Životni stil

Voleti posao koji radimo, čemu?

vladimir petrovic RSS / 05.03.2009. u 16:36

                                          Otac me je učio da radim. Nije me učio da to volim (My father taught me to work; he did not teach me to love it  - Abraham Lincoln)

                                   Bori se kao da borba služi nečemu; radi kao da  rad služi nečemu (Bhagavad Gita)

Nedavno je jedan od najčitanijih blogera ovde (nije Unfuckable!) usputno rekao da se oduševljava svaki put kad naidje na nekoga «ko voli posao koji radi». U brzopletosti svojoj, a u nastojanju da budem mladalački duhovit, replicirao sam da pretpostavljam «da se on onda retko oduševljava», polazeći od toga da nema mnogo onih osoba koje svesno vole poslove koje rade.

Ako vi poznajete nekoga koji voli posao koji radi, ja vam to neću osporiti, već ću reći (ono što i vi sami znate) da ima mnogo, mnogo više onih - koji ne vole poslove koje rade. A rade ih, i to trajno.

Ovaj post jeste o tome: da li je i koliko potrebno da volimo posao koji radimo?

            Raditi se mora. As simple as that. Jednostavno, da jednostavnije ne može biti.

            Da je to imperativ, znali su još stari Grci: «Navigare necesse est, vivere non est necesse». Naime, Plutarh (Πλούταρχος) priča da je Pompej otišao na Siciliju po žito. Na povratku se podigla strašna oluje i mornari nisu hteli da isplove iz luke. Tada je Pompej prvi uskočio i dao zapovest da se krene rečima: ‘Nužno je ploviti, a živeti nije nužno'. (Ta izreka je kasnije polatinjena).

            Naravno, ostavljam po strani hipotetičnu mogućnost da ima slučajeva, mada retkih, da za nekoga rad nije obavezan - zbog velikog nasledstva, ili dobre ženidbe/udadbe, ili iz nekog drugog razloga; ali, takvi slučajevi su izuzeci. Ovde je reč o tome da li oni koji rade treba da vole svoj posao ili mogu, pak, da svoje poslove završavaju  (jer moraju da rade) bez nekakvog emotivnog prilaza.  

            Ovo pitanje se još eksplicitnije postavlja u današnje vreme, u uslovima tzv. svetske finansijsko/ekonomske krize, s jednog kraja planete na drugi, kada čujemo i vidimo da pljušte bankrotstva firmi, a radnike otpuštaju i firme koje nekako opstaju, bilo da su privatne ili državne. Na to nas stalno podsećaju dokoni analitičari i anketari, ukazujući da je kod mnogih ljudi koji rade veliki i realan strah od - gubljenja posla. To je neka vrsta anticipirane frustracije, koja, sasvim opravdano, nije nimalo bezazlena. Jer, ne raditi znači prvenstveno ne izvršavati jedno od svojih bitnih dužnosti. A to obično ima loše posledice po čoveka.

            Ukoliko smo svesni da je veoma važno raditi, onda je normalno i da moramo savesno i pošteno prilaziti poslovima koje radimo, što ne mora da se poistovećuje sa voljenjem. Medjutim, problem je ovde, s jedne strane, u tome što postoje veoma različiti poslovi, od kojih su mnogi nezanimljivi, često preteški i slabo plaćeni. A moraju se raditi. S druge strane, ljudi su po prirodi različiti, pa se i  prilaz poslu jednih razlikuje od prilaza drugih.   

           

                                         Kolega Pape92 je nedavno na ovom blogu, u postu «Radni naslov», vešto elaborirao tu temu (mada sa jednog drukčijeg aspekta), pa ću ja citirati jedan njegov pasus, sa čijim postavkama se (u većem delu) slažem:

            «Ne treba biti prestrog prema ljudima jer su nezadovoljni poslom kojim se bave. To je priroda većine poslova, drugim rečima nema ni izbliza dovoljno zanimljivih i kreativnih poslova u ukupnoj ponudi poslova da bude za sve. Ima doduše lakih poslova, koji su pri tom dobro plaćeni i to je definitivno next best thing ako već ne možeš da nađeš posao koji bi te ispunjavao sam po sebi. Sledeće po "kvalitetu" je zamoran posao, ali barem dobro plaćen. No i kad odštikliraš sve ovakve poslove, ostaje i dalje surova realnost: mukotrpni a malo plaćeni poslovi. Nisu radnici krivi što se osećaju ubedačeno na njima, a nije ni društvo osim u smislu (koji ne smemo zanemariti, naravno da je važan) da ne omogućavaju... koji izraz da upotrebim... dostojanstven život po kriterijumima razvijenog sveta. No poslovi su jednostavno takvi: dosadni i teški, i sa tim se treba nekako pomiriti. Ako ne, onda se boriti individualno da se iz toga ispliva, ali ko ne uspe, ne mora da znači da je sam kriv. Niti da nema pravo da je nezadovoljan poslom. A da je to svakodnevan izvor stresa, što kažu - tell mi about it».

            Ja ovde ponovo ukazujem da se u mnoštvu postojećih poslova ljudi različito ponašaju, čak i kada rade isti posao. A zašto od dve osobe koje rade isti posao jedna biva vidno zadovoljna (i hvali se bliskima svojim kako je "oduševljena svojim poslom") a druga nije (već tom poslu prilazi rutinski, radeći ga da bi zaradjivala i izdržavala sebe i porodicu) jeste prilično kompleksno pitanje, koje bi trebalo analizirati nekom drugom prilikom.  

            Generalno gledano, ljude bismo mogli podeliti na dve grupe: malobrojne koji vole poslove koje rade (bar neko vreme, dok posao ne postane rutina) i mnogobrojne koji nemaju izražen emotivan pristup poslu (uključujući i one koji ne vole svoj posao - što je, takodje, emotivan pristup, ali negativan), ali ga rade.  

            Nesporno je da je poželjno da svakom poslu prilazimo pozitivistički, pa i sa ljubavlju, mada to nije neophodno. Primetno je i to da ima osoba koje se oduševljavaju i poslovima koji, ruku na srce, i nisu nešto naročito zabavni, pa ni svrsishodni, niti dobro plaćeni. Ali, eto, one ih vole. Zašto one to čine? Verovatno zato što vole da se zavaravaju, jer im se čini da tako lakše podnose život, bar na neko vreme, umesto da budu realne.

            S druge strane, moramo stalno imati u vidu da, pored «atraktivnih poslova», postoje i oni koji to nisu. A koji se moraju obavljati. Ako mnogo pominjane rudare ostavimo po strani, pitanje je kada ste poslednji put razmišljali, recimo, o ženama- zatvorskim čuvarima, u tzv. ženskim zatvorima? Ili o lekarima-patolozima i o čuvarima-spremačima u mrtvačnicama, koji se brinu o upravo preminulim osobama pre nego što ih njihova rodbina preuzme radi sahranjivanja? Ili o ženama koje voze kranove u gradjevinarstvu? Ili o čistačima klozeta,  i sličnima?

            Čovek radi da bi primio nadokanadu u vidu plate/nadnice, koja treba da mu omogućii da živi. S tim u vezi, slažem se sa Isidorom Sekulić, koja u eseju «Problem siromaštva u čoveku i u književnosti», kaže da je nadnica - sam čovek, jer umnogome odredjuje čoveka:

             «Čitamo u jednoj našoj priči o radniku na strugari sa «bednom nadnicom»; time nam je pisac dao celog čoveka.Ta nadnica, to je čovek. Zbog te nadnice pije čovek mnogo rakije; zbog te nadnice upotrebljuje svoju ženu životinjski; zbog te nadnice su mu, samo zbog nje, sva deca ulepljena od nosne sluzi; zbog te nadnice postoji oko radionice čitav logor prostitutki koje, takodje, bazde odelom i telom. Medjutim, voda se tu u neposrednoj blizini razliva u pet rukava, i plete se ljudima u noge. I pletu im se u noge i otpaci drveta za gorivo; strugotina se zgrće lopatom i - baca. Ali sve je smrad, vaš, slina, neopranost - zbog one bedne nadnice». 

            Moranje na rad ne mora da ima negativnu konotaciju. Jer, stvar bi se mogla i ovako postaviti: dete krene u školu pod moranje; u vojsku ide pod moranje, zaposli se (ako ima sreće) pod moranje; oženi se (najverovatnije) pod moranje (jer se svi oko njega žene, pa se to i od njega očekuje). I decu uzdiže i vaspitava - pod moranje. I umre pod moranje! Naravno, ako šalu ostavimo po strani, ima i svim tim dogadjanjima i zadovoljstava, ali to ne znači da treba da se foliramo kako sve to (škola, studiranje, vojska, posao, ženidbu, deca i još po nešto do umiranja) - volimo.

            Pritom imam u vidu da se treba postavljati po onom širom sveta poznatom principu: "Posao pre zadovoljstva"! Jer rad i zadovoljstvo u isti mah se retko dogadjaju. A ne znam da li treba i da se dogadjaju. Nije neophodno.  

            Stoga, na kraju, smatram da je pogrešno (na šta bi mogao da navede naslov ovog posta) pitati se da li volimo svoj posao; ispravnije je pitati se da li cenimo svoj posao i da li ga predano radimo, makar to i ne bilo najbolje što možemo (Somerset Mom/Somerset Maugham je rekao «da samo prosečan čovek daje sve od sebe kada radi neki posao», a svi mi težimo da ne budemo mediokriteti, he, he, he). Važno je, dakle, raditi.

--------------------------------------------

            Evo nekoliko marginalija:

             - Priča se da su Japanci, prilikom boravka jedne zapadnoevropske delegacije u Tokiju, rekli gostima: «Pretpostavljamo da ste vi ovamo došli da vidite to japansko čudo. Medjutim, japanskog čuda nema, jer ovde se radi. I to je sve. Ako postoji čudo, ono je, bar što se nas tiče, u Zapadnoj Evropi, jer se tamo malo radi a tako dobro živi, da mi to ne razumemo». Čudo je, dakle, malo raditi a dobro živeti. Može li se tako?

            - A evo kako je Oldos Haksli (Aldous Huxley), znajući za italijanski osećaj da je «dolce far niente» (slatko je ništa ne raditi), cinično pisao o italijanskom poštaru koji treba da uruči pismo u nekoj dalekoj vili, izvan kuća ostalog sveta, na brdu:

            «Istina», razmišljao je mladić, «čovek dobija dobru napojnicu kad uruči telegram ili ekspresno pismo, tamo gore». Ali, pošto je bio promućuran čovek, on je pretpostavljao dokolicu novcu, kada bi to bila stvar izbora. Utrošak energije ne može se nadoknaditi pomoću napojnice koju će dobiti na kraju ovoga pentranja. Novac ne znači zadovoljstvo ako mora da se radi za nj: jer ako radi, on nema vremena da ga potroši. «Ideal bi bio», premišljao je on stavljajući kapu na glavu i ponovo krećući uz brdo, «ideal bi bio dobiti neki krupan zgoditak na lozu. Neki zaista zamašan zgoditak».

            - Evo i jednog vidjenja situacije u Africi: «U Zapadnoj civilizaciji rad nije samo glavni uslov za ostvarenje napretka, već je i pozitivan moralni imperativ. Godinama su misionari i eksperti iz Evrope propovedali u Africi lepotu i ponos rada. Medjutim, plemensko življenje je dokolica - uvek ima vremena za odmor, slavlje, ćaskanje ispod seoskog drveta. Ruralni Afrikanac hoda polako, ne žuri. Ne rukovodi se floskulama ‘izgubljenog vremena' ili 'vreme je novac'. Za njega je rad bolan, ali neophodan teret. Obično se izvodi u većim seoskim grupama, praćen pesmom i ritmičkim udaranjem bubnjeva. Čovek radi da bi hranio porodicu ili grupu, da skupi pare za plaćanje miraza ili za obezbedjenje nekakvog statusa. Ali rad nema nikakvih moralnih konotacija (H. S. Aynor: Notes from Africa).

            - Dodatak za one koji žive ‘preko bare': Raditi treba, jer se mora, ali ne treba raditi previše. Ako ostavimo po strani i nedavno upozorenje rimskog pape «da previše rada škodi», vidim na Internetu oglase u stilu: «Work Sucks. These clips are best viewed while at work, so you can enjoy them...». Nudi se, dakle, razonoda radoholičarima (guess what?), jer rad iznuruje, he, he, he...

            Kako stoji stvar sa vama? Da li ste vi od onih retkih koji rade posao koji - vole? Ako jeste, dokle će biti tako?

  

Atačmenti



Komentari (220)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 16:47 05.03.2009

posao koji volim

Ako vi poznajete nekoga koji voli posao koji radi, ja vam to neću osporiti, već ću reći (ono što i vi sami znate) da ima mnogo, mnogo više onih - koji ne vole poslove koje rade. A rade ih, i to trajno.

posao koji se voli se ne radi da bi se od njega zivelo, nego se zivi da bi se on radio.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:23 05.03.2009

Re: posao koji volim

Aleksandar Stošić
...posao koji se voli se ne radi da bi se od njega zivelo, nego se zivi da bi se on radio.

Poslednji romantičar?
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 17:25 05.03.2009

Re: posao koji volim

vladimir petrovic
Aleksandar Stošić
...posao koji se voli se ne radi da bi se od njega zivelo, nego se zivi da bi se on radio.

Poslednji romantičar?

ma ja se uopste ne zezam...
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:32 05.03.2009

Re: posao koji volim

Aleksandar Stošić
...ma ja se uopste ne zezam...


Mora da si prethodno imao veliki dobitak na lozu (kažu da se to dogadja)... koji još traje!
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 17:45 05.03.2009

Re: posao koji volim

vladimir petrovic
Aleksandar Stošić
...ma ja se uopste ne zezam...


Mora da si prethodno imao veliki dobitak na lozu (kažu da se to dogadja)... koji još traje!

ne, nego sam citavog zivota mastao da cu biti novinar, kao decak sam se sakrivao ispod stola i citao novine, i onda sam cudnim sticajem okolnosti preko noci zamenio profitabilan posao da bih radio ono sto volim. I dan danas radim to i od srca svakoj temi prilazim, iskreno i s ljubavlju
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:28 05.03.2009

Re: posao koji volim

Ja mislim da je Aleksandar u pravu, retko se poklopi ljubav prema poslu i mogućnost da se od njega živi. Iskreno, ja radim posao koji volim, ali od njega ne bih mogla da živim. Kada bih morala da živim samo od svoje zarade, ne bih mogla da se bavim tim poslom ili bar ne bih mogla da živim ovim kvalitetom. Eto, najiskrenije.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:53 05.03.2009

Re: posao koji volim

Jelica Greganović
... retko se poklopi ljubav prema poslu i mogućnost da se od njega živi. Iskreno, ja radim posao koji volim, ali od njega ne bih mogla da živim


Happy you! Kakve su šanse da jednog lepog dana taj prelepi posao donosi i adekvatnu naknadu?

Slažem se da bi bilo idealno da se radi posao koji se voli i da se od njega živi. (Naravno, i tu postoji ono pitanje: dokle?. Jer je poznato da žena od 60 godina može izvanredno da pleše, ali opet to nije isto kao ples balerine od 25 godina. To je u svom slučaju pomenuo i Milorad Kakmar ovde).

Moja poenta je da nema dovoljno lepih poslova koji su i dobro plaćeni, te da je (nažalost) većina ljudi lišena zadovoljstva da voli svoj posao i da dobro zaradjuje (pa je dovedena u situaciju da niti voli niti dobro zaradjuje, već radi pod - moranje, kako bi se izdržavala).
nikvet pn nikvet pn 22:34 05.03.2009

Re: posao koji volim

Nelagodno mi je da priznam ... da je mene srećno potrefilo ( pupupu ) ... ovo što radim odmalena sam znao da ću samo to da radim ... već ( tek ) 27 godina sam na vršnom radnom naponu ... ispunjava me totalno, kao droga ... presrećan sam zbog toga ... od svog posla mogu sasvim pristojno da živim, i svi oko mene. Svoj posao radio bih i džabe - kao što je i bilo početkom 90-tih. Jedino tada morao sam da razmislim da radim nešto drugo od čega bi porodica živela. Ali loše okolnosti su se promenile ( dozvoljena je privatna praksa ) pa nisam časio ni časa ... Zadnjih 15 godina radim 8-12 h dnevno i samo fizički umor može da mi ograniči zadovoljstvo posla ... Ne radi se tu o novcima nego o ispunjenosti, osećaju korisnosti; onaj dobar osećaj - svojih ruku delo vidim.
To su valjda simptomi klasičnog fanatizovanog radoholičara, zar ne ?
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:37 05.03.2009

Re: posao koji volim

Nikvet pn
Nelagodno mi je da priznam ... da je mene srećno potrefilo ( pupupu )


Good for you. Keep going strong.
constrictoria92 constrictoria92 01:23 06.03.2009

Re: posao koji volim

Em volim ono što radim, em volim da radim.
Što reče nikvet pn:
ispunjava me totalno, kao droga ...
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 09:59 06.03.2009

Re: posao koji volim

vladimir petrovic
Moja poenta je da nema dovoljno lepih poslova koji su i dobro plaćeni, te da je (nažalost) većina ljudi lišena zadovoljstva da voli svoj posao i da dobro zaradjuje (pa je dovedena u situaciju da niti voli niti dobro zaradjuje, već radi pod - moranje, kako bi se izdržavala).


Mogao bih i ja da uvecam ovu vecinu onih koji su se javili na tvoju temu i koji vole svoj posao, nalaze zadovoljstvo u njemu ... i zive od njega. Ali istovremeno se slazem i sa tvojom poentom. Jedino mislim da je stvar u necemu drugom a ne u tome da nema "dovoljno lepih postova" - naime u stavu ljudi i njhovom odnosu prema poslu. Kad sam bio mladji mislio sam da bih mogao da radim samo ovaj posao sa zadovljstvom ... a sad mislim da postoji jos dosta drugih poslova koje sam mogao da radim na slican nacin ...

Drugim recima (skoro) svaki posao se moze raditi na silu, mehanicki i preko volje ... ili se pak moze u njemu naci zadovoljstvo i otkriti neka (cesto skrivena) lepota. Ne mora se biti samo umetnik ili naucnik pa biti kreativan ... moze se to i ako je neko obucar, pa cak i samo prodavac ... A na ukupno zadovoljstvo pojedinca poslom koji se bavi vrlo znacajno utice i to da li, i koliko, ima uspeha/rezultata u njemu ...

Znaci pored onoga sto napisa Ninoslav da treba raditi samo ono sto covek voli nije lose ni pokusati zavoleti ono sto covek vec radi (a ne samo mastati o necemu cega nema). Cesto postoje mnoge lepe i interesantne stvari tu pred nasim nosom ... a mi ih samo ne vidimo. Ni nasa osecanja i naklonosti ne padaju s Marsa i nisu potpuno nezavisna od nas samih ... niti su nam samo nametnuta od neke vise sile ...

pozz
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:32 06.03.2009

Re: posao koji volim

constrictoria92
Em volim ono što radim, em volim da radim. Što reče nikvet pn:
ispunjava me totalno, kao droga ...


To vodi brzom bogacenju...
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:57 06.03.2009

Re: posao koji volim

Virtuelni Vasilije
Znaci pored onoga sto napisa Ninoslav da treba raditi samo ono sto covek voli nije lose ni pokusati zavoleti ono sto covek vec radi (a ne samo mastati o necemu cega nema). Cesto postoje mnoge lepe i interesantne stvari tu pred nasim nosom ... a mi ih samo ne vidimo


Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 12:12 06.03.2009

Re: posao koji volim

Jelica Greganović
Ja mislim da je Aleksandar u pravu, retko se poklopi ljubav prema poslu i mogućnost da se od njega živi. Iskreno, ja radim posao koji volim, ali od njega ne bih mogla da živim. Kada bih morala da živim samo od svoje zarade, ne bih mogla da se bavim tim poslom ili bar ne bih mogla da živim ovim kvalitetom. Eto, najiskrenije.

Da, tu si u pravu. Novinari nisu dobro placeni, barem nisu u Srbiji, osim ako nisi urednik ili glodur ili zamenik glodura, ali ni tada tvoja plata nije sjajna. A onda si u mlinu starijih urednika koji te melju , ili radis po 12 sati dnevno i nemas vremena da vidjas porodicu, a kamoli prijatelje. Radio sam na jednom takvom mestu.
nikvet pn nikvet pn 13:54 06.03.2009

Re: posao koji volim

To vodi brzom bogacenju...


... što znači da će naša simpa PreduzetnicaPočetnica uskoro postati OholaTajkunesa ... ?
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:17 06.03.2009

Re: posao koji volim

Nikvet
što znači da će naša simpa PreduzetnicaPočetnica uskoro postati OholaTajkunesa ...


Pa će na beogradskim zidovima, pored grafitija "Djilas - tajkun" pisati i "Constrictoria92 - tajkunesa"
constrictoria92 constrictoria92 19:30 06.03.2009

Re: posao koji volim

Iz vaših usta u božje uši.
Amin.

takamatsu takamatsu 21:41 06.03.2009

dobro veče, brate rođeni :)

već ( tek ) 27 godina sam na vršnom radnom naponu ... ispunjava me totalno, kao droga ... presrećan sam zbog toga ... od svog posla mogu sasvim pristojno da živim, i svi oko mene. Svoj posao radio bih i džabe - kao što je i bilo početkom 90-tih. Jedino tada morao sam da razmislim da radim nešto drugo od čega bi porodica živela. Ali loše okolnosti su se promenile ( dozvoljena je privatna praksa ) pa nisam časio ni časa ... Zadnjih 15 godina radim 8-12 h dnevno i samo fizički umor može da mi ograniči zadovoljstvo posla ... Ne radi se tu o novcima nego o ispunjenosti, osećaju korisnosti; onaj dobar osećaj - svojih ruku delo vidim.


Ovo kao mene da ste opisali, Nikvete :).
Ja imam svaki dan ono što ljudi zovu "flow", kada nešto što volite, radite efikasno, sa lakoćom i dobro, i imate taj osećaj ispunjenosti koji vas podigne :). S tim što je kod mene to vezano i za bilo šta drugo što se radi rukama, ma kako bilo složeno, zahtevno, sporo, fizički teško ili ne - i za štrikanje, krečenje, kuvanje...
Unfuckable Unfuckable 22:35 06.03.2009

Re: dobro veče, brate rođeni :)

dobro veče sestro, da se nadovežem...
Samo mala digresija - čak i neefikasnost ili nedelotvornost delanja (a dešava se, nije da nije) uprkos enormnom utrošku volje i energije, ume ipak, ipak odvesti stvar u dobrom pravcu, tj na stazu onog lepog citata od gordanca koji opisuje tihi šapat sebi u bradu - "Pokužaću sutra ponovo"
... što se medicinskih bavljenja tiče, pošto cijenim da ste iz te branše ( ) ima tu još jedna zanimljiva stvar koju su mi pričali ljudi duboko u tome u trenucima kada ih emocije malo više uhvate :
povremeni osećaj da si sam protiv svih i svega,
protiv volje Đavla lično pa čak i prirodne selekcije,
dakle - klasičan Ispravljač Krivih Drina - Entuzijasta.
Meni zvuči zanimljivo, tko umije da podnese
bauer. bauer. 17:02 05.03.2009

....

Kako stoji stvar sa vama? Da li ste vi od onih retkih koji rade posao koji - vole? Ako jeste, dokle će biti tako?


Ja volim posao koji radim, i sada moram da idem da ga radim, ali vraticu se vec

A dokle ce biti tako? Ne znam, nadam se jos dugo, malo zavisi i od drugih faktora, ne samo od mene.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 17:25 05.03.2009

Re: ....

Ja volim posao koji radim, i sada moram da idem da ga radim, ali vraticu se vec

ma onda ne moras, nego ides iz zadovoljstva. jel'da?
bauer. bauer. 21:06 05.03.2009

Re: ....

ma onda ne moras, nego ides iz zadovoljstva. jel'da?

Nije to moranje, kao moranje, nego sam po prirodi posla trebalo da budem na odredjenom mestu u odredjeno vreme. Inace, ima jos poslova koje bih voleo da radim ali zapalo me, kako me zapalo, u ovom deljenju. I nije lose.

Mislim da pre svega treba voleti raditi. Pa onda s vremenom ispeces zanat pa postanes fora kojoj treba visestruko manje vremena od uobicajenog standarda da uradi neku stvar, sto ti ostavi vremena za blog. Pa onda dolaze da te pitaju kako i sta. I tako, radis i volis.
vishnja92 vishnja92 21:20 05.03.2009

Re: ....

Pa onda s vremenom ispeces zanat pa postanes fora kojoj treba visestruko manje vremena od uobicajenog standarda da uradi neku stvar, sto ti ostavi vremena za blog.

jeste :)
(dok u firmu ne dodje neki mladi klipan koji javno promovise chat kao svoj zivotni stil, pa se MudroRukovodstvo malo zamisli i potom blokira gomilu sajtova, ukljucujuci b92)
bauer. bauer. 21:26 05.03.2009

Re: ....

pa se MudroRukovodstvo malo zamisli i potom blokira gomilu sajtova, ukljucujuci b92

Desilo se i kod mene :)) A ne mozes da odes da ih pitas zasto su to uradili, posebno u uva tmurna vremena. I onda se naprasno odblokiralo. I dalje nemam pristup FB, youtube... ali bez njih se moze.
vishnja92 vishnja92 21:30 05.03.2009

Re: ....

ooo, nade nasusne daj nam danas......
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 12:48 06.03.2009

Re: ....

vishnja92
Pa onda s vremenom ispeces zanat pa postanes fora kojoj treba visestruko manje vremena od uobicajenog standarda da uradi neku stvar, sto ti ostavi vremena za blog.jeste :)(dok u firmu ne dodje neki mladi klipan koji javno promovise chat kao svoj zivotni stil, pa se MudroRukovodstvo malo zamisli i potom blokira gomilu sajtova, ukljucujuci b92)

a zato tebe ni od korova:)
Kazezoze Kazezoze 17:06 05.03.2009

zakljuchih

iz ovog tvog sastava, da je biti rob neophodno. biti rob znachi raditi posao koji morash.
chak bi bilo pozheljno da taj svoj robovski posao volish i da si japanski zadovoljan shto uopshte radish.
jebesh takav zhivot.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 17:15 05.03.2009

Re: zakljuchih

jebesh takav zhivot.

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:27 05.03.2009

Re: zakljuchih

Kazezoze
jebesh takav zhivot.

Izgleda da ti ne bi mogao da budeš Japanac?!
Kazezoze Kazezoze 18:14 05.03.2009

Re: zakljuchih

vladimir petrovic
Kazezoze
jebesh takav zhivot.

Izgleda da ti ne bi mogao da budeš Japanac?!

japanac?????
oni, kad dobiju nalog od gazde da moraju da idu u penziju, najcheshce izvrshavaju harakiri.
za japance je rad tezha vrsta narkomanije.
bindu bindu 21:16 05.03.2009

Re: zakljuchih

Kazezoze
vladimir petrovic
Kazezoze
jebesh takav zhivot.

Izgleda da ti ne bi mogao da budeš Japanac?!

japanac?????
oni, kad dobiju nalog od gazde da moraju da idu u penziju, najcheshce izvrshavaju harakiri.
za japance je rad tezha vrsta narkomanije.


e pa sad....ne znam dal je tako...ima u japanu ihahaj sta da se vidi i nauci.
nma u srbiji treba malo vise japana...definitivno

u sred srbije
pored puta
ima drvo
zove se kyoto



vladimir petrovic vladimir petrovic 23:43 05.03.2009

Re: zakljuchih

Kazezoze
japanac?????
oni, kad dobiju nalog od gazde da moraju da idu u penziju, najcheshce izvrshavaju harakiri.
za japance je rad tezha vrsta narkomanije.

Jesi li primetio da sam (namerno) pomenuo, na kraju teksta, Japance i njihovo čudjenje što čuju da se u Zapadnoj Evropi malo radi a dobro živi?

Ali, šalu na stranu, mislim da se ostali (recimo Ameri i Kanadjani, koji takodje mnogo rade) polako približavaju Japancima, a neki kažu da ni Italijani i Španci nisu više lenjštine ("podnevaši", uživaoci sieste i dr.) kao što su ranije bili...
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:47 05.03.2009

Re: zakljuchih

Bindu
nama u srbiji treba malo vise japana...definitivno


Slažem se. Bilo bi dobro da se medjusobno približavamo jedni drugima. Valjda su to imali u vidu oni koji ispisuju grafiti: SRBIJA DO TOKIJA.

u sred srbije
pored puta
ima drvo
zove se kyoto


Voleo bih da jednog dana vidim Kjoto (više nego, recimo Tokio ili Peking ili Manilu).
angie01 angie01 17:14 05.03.2009

najbolji posao,

je dobro placen hobi!
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:30 05.03.2009

Re: najbolji posao,

Angie01
najbolji posao je dobro placen hobi!


Kako da dodju do njega oni koji ne igraju igre na sreću?
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 18:44 05.03.2009

Re: najbolji posao,

Kako da dodju do njega oni koji ne igraju igre na sreću?

Tako sto rade samo ono sto ih cini srecnim. Ali, najvaznije je da nisu nesrecni dok za tim radom tragaju. Jer i traganje je rad...
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:06 05.03.2009

Re: najbolji posao,

Ninoslav
... Jer i traganje je rad...


Jeste, pogotovu ako dugo traje... Jedna moja prijateljica ima muža koji već godinama traga za poslom, stalno obavlja tel. razgovore i tako to godinama.... The Veliki Tragalac, što bi rekao Mungos

Malo se šalim. Tačno je da traganje ima svoje vrednosti i prednosti (u istočnjačkim pričama traganje je važnije od samog postizanja cilja)... ali, kako gore reče Kazezoze, mi nismo ni nalik Japancima, he, he, he...

Ne znam ko je na gubitku, mi što nismo kao oni (Japanci) ili oni što nisu kao mi.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 19:27 05.03.2009

Re: najbolji posao,

(u istočnjačkim pričama traganje je važnije od samog postizanja cilja)

Ima jedan zanimljiv obicaj na severu Indije. Kad se muskarac penzionise posle radnog veka, oprosti se sa ukucanima i ode u neki od hramova u gradu Rishikesh gde pokusava da se vezbanjem joge i meditacije pripremi za smrt. Posecuje ga rodbina i sve kao u nasim penzionerskim ustanovama, ali bez lekova i televizora.... Ali, ima puno voca i nekih slatkisa...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:39 05.03.2009

Re: najbolji posao,

vladimir petrovic
Ne znam ko je na gubitku, mi što nismo kao oni (Japanci) ili oni što nisu kao mi.

Мислим да је овде ред да се умеша марксистичка теорија. Додуше, и она има своје пикантерије, рецимо Марксовог зета Пола Лафарга. Он је најславнији по свом есеју насловљеном Право на лењост.

Будући одгајан у марксистичком духу, ја сам све што ми је сервирано из те кухиње прихватио, а изгледа да је ова кварна порција (јер правоверни марксисти нису је никад спомињали) неком грешком стигла до мене.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:50 05.03.2009

Re: najbolji posao,

Ninoslav
... Ima jedan zanimljiv obicaj na severu Indije. Kad se muskarac penzionise posle radnog veka, oprosti se sa ukucanima i ode u neki od hramova u gradu Rishikesh gde pokusava da se vezbanjem joge i meditacije pripremi za smrt. Posecuje ga rodbina i sve kao u nasim penzionerskim ustanovama, ali bez lekova i televizora.... Ali, ima puno voca i nekih slatkisa...


Ne bih voleo da ovo pročita potpredsednik Vlade Republike Srbije dr J. Krkobabić, mogao bi da preporuči srpskim penzionerima da odu u šume i meditiraju do dolaska smrti
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:58 05.03.2009

Re: najbolji posao,

Predrag Brajović
... Мислим да је овде ред да се умеша марксистичка теорија. Додуше, и она има своје пикантерије, рецимо Марксовог зета Пола Лафарга. Он је најславнији по свом есеју насловљеном Право на лењост


Dobro si se ovoga setio.

Ja često ističem da postoji izreka mudrih ljudi "da je lenjost prirodno čovekovo stanje", što podrazumeva da je rad nešto kasnije pridodat, pod moranje. Kao što se čovek prvo nauči da jede i hoda, a tek mnogo kasnije i da razmišlja.

Samo, ruku na srce, sve zavisi od prirode pojedinca. Neki ljudi prosto umeju da od lenčarenja naprave "kunst", dok se neki drugi ne umeju pošteno ni - ulenjiti.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 17:25 05.03.2009

..

volim sve sto radim...ne znam zasto, ali od svega napravim ono sto volim
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:49 05.03.2009

Re: ..

Velimir Mladenović
...volim sve sto radim...ne znam zasto, ali od svega napravim ono sto volim


Ovo lepo zvuči, voleo bih da čujem malo više i konkretnije....

Izgleda da ti ne znaš za onu izreku: "Кад човеку све добро иде, треба да стави каменчић у ципеле, да га жуљи, јер у животу човека треба нешто стално да жуљи"
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 21:15 05.03.2009

Re: ..

vladimir petrovic
Velimir Mladenović...volim sve sto radim...ne znam zasto, ali od svega napravim ono sto volimOvo lepo zvuči, voleo bih da čujem malo više i konkretnije....Izgleda da ti ne znaš za onu izreku: "Кад човеку све добро иде, треба да стави каменчић у ципеле, да га жуљи, јер у животу човека треба нешто стално да жуљи"

nisam rekao da mi sve dobro ide, vec da zelim tako da bude
Hansel Hansel 23:23 06.03.2009

Re: ..

"Кад човеку све добро иде, треба да стави каменчић у ципеле, да га жуљи, јер у животу човека треба нешто стално да жуљи"
"Pametnom čoveku i komarac je muzika!"
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:43 05.03.2009

savrshen posao

moj kolega kazhe "josh samo da nema studenata, ovaj posao bi bio savrshen!"
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:52 05.03.2009

Re: savrshen posao

marco de.manchini
...moj kolega kazhe "josh samo da nema studenata, ovaj posao bi bio savrshen!"


Dobro je ovo. To me podseti na jedan engleski humor: muž i žene sede za stolom i uživaju u engleskom doručku. Muž čita novine, raširio ih da mu se ne vidi lice. A žena kaže: "Znaš, naš brak bez tebe bi bio mnogo zanimljiviji", he, he, he...
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:34 05.03.2009

Re: savrshen posao

obozavam svoj posao, ali ne bih mogla da ga pozavrsavam na vreme bez studenata.
pa zato: zivela studentarija!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:47 05.03.2009

Ima, nije da nema

Najbolji rad je samostalni kreativni rad. Ne mislim samo na pisce, slikare, kompozitore... već i na druge koji sami rade i pri tom nešto stvaraju. Zanatlije, danas doduše vrlo retke, spadaju u tu grupu: kolar, stolar, pinter, kazandžija...
Oni vide uma i ruku svoje delo.
Takav rad se može i voleti.


vladimir petrovic vladimir petrovic 17:56 05.03.2009

Re: Ima, nije da nema

Vojislav Stojković
...Najbolji rad je samostalni kreativni rad


Dok sam pisao bio sam se setio slobodnih umetnika, i hteo da njih nekako izuzmem... ali mi se to nije previse uklapalo u sveukupnu šemu, he, he, he... jer znam i mnogo umetnika koji su startovali sa entuzijazmom, voleli to što rade da bi se... vremenom promenili, usled sticaja raznih okolnosti, tako da stvarno srećnih umetnika u poznim godinama i nema baš mnogo... Ipak, ta fela mi je lično najbliža!
jednatanja jednatanja 09:12 07.03.2009

Re: Ima, nije da nema

Najbolji rad je samostalni kreativni rad.


Slazem se sa Vojom.

Ono sto je isto po meni vrlo bitno je da u svom radu budemo profesionalni, od hirurga preko profesora, sluzbenice do komunalca. A ako svoj rad volimo, veca je verovatnoca da cemo biti i profesionalni. Profesionalnost je na neki nacin antonim korupciji i losim radnim navikama.
nsarski nsarski 17:50 05.03.2009

Cemu pitanje?

Sto rece moje chedo: "Kad ne bi imalo sta da se uci ili radi, zivot bi bio dosadan".
Ja volim posao koji radim, uvek sam ga voleo, i radicu ga doklegod budem u stanju. Za mene je to vise zivotni hobi, zanimacija, a ne "posao". Cak ni studenti ne smetaju (kao u primedbi koju je dao marco).
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:51 05.03.2009

Re: Cemu pitanje?

ma to se samo tako kazhe. da njih nema, nema nichega (u svakom mogucem smislu).
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:01 05.03.2009

Re: Cemu pitanje?

Nsarski
Ja volim posao koji radim, uvek sam ga voleo, i radicu ga doklegod budem u stanju. Za mene je to vise zivotni hobi, zanimacija, a ne "posao".


Naravno da verujem i shvatam. Kamo sreće da je više takvih. I ova prva rečenica je tačna
Sto rece moje chedo: "Kad ne bi imalo sta da se uci ili radi, zivot bi bio dosadan".


ali samo uslovno. Ne smemo zaboraviti mnoštvo. Jer većina sveta radi da bi opstala, i opstaje teško.

Nije da ja brinem svačiju brigu, ali mislim da toga moramo biti svesni, da je malo privilegovanih.
nsarski nsarski 18:09 05.03.2009

Re: Cemu pitanje?

Nije da ja brinem svačiju brigu, ali mislim da toga moramo biti svesni, da je malo privilegovanih.

Sta znaci "privilegovanih"? Covek od svog posla moze da napravi nesto u cemu uziva, ili se makar dobro oseca. Na blogu ima mnogo takvih ljudi - dacu ti odmah primer Aleksandre Mitrovic koja se odlucila da bude intruktor ronjenja, i u tome uziva. Ako je to "privilegija", onda privilegovanih ima mnogo vise nego sto si predstavio.
Mnogi ljudi su promenili poziv ili karijeru da bi ih ono sto rade ispunjavalo nekakvim smislom. Znam mnoge ucitelje koji vole svoj posao. I lekare, i pilote, i turisticke vodiche, itd.
Rutinski poslovi su teski za obavljanje, i takvih je sve manje - fabrike uglavnom prelaze na automatiku.
alselone alselone 19:07 05.03.2009

Re: Cemu pitanje?

nsarski
- fabrike uglavnom prelaze na automatiku.


Automatizacija procesa proizvodnje je, na primer, jako kreativan i dinamican posao (pogotovo ako niste specijalizovani samo za jednu industriju) ali malo nepopularan kod radnika koji kasnije postanu visak.
bindu bindu 19:22 05.03.2009

Re: Cemu pitanje?

Mnogi ljudi su promenili poziv ili karijeru da bi ih ono sto rade ispunjavalo nekakvim smislom. Znam mnoge ucitelje koji vole svoj posao. I lekare, i pilote, i turisticke vodiche, itd.
Rutinski poslovi su teski za obavljanje, i takvih je sve manje - fabrike uglavnom prelaze na automatiku.


da, i ti znas samo te koji "imaju posao" i koji su veoma srecni i zadovoljni sto rade posao koji vole.

ja znam "puno njih" koji rade posao koji moraju koji im cak nije ni struka.pgotovu sada.u new yorku ljudi gube posao,
"big time"

znas kako se kaze;- rodis se u holywoodu, onda radis u holiywoodu i posle ceo svet je tvoj.

tough luck-ako nisi rodjen u holywoodu bez obzira sto si mozda pametniji i lepsi od brad pita.

sto moj brat vec sada mora da razmislja gde ce cerka da mu ide na univerzitet.sada je u obdanistu.

pazi, oni moraju da odvajaju 100+ da detetu kupe dizajnerske patike, zaboga da dete nebi ispalo iz kombinacija uspesnih i njihove dece. ej da ti kosa digne na glavi od muke.

e pa van ovog bloga nije tako kako ti zelis da predstavis zivot obavijen ruzicastom maglom. necu da budem ni ja drveni advokat, ali moram da kazem na ovako nesto, zato sto ja zivim " real world" zivot..

to i jeste poenta mog zalazenja na ovaj blog.konkretno.

sorry.
Lektorka Lektorka 21:28 05.03.2009

Re: Cemu pitanje?

obozavam posao koji radim i mogu od njega da zivim. kad bih se ponovo rodila nadam se da bi u poslovnom pogledu bilo sve isto kao sto je sad.
znam, medjutim, mnoge ljude, ne ovde na zapadu nego u srbiji, koji toliko brinu zbog svega i za sve, da cak i ako "teoretski" vole svoj posao, ne mogu vise u njemu da uzivaju zbog svih onih faktora koji nemaju direktne veze sa odabirom poziva i vrstom radnog mesta. tako da je sigurno da su bindu i autor posta u pravu, mnogo ljudi nije nimalo srecno sa svojim poslom (da ne govorim o onima bez posla), a to cesto uopste nije posledica voljenja ili nevoljenja svog poziva ili firme, nego okolnosti, uslova.
spadam u srecnice, samo da me vrag ne cuje...
bindu bindu 22:19 05.03.2009

Re: Cemu pitanje?

spadam u srecnice,


da, meni je veoma drago kad vidim da su ljudi svesni sebe onoga sto rade i zivota oko sebe.
kamo srece malo vise svesti, ko zna mozda bi stvari krenule...

ali kad vec pricamo o poslu i stresu u new yorku.
zove me prijateljica pre neki dan, koja je inace finasiski menadzer i pocne da prica sva u stresu kako je morala da otupusti neke ljude koji su tu radili 5-10 godina i to onako na kvarno iz neba pa u rebra.eto ona ima fantastican posao sa super platom i sve bi bilo ok da nije morala i ovo da uradi.kaze najvise ju je pogodilo lice zpanjenog coveka koji dozivljava sok u momentu i samo sto ga nije strefila kap.i ne samo to. jos ima 3 dece. a sada se i sama pita "who's next"
ponekad u zivotu posao koji volis da radis imaju ali ne bas malu cenu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:03 06.03.2009

Re: Cemu pitanje?

Lektorka
...obozavam posao koji radim i mogu od njega da zivim. kad bih se ponovo rodila nadam se da bi u poslovnom pogledu bilo sve isto kao sto je sad.


Blago vama. Neka vas ništa ne iznenadi.Čuvajte stečeno, siguran sam da nije slučajno.
die hard die hard 23:49 06.03.2009

Re: Cemu pitanje?

Rutinski poslovi su teski za obavljanje, i takvih je sve manje - fabrike uglavnom prelaze na automatiku.


Ja se izvinjavam Nsarskom ali ima mnogo poslova koji nemaju nikakve veze ni sa automatikom niti sa bilo cime slicnom.Postoje! dosadni poslovi .I ja obavljam jedan takav vec godinama, ali svakog treceg dana nadjem nesto zanimljivo.I da, nisam zadovoljan svojim poslom ali ga unekoliko i volim.Ljudi mogu biti takvi mazohisti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 02:10 07.03.2009

Re: Cemu pitanje?

die hard
... I da, nisam zadovoljan svojim poslom, ali ga unekoliko i volim. Ljudi mogu biti takvi mazohisti.


Slazem se.
avemarija avemarija 18:04 05.03.2009

Mrzela

sam posao koji sam dugo radila.
Volela sam samo mogucnosti koje mi je pruzao, sto nijedan ddrugi nikada ne bi mogao.

Sada sam srecna , ne komuniciram sa puno ljudi ,niko me ne davi, samo treba sve da zavrsim na vreme i postujem rokove.

Sve zavisi od moje kreativnosti , nekad sam motivisana ,nekad u totalnom daunu ,
ali sam makar samostalna, ili imam iluziju da jesam !
avemarija avemarija 18:10 05.03.2009

Re: Mrzela


I uvek sam strasno zavidela onima koji rade na radiju!
To mi je idealan posao -vodjenje programa {nekog} na radiju....
Blade Runner Blade Runner 18:53 05.03.2009

Voleti posao koji radimo

je oksimoron. Posao moze biti zanimljiv ili ne, ali voleti ga? Rad je rad i onkaotakav ne moze se voleti.
nsarski nsarski 18:59 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo

Blade Runner
je oksimoron. Posao moze biti zanimljiv ili ne, ali voleti ga? Rad je rad i onkaotakav ne moze se voleti.

Pa, ne znam, ali ako bih mogao sada da biram (a mogu, zapravo!) sta hocu ovog trenutka da radim, ja bih bas radio to sto radim. (Trenutno sam na poslu.) Kad mi se radi nesto drugo, ili mi se zabavlja drugim, ja radim to drugo (recimo u dvoristu sisam travu ili slicno), ili se zabavljam. Onda se ponovo vratim svom poslu (profesiji). I tako se zivi zivot, najzad.
Eto, sada mi se vise ne radi, i idem da zapalim rostilj da pravim rucak.
Javljam se kasnije...:)
Blade Runner Blade Runner 19:11 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo

ja bih bas radio to sto radim(Trenutno sam na poslu.)

ja isto
Kad mi se radi nesto drugo, ili mi se zabavlja drugim, ja radim to drugo

Ponekad se ipak desi da ne mozes da radis nesto drugo kad ti se radi nesto drugo jer moras da radis ono prvo (posao). Posebno kad dodje leto...
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:12 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo

Blade Runner
Voleti posao koji radimo je oksimoron. Posao moze biti zanimljiv ili ne, ali voleti ga? Rad je rad i onkaotakav ne moze se voleti.

Tačno. To i treba da proizidje iz mog teksta, ako ne proizilazi, onda ga nisam jasno napisao.
Ja sam zapravo pokušavao da malo relativizujem stvari, da kažem da emocionalan prilaz (volim to što radim) je poželjan ali nije neophodan. Ako ga ima, on je najčešće kratkog veka, jer ljudi shvate da je život mnogo kompleksniji nego jednostrano "voljenje" nečega...

Drugo, ima ljudi koji tvrde da "rad vole samo sitne duše", kojima nedostaje širina... ako baš u radu nalaze ono što im nedostaje". Zaboravlja se da je lenjost prirodna osobina kod čoveka, iako se sa ovim mnogi neće složiti (ja sam jedno vreme živeo u Africi, pa to znam dobro). U svakom slučaju, najčešći slučaj (i najnormalniji, voleli mi to ili ne) jeste da se radi iz moranja, da bismo zaradili pare i živeli. To da i prebogati ljudi rade (odlaze redovno u kancelariju, bla, bla, bla... ) su priče. Ja bih voleo da sam super-rich pa da onda izigravam čoveka koji povremeno odlazi u kancelariju, da bi izbegao dosadu... he, he, he...
niccolo niccolo 19:22 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo

da bi izbegao dosadu... he, he, he...

Тако и стари грци...само су они или филозофирали или ратовали...
Blade Runner Blade Runner 19:32 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo

Ja bih voleo da sam super-rich pa da onda izigravam čoveka koji povremeno odlazi u kancelariju, da bi izbegao dosadu... he, he, he...

Kao Bil Gejts
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:57 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo

Blade Runner
Kao Bil Gejts


Da, baš tako.
Ti si razumeo (i podržao) mene, a ja činim isto, podržavam tebe, odnosno tvoju podršku

Samo se pitam šta ćemo sa onima koji ne vole bogataše... Ima ih!
die hard die hard 23:55 06.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo

Eto, sada mi se vise ne radi, i idem da zapalim rostilj da pravim rucak.
Javljam se kasnije...:)


Ovo je klasican primer zacikavanja bliznjeg svog.Ali, ako ti je Nsarski, mislim da i zasluzujes.
Budimac Budimac 19:08 05.03.2009

Voleti posao koji radimo, čemu?

Da bi bili zdravi.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:30 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo, čemu?

Da bi bili zdravi.


Hm. Može da bude, ali ne mora.
Naravno, postoje razne definicije rada. Ja mislim da i britanski prestolonaslednik Charles smatra sebe "radnikom".

Malo se šalim, ali mnoštvo radi da bi opstalo (putem zaradjivanja nadnice koju je pomenula Isidora Sekulić).
A malo je onih koji rade da bi "bili u kondiciji", iz dosade... Pritom, nikako se ne sme zaboraviti da postoje mnogi poslovi koji su teški, prljavi... (neke sam naveo u tekstu) i njih ne rade ljudi da bi sačuvali (mentalno) zdravlje, već da bi opstali, izdržavajući sebe i porodicu.

P. S. Izvini za sinoć, ako si shvatio da sam bio nepotrebno grub. I seti se Frojdove definicije da i omaške, makoliko slučajne i nenamerne, nešto govore...
Budimac Budimac 20:17 05.03.2009

Re: Voleti posao koji radimo, čemu?

Pritom, nikako se ne sme zaboraviti da postoje mnogi poslovi koji su teški, prljavi... (neke sam naveo u tekstu) i njih ne rade ljudi da bi sačuvali (mentalno) zdravlje, već da bi opstali, izdržavajući sebe i porodicu.

Verovao ili ne ja duboko verujem da se svaki posao može voleti (moji primeri idu dalje od kelnera i taksiste, mnogo dalje), a to zavisi prvenstveno od čoveka i koliko se našao u tom poslu. U tom smislu sam napisao da je odgovor na pitanje čemu ga voleti -- zdravlje (psihofizičko)... E sad, naravno da se sve to relativno retko složi i otud moje oduševljenje kad naiđem na primere nekih nazovimoto prozaičnih poslova u kojima ljudi uživaju. Takođe u tom smislu je ono što je gore Stošić napisao da je onda materijalna dobit u drugom planu. Zašto se retko složi je opet drugi par rukava i mislim da je u velikoj većini slučajeva čovek sam kriv što mu se to ne složi. Imam prijatelja koji je završivši prava shvatio da bi bio srećniji da je obućar i sada je mnogo srećniji obućar nego što bi bio kao pravnik.

Da, lenjost je vrlo prirodna, ali ako postavimo tako da se "raditi mora" (u smislu imanja zaposlenja s čime ne mogu baš da se 100% složim, jer postoji alternativa) preživljavanja radi onda je svakako zdravije voleti to što se radi nego ne.

P.S.
topcat topcat 19:11 05.03.2009

I love my job

Ali bas.

A i ove neke "usputne" koji su vise mene odabrali nego ja njih...slegnes ramenima i nekako odradis. Bolje s osmjehom...ma kako se mozda glupo osjecao.
miloradkakmar miloradkakmar 19:18 05.03.2009

Употреба енергије и знања



Ако изоставим неке физичке послове у младости , да се заради за џепарац, нисам радио ништа друго сем посла који радим у континуитету 31 годину. Тек , до пре годину - две почео сам да осећам презасићеност, неимање идеја , креативности , енергије.... иако скоро сваки дан , још увек, идем " полетно " на радно место у очекивању да ће ме урађено и одрађено испунити, пружити нешто ново које ће ме одржати , добацити до нечег будућег новог.
Све сам свеснији да је данашње " испуњење " тањушније него јучерашње и очекујем сутрашњи дан за нови покушај , да поновим игру. Волим свој посао , али он се све више своди на рутину , дневни , месечни диктат , морање , па на крају и навику. Покушавам да изгарам , међутим у таквим околностима нема шта да се троши. Посебно када видим да млади, пуни енергије и знања , једноставно не желе да дају ни 5о одсто себе , што због савремене лењости , што због тога што знају своју цену употребе енергије и знања.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:01 05.03.2009

Re: Употреба енергије и знања

Milorad KakmarТек , до пре годину - две почео сам да осећам презасићеност, неимање идеја , креативности , енергије.... иако скоро сваки дан , још увек, идем " полетно " на радно место у очекивању да ће ме урађено и одрађено испунити, пружити нешто ново које ће ме одржати , добацити до нечег будућег новог.


Razumem, Milorade. Ovo što kažeš je sasvim prirodna reakcija. Voleo bih da je pravilno shvate ovi napred eksponirani i deklarisani zaljubljenici u svoj posao, koji veruju da će tako biti do kraja krajeva...Neće (bar ne u većini slučajeva).
miloradkakmar miloradkakmar 23:21 05.03.2009

Re: Употреба енергије и знања



Ваља одржати ментално здравље, бесмислена упорност љубави према нечему оскрнавиће га , уназадити и шта радити онда када се више не буде могло радити или осетимо да та љубави према послу полако , али неумитно нестаје. Значи , то треба на време уочити и преусмерити се. Како ? Једноставно ! Признати себи .
niccolo niccolo 19:20 05.03.2009

Више бих волео..

...да се овај блог зове Радити, чему?, али када већ није тако, онда је боље волети да радиш оно што радиш него супротно. Ја волим да будем адвокат, са једне стране увек примењујеш исте прописе (па добро, то код нас није баш сасвим тачно...у смислу да је нетачно ), а са друге стране клијенти су из различитих индустрија, са различитим циљевима, имају различите потребе, па онда о истим тим прописима размишљаш из различитих углова...
Medjutim, problem je ovde, s jedne strane, u tome što postoje veoma različiti poslovi, od kojih su mnogi nezanimljivi, često preteški i slabo plaćeni.

Што се овога тиче, ја сам увек говорио да човек може то да избегне ако се труди (како за време школовања, тако и после њега). Ако ти је посао незанимљив, претежак и слабо плаћен, поставља се питање шта си ти сам урадио да то промениш. Неки нису мислили на време па нису завршили ништа, а неки су додуше завршили али нису довољно продорни да нађу нешто квалитетније...
Kolega Pape92 je nedavno na ovom blogu

То је био један од бољих коментара на блогу у последње време...
oženi se (najverovatnije) pod moranje (jer se svi oko njega žene, pa se to i od njega očekuje)

(мислио сам да овде тролујем, али нећу то да урадим...) Ипак,
ali to ne znači da treba da se foliramo kako sve to (škola, studiranje, vojska, posao, ženidbu, deca i još po nešto do umiranja) - volimo

Битније је волети жену од саме женидбе...
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:20 05.03.2009

Re: Више бих волео..

Niccolo
...да се овај блог зове Радити, чему?, али када већ није тако, онда је боље волети да радиш оно што радиш него супротно.


Prvo, namerno nije "Raditi, čemu?", jer to je nešto drugo. Poenta je u tome da li volimo posao koji radimo, i ako volimo, koliko dugo.
Nije alternativa voleti ili suprotno. Ako je suprotno "mrzeti" to je podjednako loše. Ja sam pošao od toga da je mali broj onih koji "vole svoj posao", a da ostali rade zato što su primorani da rade, bez emocionalnog pristupa. Jer ako neko voli posao a drugo mrzi posao, oni su u istom sosu, jer rade emocije u oba slučaja. Treći, koji su u velikoj većini, niti vole niti mrze, već rade da bi ostvarivali nadnicu. Zato sam naveo slučaj Isidorinog "nadničara".

Sada ću morati da trolujem na svom sopstvenom blogu

Битније је волети жену од саме женидбе


Ovu tvoju "veliku misao" si mogao da izrekneš na jednom od mojih prošlih postova (Brak, čemu?).

Naravno da je bitnije voleti ženu od svega na svetu a ne samo od ženidbe... ali kako postoje "brakovi iz ljubavi" tako punopravno postoje i "marriages of convenience", koji mogu ponekad biti veoma uspešni i dugotrajni... To treba znati.

By the way, ako si ti u fazi ozbiljnog razmišljanja o ženidbi, preporučujem ti da pogledaš post jednog našeg kolege, koji je još aktuelan. Tamo je on okacio desetak svojih fotki, samoreklamira se čovek, to je njegovo pravo. Ali se (ženski) blogerski svet pali na nevidjeno, pa padaju preporuke do neba i izjave u smislu "Pa, čoveče, ti si prelep". Baš tako mu je jedna blogerka napisala (izmedju redova je bilo "marry me". Nisam dalje čitao, možda ima još takvih izjava. Meni je to uvek zanimljivo - muškarac, pa još prelep! Blago njemu (premda se Isidora Sekulić loše izražavala o prelepim muškarcima)!

Zato ti preporučujem da što pre okačiš na svom postu sopstvene fotke, ako si ozbiljan po pitanju ženidbe
niccolo niccolo 20:27 05.03.2009

Re: Више бих волео..

Наравно да сам неозбиљан по питању женидбе...(а који блогер је у питању, пропустио сам?)
Ovu tvoju "veliku misao" si mogao da izrekneš na jednom od mojih prošlih postova (Brak, čemu?)

Јесте, али мора да се ради, па човек не стигне увек да се укључи у коментарисање колико би желео...

Иначе, нисам мислио да правим двојство волети мрзети, него баш то што си и ти навео, волети-немати емоционални однос према томе што радиш. Мени то мало чудно, проведеш барем трећину (а често и много више) свог времена у току дана на нечему према чему немаш никакав однос...

nsarski nsarski 21:46 05.03.2009

Re: Више бих волео..

Ovu tvoju "veliku misao" si mogao da izrekneš na jednom od mojih prošlih postova (Brak, čemu?)

I na tu temu cemo doci. Evo spiska Vladimirovih tema za sada pokrivenih:



* Voleti posao koji radimo, čemu?
* Volite li Isidoru?
* Brak, čemu?
* Seksualne perverzije, čemu?
* Prevodjenje, čemu?
* Muškarčevo dvoglavlje, čemu?
* Poezija, čemu? (III)
* Poezija, čemu? (II)
* Poezija, čemu? (I)
* NATO, cemu?
* Masturbiranje, cemu?


Čemu, čemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:16 05.03.2009

Re: Више бих волео..

Nsarski
Evo spiska Vladimirovih tema za sada pokrivenih:
* Voleti posao koji radimo, čemu?
* Volite li Isidoru?
* Brak, čemu?
* Seksualne perverzije, čemu?
* Prevodjenje, čemu?
* Muškarčevo dvoglavlje, čemu?
* Poezija, čemu? (III)
* Poezija, čemu? (II)
* Poezija, čemu? (I)
* NATO, cemu?
* Masturbiranje, cemu?

Čemu, čemu?


Na ovo sam već odgovarao, ali ću kratko ponoviti. Svi moji dosadašnji postovi imali su pitanjce "čemu?" (osim onog o Isidori Sekulić, namerno, jer je tema bila za mene lično ozbiljna per se, he, he, he...), pošto je normalno da se čovek pita u svakoj prilici za svrhu onoga što radi ili doživljava. Ujedno se daje mogućnost različitog gledanja i razumevanja jedne materije, a ja volim da čujem drukčija mišljenja, smatrajući da je to umnogome svrha samoga bloga.

Neko (Filip 2412) me je duhovito pitao da li postupam po onom starom vicu:

Kaze student: ja imam sta da jebem ali nemam - gde
Kaze radnik: ja imam gde ali nemam - sta
Kaze filozof: ja imam i sta i gde; ali - cemu?


što nije daleko od istine.
Naravno, tu je i pokušaj da budem, kako bi rekli Francuzi, "pas comme les autres".

N. B.
A ako je ovaj listing mojih naslova naveden da pokaže kako moje teme nisu baš mnogo originalne, slegnuću ramenima i oćutaću. Nije mi namera da budem previše "intelektualan", mada pokušavam da zalazim u razne oblasti i stvari sagledavam sa više aspekata, držeći se prvenstveno pravila da nije toliko važno O ČEMU SE GOVORI, već kako se govori, odnosno piše. Nekih tema se klonim, ne zato što nemam svoje mišljenje (politička zbivanja u prvom redu) već zato što sam pomalo, kao i većina ljudi oko mene "fed up", pa pišem o stvarima koje me odmaraju, a i daju priliku da se pomalo - zezam (neka mi ovo bude oprošteno).

P. S. Imao sam još tri posta, dva objavljena, u svojstvu gosta, kod Jeremije ("O nobelovcu Le Kleziou", kao i "O haiku poeziji" i jedan kod Unf-a ("Lepota, čemu?"
nsarski nsarski 22:26 05.03.2009

Re: Више бих волео..

A ako je ovaj listing mojih naslova naveden da pokaže kako moje teme nisu baš mnogo originalne

Apsolutno ne! Uopste to nije bila namera. Ja sam vise hteo da istaknem originalan stil.
Misljenja sam da od Grka pa na ovamo tesko mogu da se nadju bas originalne teme. Svi smo mi ponavljaci na svoj nacin.
pozz.
gordanac gordanac 02:13 06.03.2009

:))

Čemu, čemu?

:))))
`Nako...

A zašto je moguće voleti posao koji radimo?
Pa zato što - stvorimo nešto, šta god to bilo. Napravimo nešto čega nije bilo pre nego što smo se sami ili sa drugima poduhvatili da rukama i glavom radimo , provedemo neko vreme u radu koji ima nekakav rezultat. To uvek može biti i zabava per se, ako se tako odluči, tako ja mislim.
Dokolica, kao i igra - može biti vrlo ozbiljan rad, ako se u to ozbiljno upustimo.
I inače mislim da je igra najozbiljniji posao na svetu, i - najteži, zato se jako malo ljudi "igra" (u dečijem smislu, da ne izazovem nesporazume, jer ne umem sasvim da objasnim šta mislim kad kažem "igra", a mislim na tkz. "odrasle ljude" ).
Bez igre, skoro sve ume da bude samo dosada, bez obzira koliko novca (ili priznanja i ugleda) dobijali za posao koji radimo.

p.s. i još jednom izvinjenje Vladimiru Petroviću što ponekad u komentarima ne mogu da odolim, a da ne upotrebim asocijaciju na naslove ...(evo, sada, opet - Izvinjenje, čemu? :))))

EDIT:
Ustvari sam htela da komentarišem citat Abraham Lincoln-a (pa me čitanje "odvuklo" ):

Otac me je učio da radim. Nije me učio da to volim (My father taught me to work; he did not teach me to love it - Abraham Lincoln)
Meni se čini da je nešto slično jedan od glavnih razloga zašto (verovatno) prilično veliki broj ljudi provede život "radeći poslove koji ih smaraju" (ili koje ne vole). Skoro niko nas ne uči da volimo, bilo šta. (asocijacija mi je bila jedan drugi sjajan citat Duška Radovića "Ko ume da voli, ne bi trebalo da radi ništa drugo"
A kad pogledate decu, vidite da, dok "rade" (igraju se), sasvim zadubljena u to čime se bave ona vole to što "rade" - vidite da postoji u nama ljudima ogroman potencijal da "naučimo da volimo" (i da radimo i sve ostalo), samo što, iz nekog šašavog razloga, većina propusti da to kod sebe stvarno neguje (uči).
Kadgod sam o tome vodila razgovore, uvek bi se (kao prvi) javljao argument "grubih, teških, fizički iscrpljujućih poslova" koje jednostavno - ne možeš voleti da radiš. Fizički radnici, rudari, zemljoradnici, radnici u hladnjačama, nosači, .....duga je lista teških, fizičkih, slabo plaćenih poslova koje radi mnogo ljudi zarad egzistencije i koji nikako ne izgledaju tako da ih možeš "zavoleti"....
I ja bih uvek odgovarala - a domaćice? Svi kućni poslovi su (u suštini) jednostavni, fizički naporni rad u koji se ubrajaju nabavke, spremanje (dnevna, sezonska), pranje, čišćenje, peglanje, kuvanje, "održavanje" kućnog sistema u svakom smislu... I to - besplatan rad.
I uvek bi odgovarali - "ali neko to mora da radi, a žene i vole da brinu o kući i porodici". For free? Interesantno kako se to - podrazumeva. Da je rad koji omogućava da funkcioniše porodica (kuća), lokalna zajednica, ćitava društva, da je taj rad - nesporno i zadovoljstvo za one koje ga obavljaju.
I uvek se svi smeju kad predložim da zamisle "sedmodnevni generalni štrajk svih domaćica" i još pitam "hajde zamislite planetu tog sedmog dana". Jedan gari me je, smejući se, pitao "pa, dobro, šta bi bio vaš glavni zahtev, šta bi bio glavni razlog tog i takvog štrajka?".
Pa, samo da se VIDI taj ogroman, besplatan rad koji svi uzimaju "zdravo za gotovo" kao "prirodan" i "neko to mora da radi" posao, da se vidi, ništa više.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:53 06.03.2009

Re: :))

Gordanac
...Dokolica, kao i igra - može biti vrlo ozbiljan rad, ako se u to ozbiljno upustimo.
I inače mislim da je igra najozbiljniji posao na svetu, i - najteži, zato se jako malo ljudi "igra" (u dečijem smislu, da ne izazovem nesporazume, jer ne umem sasvim da objasnim šta mislim kad kažem "igra", a mislim na tkz. "odrasle ljude" ).
Bez igre, skoro sve ume da bude samo dosada, bez obzira koliko novca (ili priznanja i ugleda) dobijali za posao koji radimo.


Lepo uoceno. Ljudi izbegavaju da misle na taj nacin vec navedenim pojmovima radije daju negativnu konotaciju.
Nedavno sam citao kako Englezi imaju dve reci za igru, sto nije slucaj kod Francuza, pa i kod nas.
Homo ludens.
O tome treba razmisliti, mogao bi se i blog napisati, ako se stigne.
Otac me je učio da radim. Nije me učio da to volim (My father taught me to work; he did not teach me to love it - Abraham Lincoln)
Meni se čini da je nešto slično jedan od glavnih razloga zašto (verovatno) prilično veliki broj ljudi provede život "radeći poslove koji ih smaraju" (ili koje ne vole). Skoro niko nas ne uči da volimo, bilo šta.


Ja verujem u verodostojnost Linkolnovih reci (mogao bi covek da kaze da on mozda i nije mislio to sto je rekao). Tacno je da nas mnogo vise uce sta treba da radimo nego da (istovremeno) to i volimo, kako bi efekat bio veci, a i kako bismo "bili zdraviji", kako to primeti Budimac.

Sa ovim se ne slazem

a domaćice? Svi kućni poslovi su (u suštini) jednostavni, fizički naporni rad u koji se ubrajaju nabavke, spremanje (dnevna, sezonska), pranje, čišćenje, peglanje, kuvanje, "održavanje" kućnog sistema u svakom smislu... I to - besplatan rad.


Ako se konstatuje da je to besplatan rad - onda je to direktan prekor gospodinu muzu. Ja mislim da muzevi placaju, dakako da placaju svaki rad koji zena ulozi, a sto bi deca rekla, placanje moze da bidne u mlogo vidova i nacina... Niko ne prolazi u braku neplacen, jedino sto mozda nadoknada nije bas onakva kakvu covek prizeljkuje, ukoliko je po prirodi halapljiv, he, he, he...
Poghotovu mi tajming za ovo pominjanje "besplatnog rada" domacica ne odgovara - bas sada uoci famoznog Osmog marta?! I ne zaboravite da mic po mic, sve vise ima muskaraca koji bivaju domacice, a zene se bave onim sto je nekada bio samo muski posao. Siguran sam da vec svako od nas zna za takve slucajeve u usponu. Sporo ide, ali se krecemo u tom pravcu... a ja ne znam da li je to bas dobar pravac, jer nisam primecivao ni dosada da bas stvari treba (drasticno) menjati
vishnja92 vishnja92 20:25 06.03.2009

Re: :))

gordanac

dunja73 dunja73 21:56 05.03.2009

hm

lepo hm
Nemci imaju jednu izreku koju moram
priznati ranije nisam razumela ,medjutim sto sam starija pocinjem da kapiram
"Kad djavo kuca na vrata , ti radi "
Da se razumemo , voleli mi ili ne ono sto radimo
bitno je da radimo
Najumorniji je covek od nerada ..
Ja volim da uzivam , i znam i hvala Bogu znala sam uvek sebi da ugodim,
ali ako preteram i u jednom i u drugom - ne osecam se dobro
Jako je bitno VOLETI svoj posao , ali ako nismo te srece da volimo posao , a moramo zbog novca
ja bih preporucila hobi (pod obavezno)
A jos , ako i hobi moze da nam donese novac - to je najlepse nesto ..
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:24 05.03.2009

Re: hm

Dunja
Nemci imaju jednu izreku koju moram
priznati ranije nisam razumela ,medjutim sto sam starija pocinjem da kapiram
"Kad djavo kuca na vrata , ti radi "


Dobra izreka, odgovara mojim shvatanjima.
A jos , ako i hobi moze da nam donese novac - to je najlepse nesto ..

Slažem se. Ali, ovo je suviše lepo da bi bilo - često moguće, osim kod srećnika, a njih je malo. Većina mora da radi a da nikada ne spozna značaj reči "hobi"

Ne zaborimo rudare i druge koje sam pomenuo u tekstu.
maksa83 maksa83 22:31 05.03.2009

Re: hm

Mišima kaže otpr. - najveći je greh potrošiti svoj život u nečasnoj uzaludnosti.
dunja73 dunja73 22:33 05.03.2009

Re: hm

Ne zaborimo rudare i druge koje sam pomenuo u tekstu.


Cekaj , ako pricamo o evropljanima rudarima naprimer
kladim se da ne rade svaku subotu i nedelju
hobi ne mora biti alpinizam , ronjenje ,staro oruzje ..
hobi moze da bude i kuvanje , i setnje , knjige , i muzika
i svaka druga vrsta opustanja ..
Ta dva dana , ako se pametno upotrebe
sedmica moze itekako da izgleda nasmejana ..
Die Dunja savetnikdobola



nsarski nsarski 22:46 05.03.2009

Re: hm

Cekaj , ako pricamo o evropljanima rudarima naprimer
kladim se da ne rade svaku subotu i nedelju
hobi ne mora biti alpinizam , ronjenje ,staro oruzje ..

Na primer, drvodelja Walter Steiner je bio jedan od najboljih ski-letaca u istoriji ovog sporta.
niccolo niccolo 22:53 05.03.2009

Re: hm

ski-letaca u istoriji ovog sporta

А Андерс Јакобсен је радио као водовоџија пре него што је почео да се такмичи (и 2006-2007 ушао ”у први тим” и узео четири скакаонице)
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:10 05.03.2009

Re: hm

Maksa
Mišima kaže otpr. - najveći je greh potrošiti svoj život u nečasnoj uzaludnosti.

Hm. Em uzaludnost, em nečasna! Bio je veliki mangup taj Mišima, he, he, he...

Ova Mišimina izreka o uzaludnosti me podsetila na Isidoru Sekulić (ko o kome ja o njoj ovih dana!) koja je, pišući nadahnuto o Bajronovom boravku u Grčkoj, gde je i okončao život u 37. godini, završila rečima:
"A Grčka se oslobodila nekoliko godina kasnije, uz veliku pomoć sa strane: Rusi i Englezi satrli su tursku flotu. A Bajronova pomoć i usluga i služba? Dolazi ta služba u red onih najplemenitijih koje se zovu: uzaludne službe".

Sećam se, Makso, da si jednom bio okačio ovde na blogu fotku Mišiminog "Zlatnog paviljona" iz Kjota. To me je tada bilo mnogo obradovalo.

S tim u vezi, mogu da kažem da će moje sledeće pisanije ovde biti na temu - Jukija Mišime.
miloradkakmar miloradkakmar 23:22 05.03.2009

Re: hm

nsarski
Cekaj , ako pricamo o evropljanima rudarima naprimer
kladim se da ne rade svaku subotu i nedelju
hobi ne mora biti alpinizam , ronjenje ,staro oruzje ..

Na primer, drvodelja Walter Steiner je bio jedan od najboljih ski-letaca u istoriji ovog sporta.


Андреас Јакобсен је био водоинсталатер !
Черевићан Черевићан 22:50 05.03.2009

незапослени, негујте култ рада



док за зло је довољно да добри ништа нераде

(веле знани афоризми)
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:18 05.03.2009

Re: незапослени, негујте култ рада

Cerevican
незапослени, негујте култ рада

док за зло је довољно да добри ништа нераде
(веле знани афоризми


Hvala, g. Čer.
O ovome da je dobro i "ništa ne raditi" ima dosta izreka. Pada mi na pamet da je francuski pesnik Alfred De Vinji (Vigny) u svom «Dnevniku jednog pesnika» zapisao: "Treba i ne raditi da bi se nešto uradilo".
Postoje, dakle, spasonosne i plodonosne pauze.
mrdax mrdax 00:38 06.03.2009

Rad

Drago mi je da ste se dotakli ove teme , mada nemojte mi zameriti ako kazem da ste je tek dotakli. Ali i to je dovoljno za radoznale. Pretpostavljati da je rad-nerad samo pitanje voljenja ili nevoljenja prosto nije tacno. Uzmite najuspesnije ljude na svetu iz svojih oblasti i analizirajte dobro i pazljivo njihove biografije i zapanjicete se koliko njih jednostavno NE ZNA zasto radi, toliko mnogo,toliko dugo i toliko uspesno.Sigurno je da ne mrze to sto rade, ali da je to ona romanticarska ljubav prema poslu-e to sam skoro 100% siguran. To bi bilo kao podeliti sve ljude na dobre i lose. Recimo , Lance Armstrong, koji je SEDAM puta za redom osvoji Tour de France. Naravno da ne mora da radi i naravno da ne mora da vozi svaki dan,ali.... Ko bi odoleo da kada posle prebrodjene bolesti (rak) i osvojenog Tour de France-a 1999 ne proba i 2000 (jer su mu rekli da je 99' bila slucaj), pa onda 2000 opet, itako sve do 2005.Zasto uopste vozi bickl svaki dan? Par puta je jasno rekao da ne zna, ali da misli da ima veze sa tim sto im je otac ostavio porodicu kada su bili mali.
Dosta ljudi je kompetitivne prirode i jednostavno rade da bi bili bolji od drugih, drugi da bi imali novca, treci da bi nasli samopostovanje, cetvrti da bi zaradili za porodicu. Ko te na kraju pita da li nesto volis?

Jos jedna stvar za kraj. Poznati i posve ludi matematicar (i jos stosta) Theodore Kaczynsky je napisao svoj 'manifest' u kome je na svoj nacin video 'motive' za rad i usavrsavanje. Ko zna, mozda i nije bas mnogo pogresio?
Industrial Society and Its Future
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:14 06.03.2009

Re: Rad

mrdax
...Drago mi je da ste se dotakli ove teme , mada nemojte mi zameriti ako kazem da ste je tek dotakli


Malo li je?
Namera mi je bila upravo ta - da dotaknem, a sebi stalno prebacam kako i kada zelim nesto "samo da dotaknem" ispadne dugacko, pa korim sebe "pisi krace", "pisi krace", he, he, he
Pretpostavljati da je rad-nerad samo pitanje voljenja ili nevoljenja prosto nije tacno.


Sa ovim se slazem. Ja sam bas to hteo da bude ideja vodilja ovog posta. Iako vidim da mnogi koriste izraz "volim svoj posao", a malo se javljaju oni koji bi trebalo da priznaju "da ne vole svoj posao", ja smatram da preveliki emocionalan pristup treba izostaviti. Drugim recima preveliko voljenje posla moze da bude jednako lose kao i nevoljenje. Znam, bicu optuzen da se bojim emocija; ja jesam za emocije, ali da ne budu previse izrazene vec da budu komplementarne...
Dosta ljudi je kompetitivne prirode i jednostavno rade da bi bili bolji od drugih

Ovo je zanimljivo. Ima ljudi kojima nije vazno koliko je velika njihova plata, vec im je vazno da je ona malo veca od plate onih ostalih, oko njih. Sve je u tome kod te vrste ljudi. Na to treba obratiti paznju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana