Memory lost

Milan M. Ćirković RSS / 12.03.2009. u 00:09

Pre oko godinu i po dana, u oktobru 2007, u poseti našem gradu bio je jedan ugledni naučnik, u svojoj oblasti svakako među prvo troje na svetu, pisac dvadesetak knjiga i par stotina naučnih radova, jedan od urednika "Britanike", član - u ranim šezdesetim - desetak akademija nauka širom sveta. Za razliku od tipičnih stranih (pa i naučnih) turista, on je jako dobro obavešten o događajima u ovom delu sveta, prati štampu na raznim jezicima, ima prijatelje i saradnike u regionu, politička i društvena kretanja ga iskreno zanimaju - dobijate sliku. Meni je bilo zadovoljstvo i čast da budem jedan od njegovih domaćina u Beogradu i bilo mi je veoma prijatno da čujem kako se generalno lepo proveo u našim krajevima, sreo interesantne ljude, uspostavio neke kontakte i najavio da će uskoro ponovo doći, što ćemo pokušati da realizujemo verovatno baš ove godine. Ovo pričam zato što je pozadina anegdote koja sledi bitna za razumevanje da se radi o dobronamernom i inteligentnom čoveku, koji, međutim, za potpuno suočenje sa srpskom stvarnošću ima hendikep što dolazi iz jedne od najuređenijih evropskih zemalja. Šetamo mi tako jednog popodneva, u pauzi između sesija konferencije Terazijama i na početku Knez-Mihajlove, pita on mene sasvim ozbiljno: "Hej, je li to neki performans?" Pri tom pokazuje na digitalni sat na palati „Albaniji". Na njemu je tada lepo stajao natpis: MEMORY LOST !!

 

"The Art of Memory" - F. Yates
"The Art of Memory" - F. Yates
Tim sam pitanjem bio potpuno zatečen, jer mada sam taj suptilni error message video već mnogo desetina puta (već tada je imao sigurno par meseci), to zanimljivo tumačenje mi nije palo na pamet. Ali nisam mogao da ne odolim prilici koja se ukazala i da patriotski (jer kako drugačije to objasniti, a da se izbegne ono jeftino "ma juče se pokvario, inače lep sat") ne odgovorim potvrdno. Da, neki angažovani umetnici rešili da skrenu pažnju na gubitak istorijskog pamćenja, zaborav rata i zločina miloševićeve diktature, hiperinflacije, medijskog ispiranja mozga, sankcija, odlaska najboljih stručnjaka i studenata u inostranstvo, da upozore da nam se ne vrate zle devedesete i diktatorovi socijalistički satrapi, itd. isl. Zgledasmo se, nasmejasmo, pa pređosmo na neku drugu temu. Veseliju.

Šta je ovde zanimljivo? Zanimljivo je da taj isti natpis sija tamo i dalje, i danju i noću, te provocira razmišljanje o tugaljivom političkom performansu. Već godinama Beograd ima tu malu, ali krajnje poučnu turističku atrakciju. Usled sve halabuke oko "brendiranja", "prebogate" turističke ponude, "vrhunskog provoda" u Beogradu i sličnog tamburanja i busanja u grudi, potpuno je zapanjujuće da nijedan od velikana gradskih vlasti (da o vlasnicima sata i osoblju "Albanije" ne govorim) nije opazio da na jednom od centralnih mesta prestonice, gde dnevno prolaze desetine i stotine hiljada ljudi, imamo takav očigledan blam. Da ne bude zabune, ovo se odnosi na bivšu, podjednako kao i sadašnju gradsku vlast, pošto vlasti dolaze i odlaze, ali ono što očigledno traje je MEMORY LOST !! Sa vremenom, to odista i prestaje da biva omaška i blam - a postaje vrlo rečit performans. (Uzgred, to što i dalje lampice rade pokazuje da se radi o uličnom satu visokog kvaliteta, za koji je šteta da ne radi. Ipak bi bilo previše pomisliti da se neko penjao gore i menjao delove displeja koji pokazuje samo MEMORY LOST !!)

simbolička amnezija?
simbolička amnezija?
Stara istina (koju je u literarnu šalu svojevremeno pretočio Luis Kerol) kaže da i sasvim pokvaren časovnik pokazuje tačno vreme dvaput dnevno. Za razliku od njega, po mnogo čemu paradigma današnje Srbije je sat poput ovog na "Albaniji" koji je otišao još korak dalje - nikada ne uspeva da pokaže tačno vreme. Ali nam govori nešto drugo, znatno dublje i ozbiljnije o nama samima. Misao Džordža Santajane da su oni koji se ne sećaju prošlosti osuđeni da je ponavljaju, samo je početak ove tužne priče.

