Ne, ne plašite se, nisam demonstrant, ne lupam ih, ni svoje ni tuđe - nego eto, tako ja zovem tu akciju pranja prozora otkad me je jedna komšinica naučila pravilu br 1 u brzom domaćićkom radu.
Pravilo glasi ''Ne mora da bude savršeno, neka bude bolje nego što je bilo!''
Svaka žena zna da to ''bolje nego što je bilo'', kod pranja prozora i nije tako jednostavno - mora zbilja da se opere, jer ostalo je samo zamazivanje. Al nisam htela o prozorima.... Nego, dok radim takve stvari po kući, svašta mi prolazi kroz glavu, a sad mi nešto prolete: mnogo sam, bre, opterećena datumima. A možda i nisam? Možda tako treba - mora neko i da pamti... Pa eto, ja dobro pamtim.
Proslavih s vama jedan rođendan 20 maja - mnogo je bilo uzbudljivo i hvala svima koji su mi te dane učinili lebdećim. Pa i Superiška se istakao, dodelivši mi autorsku opciju, iako znam da su za to zaslužan/ni neki drugi tajanstven/i lik/ovi.
Proslavih s vama rođendančić 5. decembra - dan kada sam se ponovo rodila, a rodila se i neka - takođe meni značajna bića.
A danas je deset godina od kad sam se profesionalno ponovo rodila, u poslu za koji mislim da jeste moja vokacija.
Al' nisam htela o tom...
Vraćajući se tako na moja razna rođenja, dođoh do toga da sam se zapravo rodila 28. februara 1957. kada su moji tata i mama rekli ono sudbonosno DA i 'dok ih smrt ne rastavi....'' Bilo je to u najlipšem gradu na svitu i tata je posle općine, pristao da to ponovi i u Svetom Duji. Uvek kada su ga u životu štrecnula kolena - govorio bi da mu je to od klečanja u Crkvi prilikom venčanja, jer da je znao da se kleči, nikada ne bi pristao. Smejali smo se uvek, znajući da pet para ne daje nizašta - sem za to što je toliko dugo imao kome da prepričava tu zgodu.
Da, i dok mlatim po prozorima, razmišljam kako treba da odem kod mame i da se potrudim da je nasmejem, prepričavajući ovu i ostale lepe priče i sećanja, jer on po prvi put neće biti tu...
Jebemti prozore, raplakaše me!