Moj drugi post na blogu B92, objavljen 19.6.2006.
Tekst je takodje objavljen u novosadskom Dnevniku 18.6.2006.
U narednom periodu ću iz dana u dan objavljivati redom postove o aferi Topčider, pa onda i Roditeljima u crnom, koje sam već objavljivala na blogu. Isitm redom. Želim da ih sad, kad o njima pišem već nekoliko godina,vidim kao celinu. Možda i vama budu zanimljivi tako u paketu.
Ko se seća Dragana i Dražena?
I tako, S/CG/SCG, alijas raj za nesmetano funkcionisanje odmetnutih vojno-bezbednosnih službi i zametnutih vojnih sudova - više ne postoji. Stvorena da bi se kupilo vreme do momenta kada će međunarodna zajednica naći vremena i nešto diplomatskih resursa da privede kraju odlučivanje o statusu Kosova, ova i ovakva državna tvorevina skupo je na unutrašnjo-političkom planu koštala i Srbiju i Crnu Goru. Uz sve druge manjkavosti, a bilo ih je lopatom da se tovare, provizornost rešenja i nedoređenost propratnih akata stvorili su situaciju u kojoj je zaista bilo nemogće suštinski reformisati oružane snage i staviti ih pod parlamentarno-demokratski nadzor.
Srbija je nasledila takve oružane snage “po automatizmu” i Vlada će u narednim danima verovatno izaći sa nekoliko novih provizornih rešenja kojima će pokušati da dalje produži taj bez/ustavni položaj novoimenovane Vojske Srbije, a možda i Srpske vojske, kako to predlaže predsednik Tadić. U svakom slučaju, odsustvo spremnosti Vlade Srbije da planira šta i kako dalje u slučaju uspeha crnogorskog refereduma već sada daje jasne indicije da će nas ovako stečena srpska nezavisnost (samostalnost) skupo koštati. Jer, nekontrolisane vojne službe opet imaju mogućnost da se u tom novom brisanom prostoru, koje im je Koštunica otvorio, etabliraju tako da im nikavo buduće solidnije državno ustrojstvo, jači parlament i bolje zakonodavstvo, neće moći ništa.
Naprosto, dobra volja čelnika Ministarstva odbrane i korektne političke izjave koje su u smutnim vremenima tranzicije više od pustih fraza, nisu dovoljni da popune ogromnu strukturalnu prazninu koju smo nasledili zatečeni stečenom nezavisnošću (samostalnošću). Jer, ni svi zacrtani i predstavljenii projekti “otvaranja” vojske, njenog jezičkog i pi-ar usavršavanja i ušminkavanja, ma kako korisni, jednostavno nisu niti mogu biti dovoljni da se stvari svedu i stave na svoje pravo mesto. Za to je potrebna politička volja i plan koga, namerno ili ne - nema.
Bilo je, naravno, mnogo toga što se od 5. oktobra moglo uraditi, i pre i posle Beogradskog sporazuma, da se sadašnja komplikovana situacija predupredi. Ono što, ipak, treba najviše da brine jeste društvena nemoć da se ne dopusti da posledice ovakvog stanja padnu u zaborav i da se njihovim žrtvama pomogne da dođu do istine o sudbini svojih bližnjih. Udruženja porodica misteriozno nastradalih vojnika lutaju od jedne do druge institucije čija se nadležnost više ne zna. Tabloidima služe za jednokratnu tiražnu potrebu, a eks čelnicima eks DOS-a za kratkotajnu političko-advokatsku promociju. Od ovakve vlasti, čiju su dijagnozu uspešno postavili svi, od doslednog dela civilnog sektora, do pur-pen DS-G17 vlastozicije, koja popunjava sve koalicione rupe od lokala do države, nije ni za očekivati da nešto preduzme.
Ali, šta je s nama ostalima? Sećamo li se mi još ko su Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović? Momci koji su u kasarni na Topčideru ućutkani kao svedoci saradnje države s haškim optuženicima. Momci koji su zbog Haga ućutkani, a onda još posthumno uniženi blagonaklonim odnosom te iste države prema besramnom vojnom tužiocu Vuku Tufegdžiću, koji je njihovu smrt skoro pretvorio u apsurd. I koji se onda, i pored ozbiljnog incidenata sa saobraćajnom policijom u Mionici, još pojavio kao istražni sudija i na mestu ubistva svedoka-saradnika u procesu osumnjičenima za ubistvo premijera Đinđića. Zapravo, kao da je svima u interesu da afera Topčider padne u zaborav.
Novi negativni izveštaj o nesaradnji s Tribunalom primljen je u Srbiji kao raport s berze na kojoj ni nemamo akcije. I ne samo to, nego uticajni politički komentatori, bliski našoj aktuelnoj vladi, još pride tvrde da je prekid pregovora sa EU kriv (!?) zbog naše daljnje nesaradnje s Hagom. Naravno, od tih tipova nećemo čuti pitanje šta su i kome “skrivili” Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović i drugi misteriozno nastradali vojnici. I baš zato, ali ne samo zato, bojim se da svima nama kojima je zaista stalo do toga da se na čistac istera politička pozadina i afere Topčider, i ubistva premijera Đinđića, ali i nekih drugih smaknuća po Srbiji, ne preostaje ništa drugo nego da non-stop budemo i istražni organi i tužitelji. Jer, da bi se Srbija konačno postavila na noge, očigledno su podjednako potrebni i toliko pominjani ustav, ali i dosledna društvena solidarnost i kolektivna akcija.
Jelena Milić
Britanski premijer Dejvid Kameron bi mogao da se suoči s novim protivljenjima tokom glasanja o predlogu zakona o homoseksualnom...
Mladi napadač Partizana Aleksandar Mitrović mogao bi već predstojećeg leta da napusti Humsku i pređe u redove Fiorentine....
Čuveni sastav Depeche Mode večeras je nastupio u Beogradu, u okviru svetske turneje “The Delta Machine Tour”....
Ruska kompanija “Kalinjingrad geofizika” počela je istraživanja mogućih nalazišta nafte i gasa na području opštine...
Serbia’s First Deputy Prime Minister Aleksandar Vučić says he is convinced that Serbia will get a date for the start...
BMW je 18. maja zvanično predstavio osveženu verziju modela M5. Ova prilika iskorišćena je za najavu takozvanog "Competition"...
Mnogi fanovi serijala Zvezdane staze sigurno su se zapitali da li bi bilo moguće zaista sagraditi svemirski brod Enterprajz...
Srbija i Crna Gora zajedno će nastupati na novim tržištima kako bi van sezone privukle turiste u naše turističke centre....