 

 


"Pred fabrikom sam video jedan lep sat na ulazu, koji ne radi, hteo sam da se vratim... Rekao sam: Ok, imate problema sa tehnologijom, imate problema sa sirovinom, imate problema sa obrtnim kapitalom, ali koji je problem da ovaj sat radi, je li to problem?... Dajte da uradimo ono što možemo da uradimo, da se ne vadimo na različita opravdanja..."

 

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (52)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

alpeot alpeot 00:19 12.03.2009

Socijalisticki satrapi

diktatorovi socijalistički satrapi


G. Cirkovicu, ne razumem kakve su veze imali socijalisti sa Milosevicevim satrapima? To sto su izabrali bas taj naziv (Socijalisticka partija) uopste ne znaci da su bastinili bilo koju pozitivnu tekovinu evropskih socijalistickih partija. Naprotiv. Milosevic je bio, pre svega, ratni zlocinac, a nesto manje diktator: velika vecina gradjana Srbije je podrzavala njegov politicki diskurs.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:29 12.03.2009

identifikacija

i posledična samo-identifikacija je jedno od kljucnih ljudskih prava. Ako ste Vi svojevremeno prebacivali crkvama da ne poštuju sopstvena (hriscanska) nacela, onda ste im podrazumevali pravo da se nazivaju hriscanima i kritikovali praksu, odnosno razliku između teorije i prakse, zar ne? Na isti nacin, neki su se u poslednjim balkanskim zbivanjima sami nazivali četnicima - ko sad negira njihovo pravo da se tako nazivaju? Sporna su valjda samo dela - ili nedela. Tako da ostavimo mi istoriji da sudi gde su oni spadali u sirem politikološkom kontekstu, jedino sto nije tesko konstatovati da postoji kontinuitet sa prethodnim (nominalno komunistickim) rezimom kod sps-a i u teoriji (setimo se sa koliko je strasti legendarni Ratko Markovic branio drustvenu svojinu) i u praksi, a posebno u personalu. Evo ih i juce kao ministara da odaju pocast svom vodji pod lipom, iako ih Papandreu zove u socijalisticku internacionalu. Ali da ne skrecemo previse sa tim.
antonacci antonacci 00:37 12.03.2009

Memory lost

Kako je to vazna poruka, a pojavila se cistim nemarom zaposlenih.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:51 12.03.2009

Re: Memory lost

Evo par teorija: (1) nista nije slucajno, već Bog/nužnost/The Force upravlja svime; (2) zaposleni su hteli da nam posalju poruku; (3) kad negde piše da je nešto "simbolički", onda to znači da ga, je li, ne treba u potpunosti bukvalno tumačiti...
dilan_dog_93 dilan_dog_93 00:40 12.03.2009

da uradimo nesto...

Milan M. Ćirković
"Pred fabrikom sam video jedan lep sat na ulazu, koji ne radi, hteo sam da se vratim... Rekao sam: Ok, imate problema sa tehnologijom, imate problema sa sirovinom, imate problema sa obrtnim kapitalom, ali koji je problem da ovaj sat radi, je li to problem?... Dajte da uradimo ono što možemo da uradimo, da se ne vadimo na različita opravdanja..."


" Ja Vas pozivam,Vas pojedinacno, da se probudite, probudite se veseli i recite- evo ga jos jedan dan, imam sansu da uradim nesto. A ne- kad se zavrsi dan, hvala Bogu, jos jedan se dan zavrsio. Zivot je cudo jedno, dato nama... Znate, sad cu nesto da Vam kazem, sto nije za televiziju- mada prenose naravno, o cemu ja ponekad razmisljam. Jedno ljudsko bice je jedan od 40.000 spermatozoida. Taj jedan je uspeo! 39.900 nisu uspeli. Znaci, Vi ste sampioni, svako ko se rodio, on je vec pobednik! On je vec uspeo u odnosu na 40.000 drugih!

I onda kazete, ma sta mi je zivot, sad cu da uzmem drogu, sad cu da se napijam. Pa,stani covece, tvoja odgovornost je i pred Bogom i pred tobom ogromna, ti si pobedio u najvaznijoj od svih utakmica: ziv si, rodio si se! I URADI NESTO POZITIVNO SA SVOJIM ZIVOTOM! "

Zoran Djindjic
Dušan Maljković Dušan Maljković 00:52 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Zivot je cudo jedno, dato nama... Znate, sad cu nesto da Vam kazem, sto nije za televiziju- mada prenose naravno, o cemu ja ponekad razmisljam. Jedno ljudsko bice je jedan od 40.000 spermatozoida. Taj jedan je uspeo! 39.900 nisu uspeli. Znaci, Vi ste sampioni, svako ko se rodio, on je vec pobednik! On je vec uspeo u odnosu na 40.000 drugih!


Ovo može da stoji kao jedan od lepših primera šta se dešava kada se populizam združi sa banalnošću i lošim izražajnim stilom.

I onda kazete, ma sta mi je zivot, sad cu da uzmem drogu, sad cu da se napijam. Pa,stani covece, tvoja odgovornost je i pred Bogom i pred tobom ogromna, ti si pobedio u najvaznijoj od svih utakmica: ziv si, rodio si se!


A onda i malo bogougodnog vitalizma, kao šlag na tortu. Da, zaista odgovornost pred Bogom je najveća -- nemoj neko da radi šta hoće, nego šta Svevišnji zapoveda, a narkomanija i alkoholizam su, u okviru te doktrine, najveće zlo.
dexter92 dexter92 01:58 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

i bre Maljkovicu...
Z. Djindjic je stil izrazavanja prilagodjavao sagovornicima. Ovakvu argumentaciju svakako ne bi upotrebio pred nekim 'intelektualcima'....
Da li je to lose?
Mislim da nije, on je pronalazio pravi nacin da motivise, da pokrene ljude...
angie01 angie01 08:48 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Ovo može da stoji kao jedan od lepših primera šta se dešava kada se populizam združi sa banalnošću i lošim izražajnim stilom.


kakvim god sofisticiranim stilom pisali o jk-vi necete poslati nikavu poruku vrednu paznje.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 09:05 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Ironija je, Maljkovicu, da ste se svojevremeno osetili pogodjenim (sa razlogom), kad sam na jednom drugom blogu od vise mogucih interpretacija Vasih reci odabrao najcinicniju, a sad ovo istupanje gore je udzbenicki primer tog istog. Obaska sto se na populizam doista niste zalili kad se o hermeneutici turbofolka radilo, tj. on tada kod Vas nije imao negativnu konotaciju.

Ali hajde da na ovu vrstu rasprave o stilu i retorici ipak stavimo tacku.
dragoljub92 dragoljub92 13:07 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

angie01
Ovo može da stoji kao jedan od lepših primera šta se dešava kada se populizam združi sa banalnošću i lošim izražajnim stilom.


kakvim god sofisticiranim stilom pisali o jk-vi necete poslati nikavu poruku vrednu paznje.

Dušan Maljković Dušan Maljković 17:58 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Z. Djindjic je stil izrazavanja prilagodjavao sagovornicima. Ovakvu argumentaciju svakako ne bi upotrebio pred nekim 'intelektualcima'....


Jel ovo intelektualna argumentacija:

"Најгоре је, значи, оно што сам малопре назначио, да Косово буде фактички независно, а да га онда, као млински камен, као такво албанско независно Косово, прикаче на ногу и кажу „ви сте одговорни за њега, и док не хармонизујете односе, не можете да идете даље“. То значи, за сва времена смо искључени из историје. И да нам кажу сутра „пошто сте иста држава, ви морате да дозволите да албански бизнисмени купују по Србији, да учествују у приватизацијама и тако даље. То што ви не можете да одете тамо и попијете кафу у Приштини и Призрену, па то су инциденти. То су појединачни људи, екстремисти, али ви нисте такви, ви сте разумни. Нека купе Теразије својим нарко-доларима и милијардама које имају, нека купе електропривреду и нека сутра Србија буде практично албанска држава“. То је оно што се неће десити, то је оно што ћемо ми спречити."

Izgelda da su mnogi, što se Đinđića tiče, zaista u stanju MEMORY LOST. Neka ovo bude malo podsećanje.

angie01 angie01 19:14 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

zaista u stanju MEMORY LOST


samo iz poshtovanja prema domacinu bloga i ovoj temi, necu vam osveziti memoriju, postavljanjem klipa sa intervjuom jecekrece, pa da uzivate u omiljenim primerima argumentacije-izvinjavam se shto ne mogu ni iz shale da stavim prefiks-intelektualne.
Dušan Maljković Dušan Maljković 19:48 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Pošaljite mi onda privatno, nije frka. Ja, doduše, nigde nisam tvrdio da se slažem sa SVIM stavovima JK, tako da sam malo zbunjen ovim vašim nastupom. Nisam dotičnu ni spominjao, a vi ste vodu naveli na tu vodenicu, verovatno u pokušaju da skrenete sa neprijatnih vam izjava koje ukazuju da premijer nije bio isključivo "građanski svetac" već da je itetkako delio stavove srpske nacional-šovinistilke ideologije sa mnogim drugim akterima tzv. demokratske opozcije: od onih kojih su pisali protiv Dejtona za "Obraz" (i sam Đinđić se zalagao za podelu Bosne bar do 1997) do onih koji su pretili da će saseći svaku ruku koja u Srbiji zamaše muslimanskim barjakom.
angie01 angie01 20:16 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

verovatno u pokušaju da skrenete sa neprijatnih vam izjava


kom pokushaju da skrenem-kada ja uvek otvoreno??!!!

samo sam htela da ukazemna neobichnu osetljivost, koju pokazujete kada je gospodin Djindjic u pitanju, a veliko razumevanje, (najblaze recheno), kada je dotichna ljubimica, a da su pri tome, njihove uloge i znachaj, neprocenjivo mnogo u korist pokojnog premijera, pa je onada to nepristojno i maliciozno.

takodje mi nije jasno shta mu spochitavate, konkretno-sem stila i u chemu se ogleda njegov nacional-shovinizam? To shto je kao pragmatichar shvatio, da u nekim situacijama, mora da se spusti na razinu sugovornika, kako bi ga prihvatili i mogao da progura ono shto je naumio, kao vaznije, ne bih mogla da mu zamerim.
Dušan Maljković Dušan Maljković 20:30 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Ja sam vam već rekao, na jednohj drugoj temi, da su mi nacionalni ispadi JK poznati i da se sa njima ne slažem. Ja JK podržavam u vrlo preciznom kontekstu koji stoji u mojim blogovima, pa ko voli da se time bavi -- i kritikom -- neka izvoli, dobrodošao je.

Ali porediti uticaj i izjave JK sa Đinđićevim po dometu i uticaju na političku stvarnost (uračunavajući i konkretne akcije), kao i po radikalnosti, teško da je iole plauzibilno. Jer, JK je ipak estradna zvezda, a ne političarka (njihove pozicije radikalno se razlikuju) i nije bila sa Karadžićem i Mladićem solidarna kada su držali opasadu oko Sarajeva, niti je sa njima crtala mape Velike Srbije i palila zbog NATO intervencije nad dotičnima američke zastave po Beogradu, agitovala protiv Dejtonskog sporazuma, zalagala se za podelu Bosne između Hrvatske i Srbije, negirala "autohtonost" crnogorskog naroda i izbacivala legalno izabrane poslanike iz parlamenta.

Lepo vam je na ovom blogu rekao Nebojša Jovanović, psihoanalitičar i filozof iz Sarajeva -- Đinđić je po pitanju Bosne bio veći Milošević od Miloševića. Ali je izgelda i tu neki MEMORY LOSS na delu.

P.S. Prisetite se šta sam pisao o SPC ovde, kada ste me podržali -- nije li vam ta kritika takođe bila "odveć osetljiva"?
angie01 angie01 21:04 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

ne razumem ovaj deo o jk, mislim, u kom smislu ste ga tako razradili,..ja sam nju pomenula u kontekstu intelektualne argumentacije, koju ste Djindjicu zamerili, pa ste onda valjda na istu osetljivi uvek, a ja objasnih, kako ja shvatam neke njegove momente spushtanja-uslovno recheno.

onaj deo za Bosnu mi nije poznat.
Dušan Maljković Dušan Maljković 21:15 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Ja nisam Đinđiću zamerio argumentaciju, nego banalnost metafore kojom se služi ne bi li uneo optimizam -- ono o spermatozoidima, znate. Takođe. zamerio sam mu "bogougodni vitalizam", što je ideološko-politička zamerka. Nikada nisam rekao, niti to mislim, da je Đinđić nesposoban da argumentuje svoje stavove. Rekao sam da se u konkretnom sluičaju sa tim stavom ne slažem, kao ni sa retoričkom formom koju on ima.
angie01 angie01 21:33 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...

Ja nisam Đinđiću zamerio argumentaciju


rekli ste ovako=

Jel ovo intelektualna argumentacija:

a ja vam objasnila, kako je Djindjic, iako veoma obrazovan i elokventan, shavtio, da mora da prilagodi svoje govore onima kojima se obraca, kako bi mogao neshto da uradi, jer ga u "autentichnom" obliku ne bi razumeli, bio im je stran, ljudi se plashe nepoznatog, a na zalost, lako su prepoznavali rechi i bez metafora-jer za to njihovi autori, jednostavno nisu bili sposobni, tomenikolica, sheshelja, vukovo guslanje, milosheviceve jednostavne isprazne poruke, a sa zloslutnim namerama,...a to za spermatozoide, ne vidim da je neprikladno, chak veoma sugestivno i sa dozom humora,...on je naprosto trazio nachin da se priblizi ljudima, da bi ga bolje razumeli, prihvatili, kako bi mogao da ih pokrene,a u pozitivnom pravcu..pa mi je za takav cilj zasmetalo vashe spochitavanje za neprikladnost-eto.

dexter92 dexter92 21:58 12.03.2009

Re: da uradimo nesto...


"Најгоре је, значи, оно што сам малопре назначио, да Косово буде фактички независно, а да га онда, као млински камен, као такво албанско независно Косово, прикаче на ногу и кажу „ви сте одговорни за њега, и док не хармонизујете односе, не можете да идете даље“. То значи, за сва времена смо искључени из историје. И да нам кажу сутра „пошто сте иста држава, ви морате да дозволите да албански бизнисмени купују по Србији, да учествују у приватизацијама и тако даље. То што ви не можете да одете тамо и попијете кафу у Приштини и Призрену, па то су инциденти. То су појединачни људи, екстремисти, али ви нисте такви, ви сте разумни. Нека купе Теразије својим нарко-доларима и милијардама које имају, нека купе електропривреду и нека сутра Србија буде практично албанска држава“. То је оно што се неће десити, то је оно што ћемо ми спречити."


Pa ja to i danas potpisujem. Mislim da je prava nezavisnost Kosova bolja za Srbiju nego neka divlja autonomija.
Sta je to sto para usi? Narko dolari? Na zalost, to je realnost.


Ja nisam Đinđiću zamerio argumentaciju, nego banalnost metafore kojom se služi ne bi li uneo optimizam -- ono o spermatozoidima, znate. Takođe. zamerio sam mu "bogougodni vitalizam", što je ideološko-politička zamerka. Nikada nisam rekao, niti to mislim, da je Đinđić nesposoban da argumentuje svoje stavove. Rekao sam da se u konkretnom sluičaju sa tim stavom ne slažem, kao ni sa retoričkom formom koju on ima.

Metafora , ovako izvadjena iz konteksta, moze da zvuci banalno.
U realnosti Z.Djindjic dolazi u fabriku koja je u teskom 'kanalu'. On nema tim radnicima da ponudi prakticno nista jer je zatekao zemlju u ojadjenom stanju. Bas kao sto neki oficir ne moze da ponudi svojim vojnicima nista vise od jednog nadahnutog govora pred neku odlucujucu bitku. Pokusava da iznedri zrno optimizam iz tog njihovog jada i cemera, trazi neki inicijalni zamajac, neku kapislu koja ce upaliti.
man ray loves me man ray loves me 00:52 12.03.2009

memory transformed

boja njihove odeće je bledela od crne ka beloj
to je mesto postalo svetilište
dok su prvih godina porodice dolazile u crnini
kasnije je boja njihove odeće osvetljavala, oživljavala
prvi nagoveštaji tople crvene i žute
kao hodočašće
sa generacijama koje dolaze
igranje u travi u proleće sa loptama
magično privučeni baš tim neuglednim delom ceste
posle podneva ozelenelih lipa i miris tišine
tiho tiho
uz ciku dece i šetnju roditelja
pravi razlog postade nevažan
uspomena se pretvarala
u nesvesno privlačenje tom kraju

(milan mladenović)
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 02:25 12.03.2009

Re: memory transformed

Fenomenalno! Puno hvala, Man!
radojicic92 radojicic92 22:29 12.03.2009

Re: memory transformed

boja njihove odeće je bledela od crne ka beloj

nije Milancetov tekst, Zoran Rosic je autor
svejedno, hvala i od mene
man ray loves me man ray loves me 22:44 12.03.2009

Re: memory transformed

hvala za ispravku.
Lektorka Lektorka 01:31 12.03.2009

Blam

Čak i ako je blam (a jeste) što je MEMORY LOST,
Dajte da uradimo ono što možemo da uradimo, da se ne vadimo na različita opravdanja...

Izvanredan tekst, nadam se da neće završiti samo na blogu.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 13:21 12.03.2009

Re: Blam

Izvanredan tekst, nadam se da neće završiti samo na blogu.
*novo

Delim tvoje mišljenje....a autoru preporuka...
bindu bindu 05:45 12.03.2009

.

Blade Runner Blade Runner 06:21 12.03.2009

memory is NOT lost !

Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 08:19 12.03.2009

Re: memory is NOT lost !

Pa hajde da budemo optimisti, ja bih voleo da ste u pravu i generalno, u sirim krugovima, mada...
marta l marta l 07:06 12.03.2009

MEMORY LOST

mozda sat radi. meri stanje nacije....

a da je performans, jeste. nekako doprinosi fantazmagoricnoj slici beograda koju toliko volimo. zamisli da je sat radio, ko bi povezao street art, tebe, naucnika-posetioca, blogere i zorana....
lep prilog.
marta l marta l 07:06 12.03.2009

...

dupli komentar, greska izvin'te
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 08:16 12.03.2009

Re: ...

Opusteno, desava se cesto zbog softvera... Hvala na lepim recima u svakom slucaju!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:26 12.03.2009

Čas

Kud će vjekovi, kuda snovi dugi
Mačeva što su Tatari ih snili?
Kud će bedemi koje su sravnili,
Kud Adamovo stablo i Plod drugi?
Sadašnjost sama stoji, a sjećanje
Podiže vrijeme. Taj slijed pun obmana
Samo je posao sata. Godina dana
Od prazne povijesti nije prazna manje.
Put od svitaja u noć ponor krije
Pun umiranja, svjetlosti i bijeda,
A lice što se u trošnim ogleda
Zrcalima noći nije kao prije.
Krhko danas je kratko i bez kraja.
Ne čekaj drugog Pakla ni drugog Raja.

(Borhes)
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:38 12.03.2009

Re: Čas

Sjajno - puno hvala, g. Stojkovicu. Borhes mi je najdrazi kao prozni pisac, ali uvek je dobro procitati dobru poeziju. Javite se cesce na ovom blogu!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:50 12.03.2009

Re: Čas

Hvala na pozivu g. Ćirkoviću, čast mi je da ga prihvatim i da se javljam češće. Dodouše, javljao sam se i do sada, ali pod drugim nikom i drugačijom fizionomijom.:))

background noise background noise 10:47 12.03.2009

I dalje palanka

Usled sve halabuke oko "brendiranja", "prebogate" turističke ponude, "vrhunskog provoda" u Beogradu i sličnog tamburanja i busanja u grudi


Kao da to nema nigde . . . a trebalo bi da budemo svesni da manje vise Srbija nema da ponudi nista drugo.

Vrhunski provod kao prikljucak za Evropu.

jasnaz jasnaz 11:26 12.03.2009

p r a v a c

dragoljub92 dragoljub92 13:09 12.03.2009

да

добар текст
Super Stupid Super Stupid 15:28 12.03.2009

"Hej, je li to neki performans?"

Zanimljiva anegdota, pogotovo zbog višeznačnosti natpisa "memory lost" a dobro je i napisana. Ipak bih imao jednu primedbu.

Naime sami zaključujete da je ovo blam za bivšu i sadašnju gradsku vlast. Sasvim se slažem sa vama i verovatno je moguće precizno utvrditi u čijoj je taj sat nadležnosti. Međutim na kraju ovaj slučaj postaje paradigma "današnje Srbije" i govori "nešto dublje i ozbiljnije o nama samima". Mislim da je ovo sasvim nepotrebno i neosnovano uopštavanje.

Predlažem da se složimo oko toga da to može biti paradigma navodno proevropske i demokratske gradske vlasti i da to možda govori i nešto dublje o njima, npr. koliko ih je baš briga da urade nešto gde ne mogu da se ugrade i profitiraju. Dajem samo jedno moguće tumačenje, ne tvrdim da sam u pravu.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 15:37 12.03.2009

Re: "Hej, je li to neki performans?"

Pa tacno je to sve sto kazete. S tim sto nije se ta vlast materijalizovala "ni iz cega" - ipak odgovornost lezi na vecini nas (bez problema ukljucujem i sebe)... To je isti problem kao i sa odgovornoscu za prethodne gluposti razlicitih demokratski ili "demokratski" izabranih vlasti. To se odnosi na vlasti svih ideoloskih profila, da ne bude zabune. Depresivna je situacija u kojoj se cini ociglednim da istinske alternative nema, zar ne?
Super Stupid Super Stupid 09:40 13.03.2009

Re: "Hej, je li to neki performans?"

Depresivna je situacija u kojoj se cini ociglednim da istinske alternative nema, zar ne?

na zalost tako je...
sybil sybil 10:45 13.03.2009

Re: "Hej, je li to neki performans?"

Depresivna je situacija u kojoj se cini ociglednim da istinske alternative nema, zar ne?
ja sam tog 12. marta radila i plakala, nisam mogla da sakrijem ocaj, svi su primetili. pitaju me sta ti je, kazu, naci cete drugog premijera, zasto toliko ocajavas. ja im kazem, ocajavam upravo zbog toga sto necemo vise nikada naci takvog premijera. da je ziv i da gleda, rekao bi: cemu suze, to su samo dva metka.
angie01 angie01 17:09 12.03.2009

umesto...

MightyNora MightyNora 19:08 12.03.2009

Nedaleko od tog mesta

... se pojavila jos jedna vrlo interesantna a opet vrlo slicna situacija.

Pre nekih 13-tak godina, kada je Srbija jos uvek bila pod ... kojima vec, setam se sa ortakom niz Francusku. O odmah posle naprdnog pozorista, malo dalje niz ulicu svetlosna reklama neke prodavnice koja se zove Svetlost.

SVET je bilo upaljeno.

LOST je bilo ugaseno.

Nisam imao foto aparat sa sobom, ali se tako neceg covek seca ceo zivot.

Mislim da te prodavnice vise nema.

Pozdrav M
mrdax mrdax 20:18 12.03.2009

Mamory lost

Tekst je poceo pomalo komicno, nisam ni slutio sta me ceka na kraju. Samo me jos vise utuklo danas.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:30 13.03.2009

Re: Mamory lost

Pa oprostite mi... Ja to sasvim razumem, sam u Srbiji svako malo ne znam da li da se smejem ili da placem, a depresija prati i jedno i drugo. Ali hajde da pokusamo da izvucemo pouke u smislu da secanje ne bude izgubljeno.
batamm batamm 20:00 13.03.2009

Ugledni naucnik

Simpatican pokusaj da se neupadljivo i nekako preskromno kaze da se Cira druzio s desetostrukim akademikom. Cestitam!
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 22:45 13.03.2009

Re: Ugledni naucnik

Ako je to sve sto ste uspeli da zakljucite iz teksta, ja Vam nazalost ne mogu cestitati na percepciji. Zlonamernim tumacenjima nikad kraja, u Srbiji narocito...
batamm batamm 23:11 13.03.2009

Ugledni

Zlonamerno, prizanjem. Bio sam, u stvari, procitao samo tri prve recenice i cinilo mi se da je dosta. Ali, sada procitah ponovo i videh da je to jedan od vasih retkih tekstova koji ne zasluzuju zloban tretman. Sorry.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 23:15 13.03.2009

Re: Ugledni

Sami o sebi najbolje govorite. I kako citate i kako reagujete na procitano i sta Vam je prvo (zloba) na pameti. Ali, budimo pozitivni, manje zlobe naredni put, pa ce nam svima biti bolje.
amika amika 00:28 15.03.2009

Издржљивост, континуитет...

"...imate problema sa tehnologijom, imate problema sa sirovinom, imate problema sa obrtnim kapitalom, ali koji je problem da ovaj sat radi, je li to problem?... Dajte da uradimo ono što možemo da uradimo, da se ne vadimo na različita opravdanja..."

Током Велике Шетње, 1996/97, током трећег месеца протеста, троје лидера су држали кратке уводне говоре (сви смо већ све знали) а Ђинђић је све чешће, уместо политичких говора, причао кратке приче, неку врсту симболичних басни. Сећам се двеју, обе о жабама.

Прва је она позната - ако мораш да прогуташ жабу, прогутај прво већу.

Друга је о двема жабама које су упале у канту са млеком. Прва је махнитала, уморила се и удавила. Друга се равномерно одржавала на површини и ујутру - седела на сиру.

Питање упорности, континуитета, издржљивости - не толико физичке или организационе колико издржљивости и самоповерења у оно што је започето, планирано и што се ради. У себе.

Још је Андрић (Знаци поред пута) писао о "вишку маште и лењости" код нас као националној особини. Наши људи мисле да је говор, галама, "режање" акција.. Кад нешто ураде, не брину више о делу већ о својој позицији поводом њега, и позицији других у односу на њега...

Јован Цвијић директно наводи недостатак "издржљивости" и дефинише два узрока: као урођено и као последицу недостатка више културе.

Додао бих - недостатак самосвести да се определи за битно и могуће и континуитета да се то оствари као остварење себе. Навикли смо да се много мање остварује кроз систематски рад, а много више кроз реч, позицију, полтронство, ситну лукавост која је наводно "домишљатост". Понашамо се као Еро који још увек вара Турчина...

Урадити могуће, па следеће могуће - у томе је решење и вредност Ђинђићеве поруке.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:52 15.03.2009

Re: Издржљивост, континуитет...

Svaka cast. Potpuno ste u pravu i lepo ste to srocili. Ja bih dodao i jedan daleko prozaicniji, ali sveprisutan primer toga o cemu govorite, a to je potpuna nevoljnost srpskih biznismena (i biz Mismena) da rade bilo sta sto ne donosi profit od bar 50% godisnje. Ne pada njima na pamet da rade nesto sto se prve godine uopste nece isplatiti ili sto ce imati profit od 5%, kao sto je normalno svuda u svetu -- ne, oni rade po principu "take money and run", ako vas ne opljackaju prvi put kad im udjete u lokal/kancelariju, nista nisu uradili... A protiv toga se ZDj onoliko borio.
amika amika 20:09 15.03.2009

Re: Издржљивост, континуитет и бизнисмени

potpuna nevoljnost srpskih biznismena (i biz Mismena) da rade bilo sta sto ne donosi profit od bar 50% godisnje. Ne pada njima na pamet da rade nesto sto se prve godine uopste nece isplatiti ili sto ce imati profit od 5%, kao sto je normalno svuda u svetu


... не пада им то на памет јер су услови такви да могу да остваре више од 50% - монопол, добијен или купљен уз обострану корист, или отет од неког. Додајте томе неповерење у будућност - постоји само сада и одмах. А када добијеш велике паре, онда можеш и прошлост да коригујеш, па и да измениш...


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana