Putovanja

SAN FRANCISKO, ili Sta poneti sa ivice sveta (3)

Ivana Knežević RSS / 21.02.2009. u 20:36

Berkeley & Napa Valley

U petak je vreme bilo oblacno i kad sam izasla napolje pocela je da pada kisa. Ni sto metara nisam presla kad su me zaustavili Amy i Mike. Ona je bila kustrave kose, okruglog vrska nosa, pegava, i gledala je kroz naocare kao da sam se pojavila u poslednjem trenutku. Mike je bio srednje visine, lepog osmeha, i izgledao je skoro podjednako srecan da sam naisla. Morala sam da stanem. Pricali su naizmenicno i o necemu sto mi je zvucalo kao ‘mir u svetu', ‘mladost za buducnost' ili tako nesto, bas po mojoj internacionalistickoj meri. U zgradi pored imali su svoj centar i kasnije tog dana odvijao se seminar negde u gradu. Unutra bi bilo suvo, i oni su bili toliko pristojni i simpaticni, da sam vec posle dva minuta stajanja na kisi i price rekla: "Gde je taj Centar?"
Na petom spratu u velikoj sobi sa udobnim foteljama i visokim prozorima. Nekolicina manje pricljivih ali svejedno vrlo ljubaznih likova je tu provodila vreme, uz veliki portret postarijeg Kineza na zidu, koji je gledao na nas u stilu koji od Da Vincija svi dobrocinitelji cine - pola se benevolentno smesi a druga polovina se dostojanstveno drzi. Rekli su mi kako se zove, ali ja to ni po treci put ponovljeno nisam zapamtila. Ponudili su mi Koka-kolu, i nastavili smo s pricom, koja se, meni se bar cinilo, vrtela oko teme sveta u miru ili mira u svetu, samo sto nisam bila nacisto kako se do tog stanja stize. Ili kakav su oni predlog imali. Cesto su pominjali dostojanstvenika na zidu, koji je izgleda radio nesto izuzetno vazno po tom pitanju. Kako ja o tome nisam nista znala, pitala sam se.
Posle pola sata vreme se napolju razvedrilo i ja sam obecala da cu ih sresti na istom mestu u 4, ali da sam taj dan vec isplanirala - isla sam u Berkeley. Tu nije bilo moguce menjati planove. Amy je izgledala malo razocarano, pa sam ponovila da cu obavezno doci jer me mir u svetu neizmerno zanima.

Berkli
Berkli

U Berkeley se islo metroom, koji je bio drugaciji od ovog u Torontu i licio je vise na voz koji putuje u nepoznatom pravcu, pomalo postmodernisticki u kombinaciji boja i oblika. Kao oglasi licne prirode koje sam citala u lokalnim novinama. Sve je to obecavalo. I onda sam izasla u zelenilo koje se zove Berkeley. To su proplanci manikirane trave, sumice pitomog drveca i zgrade koje se uklapaju u okolis bez veceg truda, osim sto je to bilo najlepse moguce okruzenje za univerzitet koji sam ikada videla. Oh, kako sam ja u Berkeley-ju pozelela mir u svetu i svet s mirom, u kome bi ovako idilicna mesta bila dostupna svakome ko voli da seta i razmislja, uci pomalo o ozbiljnoj materiji, i sve to proveri kod Starih Grka koji su prvi naisli na pravu stvar. Ne poricem da su se tamo tukli tek nekoliko decenija unazad, i da se mozda i danas tuku, da je moguce kako je od progresivnog mesto postalo leglo konzervativizma, i da je iza kulisa sve to dosta trulo, ali kakve je to veze imalo sa mnom? Ja sam dosla da vidim nesto, i to nesto me je sacekalo jos lepse nego sto sam ocekivala.

Disala sam lepo tog zelenog popodneva i vratila se na vreme za okupljanje. Amy mi se bas obradovala, i Mike, i svi su se drugi neusiljeno smesili. Otisli smo u drugi deo grada, nas desetak, sto Amerikanaca sto stranaca, i tamo nasli bar jos toliko njih. Sedelo se za dugackim stolom, i prvo je doslo posluzenje. Bas domacinski, i provereno se do mira lakse dolazi preko punog stomaka, svuda u svetu. Posle toga se pevalo, i tapsalo u ritmu, i opet se pricalo o miru u svetu. Raznezena ovako sarenim performansom razmisljala sam kako toga ipak ima samo u Americi (iskustvo bazirano na prethodna cetiri dana, i nebrojeno filmova). Tu su nam saopstili i da tog vikenda, u njihovom ekoloskom centru usred Napa doline, imaju dvodnevni seminar. Spava se u kolibama, odlicno se jede, i imaju raznovrsne aktivnosti. Sve to za vrlo malo para. Videti Napa Valley za malo para? Pa to je fantasticno! Kakva avantura je ceo ovaj put ispao!

Svratila sam u "Stratford' da pokupim par stvari. Roy je rekao da ce mi sacuvati sobu, i pozeleo lep provod. Kad smo se u kolima nasli Amy, ja, Mike, pa neki ozbiljan tip, te jos jedan slican meni koga su zaustavili na ulici tog dana, a napolju poceo da se spusta mrak, u meni se konacno probudio razum. Tj, strah. Prekasno doduse, jer sam sedela stesnjena u sredini, na zadnjem sedistu i San Francisko je nestajao brzo iza nas. Nervozu sam prikrila pricom. Na pitanja gde to idemo, kraj kog je to mesta, koga i koliko ljudi ima tamo, saznala sam da njih desetak tamo stalno zivi, da je mesto usred Nacionalnog parka i prelepe sume, da su zenske kolibe odvojene od muskih koliba, i da ima i par porodica sa sitnom decom. ‘Sitna deca' mi uvek probude veru u ljude, i tu mi je laknulo. Valjda zato sto ona mogu sve, i da oteraju Baba Roge i da isprave gluposti odraslih. Nakon sto sam potvrdila sa njima da se vracam u nedelju, jer imam let u ponedeljak, na sta su oni rekli "pa da, naravno", nije mi preostalo nista drugo nego da se zavalim i zaspim, umorna od toliko utisaka.

Ekoloski studentski centar je bio udaljen dva sata voznje, i dobro osvetljen, obzirom da je bio podalje od svakog nastanjenog mesta, i malo ispod uzanog puta, i uopste je izuzev bezbrojnih zvezda imao samo sumske zivotinje i evo, mene, za svedoke da su ovo bili vrlo civilizovani ljudi. Amy i ja smo otisle u jednu kolibu, a ostali su se rastrkali. Gde god da je ovo mesto bilo, stigla sam. Unutra je bilo par soba sa krevetima na sprat, veliko kupatilo, i dosta devojaka u raznim stadijumima razodevenosti. Na kupatilu su postojala vrata, bar pretpostavljam da jesu, ali do njih nikada nisam stigla jer se saobracaj na relaciji sobe-kupatilo nonstop odvijao, bez ikakvog zastoja. Dok sam ja sedela na solji, Amy je prala ruke, jedna druga je prala zube, treca se tusirala, i kad su zavrsile, neke druge su ulazile i preuzimale te iste aktivnosti. Amy je sve vreme bila uz mene, i smeskala se, divila svakom mom pitanju i beskrajno strpljivo odgovarala. Ja u ovakvom svetu nikada nisam bila, i posto je to bila moja prva poseta Americi, mogla sam da zakljucim jedino da su oni svi blesavi ali vrlo simpaticno. I nije bilo moguce da ne spustim pantalone i sednem na solju pred potpuno nepoznatim licima, ja koja sam dosla najzapadnije moguce, i evo me sada u Napi, u kolibi usred sume.

Sledeci dan je zapoceo rano. Nesto se mantralo u krug, pa doruckovalo, i otislo na ucenje. Predavao nam je Svedjanin u iznosenoj ali cistoj odeci, koji je pricao i pokazivao dijagrame. I tu je bila fotografija onog istog Kineza, kome i dalje nisam hvatala ime, ali se zavrsavalo na ‘Moon'. Imao je isti izraz lica ali drugaciju odecu. Jeste bilo pomena o miru u svetu i svetu u miru, tu nije bilo prevare ali ja svejedno nisam kapirala o cemu se ovde stvarno radi. Sa mnom u ucionici sedelo je njih nekoliko, u godinama uglavnom 18 do 22. Svi smo se predstavili sa malom pricom o sebi i sta ovde trazimo. Ostali djaci su imali bas ozbiljne pretenzije, ja nisam uspela da smislim nista bolje od "zanima me da naucim nesto novo". I Amy je bila tu, tik uz mene. U to doba sam vec pocela da se pitam da li ona ima neku vrstu benigne patologije, i mada se potvrdilo tokom nedelje u San Francisku da su oni tamo izuzetno osetljivi na moj sarm, pocela je bila da mi dosadjuje prateci me neprekidno.

Dan je prosao u grupnim aktivnostima. Hrana je bila zaista dobra. Kuvala je jedna mlada Svajcarkinja, koja je dosla u Ameriku da studira prethodne godine, pa je malo pocela da luta, upoznala zanimljive ljude, dosla sa njima ovde i ostala evo vec pet meseci. David, koji je bio sa mnom u razredu, imao je 19 godina, divlju kosu i slican pogled, i mrzeo je svog oca. On je tek stigao prethodne nedelje i zanimalo ga je o cemu se ovde radi. Imao je nesto, i pametno i senzibilno istovremeno, i postavljao je dobra pitanja na casovima.
Do popodneva je ucitelj konacno poceo da prica o necemu konkretnom. Radilo se o uredjenju sveta po onom postovanom sa blagim ocima i cupavim obrvama, i o Bogu, te miru u svetu i svetu u miru. Tu mi je malo laknulo, na gluposti sam vec bila navikla. Vredelo je doci u ovu lepu sumicu, na svez vazduh, ako su i hteli da gube vreme sa takvom pricom.

Suma
Suma

Posle casova igrala se odbojka; ja sam resila da prosetam. Amy je krenula za mnom. Tu sam se okrenula i rekla joj: "Slusaj, draga Amy, ja sada zelim da budem malo sama." Nema problema, naravno. Ja sam krenula u sumu po uzanoj stazi, a Amy me je sledila na pristojnom rastojanju. Za nama je krenulo i veliko crno kuce, pitomo kao plisani zec. Suma je bila od tankih visokih stabala, sa srebrno-zelenim liscem i dan prozirno cist. Mogla sam da nastavim da hodam, prepesacim Ameriku, hodam i po okeanu ako naidje u tom pravcu. Setila sam se brojnih americkih filmova, koji obicno ukljuce sumu kad se u njoj treba izgubiti i naici na neko cudoviste, ali to je bilo nezamislivo na tom vazduhu i sa onakvim svetlom, cak i da sam se stvarno potrudila da zacrnim misli. Osim toga, Amy je bila tu - sta je lose moglo da se desi. Kad sam resila da se vratim ona se iskreno obradovala. Nisam imala srca da je zamolim da izadje iz kupatila kad sam opet sela na solju, kad joj je vec to pricinjavalo zadovoljstvo.

Posle smo odsetale do potoka koji je proticao sredinom improvizovanog sela, cist i pun zubora. Tu je sedeo Klint. Rodom iz Ohaja, dosao je bio pre dva meseca i planirao da ostane mozda jos neko vreme, jer nije znao tacno sta ce sa sobom. Malo pomalo shvatila sam da se niko ne vraca u grad sledeceg dana, ili u skoroj buducnosti, i da ja ne znam gde sam, ni kako da se vratim sama. Postojao je put nedaleko odatle, ali autostopiranje u sumi je zvucalo kao narocito los scenario. Odmah sam otisla do Danny-ja, koji je tu bio glavni, i ziveo sa zenom i onom sitnom decom s pocetka, da ga pitam kako cu se vratiti u grad. "Ne brini," rekao je Danny. Be happy nije dodao, to se ovde podrazumevalo.
"Ne, Danny, ne razumes," nisam se predavala, tankim glasom koji je sigurno mirisao na paniku. "Ja moram da se vratim, jer u ponedeljak letim nazad, i meni je bilo obecano da cu imati prevoz nazad."
Danny me je tu odmerio cutke nekoliko trenutaka, i slozio se. "Organizovacemo nesto sutra," rekao je. Moje olaksanje je bilo vidljivo, pretpostavljam, ali to mi je bilo svejedno. Ja cu ipak stici da vidim Gay Paradu. Osim toga, dan u prirodi je bio sasvim dovoljan za mene - nedostajao mi je grad.
Kad je pala noc sedelo se oko vatre. Jedna antipaticna Jennifer je svirala na gitari u duetu sa Danny-jem, i gledala ga pohotljivo, sto je mozda promaklo njegovoj zeni a mozda i nije, i tako smo bili na istom rastojanju od mira u svetu kao i na pocetku ovog dela price.

Sledeceg dana nas je Danny odbacio do malog mesta sa autobuskom stanicom i otisao nazad bez pozdrava. Nas, kazem, jer se i Amy vracala sa mnom. Tu smo usle u Greyhound kome je kao destinacija pisalo ‘San Francisko' i ja sam izdahnula sa olaksanjem. Pomislila sam bila na Davida, i bilo mi je zao. Njemu tamo nije bilo mesto; mozda je i on sest meseci kasnije pricao da ce ostati jos malo, pa jos malo. Kad smo stigle u grad, okrenula sam se Amy, stegla joj ruku, zahvalila na svemu i rekla jasno rastavljajuci slogove: "Ja dalje nastavljam sama." Okrenula sam se bila posle dvadesetak metara da vidim da li me prati. Nije, ali je jos uvek stajala na istom mestu. Roy mi se obradovao. A tek ja njemu. Istusirala sam se brzo, presvukla, i istrcala na Paradu.

(Kinez kome nisam uspevala da upamtim ime je bio u stvari Korejanac - Sun Myung Moon. Moonies kult je jedan od najmocnijih i najomrazenijih u Americi).

Parada

Parada u San Francisku je imala sve elemente grotesknog i komicnog koji su neophodni jednom javnom slavlju. Najsimpaticniji su bili gay penzioneri u starom tramvaju vucenom konjima, koji su nam odande mahali. Guzva je bila ogromna, deca su sedela na ramenima roditeljima, sve zgrade tik uz ulicu su bila nacickane glavama po prozorima, balkonima ili krovovima, mahalo se zastavicama, jeo se junk i ispijala cola. U publici je bio zastupljen ceo svet, po bojama, stasu i uzrastu, i bilo je vrlo veselo i miroljubivo. U potrazi za dobrim mestom gde je bila malo razredjena guzva, stala sam bila kraj jednog mladog homoseksualca koji se udvarao jednom zgodnom muskarcu i u svom oznojenom naporu upucivao u gomilu mizogine komentare. Nista od mira u svetu i sveta u miru, i ja sam se sklonila. Ako sam ostavila sumski raj da bih dosla na paradu, nece mi ugodjaj pokvariti ozlojedjeni bimbo. Drugo mesto na koje sam stala je bilo mnogo bolje. I odatle sam posmatrala ucesnike parade i one po strani, i bilo je lepo, i pomalo tuzno. Stajala sam sama u nepoznatoj gomili, u nepoznatom gradu, smejala se, propinjala na prste, i zapitala se neocekivano - sta ja trazim ovde? Ne dolazi se do ivice sveta da bi se od njega pobeglo vec da bi se tamo nesto naslo. Ali ja nisam znala sta to trazim, jedino da je u pitanju fundamentalna, velika potreba. Utom se okrenuo momak ispred mene, mrsav, androgin, u majici na kojoj je pisalo ‘Pride', pogledao me i rekao iznebuha: "You are so pretty." I to je poslednja scena koju pamtim. Podjednako misteriozna i neocekivana kao i cela ta nedelja krajem juna. Zasto mi je on to rekao a da me je jedva i video, zasto mi se Roy tako obradovao, kako su se u sve to uklopili Derek, Amy, i svi ostali koji su sa mnom pricali, flertovali ili samo razmenili pogled, kao i oni koji me nisu opljackali ili ubili a mogli su, jer ja nisam nesto narocito pametna, ni lepa, ni nista posebno sve skupa, ali je tada, u San Francisku, sve bilo i bolje i lepse i vise, i prosto magicno, i ja sam trebala da skocim sa ivice sveta, verovatno, u vrli novi svet. Ali nisam.

Kraj

SAN FRANCISKO, ili Sta poneti sa ivice sveta (1)

SAN FRANCISKO, ili Sta poneti sa ivice sveta (2)

Atačmenti



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 20:45 21.02.2009

shta poneti sa ivice...?

parche kraja!
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:56 21.02.2009

Re: shta poneti sa ivice...?

Lep predlog!

Hvala.
taube taube 21:19 21.02.2009

,

izuzetno lep opis berklija, posebno za mene koja ga nikad nisam videla, čitajući ovaj tekst učinilo mi se kao da sam tamo
veoma lep i vešto napisan putopis
taube taube 21:24 21.02.2009

Re: ,


U Berkeley se islo metroom, koji je bio drugaciji od ovog u Torontu i licio je vise na voz koji putuje u nepoznatom pravcu, pomalo postmodernisticki u kombinaciji boja i oblika. Kao oglasi licne prirode koje sam citala u lokalnim novinama. Sve je to obecavalo. I onda sam izasla u zelenilo koje se zove Berkeley. To su proplanci manikirane trave, sumice pitomog drveca i zgrade koje se uklapaju u okolis bez veceg truda, osim sto je to bilo najlepse moguce okruzenje za univerzitet koji sam ikada videla. Oh, kako sam ja u Berkeley-ju pozelela mir u svetu i svet s mirom, u kome bi ovako idilicna mesta bila dostupna svakome ko voli da seta i razmislja, uci pomalo o ozbiljnoj materiji,

izuzetno lep opis berklija, pogotovo za mene koja ga nisam videla, osetila sam na momenat kao da sam tamo i spremam se da nešto učim
izuzetno lepo i vešto napisan putopis
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:27 21.02.2009

Re: ,

Drago mi je
marta l marta l 04:37 22.02.2009

mesto za dremku

SAN FRANCISKO, ili Sta poneti sa ivice sveta

mesto na koje mozes da se vratis, u snu. moje je bilo SF MOMA

P.S.
a za Bekli si u pravu, to je ta anestezija lepog.....samo zelis da se nikad nista ne promeni, uz malo intelektualnog stida doduse...
lepa SF serija, bas me vratila u jedno moje najhladnije leto, ever
Ivana Knežević Ivana Knežević 06:09 22.02.2009

Re: mesto za dremku

Slazem se, uvek se nesto ponese, sacuvaju mesta, ili celi grad. Rastegljivi smo.

Drago mi je za potvrdu o Berkliju. To je ostalo trajno pribelezeno u tom obliku. I zanimljivo uvodjenje zelje i stida u istoj recenici :)
Hvala.
Черевићан Черевићан 11:56 22.02.2009

гђо Ивана Кнежевић

причи Ваших читајући
ја уочих мамљив склад
у Фриско кад
матор одеш
вратићеш се
гарант млад


задовољство ми је било на овај Ваш начин се са Сан Франциском упознати.хвала.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:46 22.02.2009

Re: гђо Ивана Кнежевић

..кад матор одеш
вратићеш се
гарант млад


Dragi Cher, vazno je da sam to prenela, sve drugo su samo mitovi i legende.

Hvala za ovaj prijatan smeh izjutra!
osmond osmond 07:19 23.02.2009

...

Pricali su naizmenicno i o necemu sto mi je zvucalo kao ‘mir u svetu'

a jeste sigurni da to nije bilo predstavljanje kandidatkinja za Miss Texasa
šala mala, naravno
žao mi je što je gotovo...
spremio sam kompletnu štoriju na hard disk
divan putopis
Gorane Miliću, pojedi se od muke
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:03 24.02.2009

Re: ...

Da, da, u pravu ste, kandidatkinje za takve pozicije se obicno puno zanimaju za mir u svetu.
Ja sam naknadno shvatila da sam se tu umalo kandidovala za Darwin-a

Drago mi je da Vam se prica dopala.
trafficante trafficante 02:20 25.02.2009

PONETI?

PRE BIH POTOPIO PARCHE RUBA I TAKO PRIBLIZIO GRANICU KRAJA OBICHNIM ZLONAMERNICIMA
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:05 25.02.2009

Re: PONETI?

Potopiti parche ruba - zanimljivo, ali drugi deo nisam razumela.
Vredi uvek probati sa bar pristojnim namerama.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana