'' What's the colour of money?
Don't tell me that you think it's green
me I know it's red''
Postoje dva odvojena aspekta: čisto metaforička upotreba pojma novca i simbolika i uloga novca kao takvog. Lično me više zanima metafizička upotreba pojma novca.
Prolaznost sveta ukazuje da su i blaga njegova prolazna ; Koliko su nepostojana sva blaga ovoga sveta, pa opet, malo je ljudi koji se ne prevare. Kako ih je malo koji su pobedili strast za sabiranjem i skupljanjem, gomilanjem novca. Uzrok svemu je nepostojanost i prevrtljivost čovekova, i nepostojanost njegovih misli jer kakav je predmet misli takva je i misao. Sa postojanim predmetom misli - postojano je i ponašanje a i ličnost, a sa nepostojanim predmetom misli a to je naravno novac - nepostojani su i nestalni, i ličnost i ponašanje .Govorimo o kradljivcima novca u našoj državi, a ne trudimo se saznati koliko smo i mi sami takvi? Koliko vremena trošimo misleći o novcu, šta ćemo uraditi kada ga budemo imali? Šta mislite, zašto se ljudi prijavljuju u ponižavajuće tzv. rijaliti emisije? Pa zato jer neprestano misle o novcu; o novcu misle i oni koji ga imaju i oni koji ga nemaju. Svi misle. Svi mislimo. Svi vidimo da je novac prolazan a svi se radujemo kad ga uzmemo u ruke. Šta je to sa nama? Radujemo se onom što je propadljivo dok nepropadljive večne stvari i ne primećujemo iako su tik do nas. Kao nerazumna deca nalivamo vodu u šupalj sud.
Živimo u materijalnom svetu, svetu novca, i jasno je da se bez novca ne može ali tu je još jedna naša nevolja. Kako da se snađemo, kad dva čoveka misle ili čine dve sasvim suprotne stvari, a obojica tvrde, da tako misle ili čine '' po svojoj savesti '' ili '' po svom ubeđenju '', tj. po svom intelektualnom zaključku; ili kako da mislimo o ljudima koji se hvale da ne lažu i da ne kradu, a to ne može biti istina jer neka prvi baci kamen koji je bez greha, to je bar jasno.
Treba da se mirimo, a ne da sudimo. No, reći ćete, ipak se ponekad mora na sud.. I ja mislim, ali ne budimo kao naša nervozna gospoda političari koji za svaku sitnicu ili najmanju uvredu trče na sudove.
Pošto sam skrenula sa teme o novcu da se udaljim naizgled još malo i da napišem šta ja mislim u čemu je uzrok rata:
Ja sam bolji čovek od drugih
Ja sam jači od drugih
Ja želim više novca od drugih
Ja treba da budem bogatiji od drugih ljudi
I, gle, nisam se udaljila od teme novca :) tu je on uvek negde, samo čeka da padnemo na kolena pred njim.
Novac, novac, novac, dragulji, dragulji, dragulji, blaga raznorazna...
Imam malu indijansku anegdotu za kraj teksta. Čudio se Severnoamertički Indijanac kad je saznao koliko se ljudi međusobno poubijalo zbog jednog smaragda i upitao svog prijatelja :' Zar je za vas belce onaj zeleni kamen toliko važan da ste spremni da se poubijate zbog njega? ''
Prijatelj belac je odgovorio: '' Naravno, njegova vrednost je enormna.''
Indijanac: '' Kolika?''
Belac: '' Pa.. ne znam...mislim negde oko sto hiljada funti! ili, ako ti je lakše, kao krdo bizona ili kao deset brodova punih oružja i municije. ''
Indijanac: '' UGH, recimo da je neko spreman da razmeni krdo bizona ili sve to oružje za jedan blistavi kamen...šta onda radi s njim?''
Belac: '' Ma ne znam, drži ga u sefu... valjda''
Indijanac : '' ? , ali zašto se rešiti bizona i oružja zarad kamena koji se čuva u sefu?
Belac: '' Kkakvo pitanje...zato što, zato što... ma, odkud ja to znam?'' Nikad nisam imao takav kamen, a ni sef...''
Indijanac: '' UGH, nema potrebe da se ljutiuš, vi belci ste baš glupi, gajite pohlepu prema bezvrednim stvarima... i zbog njih ste spremni da se pokoljete kao besni psi...''
Indijanska civilizacija nije poznavala upotrebu novca, ni složenost ekonomskih problema koje on implicira.
Mi znamo. UGH.
Mi smo beli ljudi, šta da se radi?