Vratio se sa puta dugog, i kriv nije!
Milan Milutinović, imaće pravo na doživotno obezbeđenje i diplomatski pasoš. Predsednik republike kome je prestao mandat, takođe, ima pravo na počasni naziv '' bivši predsednik republike''.
Jednom predsednik - uvek predsednik! I neka je tako, svugde je tako i treba da bude tako.
Radujem se što jedan Srbin nije kriv, iako sam i ja pre nekoliko godina mislila da smo mi Srbi krivi za sve. Nije tako.
Vijetnamska poslovica kaže '' Kad veliki čovek padne, onda se i najmanji oseća većim od njega ''. Ne bismo smeli ovako da padamo!
Milan Milutinović je bio na dugom i teškom putu, kad je išao na put savetovao se sa starima, kad se vratio novosti će saznati od dece. Tako to ide.
Kada je stupio na tle svoje Srbije ex president Milan Milutinović, prvo se, priznao je, napio vode, žedan i željan Beograda. Na kratko se obratio okupljenima, i u tih nekoliko sekundi, mogle su se videti sve preživljene godine u ćeliji Sheveningena, ali i radost susreta sa slobodom i otadžbinom. Rekao je i da je umoran i da će biti vremena za priču.
Ovaj tekst se neće politikom baviti, već samo je izraz radosti što jedan Srbin nije kriv i što se vratio.
Srbi imaju mnogo mana, čak je i srpska velikodušnost postala mana jer je prešla u slabost, i to u veliku i ubitačnu slabost - servilnost!
Milan Milutinović je stradao, kao i mnoge vođe pre njega; ipak, samo će nerazuman čovek misliti da je stradanje zlo; razuman, pak, zna da stradanje nije zlo, nego samo objava zla i lečenje od zla. Nadajmo se da je ex president Milan M. shvatio i da se poučio svojim stradanjem i da sada zna u čemu je grešio, šta je zlo i kako da više ne greši i brani se od zla u sebi i oko sebe.
Dobrodošao kući Milane!