...

Slava mu.

loader loader 11:56 12.03.2009

Juče, Danas, Sutra ..

Interesantan tekst - mešavina matematike i patetike :) Pod tim ne mislim ništa negativno. Naprotiv.

Danas i jeste dan za emocije, i "bolje preciziranje" činjenica.

Sutradan, ili prekosutra, valja raditi i pisati kao da je današnji dan !

Pozdrav svima koji su i dalje u manjini :)
NNN NNN 12:27 12.03.2009

Re: Juče, Danas, Sutra ..

Već dugo vremena sam razmišljao da napišem ovo, ali sam bio lenj.
Direktan povod je što i u zvaničnoj vesti na b92 - Šest godina bez Zoran Đinđića, piše 12.25.
U principu, tačno vreme i nije toliko bitno, inače tog dana su se pojavljivale razne informacije, između ostalog, i o vremenu atentata, neke sam i naveo. Malo sam pogledao arhive po netu, da ne ispadne kao ovaj što ima 2 bubrega. A čisto i zbog sebe sam napisao da još malo sakrijem od zaborava.
Možda je glupo što baš na današnji dan, zamaram tehničkim detaljima, kada ima mnogo toga važnijeg da se kaže, ali eto, to je moje sećanje na taj dan.
loader loader 16:04 12.03.2009

Re: Juče, Danas, Sutra ..

NNN, meni je sasvim ok to što ste i kako ste napisali. Biće više blogova na istu temu (već sada ih ima nekoliko). Bolje je da budu što različitijeg stila. Eto, recimo, ja sam hronologiju dešavanja poprilično zaboravio... Stoga je bilo korisno podsetiti se. Pozdrav :)
NNN NNN 21:51 12.03.2009

Re: Juče, Danas, Sutra ..

Razumeo sam.
Mislio sam da ne pišem danas baš zbog toga što će biti više tekstova na sličnu temu, a ne volim "horove" (bez namere da povredim bilo čija osećanja, evo i sam sam sad deo), ali da nisam napisao danas, verovatno bih i dalje odlagao unedogled.
Između ostalog, postoji još jedan razlog zbog koga ovo pišem, a to je da osećam ličnu sramotu što u prvom trenutku nisam poverovao (mislio sam da je neka novinarska patka ili da je neko stranačko preuveličavanje događaja kod Arene), a onda kad sam u sledećih par minuta video na TV-u (i prepoznao BMW), mislio sam da nije ništa opasno (tako su prvo javili, a i nadao sam se da ima pancir), već kad su počele sve lošije vesti bilo mi je jasno, da neće biti dobro.
I posle svih ovih godina je sve lošije.
Posebno me nervira "svojatanje" prava na njegovu političku zaostavštinu.
Zamislite da kada bi mogao da vidi svoje prijatelje koji se svi kunu u njega, a ne mogu zajedno čak ni grob da mu obiđu. Mislim da, kada već za života nisu uspeli da mu pomognu, da ne treba posle smrti da mu odmažu. On je (sa svojom porodicom) platio najvišu cenu, ne bi li nas malo promenio, a mi idalje teramo po starom.
Osećam se krivim što nisam na vreme shvatio ozbiljnost situacije.
NNN NNN 13:18 12.03.2009

Tog dana

sedela sam kod kuće. I videla vest. I odmah imala neki loš predosećaj.. da se neće izvući. Ni On, ni mi sa njim... Plakala.. sama..
Nekoliko godina kasnije poveo se razgovor o tome. Jedna osoba (poznaje čovek svakakve ljude silom prilika) kaže: -Plakala si? Što su ubili jednog političara? Što? Ja ne bih nikad! Naravno da sam plakala... zbog Ružice i njihovo dvoje dece, zbog Srbije, zbog nas.. ali neki to nikad neće razumeti..
A mi se nismo izvukli..Još!
BFN
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:21 12.03.2009

Re: Tog dana

sam se sva unervozila, jer je jedna ovdašnja novina slala fotografa da me slika, za neku izjavu koju sam im davala, povodom predstojećeg referenduma o ulasku Slovenije u EU i NATO, koji je trebalo da se održi za nekoliko dana.
Sećam se kako su mi, svoj nervoznoj, dok mi je bilo tako bezveze i neprijatno, popravljali kosu i naslanjali me sa jednog na drugi zid, tražeći pozadinu za slikanje. Onda su našli da je hodnik baš super i sećam se kao juče, kako sam stajala ispred plakata B92 u hodniku i jedva čekala da se to završi. Čim su izašli, istrčala sam napolje i pred ulazom u zgradu pozvala drugaricu, za dogovorenu kafu, a ona mi je rekla "Pucali su na Đinđića"...uopšte nisam mogla da shvatim šta govori...vratila sam se kući i čekala, nisam ni znala šta čekam. Tada su javili da je umro. I danas razmišljam o tome, kako dok su mene selili od zida do zida, slikajući glupu fotku, ubili su živog čoveka, pucali u njega, njegova deca više nisu imala tatu, žena je ostala bez njega, ubili ga zverski...strašno.
ivana23 ivana23 14:27 12.03.2009

Ovog dana...

NNN NNN 14:44 12.03.2009

Re: Tog dana

Evo još jednog teksta iz Potpalublja o sećanju na 12.3.2003.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana