Nauka

Ratni zločini, ili o poreklu zla

Vojislav Stojković RSS / 10.03.2009. u 19:42

Ratni zločini, kao uostalom i rat, bez sumnje su veliko zlo koje ljudi čine jedni drugima. Razumeti zašto je tako bilo i u prošlosti, a i danas nije moguće, ukoliko se, makar i na ovlaš, ne sagledaju religijska i filozofska gledišta o uzrocima i poreklu zla.

 

Religije na različit način tumače poreklo i izvore zla.

U grčko-rimskim polimonističkim religijama i budizmu ne postoji jedna personifikacija zla, već više njih, baš kao i bogova. Drevne monističke religije, one koje su prihvatale jedan božanski princip, imale su bogove protivrečnih etičkih svojstava koji su u večitoj borbi.  Etička ambivalentnost ispoljavala se unutar jednog božanstva ili kroz božanske dublete.

Zaratustra je, oko 600. g. re n.e, razrešio božanske etičke protivrečnosti, tvrdeći da zlo nije aspekt boga, već odvojeni princip. Vrhovni Bog, gospodar mudrosti, Ahura Mazda, stvorio je svet, a sve zlo na svetu stvorio je zao duh Ahirman.

Drevni starozavetni judaizam tumačio je da je zlo rezultat čovekovog greha, njegove izopačenosti i otuđenosti od Boga, (Eva i Adam, Kain i Avelj, Sodoma i Gomora..). Izvor zla je spiritualno biće suprotsavljeno Bogu, a njegova geneza se kreće od grešnih sinova božjih, pa sve do Satane, oličenja zla u jednom liku. U vreme apokaliptičkog perioda (robovanja Rimu) svi ljudski gresi su rezultat dominacije Satane.

Jevrejska misao, kasnije, kroz rabinsko učenje, kreće u drugom pravcu i tvrdi: zlo potiče iz nesavršenosti stvarnog sveta (metafizičko zlo) i iz zloupotrebe slobodne volje. Njegov izvor nije Satana, već u svakom čoveku žive dva antagonistička duha – sklonost dobru i sklonost zlu. Pobedu nad zlom čovek može postići pridržavajući se Tore.

U ranoj  hrišćanskoj etici prisutni su uticaji i empiričke i metafizičke antičke misli o zlu. Sukob Avgustina i Pelagija i pobeda Avgustinovog  učenja o radikalnom zlu bio je i konačan slom antičke kulture za čitav period srednjeg veka. Antički etički optimizam ustupio je mesto hrišćanskom etičkom pesimizmu – naglašavanjem značaja zla kao snage koja vlada svetom.

Teološka misao koja je tvrdila da Adamovi potomci imaju sposobnost samo da greše i da znanje o moralnom ne pomaže čoveku da postane moralan našla je, na doktrinarnom planu, izlaz u indulgencijama i ispovedima. Ako si bogat plati, a ako si siromašan ispovedi se, očitaj nekoliko molitvi i gresi su ti oprošteni. Papske indulgencije se nisu održale, ali ispovedi su i danas snažni eliksir za ispiranje savesti. To znači ako  je čovek grešan po rođenju i ako je cena učinjenih    greha tako niska, onda činiti zlo postaje prihvatljivo. Najbolje se to vidi na primeru najtežeg greha, greha homicida i izigravanja najjasnije božije zapovesti Ne ubij. Jezuit Petrus Alagon ispraća krstaše u pohod na Jerusalim rečima: Po naredbi Božjoj može da se ubije nevini, da se pljačka, vrši razvrat, jer On jeste Gospodar života i smrti i svega ostaloga i zato je nužno izvršavati Njegove naredbe. Ili kad veliki reformator Martin Luter, sličnim povodom, 1526.godine u svom delu Ob Kriegsleute auch in seligen stande sein kunten napiše: Ruka koja drži mač nije više ljudska ruka, već Božja ruka, i da to nije čovek, već da Bog veša, gazi i obezglavljuje, ubija i ratuje, sve su to Božja dela i Njegova suđenja.                                  

Dakle, i judaizam i hrišćanstvo poreklo zla vezuju uz slobodnu volju. U islamu, međutim, kako još u 8.veku uočio znameniti sirijski monah i teolog Jovan Damaskin,  poreklo dobra i zla se izvodi iz Boga (Alaha), kako bi se sačuvala njegova svemoć.                       

 

Filozofija u svojoj baštini čuva pregršt ingenioznih umova koji su čovečanstvu ponudili svoje odgovore o uzrocima i poreklu zla.

Još su se u antičkoj etici o zlu formirala dva osnovna pravca: Aristotelov empirički i Platonov metafizički. Aristotel tvrdi da je zlo unutrašnje duhovno svojstvo čoveka koje odredjuje njegove postupke, a pobediće ga razvijanjem uma, dakle saznanjem. Piron iz Elide i Seksta Empirik, nastavljajući Aristotelovo učenje, svaki u vremenu u kom je živeo, pažljivo beleže sve što je antika znala o razilaženju vrednovanja dobra i zla među ljudima raznih staleža, obrazovanja, doba života i to kod raznih naroda. I na osnovu svojih empiričkih dokaza zaključuju da dobro i zlo ne postoji u apsolutnom smislu ili po prirodi, nego jedino u odnosu na pojedine ljude i narode. Aristotelovim tragom išli su mnogi kasniji filozofi i on se može smatrati vladajućim pravcem.

Za razliku od Aristotela, Platon na vrhuncu svoje misli, na pitanje o poreklu zla odgovara da čovek ne stupa u svet kao neodređen, nego sa urođenim karakterom iz predzemaljskog postojanja duše. Ima jedno mesto u Učenju o državi na kojem Platon urođeni karakter izvodi iz predvremenskog slobodnog izbora jedinke – duša stupanjem u život bira između dobra i zla. Za tu misao kasnije su se vezali svi sistemi teodiceje u hrišćanskoj etici i učenja o predodredjenju: krivnja je onog ko je izabrao, Bog je nedužan.                                            

Stoici su prvi pokušali da ova dva pravca, metafizički i empirički, pomire.Po njima, osnovni sadržaj moralnog jeste živeti u saglasnosti sa prirodom, a sama priroda u sebi sadrži zakone s kojima čovek treba da se usaglasi. Hrisip, također stoik, široku raprostranjenost zla objašnjava dualizmom uzroka čovekovog ponašanja. Jedni potstiču na moralno postupanje u skladu sa prirodnim zakonima, a drugi zavise od čovekove volje i mogu predstavljati prekid zakonitosti i reda u prirodi. Taj prekid ispoljava se kao zlo.                                  

Novija filozofska misao, počev od humanizma i renesanse, već kroz dela Bekona pokušava da odvoji moralno od religioznog. To nije bilo baš tako jednostavno.

Samjuel Klark, kritikujući nominaliste, Loka i Hobsa, tvrdi da u priodi postoji razlika između dobra i zla pre svakog zakonodavstva, kako novozavetnog, tako i građanskog. Prema Klarku do odgovora šta je dobro i moralno, a šta zlo, dolazi se saznanjem, koje se pretvara u volju. Međutim, kad je uočio da moralno više pripada teorijskoj, a zlo praktičnoj sferi, poseže za argumentima otkrovenja Božje volje i time opovrgava sam sebe i vraća se metafizičkoj etici.

Hjum uvodi subjektivno-psihološki metod sagledavanja zla i kaže da je zločin za um samo niz motiva, misli i postupaka, a osećanje ga karakteriše kao moralno zlo. Helvecije u delu De lEsprit des Lois  tvrdi da je čovek proizvod njegovog vaspitanja i da se njegovo postupanje uvek kreće u pravcu manjeg otpora.

Naturalizam je u delima Spinoze i sledbenika dao svoj doprinos shvatanju zla. Spinoza uči potonje genracije da je, sa stanovišta pojedinačnog bića, «dobro» sve ono što uvećava njegovu snagu i životnu punoću, «zlo» je ono što ih slabi i umanjuje, a za univezalno stanovište potpuno su irelevantna sudbinska pitanja pojedinačnog bića, čiji se život kreće između dva pola samoodržavanja i samopropadanja. Umesto jednog čoveka kome ne uspeva samoodržanje postoje drugi kojima uspeva.

Imanuel Kant pravi kopernikanski obrt u etici kad tvrdi da moralni zakoni ne nastaju iz prethodnog pojma ili iskustva dobra i zla, nego su dobro i zlo moralnim zakonom određeni, a on je kategorički imerativ, koji nije izvodiv ni iz čega i tu se Kant vraća metafizici moralnog kao kod Platona ili Tome Akvinskog.

U Hegelovoj dijalektici zlo postaje forma u kojoj se ispoljava pokretna snaga istorije. Rđave strasti, lakomost i vlastoljubivost pretvaraju se u poluge istorijskog razvitka, jer izazivaju pobune koje vode ka novom napretku.                                       

Za Šelinga, koji je sistematizovao sve prethodne torije, zlo je kosmička snaga i čin slobode. Prema njegovom shvatanju nužnost zla u čoveku proizlazi iz nesvesne volje, a svaka čovekova radnja je određena uzrocima koji se nalaze u prošlom vremenu i koji pri njenom izvršenju nisu više u čovekovoj moći. Ne možemo, a da ne spomenemo Šopenhauera. Filozofi pre njega su sve stvarno videli kao umno, a Šopenhauer u stvarnosti sagledava samo strašnu bezumnost i kaže: dogma o praroditeljskom grehu nije ništa drugo do mitski izraz istine da je u krajnjoj osnovi sva krivica za zlo postavljena samim postojanjem.                                          

Prema Ničeu, put kojim čovek treba da ide nije put ka sreći već put ka moći, a nasilnički samoživi interesi moraju nadvladati ljubav prema bližnjem kao prezrenu i dekadentnu. Niče svoje učenje izopačava u veličanje zla, koje mu ne izgleda kao nešto od prirode dato, protiv čega se treba boriti, već naprotiv, kao ono što treba tražiti i na sve načine pojačavati, jer kako kaže njegov Zaratustra: ...videti da se pati, to godi, učiniti da se pati – još više!

Nije teško zaključiti da je relativizacija dobra i zla, kao dominantna filozofska misao od antike do Spinoze, sa izuzetkom Kanta, postepeno prerasla u prihvatanje zla kao kosmičke nužnosti i zamajca istorije, pa do otvorenog veličanja zla kod Ničea. Ni jedan mislilac pre Ničea nije ljudima nametnuo etiku večnosti pakla na zemlji kao najvišu životnu radost.

 

              Ako je filozofija bistro oko sveta i so ljudske misli, onda je jasno kakv je svet u kome živimo. Čini se da je jedini moguć odgovor da su i dobro i zlo imanentni ljudskoj prirodi i svim oblicima ljudskog društva, bez obzira na stepen njegovog razvitka.



Komentari (83)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragoljub92 dragoljub92 19:45 10.03.2009

abre

jeremijo što promeni ovako lepo ime?
dragoljub92 dragoljub92 19:54 10.03.2009

Re: abre

jedini moguć odgovor da su i dobro i zlo imanentni ljudskoj prirodi i svim oblicima ljudskog društva, bez obzira na stepen njegovog razvitka.

iliti štonobisereklo -da nema crnog nebi znali za belo
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:55 10.03.2009

Re: abre

Mogu ja da vratim stari nik, ako insistiraš, a stari avatar očas.


PS: Nije važno da li je mačka crna ili bela i kako se zove - važno je da lovi miševe.

dragoljub92 dragoljub92 20:05 10.03.2009

Re: abre

Vojislav Stojković
Mogu ja da vratim stari nik, ako insistiraš, a stari avatar očas.


PS: Nije važno da li je mačka crna ili bela i kako se zove - važno je da lovi miševe.


ma zbunilo me kad si se pojavio u mojoj vip listi,reko ko je ovaj i odakle ovdi.onda pročitah malo izaključih da je to verovatno jeremija,pa se još malo raspitah.
elem nick ti je bio u skladu sa onim što pišeš,ono baš usklađen i nekako blogovski..e sad šta je tu je.
pozz
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:12 10.03.2009

Re: abre

Ima , kažu, pisano ili nepisano pravilo na blogu b92 koje kaže: dok si komentator biraj nik koji hoćeš, kad te unaprede u autora, onda je poželjno da pišeš pod svojim imenom.
I, eto...

pozz i tebi.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:16 10.03.2009

Re: abre

.
sentinel26 sentinel26 20:26 10.03.2009

"Po naredbi Božjoj"

Uznemirujuće je saznanje koliko je zločina počinjeno u ime Boga.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:17 10.03.2009

Re: "Po naredbi Božjoj"

I to u ime istog Boga.
Samo zato, jer mu se ljudi na različite načine mole.
Iako, Bog, kažu, razume sve jezike, pa ni to ne bi trebalo da bude razlog.
ipsi ipsi 02:16 11.03.2009

Re: "Po naredbi Božjoj"

Vojislav Stojković
I to u ime istog Boga.
Samo zato, jer mu se ljudi na različite načine mole.
Iako, Bog, kažu, razume sve jezike, pa ni to ne bi trebalo da bude razlog.



Zlocini se ne cine u ime Boga, a smatram da postoji samo jedan, vec se isti uzima kao opravdanje cinjenju zlocina.

I bez obzira na to, mi nismo isti, a ljudi ce ciniti zlocine kao sto su i do sada....zarad osptanka...vrlo retko.....iz puke mrznje, najcesce.
Exitus Letalis Exitus Letalis 12:00 11.03.2009

Re: "Po naredbi Božjoj"

I bez obzira na to, mi nismo isti, a ljudi ce ciniti zlocine kao sto su i do sada....zarad osptanka...vrlo retko.....iz puke mrznje, najcesce.

uh, uh!
mudro rečeno.

Mladić je tada televiziji sa Pala izjavio da se nalazi u "srpskoj Srebrenici", da grad "predaje srpskom narodu" i da je "došlo vreme za osvetu Turcima"

opstanak po mladiću. kakva mržnja. kakva osveta. nema govora.
omaklo mu se.
pa zar nije delio čokoladice malim "turcima"?
angie01 angie01 20:28 10.03.2009

....

Čini se da je jedini moguć odgovor da su i dobro i zlo imanentni ljudskoj prirodi i svim oblicima ljudskog društva, bez obzira na stepen njegovog razvitka.

da, samo shto taj stepen pokazuje, koliko se zlo drzi pod kontrolom.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:21 10.03.2009

Re: ....

angie01


da, samo shto taj stepen pokazuje, koliko se zlo drzi pod kontrolom.


Ima puno dokaza koji jasno ukazuju da je količina zla upravo srazmerna sa razvitkom čoveka i ljudskog društva.
Čovek je postao razvijeniji, ali i oruđe zla koje je stvorio je ubojitije. Recimo ono za masovno uništavanje.
angie01 angie01 21:28 10.03.2009

Re: ....

sa razvitkom čoveka i ljudskog društva.


ti mislish na tehnoloshki razvoj i sl, a ja na razvoj svesti.

slazem se da je danashnj svet veoma daleko od humanog, shto bi trebalo da mu je osnovna teznja i da je negde izabran pogreshni pravac, verovatno, jer su snaga i moc u rukama onih, kojima ta humanost, nije na listi prioriteta.

(ps-evo, Openhajmer je uchestvovao u kreiranju atomske bombe u nauchnom smislu, ali je bio protiv njene upotrebe.)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:57 10.03.2009

Re: ....

angie01
sa razvitkom čoveka i ljudskog društva.


ti mislish na tehnoloshki razvoj i sl, a ja na razvoj svesti.

Nažalost, angie01, i po pitanju razvoja svesti ne mogu se složiti sa tobom.

Primitivni narodi, plemena, dakle čovek, bio je ponajmanje ratoboran, a i kad bi se sukobljavali međusobno ljudi nisu bili krvožedni, destruktivni, kako se to danas kaže.

Sa razvojem civilizacije, dakle i čovekove svesti, povećava se i učestalost i krvavost ratova.
Humanitarne težnje u 18. 19. i početkom 20. veka samo privremeno su kodifikovale destrukciju, raznim međunarodnim ugovorima, ali to je poštovano samo do kraja I sv. rata.
II sv.rat je u istoriji nezabeleženi krvavi pir destrukcije.
Ništa po krvožednosti ne zaostaju ni manji sukobi posle II sv.rata - Vijetnamski, Indije i Pakistana, Izraelsko-arapski ratovi.... i na našu nesreću i ratovi u bivšoj nam državi.

O eventualnom III sv. ratu i stepenu njegove destuktivnosti ne smem ni da razmišljam.
angie01 angie01 22:32 10.03.2009

Re: ....

Primitivni narodi, plemena, dakle čovek, bio je ponajmanje ratoboran, a i kad bi se sukobljavali međusobno ljudi nisu bili krvožedni, destruktivni, kako se to danas kaže.


pa sad ne znam, da li su kultre Maja i Inka,...ratovi kroz razne pohode kroz ljudsku istoriju,...srednji vek,....pa do danas,

ja pod razvojem svesti shvatam pobedu razuma, nad silom.

(ne mogu da se otmem utisku da pokushavash da objasnish kako je zlochin u ljudskoj prirodi i kao takav uvek bio prisutan i da je to naprosto tako-deo, koji je strashan, ali neodvojiv)
(malo konfuzno pishem, boli me glava, a mazohistichki buljim u jedan ili drugi ekran, iako mi je mozak, kao prikljeshten gvozdenom opnom, pa ne funkcionishe bash-al nadam se da nisam nejasna:))))
Icotaki Icotaki 22:33 10.03.2009

Re: ....

Ovde sam procitala neke antropoloske studije koje upravo tvrde suprotno - da se "krvozednost" ili "ratobornost" nije povecavala kod coveka sa razvojem civilizacije, vec samo da su mu sredstva unistenja dostupnija. E sad, ja sam samo mali inzinjer-naucnik i ne mogu da oformim potpuno misljenje o ovoj tezi. Ali ovo pitanje je daleko od resenog.
Meni je isto interesantno sledece:Zapovest: "Ne ubij.". Na engleski moze da se prevede "Do not kill" ili "Do not murder". Razlika je ogromna. Zato sto "Do not murder" dozvoljava "you can kill", ako je ubistvo "pravedno".
Tako da kad sam pitala mog kolegu (koji je vatreni vernik) kako miri "Do not kill" i smrtnu kaznu, on me je ispravio i rekao da zapovest glasi "Do not murder".
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:01 10.03.2009

Re: ....

angie01


(ne mogu da se otmem utisku da pokushavash da objasnish kako je zlochin u ljudskoj prirodi i kao takav uvek bio prisutan i da je to naprosto tako-deo, koji je strashan, ali neodvojiv)

Utisak ti je tačan, ali to naravno ne tvrdim samo ja.:)
Evo, kako na to pitnje gleda Zigmund:

Za Frojda instinkt, kao somatski ukorenjeni nagon, pokreće čovekovo ponašanje, ali ga striktno ne determiniše. Borba instinkata, (u ranim radovima samoodržanja i seksualnog instinkta, a u kasnijim radovima instinkata života i smrti), uz modifikaciju okoline koja deluje kroz strukturu libida, određuje čovekovo ponašanje kroz svesne, a češće kroz nesvesne procese. Najveći Frojdov doprinos je upravo u tome
što je otkrio nesvesne aspekte uma i energiju koju «nesvesno» upotrebljava da bi prikrilo nepoželjne žudnje, dakle i zlo u čoveku. Nesvesne sile su integrisane u čovekovom karakteru. Iz toga proizlazi da karakter determiniše ponašanje, međutim «princip realnosti» nameće kompromis. Do koje će mere ličnost potisnuti svoje stravstvene žudnje ne zavisi samo od faktora u njemu, već i od situacije. Posle Prvog svetskog rata Frojdov pristup razmatranju destruktivnosti bitno se menja i on izvore destrukcije vidi u borbi instikta života (eros) i instikta smrti (tanatos). Instikt smrti suprotan instiktu života deluje u smeru vraćanja živog u prvobitno neorgansko stanje. Libido usmerava taj instinkt prema van i on se na okolinu
ispoljava kao destrukcija. Ako ne nađe zadovoljenje u vanjskom svetu, zbog stvorenih prepreka, ispoljava se kao samodestruktivnost.
Sam Frojd kaže «Izgleda da je zaista neophodno da uništimo neku drugu osobu, da ne bi uništili sebe, da bi se zaštitili od težnje za samouništenjem. Zaista strašno saznanje». Frojd je došao do tragične alternative: čovek će radije ubijati druge, nego dozvoliti da bude bolestan.

PS: žao mi je zbog tvoje glavobolje.
dragoljub92 dragoljub92 23:11 10.03.2009

Re: ....

(ne mogu da se otmem utisku da pokushavash da objasnish kako je zlochin u ljudskoj prirodi i kao takav uvek bio prisutan i da je to naprosto tako-deo, koji je strashan, ali neodvojiv)

ja mislim baš to.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:11 10.03.2009

Re: ....

Icotaki
Ovde sam procitala neke antropoloske studije koje upravo tvrde suprotno - da se "krvozednost" ili "ratobornost" nije povecavala kod coveka sa razvojem civilizacije, vec samo da su mu sredstva unistenja dostupnija.

Razvoj čovekove svesti ne prati ubrzani razvoj sredstava destrukcije, zato svet i jeste u opasnosti.
Icotaki

Meni je isto interesantno sledece:Zapovest: "Ne ubij."

Nije samo u pitanju prevod, već i mnogo više.
U našoj civilizaciji čovekoubistvo je najčešće legalno u odbrani trećih lica, u nužnoj samoodbrani, kao posledica slučaja, u vršenju specifičnih dužnosti (javna i druga bezbednost, egzekucija nad osuđenikom na smrt) i, naravno, u ratu. U ranijim civilizacijama dozvoljeno je bilo ubiti i iz zabave, npr. gladijatorske borbe. Ponegde i ponekad mogu biti razumljivi, iako ne prihvatljivi i legalni, i razlozi za ubistvo drugog čoveka u odbrani časti i dostojanstva, osveta i eutanazija.
angie01 angie01 23:18 10.03.2009

Re: ....

Utisak ti je tačan, ali to naravno ne tvrdim samo ja.:)


al, Dzeremaja, ti kao da mu dajesh ausvajs i opravdavash.

to shto chovek ima u sebi i negativnu stranu, ne znachi da ona ne moze da se ukroti-to je valjda cilj humanog, e sad shto postoje neki drugi interesi, pa oni koji drze konce, koriste to pogodno tlo u chioveku, da manipulishu u korist svojih interesa-to je druga pricha.

ako se chovek ne opredeli za razumevanje, toleranciju, konstruktivan i human suzivot, tehnologija ce da ubrza destrukciju i to ide samounishtenju.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:27 10.03.2009

Re: ....

angie01
Utisak ti je tačan, ali to naravno ne tvrdim samo ja.:)


al, Dzeremaja, ti kao da mu dajesh ausvajs i opravdavash.


Kad je zlo počelo da se valja našim ulicama, kad nas je taj cunami preplavio, bilo je jasno da ga ne možemo sprečiti. Zato sam odlučio da pokušam da razumem, kad već ne mogu da sprečim.:)
Pročitao sam dva debela toma Istorije etike (Jodl), ponovo čitao Braću Karamazove, Zločin i kaznu, Cveće zla... i naravno mnoge sociološke i psihološke studije.

Hebemliga, možda sam sve krivo shvatio.
drug.clan drug.clan 20:34 10.03.2009

zlo i dobro

preporuka

ljudska istorija moze da se zamisli kao vecna borba za oslobadjanje zla u ljudima i njegovo postepeno prihvatanje kao dobrog
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:46 10.03.2009

Re: zlo i dobro

Originalno viđenje istorije.
dunja73 dunja73 21:29 10.03.2009

Tolstoj

Cudno! Covek se buni protiv zla koje dolazi spolja , od drugih ,
zla koje on ne moze da izbegne , a ne bori se protiv svog sopstvenog zla
koje je u njegovoj vlasti
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:45 10.03.2009

Re: Tolstoj

Veliki pisci, kroz svoja dela ponekad daju uverljivija pojašnjenja o borbi dobra i zla u čoveku.
Pa, kad si već spomenula jednog, Tolstoja, moramo spomenuti i Dostojevskog iz čijeg se romana Braća Karamazovi može saznati više o uzrocima zla, nego iz etike.

Evo šta kaže DŽ.M. Kuci:

Sinoć sam ponovo čitao petu knjigu drugog dela Braće Karamazovih, poglavlje u kom Ivan vraća ulaznicu za vasionu koju je Bog stvorio, i uhvatio sm sebe kako nekontrolisano jecam.
Zašto?
Ne radi se o tome da saosećam sa Ivanovim prilično osvetoljubivim stavovima. Nasuprot njemu, verujem da je najveći od svih doprinosa političkoj etici dao Isus kada je ponižene i uvređene među nama pozvao da okrenu i drugi obraz, presekavši time začareni krug osvete i odmazde. Pa, zašto me onda Ivan i protiv moje volje dovodi do suza?
Daleko moćnije od srži njegovih argumenata, koji po sebi nije jak, deluju akcenti očaja, ličnog očaja jedne duše nesposobne da podnese užase ovog sveta. Upravo je Ivanov glas, takav kakvog ga je stvorio Dostojevski, a ne njegovo rasuđivanje, ono što me tako na prečac razoružava.
Ono što čovek prepoznaje, čak i dok dluša Ivanove reči, čak i dok pita da li Ivan stvarno veruje u to što govori, čak i dok pita da li bi i samželeo da ustane i pođe za njim i vrati sopstvenu ulaznicu, čak i dok pita, šokiran, kako je moguće da jedan hrišćanin, Dostojevski, sledbenik Hrista, dopusti Ivanu tako moćne reči – čak i usred svega toga, ostaje mu prostora da pomisli, Slava budi! Napokon i to da visdim svojim očima, bitku uzdignutu na najvišu ravan.
Ako ikom bude dato da porazi Ivana, bilo rečima ili primerom, onda će i reč Hristova biti zanavek osvećena!
Slava tebi Fjodore Mihajloviču! Neka ti ime za veke vekova odzvanja u dvoranama besmrtnika!


margos margos 23:18 10.03.2009

.....

Volim da precizno citiram, al sad nisam u mogućnosti, pa prepevavam:
kažu da je Ajnštajn rekao da je hladnoća odsustvo toplote, mrak - odsustvo svetla, a zlo - odsustvo dobrote.

I još mi kroz misli prolazi nečija rečenica (ne znam čija) ''Trpiš li nepravdu - uteši se, veće je zlo nepravdu činiti.'' Očigledno je hrišćanska ova misao i meni je bliska. Problem je što su zli (ili zlo) uvek oni drugi. :(
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:41 10.03.2009

Re: .....

margos
Volim da precizno citiram, al sad nisam u mogućnosti, pa prepevavam:
kažu da je Ajnštajn rekao da je hladnoća odsustvo toplote, mrak - odsustvo svetla, a zlo - odsustvo dobrote.
(

Zlo se u etici ponegde definiše i tako, kao odsustvo dobra, ili kao njegova suprotnost.
margos

I još mi kroz misli prolazi nečija rečenica (ne znam čija) ''Trpiš li nepravdu - uteši se, veće je zlo nepravdu činiti.'' Očigledno je hrišćanska ova misao i meni je bliska. Problem je što su zli (ili zlo) uvek oni drugi. :(

Isusovo revolucionarno učenje ostavilo je dubok trag na psihu ljudi.
Učesnici ratova, ne samo naših, kažu da je teže ubiti za otadžbinu, nego biti ubijen.
aramon aramon 12:49 13.03.2009

Re: .....

Učesnici ratova, ne samo naših, kažu da je teže ubiti za otadžbinu, nego biti ubijen.


Kazu to posto ucesnici ratova koji su ubijeni ne mogu da protivrece i zastupaju da je njima teze

Naravno, teze je biti subjekat nego objekat, a eto objekat ima pravo na zalbu.
Doctor Wu Doctor Wu 22:19 10.03.2009

Više od ove filozofsko-religiozne

komponente, mene fascinira vrlo konkretna veza novca i blagostanja i zla a sve to povodom najnovije eskalacije nasilja u Severnoj Irskoj. 10 godina, tokom "najvećeg ekonomskog uspona" u istoriji čovečanstva, nakon potpisivanja "večnog mira" čiji su garanti bili Blair i Clinton, Irci su bili mirni i poslušni, gradili su kuće, poslušno zarađivali i trošili svoje pare, postali, maltene, čudo. U roku od tih 10-ak godina, maltene preko noći, od najsiromašnije i najbednije zemlje EU Irska je postala jedna od najbogatijih članica iste. Severni Irci su takođe benefitovali od toga.

Nakon nepunih godinu dana krize, sve se to pokazuje kao mehur, ljudi se vraćaju starim mržnjama, pune se pištolji i puške, počinju ubijanja policajaca i vojnika, Belfast 2009. se lagano pretvara u Prištinu 1998.

Nije li, na koncu, i klanje po prostorima stare Jugoslavije počelo kao zadnji čin dužničke krize u kojoj su se očajna, preplašena i nezaposlena plemena okrenula jedna protiv drugog?

I možemo li onda zaključiti da je pre nego neka metafizička sila koja postoji izvan nas ili u nama, zlo jednostavno odgovor na osujećenost, takoreći izraz frustracije?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:36 10.03.2009

Re: Više od ove filozofsko-religiozne

Pohlepa jeste jedan od uzroka zla, bilo da se radi o pohlepi za više moći, više novca, više materijalnog blagostanja ili više teritorija, uticaja, dominacije.
S druge strane, čovek je spreman da ubija uglavnom onda kada su ugroženi njegovi vitalni (egzistencijalni) interesi. Za razliku od životinja, sfera čovekovih vitalnih interesa je vrlo široka. Pored fizičke egzistencije, čovekovi vitalni interesi jesu sloboda, ideali i vrednosne orjentacije. Vrednosna orjentacija može biti i novac, i danas to najčešće i jeste slučaj.
Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da su samo frustracije uzrok zla, mada mogu biti.
Doctor Wu Doctor Wu 23:05 10.03.2009

Re: Više od ove filozofsko-religiozne

Po mom mišljenju, ljudi ne počinju da ubijaju zbog pohlepe nego zbog neizvesnosti, praktično iz straha (fear is the mother of violence, što bi rekli neki.) Mislim da su egzistencijalni interesi osnovni- svi ostali koje si naveo služe samo kao racionalizacija i opravdanje. Ili na primeru irskih republikanaca: nisu oni tokom svih ovih godina bili ništa slobodniji nego što su danas ili pre 100 godina, ali su živeli pod iluzijom da gladi više neće biti. Kad se strah od gladi vratio, počelo je pucanje.

E da, mislim da je vrlo bitno i da si izostavio iz gornje priče a hteo sam da te pitam još u prvom svom postu: kako definišeš zlo? Šta je zlo?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:53 10.03.2009

Re: Više od ove filozofsko-religiozne

Doctor Wu

E da, mislim da je vrlo bitno i da si izostavio iz gornje priče a hteo sam da te pitam još u prvom svom postu: kako definišeš zlo? Šta je zlo?

Moglo bi se reći da sam sledbenik () Pirona iz Elide i Sekste Empirika, koji nastavljajući Aristotelovo učenje, na osnovu svojih empiričkih dokaza zaključuju da dobro i zlo ne postoji u apsolutnom smislu ili po prirodi, nego jedino u odnosu na pojedine ljude i narode. ... i istorijski, civilizacijski i kulturni razvoj, dodao bih.

49 41 49 41 04:51 11.03.2009

Re: Više od ove filozofsko-religiozne


I možemo li onda zaključiti da je pre nego neka metafizička sila koja postoji izvan nas ili u nama, zlo jednostavno odgovor na osujećenost, takoreći izraz frustracije?

A, konstelacija zvezda? Sunceve erupcije i pege?
Svi u tu metafiziku, izmedju ostalih i ja slabo verujemo; ali...
Doctor Wu Doctor Wu 10:11 11.03.2009

Re: Više od ove filozofsko-religiozne

Moglo bi se reći da sam sledbenik () Pirona iz Elide i Sekste Empirika, koji nastavljajući Aristotelovo učenje, na osnovu svojih empiričkih dokaza zaključuju da dobro i zlo ne postoji u apsolutnom smislu ili po prirodi, nego jedino u odnosu na pojedine ljude i narode. ... i istorijski, civilizacijski i kulturni razvoj, dodao bih.

Pa onda po Pironu i Seksti (P & S), koji nastavljaju Aristotelovo učenje, ispada je Haški sud (da se vratimo na temu iz naslova) potpuno u pravu. Ako oni kažu da su Srbi zlikovci a Haradinaj i Orić nisu, onda je to tako. Jer dobro i zlo mu, po čestitom P & S, dođe kao stvar konvencije, kako se dogovorimo.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:16 11.03.2009

Re: Više od ove filozofsko-religiozne

Da, ali nismo se dogovorili.
U konkretnom pitanju ko čini dobro, a ko zlo, određuje onaj moćniji, najmoćniji.
U tom kontekstu Milosrdni anđeo je dobro, a odbrana dela srpske teritorije, zlo.
Doctor Wu Doctor Wu 11:31 11.03.2009

Re: Više od ove filozofsko-religiozne

Da, ali nismo se dogovorili.
U konkretnom pitanju ko čini dobro, a ko zlo, određuje onaj moćniji, najmoćniji.
U tom kontekstu Milosrdni anđeo je dobro, a odbrana dela srpske teritorije, zlo.

Kako nismo? Pa onoliki ljudi se ubiše da dokažu kako je Milanović najzaslužniji za bombardovanje televizije a kako čitam izgleda da će za neku godinu će još ispasti da smo sami sebe bombardovali cluster bombama i osiromašenim uranijumom. Ili je možda cela halabuka oko hitnog prijema koju sprovode ovi pobornici vaskolikih severnoatlantskih integracija u NATO motivisana baš time?
taube taube 23:04 10.03.2009

*

postoji dobri bog pravde u koga treba pravilno verovati. postoji bog, ali postoji i satana, protivnik božiji. bog je dao ljudima slobodu, da se opredele za Njega ili Njegovog protivnika. _Nije dobri bog kriv što se ljudi upregnu u jaram satanin pa čine zla.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:15 10.03.2009

Re: *

Ima raznih mišljenja o odnosu Boga i zla. Evo, kako je razmišljao Epikur:

Bog ili želi da ukine zlo, a ne može; ili može, ali ne želi; ili pak ni ne može, ni ne želi. Ako želi, a ne može, onda je nemoćan. Ako može, ali ne želi, onda je zao. Ali, ako Bog može i želi da ukine zlo, otkuda onda zlo u svetu?
dragoljub92 dragoljub92 23:23 10.03.2009

Re: *

Vojislav Stojković
Ima raznih mišljenja o odnosu Boga i zla. Evo, kako je razmišljao Epikur:

Bog ili želi da ukine zlo, a ne može; ili može, ali ne želi; ili pak ni ne može, ni ne želi. Ako želi, a ne može, onda je nemoćan. Ako može, ali ne želi, onda je zao. Ali, ako Bog može i želi da ukine zlo, otkuda onda zlo u svetu?

i ja se pitam
taube taube 23:28 10.03.2009

Re: *

ne želi i zbog toga nije zao! kako bismo uopšte razumeli onoga koji strada ako i sami nekad nismo stradali? bog bije da te ne ubije tj.da se popraviš, da uvidiš! bog kara i veseli. jedna pokajna misao već ublažava gnev božji, jer se bog ne gnevi na ljude kao što se neprijatelj gnevi, nego kao otac na decu svoju. njegov gnev je trenutan, njegova milost je beskonačna.
ako dete uradi nešto loše majka mu oduzme omiljenu igračku na neko vreme da bi se to dete opametilo, da bi razmislilo šta je to pogrešilo, šta je loše uradilo, zašto je majka ljuta? tako isto i bog nam nešto oduzme da se zapitamo zašto i da se opametimo.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:34 10.03.2009

Re: *

dragoljub92

i ja se pitam


Da nije ovo odgovor:

Ja sam Gospod, i nema drugog,
osim mene nema boga;
Tvorac svetlosti i tmine,
donosim mir i stvaram zlo;
ja Gospod činim sve to.



(Isaija 45:7)
dragoljub92 dragoljub92 23:38 10.03.2009

Re: *

jeste

to je bog
bookbinder bookbinder 02:45 11.03.2009

Re: *

Ne bih se bas u potpunosti slozio sa citiranim tekstom Epikura. Naime,

Ako želi, a ne može, onda je nemoćan.


Pre bih rekao da nije svemocan. Ovo naravno moze biti pitanje prevoda (ne znam tacno original). Ali ako nije, onda mislim da je razlika bitna.

Naime, postojanje svemocnog Boga lako moze biti u koliziji sa postojanjem ljudske slobode (osim ako je Bog svemocan, ali to ne praktikuje uvek; opet, citirani zakljucak nije potpuno ispravan - videti moguce objasnjenje nize). Jer, ako je Bog svemocan, ako nije ogranicen nekim opstim pravilima postojanja Sveta, onda je svaka mogucnost racionalne spoznaje Sveta od strane ljudi onemogucena. Samim tim, i nasa (ljudska) sloboda u istom. Ovo bi mogao biti jedan argument protiv gore citiranog iskaza, sa pozicija nekih religija (na primer hriscanstvo).

Ako može, ali ne želi, onda je zao.


Ni za ovo ne bih rekao da je nuzno tacno. Zlo je tesko definisati, ali rekao bih da se ovde pod zlom moze podvesti i ljudska patnja.

Ako je tako, onda mozemo povuci paralelu sa cestim situacijama iz svakodnevnog zivota gde roditelji vide da im dete cini nesto ocigledno pogresno, ali ga ipak ostavljaju da to radi jer, "bolje da se sada malo opece i nauci, i ubuduce izbegne mnogo vece patnje". Za one koji veruju u zivot i posle smrti (hriscani, recimo; uporno ih pominjem - sta cu, oni su mi najpoznatiji kao religiozni pokret ), ovaj princip se moze primeniti i na situacije koje nam mozda kvantitativno (ali ne i kvalitativno) izgledaju kao neizmerno surovije.

Uzgred, rekao bih da je moja druga primedba unekoliko na tragu taubevog odgovora...
topcat topcat 03:49 11.03.2009

Re: *

Ali, ako Bog može i želi da ukine zlo, otkuda onda zlo u svetu?

Ostavljen nam je izbor...
I sto smo izabrali?
Vidite nekog da "Boga trazi"...?

Drugim rijecima - sto bi se gos'n Bog mijesao kad ga necemo?
dragoljub92 dragoljub92 08:04 11.03.2009

Re: *

topcat
dragoljub92
Ali, ako Bog može i želi da ukine zlo, otkuda onda zlo u svetu?

Ostavljen nam je izbor...
I sto smo izabrali?
Vidite nekog da "Boga trazi"...?

Drugim rijecima - sto bi se gos'n Bog mijesao kad ga necemo?

mačko,ovo nije moja misao.neznam kako je došlo do toga da ja budem u naslovu ali ja se samo pitam povodom gornje tvrdnje
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:34 11.03.2009

Re: *

bookbinder

Pre bih rekao da nije svemocan.

Čovek je zamislio boga kao savršenog, daakle i svemoćnog.
Zašto je, onda, savršeni bog stvorio nesavršen svet, u kome ima i zla?
Kao odgovor na to vrlo često pitanje Lajbnic tvrdi da je Bog stvorio „najbolji od svih mogućih svetova“.
Na prigovore, da je moguće zamisliti svet bolji od našeg, Lajbnic ima dve vrste odgovora.
Prvo, iako mi možemo misliti da izvesne osobine sveta mogu biti bolje ako ih posmatramo pojedinačno, mi ne znamo da li je moguće stvoriti svet bez tih osobina.
Drugo, pogrešno je pretpostavljati da bog procenjuje dobrotu sveta na način na koji je mi procenjujemo. Obično se smatra da je svet dobar samo ako su ljudi na Zemlji srećni, ali Lajbnic kaže da je to isuviše ograničen način razmaišljanja.
bookbinder
Jer, ako je Bog svemocan, ako nije ogranicen nekim opstim pravilima postojanja Sveta, onda je svaka mogucnost racionalne spoznaje Sveta od strane ljudi onemogucena. .

Na današnjem stepenu čovekovog razvoja racionalna spoznaja je očito ograničena. Možda je Bog stvarajući čoveka tako i hteo.
Ukoliko je čovek nastao selekcijom, a ne kreacijom savršenog tvorca, pitanje se može postaviti ovako:

Kako to da intelektualni aparat koji se razvio kod ljudskih bića po svoj prilici nije sposban da iole razgovetno pojmi vlastitu složenost? Zašto mi, ljudska bića, po pravilu osećamo strahopoštovanje – nekakvo uzmicanje uma, kao nad provalijom – kad pokušamo da pojmimo, dosegnemo, izvesne stvari, stvari kao što su poreklo prostora i vremena, biće i nebiće, priroda razumevanja samog? Ne vidim kakvu nam evolucionu prednost daje ta kombinacija – nedovoljnost intelektualnog dosega naporedo sa svešću da je taj doseg nedovoljan....Intelektualni aparat obeležen svesnim znanjem o svojoj nedovoljnosti predstavlja evolucionu aberaciju.(Kuci, Dnevnik loše godine):
bookbinder bookbinder 11:13 11.03.2009

Re: *

Vojislav Stojković
Čovek je zamislio boga kao savršenog, daakle i svemoćnog.


To je tacno u Judaizmu, Hriscanstvu i Islamu, i mozda u jos ponekoj religiji (mada je ne mogu da se setim i jedne druge). Ali rekao bih da je to pre posledica dogmatskog karaktera ovih triju religija, pa i "politickih razloga", a ne osnovni postulat ljudske religioznosti.

Uostalom, u istorijski starijim, politeistickim religijama bozanstva nisu svemocna (i kako bi, kada ih ima vise!). Ali cak i u Zoroastrizmu, monoteistickoj religiji, Bog, koliko razumem, nije svemocan - on cak nema nikakvu moc nad zlom!

Inace, sto se Lajbnica tice, upravo sam takav stav i parafrazirao u svom komentaru (naravno, ne zato sto sam pametan, vec zato sto sam ipak procitao par knjiga ).

Reci da je Bog stvorio „najbolji od svih mogućih svetova“ je samo drugi nacin da se kaze da je "ogranicen nekim opstim pravilima postojanja Sveta". Upravo zato "iako mi možemo misliti da izvesne osobine sveta mogu biti bolje ako ih posmatramo pojedinačno, mi ne znamo da li je moguće stvoriti svet bez tih osobina."

A primer sa detetom i roditeljima upravo pokazuje da "bog ne procenjuje dobrotu sveta na način na koji je mi procenjujemo. "

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:22 11.03.2009

Re: *

Ima i teza, da Bog jeste stvorio svet, da jeste bio prvi pokretač, ali on posle tog čina ne bdije nad svojim delom.
Ima posla, stvara dalje.
A ljudi neka se snalaze sami, pa kako se ko snađe.
PS: svi smo pročitali po par knjiga, da nismo, morali bi sve smišljati iz početka.
Kazezoze Kazezoze 11:37 11.03.2009

Re: *

Kako to da intelektualni aparat koji se razvio kod ljudskih bića po svoj prilici nije sposban da iole razgovetno pojmi vlastitu složenost? Zašto mi, ljudska bića, po pravilu osećamo strahopoštovanje – nekakvo uzmicanje uma, kao nad provalijom – kad pokušamo da pojmimo, dosegnemo, izvesne stvari, stvari kao što su poreklo prostora i vremena, biće i nebiće, priroda razumevanja samog? Ne vidim kakvu nam evolucionu prednost daje ta kombinacija – nedovoljnost intelektualnog dosega naporedo sa svešću da je taj doseg nedovoljan....Intelektualni aparat obeležen svesnim znanjem o svojoj nedovoljnosti predstavlja evolucionu aberaciju

to je zbog toga shto je chovek razvio svoju lichnost na ushtrb svog bica. umesto da se bice, koje chovek dobije rodjenjem, nastavi da razvija paralelno sa lichnoshcu, chovekov razvojni proces se totalno okrenuo na razvoj svog intelektualnog dela - razvoj lichnosti. u tom neravnopravnom odnosu snaga dolazi do jachanja ega kao produkt vanjskog stvaranja intelektualnog bica, dok se pravo Ja kod choveka - njegovo bice, potpuno zanemari.
nekada je taj razvojni proces bio totalno suprotan, pa je razvoj bica bio u prednosti u odnosu na razvoj lichnosti.
znanje je bilo dostupno samo pojedincima, uglavnom shamanima, dok se kod drugih bice razvijalo intenzivnije, zbog uslova u kojem su zhiveli i totalnog sklada sa prirodom.
ako se sinhronizovano ne razvijaju i bice i lichnost kod choveka, on postaje, zbog svojih nedostataka, lagan objekt za manipulaciju. u danashnje vreme, zbog razvoja lichnosti kod choveka, manipulishe se uglavnom povredom chovekovog ega ili strahom od povrede lichnosti. tom manipulacijom se aktivira odbranbeni mehanizam kod choveka, chiji prvi simptom je mrzhnja iz kojeg se radja zlo. ukoliko se tako izmanipulisan chovek ne kontrolishe, on postaje destruktivan.
zlo bi bilo totalno iskorenjeno, kada bi se promenio sistem razvoj choveka. sa paralelnim razvojem bica i lichnosti razvija se i svest, a razvijena svest iskljuchuje sve vrste manipulacije. tako barem ja razmishljam.
Exitus Letalis Exitus Letalis 12:03 11.03.2009

Re: *

Vojislav Stojković
Ima raznih mišljenja o odnosu Boga i zla. Evo, kako je razmišljao Epikur:

Bog ili želi da ukine zlo, a ne može; ili može, ali ne želi; ili pak ni ne može, ni ne želi. Ako želi, a ne može, onda je nemoćan. Ako može, ali ne želi, onda je zao. Ali, ako Bog može i želi da ukine zlo, otkuda onda zlo u svetu?

ma ne postoji.
nema ga.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:25 11.03.2009

Re: *

Tako je, verovatno, mislio i Epikur, samo je u ono vreme morao biti malčice oprezniji u izjavama glede bogova.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:57 11.03.2009

Re: *

Kazezoze
tako barem ja razmishljam.

Kaz, siguran sam da dobro razmišljaš, mada, možda i nisi najjasniji.

Ako pod bićem podrazumevaš filogenetski razvoj čoveka kao vrste, tj.razvoj njegovih telesnih karkteristika i psihičkog života, a koje svi ljudi nasleđuju u genima, a pod ličnošću razvoj jedinke, tj. ontogenezu, onda je pitanje kako jedinka može uticati na ubrzani ili drugačiji filogenetski razvoj, tj. razvoj vrste.
Mislim, da je o tome i Darvin razmišljao.
taube taube 14:04 11.03.2009

Re: *

na tragu je
Kazezoze Kazezoze 16:11 11.03.2009

Re: *

Vojislav Stojković
Kazezoze
tako barem ja razmishljam.

Kaz, siguran sam da dobro razmišljaš, mada, možda i nisi najjasniji.

Ako pod bićem podrazumevaš filogenetski razvoj čoveka kao vrste, tj.razvoj njegovih telesnih karkteristika i psihičkog života, a koje svi ljudi nasleđuju u genima, a pod ličnošću razvoj jedinke, tj. ontogenezu, onda je pitanje kako jedinka može uticati na ubrzani ili drugačiji filogenetski razvoj, tj. razvoj vrste.
Mislim, da je o tome i Darvin razmišljao.

pod bicem podrazumevam ono sushtinsko u choveku. chovek se sastoji iz sushtine i lichnosti.
malo dete nema lichnost. ono je ono shto zaista jeste; ono je sushtina. njegove zhelje, ukusi, ono shto ono voli ili ne voli, sve to izrazhava njegovo bice onakvim kavo ono jeste.
medjutim, chim se pochne sa njegovim tzv. ‘obrazovanjem’, lichnost pochinje da raste. lichnost se obrazuje delom namernim uticanjima drugih ljudi, odnosno, ‘obrazovanjem,’ a delom i spontanim oponashanjem njih od strane samog deteta. u obrazovanju lichnosti veliku ulogu igra i ‘pruzhanje otpora’ ljudima iz svoje okoline u pokushaju da se ochuva ono shto je stvarno ‘svoje’ i shto je ‘istinsko’.”
sushtina je istina u choveku; lichnost je lazh. proporcionalno sa razvojem lichnosti, chovekova sushtina se manifestuje sve redje i redje, i chesto se dogadja da ta njegova sushtina zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da vishe ne raste.
vrlo chesto se dogadja da sushtina jednog odraslog choveka, chak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumeva, veoma obrazovanog choveka, prestane sa svojim rastom na nivou deteta starosti od 5 do 6 godina. to znachi da sve shto mi u tom choveku vidimo, nije ‘njegovo lichno.'
ono shto je stvarno njegovo lichno svojsvo, tj. njegova sushtina, ona se obichno manifestuje samo u obliku njegovih instikta i najednostavnijih emocija. medjutim, postoje sluchajevi kada se chovekova sushtina razvija paralelno sa njegovom lichnoshcu. ovi sluchajevi predstavljaju vaoma retke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog zhivota. za takvo neshto potreban je rad na sebi. shto ranije krenesh sa radom, razvoj je jednostavniji.
sushtina ima vishe shanse da se razvije kod ljudi koji zhive blizhe prirodi, u teshkim zhivotnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak.( mada nam civilizacija, kaotakva, neumorno namece stalnu borbu za opstanak ). medjutim, po pravilu, lichnost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. oni imaju vishe onoga shto je njihovo lichno od onoga shto ‘nije njihovo’, tj. fali im obrazovanje i kultura. jednostavno su glupi.
kultura stvara lichnost i istovremeno je produkt i rezultat lichnosti. mi ne mozhemo da pojmimo da je celi nash zhivot, sve ono shto nazivamo ‘civilizacijom’, sve ono shto smatramo pod naukom, filozofijom, umetnoshcu i politikom, stvoreno od strane ljudskih lichnosti, tj. od strane onoga u njima, shto u sushtini ‘nije njihovo’.
taj elemenat tj. ono shto ‘nije sushtinski njihovo’, razlikuje se od onoga shto ‘jeste njihovo’ po samoj chinjenici da se ono mozhe izgubiti, izmeniti ili oduzeti od njih, na veshtachki nachin.
(ljudima se mozhe unishtiti lichnost, a podlozhni su i re-programiranju!)
ukoliko uzmemo jednog prosechnog kulturnog choveka, videcemo da je uglavnom aktivni elemenat u njemu njegova lichnost, dok je njegova sushtina pasivni elemenat. unutrashnji rast choveka ne mozhe pocheti sve dok se to ne promeni. lichnost mora postati pasivna a sushtina aktivna. (u prevodu, moramo da prestanemo da lazhemo sebe).to se može ostvariti samo ako se ‘odbojnici’ otklone ili oslabe, jer su ti ‘odbojnici’ glavno oruzhje uz pomoc koga lichnost drzhi sushtinu zarobljenom. odbojnici, kako ih neki zovu, su svi oni vanjski elementi koji kreiraju nash ego, odnosno nashe lazhno Ja.
uh al' sam se raspisao. mogao sam komotno o ovome i blog napisati :)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:34 11.03.2009

Re: *

Stvarno si mogao, fali ti još samo naslov.:))
topcat topcat 07:56 12.03.2009

Re: *

dragoljub92

mačko,ovo nije moja misao.neznam kako je došlo do toga da ja budem u naslovu ali ja se samo pitam povodom gornje tvrdnje

Nisam pazila.
Pardon.
Odo' da editiram.
G r o f G r o f 23:35 10.03.2009

sjeban projekt

Sa Božije strane, bilo je neodgovorno saditi jabuke u vrtu gde se odvijao projekt "Čovek".
Sa prvim zalogajem rodila se svest o sebi, sa prvom svesti, zaljubljenost u sebe, sa prvom zaljubljenosti u sebe rodilo se zlo.
Sad živi a tim...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:43 10.03.2009

Re: sjeban projekt

Koji god bog s čovekom voćnjak ili tikve sadi, nahebao je.:)))
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:02 11.03.2009

Kao i dobro, zlo je večno

Zanimljiva, a opet teška tema, jer se o zlu može mnogo pričati, a da se malo ispriča, pošto nema kraja.

Ne smemo ispustiti iz vida da je zlo svuda oko nas, kao i u nama samima, naravno (to ne vidi samo onaj ko neće da vidi).

Kroz istoriju, religija je obično odredjivala šta je dobro, a šta je zlo. Naravno, ponekad je to činila dobro, a ponekad loše, jer se i s pozivom na religiju, kao što znamo, mogu činiti drugima mnoga zla.

Zlo je večna tema. Nema definitivne definicije. A najmanje treba verovati u mogućnost iskorenjivanja zla. Zla će biti dok je sveta i veka, jer ljudi su skloni da čine zlo (često i bliskima svojim) podjednako koliko i dobro, iako to često sebi ne priznaju. Naravno, ljudi se konstantno moraju boriti protiv zla (s tim da to ne bude činjenje novog zla).

Iako nisam posebno privučen jevrejskom mišlju, izmedju onoga što si kratko i sistematično izneo, najbliže u odnosu na ostale stavove mi je ovo:
Vojislav Stojković
...Jevrejska misao, kasnije, kroz rabinsko učenje, kreće u drugom pravcu i tvrdi: zlo potiče iz nesavršenosti stvarnog sveta (metafizičko zlo) i iz zloupotrebe slobodne volje. Njegov izvor nije Satana, već u svakom čoveku žive dva antagonistička duha – sklonost dobru i sklonost zlu. Pobedu nad zlom čovek može postići pridržavajući se Tore.

Preporuka.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:31 11.03.2009

Re: Kao i dobro, zlo je večno

vladimir petrovic

Zlo, čemu?

taube taube 00:36 11.03.2009

Re: Kao i dobro, zlo je večno

duhovito, vojislave, duhovito, to tvoje, čemu na račun v.p.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:43 11.03.2009

Re: Kao i dobro, zlo je večno

topcat topcat 03:50 11.03.2009

Re: Kao i dobro, zlo je večno

Vojislav Stojković

Zlo, čemu?

Da bi znali sta je dobro?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:09 11.03.2009

Re: Kao i dobro, zlo je večno

Ljudi sami određuju šta je dobro, a šta zlo.
Doduše, oni to ne čine neposredno, već posredno. Najčešće umesto njih o tome šta je dobro, a šta zlo, odlučuje država i crkva, ređe pojedinci koji u svojim delima iznose stavove o dobru i zlu.
miloradkakmar miloradkakmar 00:13 11.03.2009

Искривљење свести о добру

ma puno dokaza koji jasno ukazuju da je količina zla upravo srazmerna sa razvitkom čoveka i ljudskog društva.


Пошто се данашњи степен развитка човека и друштва сматра највишим, значи да је и количина зла достигла тај ниво, сконцентрисала се у овом савременом тренутку. Заправао сведоци смо тога . Довољно је да помислимо на било коју тачку на земаљској кугли, и ван ње / освајање космоса /, и зло се појави не у свом метафизичком облику , већ у конкретном. Човека на зло, у том контексту, нагони надрихуманост и себичност , прецизније искривљење свести о добру.
Да ли је човек, заслепљен собом , престао да разјашњава појам зла ?Која количина зла је неопоходна да почне да " ровари " по злу или је човек једноставно одустао од тога, немоћан да ишта учини ?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:52 11.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

Bez obzira na sve, dobro će, ipak, da pobedi.
miloradkakmar miloradkakmar 09:03 11.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

Vojislav Stojković
Bez obzira na sve, dobro će, ipak, da pobedi.


Ко ће да му помогне ?
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:00 11.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

Vojislav Stojković
Bez obzira na sve, dobro će, ipak, da pobedi.


Nikada. Ovo je samo zavaravanje.

Jer, dok je dobra, biće i zla, i obratno, dok je zla biće i dobra.
Da nema zla, ne bi bilo ni dobra.
Naravno, u nekim situacijama će više biti dobra, pa će izgledati da je dobro nadvladalo zlo, ali samo privremeno. Što bi rekao Maksa, "dok medjed prodje", pa će opeti isplivati zlo, i tako večno....
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:27 11.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

vladimire, nemo da si pesimista.:))))
Kazezoze Kazezoze 11:45 11.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

vladimir petrovic
Vojislav Stojković
Bez obzira na sve, dobro će, ipak, da pobedi.


Nikada. Ovo je samo zavaravanje.

Jer, dok je dobra, biće i zla, i obratno, dok je zla biće i dobra.
Da nema zla, ne bi bilo ni dobra.
Naravno, u nekim situacijama će više biti dobra, pa će izgledati da je dobro nadvladalo zlo, ali samo privremeno. Što bi rekao Maksa, "dok medjed prodje", pa će opeti isplivati zlo, i tako večno....

ovo je dualistichko gledanje na choveka. umesto dobra i zla, ja bih radije gledao na svesnost i mehanichnost. razvojem svesnosti, slabi mehanichnost, a mehanichnost je glavni destruktivni pokretach, to jest zlo.
Doctor Wu Doctor Wu 12:33 11.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

a mehanichnost je glavni destruktivni pokretach, to jest zlo.

Ovoga se treba setiti svako jutro kad čovek navlači čarape ili gaće, ili kad, ne daj bože, uzme da popije čašu vode.
Kazezoze Kazezoze 11:25 12.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

Doctor Wu
a mehanichnost je glavni destruktivni pokretach, to jest zlo.

Ovoga se treba setiti svako jutro kad čovek navlači čarape ili gaće, ili kad, ne daj bože, uzme da popije čašu vode.

znao sam da ce neko to povrshno razumeti, bash kao shto si ti razumeo doktore.
vidish, mehanichnost ne mozhesh razumeti, ako gledash na obichne svakodnevne stvari kojih se chak mozhesh i setiti, ali kad vidish i pronadjesh u svom pamcenju kako si u stanju mehanichki da uradish najgnusnije stvari, za koje kasnije ne mozhesh da shvatish kako si uopshte mogao da ih uchinish, shvatit cesh shta je mehanichnost.
chitav zhivot mehanichki radimo ono shto nikada nebi radili svesno. ako bi se vratili u secanju selektivnije, videli bi koliko ima stvari koje smo uradili , a da ih nikada ne bismo svesno uradili ili koliko stvari smo propustili da uradimo jer nismo bili svesni njihovog znachaja. to je mehanichnost na koju mislim doktore.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:55 12.03.2009

Re: Искривљење свести о добру

mehaničnost = rutina?
loader loader 00:55 11.03.2009

Rat nastaje ovde i sada ...!!!


Rat nastaje ovde i sada, i - pomoću sitnica koje (tobože) život znače.

Stalno se vrši akumulacija potencijala koji će jednoga dana, hipotetički, ali i praktično, izazvati rat.

Izbori sitnih, BEZAZLENIH ZALA, kad se saberu, grade rat.

Niko u tom procesu nije nevin !
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:59 11.03.2009

Re: Rat nastaje ovde i sada ...!!!

loader, tvoj komentar je na tragu poznate teze Hane Arent o banalnosti zla u kojoj kaže da velika zla u istoriji nisu počinili fanatici i sociopate već obični ljudi koji su prihvatali tumačenje države da su akcije u kojima učestvuju normalne.

Rat, sem u retkim slučajevima, je rezultat pogrešnih odluka. Ne samo državnog vrha, već i onih građana koji su takvo političko vodstvo birali i izabrali. Malo je, zaista, u takvom procesu nevinih.
loader loader 12:41 11.03.2009

Re: Rat nastaje ovde i sada ...!!!

" ... u kojoj kaže da velika zla u istoriji nisu počinili fanatici i sociopate već obični ljudi koji su prihvatali tumačenje države da su akcije u kojima učestvuju normalne. "
To sa onim što ja želim da kažem i o čemu sam u komentarima na blogu napisao desetine strana suštinski nema veze. Ja tvrdim da ljudi kreiraju državu. A ne da su instruirani od strane države, ili olako "prihvatili tumačenje države da su akcije u kojima učestvuju normalne". Ne. Kreacija običnog čoveka su i država, i rat. A ta kreacija traje postupno i veoma dugo. Rat je samo posledica tog dugotrajnog i neočiglednog delovanja.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:23 11.03.2009

Re: Rat nastaje ovde i sada ...!!!

loader
" Ja tvrdim da ljudi kreiraju državu.

Svojevremeno, ne zna se tačno kad, ljudi su deo svojih prava preneli na državu. Obično se misli da je taj prenos bio dogovoran i svojevoljan, što naravno nije tačno. Moćnije grupe i pojedinci su uzurpirali prava većine, izmislili državu i putem državnog aparata (silom) upravljali većinom.

Savremenom državom, bez obzira na stepen demokratije, upravljaju i dalje moćne grupe, a većina ima osećaj da putem izbora i na drugi način, bitno utiče na vlast.
Tačno je, ljudi upravljaju državom, ali ne svi ljudi, već moćni (bogatI).

Formalnu moć u SAD ima predsednik B.H.O, ali ne i stvarnu. Odstupili od pravca koji su mu nacrtali ljudi iz krupniog kapitala, oni koji su ga podržali i finansirali njegovu kampanju, proćiće kao i Kenedi.

Šta tek reći o uticaju na kreaciju države od strane prosečnog građanina?
loader loader 21:37 11.03.2009

Re: Rat nastaje ovde i sada ...!!!

Prosečni gradjanin najdirektnije utiče na drzavu. Ali uglavnom kroz dug proces. Donekle utiče i onim brzim putem - glasanjem, kao i merom svoje aktivnosti (ili pasivnosti) kad su društvene pojave u pitanju. Kvalitet njegovog odnosa prema zivotnim vrednostima odredjuje kvalitet drzave (recimo, i kvalitet narodnih predstavnika u vlasti, stil funkcionisanja vlasti...). Deluje veoma uprošćeno i naivno tvrdnja o zloj drzavi i dobrom, ugrozenom narodu. To je jedan organizam.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:10 11.03.2009

Nisu ratni, ali jesu strašni zločini

U Nemačkoj i u Alabami, istog dana.

Zašto?
Черевићан Черевићан 14:50 11.03.2009

зло доброте

зло је сваком слично , но моје добро дали добром другог наликује ?, често се упитам када на ову недорек тему у дијалогу се затекнем.

исцрпан саставам г Стојковићу који на размишљање потстиче што ние уопште лоше, окружени притом слуђеним светом.а ским си и такиси . . . углавном.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:28 11.03.2009

Re: зло доброте

Черевићан
зло је сваком слично , но моје добро дали добром другог наликује ?


Pravo pitanje g. Čer, koje dodatno na razmišljanje potiče.:)
Super Stupid Super Stupid 14:54 12.03.2009

au koja metafizika!

samo da zastupnike metafizičkih teza o dobru i zlu, ratu i nekom "država - narod" organizmu
podsetim na jednu narodnu izreku: "nekom rat nekom brat"...
ne bi bilo loše za diskusiju razmišljati i u tom smeru...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:42 12.03.2009

Re: au koja metafizika!

Izvini, na koje metafizičke teze o ratu misliš i ko ih zatupa?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana