Autor: Rodoljub Šabić
Pre nekoliko meseci, na Ginekološkoj klinici u Kragujevcu posle porođaja preminula je tridesetogodišnja Anđelka Popović. Nju su iz Zdravstvenog centra u Kraljevu zbog visokog krvnog pritiska uputili u Kragujevac bez pratnje lekara, iako je prema nalazu zdravstvene inspekcije imala glavobolju i povremeno gubila svest. Njen suprug tvrdi da iz Kraljeva nije bila poslata ni prateća medicinska dokumentacija, što je dodatno otežalo rad lekarima u Kragujevcu. On zahteva odgovornost i pokušava da dođe do relevantne dokumentacije, zbog čega je pored ostalog tražio pomoć i od mene.
I da sam, a nisam, u lavini predmeta koja bukvalno zatrpava mene i moje saradnike, zaboravio na ovaj slučaj, na njega bi me podsetio Jugoslav Ćosić, moj domaćin u Poligrafu, u kome sam nedavno bio gost.
Tom prilikom sam na Jugoslavov zahtev da prokomentarišem činjenicu da ZC „Kraljevo" još, i pored mog naloga, nije Anđelkinom suprugu dao njenu dokumentaciju, rekao:
„To je najlakše komentarisati kao kabadahijsko ponašanje. Imali su Turci lep izraz za to. Dakle, kada neko sam sebi kaže: "Neću ja da poštujem zakon i neću da poštujem odluku nadležnog organa", onda je to to. Ono što je tu problem jeste što Vlada Srbije, koja po zakonu ima obavezu da obezbedi izvršenje odluka Poverenika - to ne radi. Nema previše, na svu sreću, ovakvih slučajeva. Malo ih je, u odnosu na ukupan broj slučajeva u Kancelariji Poverenika."
A odmah nakon emisije sam, od aktivnog člana ove blogerske zajednice Krugoline Borup dobio vrlo zanimljiv e-mail. U njemu, pored ostalog, piše:
„Pišem Vam, pak, da bih vam skrenula pažnju da ovo nije puki stav ZC "Kraljevo", već opšti zvanični stav Inspekcije ministarstva zdravlja. Naime, pre nekih desetak dana, imala sam sastanak s načelnicom inspekcije, Danom Mihailović, i upravo dotaknuvši se ovog slučaja, ona mi je rekla da "Rodoljub Šabić greši" i da uvid u dokumentaciju može da ima samo osoba lično (ali da ne sme da pravi kopije). S obzirom da je Anđelka preminula, pitala sam je zar nema onda njen suprug to pravo? Ona mi je odgovorila da nema, da su kartoni "službena tajna" i da se tako štiti privatnost pacijenta. Takođe sam čula i da zapisnik koji inspekcija sačini po nekoj prijavi, takođe ima oznaku "službene tajne"."
Ovo dakle, znači da imamo posla ne samo sa kabadahijama nego i sa „stručnjacima". Budući da ovi drugi „stručnim" objašnjenjima mogu kod ljudi stvoriti pogrešnu predstavu o njihovim pravima mislim da je dobro da pojasnim par stvari u vezi sa „službenom tajnom" i privatnošću, odnosno zaštitom podataka o ličnosti.
Nije glavno pitanje da li dokument formalno nosi oznaku „službena tajna". Naime, Zakon o slobodnom pristupu informacijama predviđa da ta činjenica nije sama po sebi, automatski, dovoljan osnov da bi se ograničio pristup informacijama. Uz taj formalni osnov traži se i suštinski, materijalni osnov. Zakon, dakle, u čl. 9 tač. 5 predviđa da se informacije ili dokument za koji je propisima ili službenim aktom zasnovanim na zakonu utvrđeno da predstavljaju državnu, službenu, poslovnu ili drugu tajnu neće dati tražiocu na raspolaganje, ali uz dodatni uslov - ako bi „zbog odavanja mogle nastupiti teške pravne ili druge posledice po interese zaštićene zakonom koji pretežu nad interesom za pristup informaciji." Da li su ispunjena oba uslova, i formalni i materijalni mora se ceniti u svakoj konkretnoj prilici. To dakle, mora prvo čini organ od koga je građanin informaciju tražio, kasnije po žalbi Poverenik za informacije, a posle njega, eventualno i Vrhovni sud. Dakle, u svakoj situaciji u kojoj je predmet zahtev za pristup informacijama dokument ili informacija koji je formalno označen kao „tajna", ograničavanje javnosti je dopušteno samo ako se iza tajne „krije" legitiman interes, koji bi mogao biti ugrožen odavanjem, a koji je u konkretnoj situaciji pretežan u odnosu na prava javnosti da zna.
U petoj godini primene Zakona o slobodnom pristupu informacijama „stručnjaci" bi ovo morali znati.
A da su „stručnjaci" samo pročitali Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, znali bi i da je obrada podataka (prepisivanje, umnožavanje, kopiranje ..., na drugi način činjenje dostupnim) dopušteno uz pristanak lica o kome se radi. A znali bi i to da pristanak za obradu podataka lica koje je umrlo može dati supružnik.
Da li je profesionalna greška uzrok smrti Anđelke Popović? Ne znam, zaista. Ali znam, da nemogućnost da bilo ko normalan prepozna na kom se to legitimnom interesu u ovom slučaju zasniva uskraćivanje informacija javnosti, a posebno njenom suprugu, samo pothranjuje i inače prisutne sumnje s tim u vezi.