Johnny & Mary u svetu My Space-a

maryjanep RSS / 25.02.2009. u 20:59

11tobuu.jpg

Pronašla sam ključ od vrata smiraja. Put do njih je naporan i dug. U pitomom kraju u kome sanjarim našla sam spas od polaska. Oblačno vreme stvarno je moj mir. Neko je skupio hrabrosti da poleti kroz oblake do sunca. Nikada više nismo čuli vesti o njemu. Kao deca, zanosili smo se epom o Dedalu i Ikaru. Pronašli smo rešenje problema - trebalo je koristiti OHO lepak.

Grci su bili glupi.

Sneg je padao čitavu noć. Počeo je da pada sa kišom. Jutro je bilo iznenađenje za sve. Ponovo smo izgubili sve prednosti savremenog života. Kao razglednica iz rata. Memorijalnih sedam dana nezamislive radosti. Radosti za koju su sposobni samo živi ljudi u nevolji. Nevolja u stvari to i nije.


Vođeni Freudovim teorijama, uz pomoć lagane erotike, ubedili su nas da nam je potrebno sve što ima cenu. Doktrina je osnova na kojoj gradimo svoje stavove. Najbolje bi bilo dobro se prodati. Mogla bih se zanositi seksipilom kojim zračiš. Mislim da sam dosadna..

Oni ne razumeju sarkazam osobe koja, duboko ubeđena u svoju posebnost, bez straha od nesporazuma, bez stida govori o svojim kompleksima i fobijama. Umišljena, glupa. možda i luda otvaram rane pred vama u svome mazohističko-egzibicionističkom činu. Cinično ravnodušno promatram sažaljenje koje izazivam, sažaljenje u kome nalazim zadovoljstvo oholo se cereći odozgo sa svoga krsta. Jedini neprijatelj, danas, mi je površnost. Nisam dvosmislena, samo lažem.

U sivom kaputu, u snegu koji nas je zatrpao i dokazao nam koliko smo nemoćni, u gradu odsečenom od sveta, u viziji vizionara paćenika, u svetom mesecu odricanja, u svečanoj belini, u večernjem begu u hedonizam, u logici u kojoj pronalazimo izgovor za nepravilnosti, u jednom pogledu kroz prozor, u škrtom pogledu, u pogledu koji ne sme obećati, u pogledu koji je možda slučajan a možda Čak i umišljen, u svim uspomenama (uspomena je malo), u smislu koji je još samo nada, u nadi u milost, u (glumljenoj) sigurnosti koja daje snagu, u kratkom sivom kaputu, u smeđim, kožnim, cipelama, u vlažnim dlanovima, u jednom vremenu koje je prošlo, izbeglica je pronašla toplinu doma. Privatnost, normalan život, porodica, sreća nasuprot gubitku, osudi, izgnanstvu, ljubavi. Nema univerzalnosti u izlazu ili begu. Nema apstraktnog. Nema opšteg. Moguće je samo detaljisati, konkretizovali, izabrati.

Frajer kome nije potrebna zabava, izlasci, druženja, jevtine pičke. On ima svoju furku koja nije furka. On živi život prihvatanja. Živi samo jer mora. Izbegava zbivanja i frustracije. Duboko je ubeđena u neminovnost svoje uloge objekta, ili možda misli da njegovo vreme treba tek da dođe. Večeras je prošetao ispod neonskih, uličnih svjetiljki,
zaiskrio očima, pronjihala kukovima...
Nije u prolazu nikog pogledao. Nikom se nije nasmejao. Pozdravio je uljudno stariji par, svoje komšije. Zadovoljn sobom, rano je otišlao kući. Nije zaspao dugo. Nije slušao Cardiganse. Nije vežbao stilove, niti je pisao dnevnik. Muškarac koji nije imao nikakav problem u svom životu, osetio se večeras prazn. Jedino nepomućeno zadovoljstvo ostalo je u narednom periodu koketno posmatranje u ogledalu.
Da si lik iz stripa, da li bi bio pozitivac ili negativac? Mali podlac, i oholi cicija, siledžija iz školskog dvorišta, i naučnik koji sanja da uništi planetu, svi znaju odgovor. Dvojba ne postoji. Ili uvek postoji. Sve je politika. Sve je stvar perspektive. Egoiste, vredni sopstvenog razmišljanja o sebi. Loše može uvek biti dobro. Samo treba biti pametan.


Mašine, katalizatori osećaja. Omogućavaju neograničenu laž, ili neograničenu iskrenost. Povezuju nemoguće. Osećaju naše želje i udovoljavaju im. Mašine ispunjavaju naše najskrivenije snove. Pružaju nam zamenu za neostvareno, potiskivano, realno. Najbolji prijatelj. Našla sam te između mnoštva imena. Slao si mi osmehe sa drugog kontinenta.
Jutra su hladna. Magla i dim. Oblačim se toplo i hodam brzo. Volim jedno numeričko lice jer mi bliskost ubija toplinu. Ovo je kraj gitarskih bendova. Odgovaram samo osmehom. Učim brzo. Tražim svoj izraz.
Ljudi su odvratni, ljudi smrde.
Večeri su hladne i sve ređe izlazim na mesta na koja sam pre izlazila. Sve češče ostajem kod kuće i uznemiravam svoje nove prijatelje. Prevazišla sam ograničenja. Barijere su pokidane. To je mali svet koji sam izbegavala ubeđena u njegovu neispravnost i nestalnost. U stvari je to možda stabilniji i smireniji svet od bilo kojeg koji sam do sada upoznala. Frustracije su minimalne. Laži su opravdane. Kontakti su pojednostavljeni. Prijatelji, sputani trudom da prikriju svoju neiskrenost, ne primete moju, ili žele da veruju da sam neko poseban. Svet u kome neko kao što sam ja, neko ko živi u iluzijama može pronaći mesto.

Imam strah od visina. Odložola sam let do sunca. Zima će proći.
Čekaću leto.
Sa njim....

 

 

 

 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

osmond osmond 07:42 26.02.2009

...

na dobrom si putu...
dan po dan, i neko će da najebe
neko da se oklizne
neko, bogme, i da se na-bo-de

mrzim PJ
odvratan bend
tako mi rekla jedna frendica... prije nego što se navukla, naravno
Ljudi nisu odvratni. Oni su samo... ljudi, jebi ga.
Ne mrzim ih. Samo se bolje osjećam kad nisu u blizini.

Je li u pitanju potreba ili pristojnost?
Ono treće...
Uvijek je ono treće

Hoćeš žvakaću?
Sladoled?
Da te bubnem u mišić desne ruke?
Ma, daj pet...
maryjanep maryjanep 10:34 26.02.2009

Re: ...my funny valentine

Bacam pet i šaljem milion osmeha tamo... na polja pamuka<_<

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana