Zlocin bez kazne (4)

ipsi RSS / 19.02.2009. u 19:38

eshumacija-vr.jpgPočinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suðenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suðenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se meðu sobom.

Selimović – Derviš i smrt

Mnogo toga se o proteklom ratu i dešavanjima na području Broda prešućuje.Ubice se diskretno štite a  odgovornost se izbjegava tako što se započinje već poznata retorička spirala prebacivanja odgovornosti na druge.Spirala koja treba na nekakav volšeban način, centrifugalnom silom opurtunizma, da blato sa jednog odijela prebaci na tuđe.... 

  • 1.PAJIĆ MIRKO, profesor muzičkog vaspitanja iz Dervente podlegao je povredama koje je zadobio u logoru u Brodu, dok je bio smješten u logoru u Srednjoškolskom centru "Fric Pavlik" i to u mesecu avgustu 1992. godine.


Golubović Anto, Tolić Josip i Božić Jurica zv. "Bajica " organizovali su i učestvovali u batinjanju Mirka Pajića. Kako je naveo svjedok 280/95-7 oni su ga izveli u susjednu prostoriju "i nakon dvadesetak minuta unesen je u salu izubijan te je nakon dvadesetak minuta izdahnuo".

Iz iskaza više svjedoka nesumnjivo proizilazi da je profesor Pajić ubijen zato što je pokušao delegaciji Međunarodnog crvenog krsta da doturi ceduljicu u kojoj ukazuje na uslove života u logoru, da se u logoru nalaze i žene Srpkinje koje su bile skrivene i da ima i drugih logora u Brodu.

Svjedok 280/95-68, Srpkinja, koju je Golubović Anto silovao a kasnije joj uputio pismo kojim je ucenio da mora sa njim da živi, navela je između ostalog:

"..Kada sam bila s njim u stanu Brekalo Gorana, Anto mi je rekao da je na smrt pretukao nekog Srbina iz Dervente, koji je članovima delagacije Međunarodnog crvenog krsta rekao da Hrvati kriju zarobljene žene..."

Više svjedoka - Srba logoraša svjedočilo je o smrtonosnim batinama kojima je bio podvrgnut profesor iz Dervente, Pajić Mirko, u logoru u Brodu smještenom u Srednjoškolskom centru "Frinc Pavlik". Na ovom mjestu navodi se da su još dva svjedoka bliže objasnili zašto je navedeni Srbin tako pretučen da je ubrzo od povreda koje je zadobio nastupila njegova smrt.

Svjedoci 55/95-9 i 55/95-11 naveli su pred istražnim sudijom da je od Srba logoraša zahtjevano da prilikom posjete predstavnika Crvenog krsta i novinara moraju da kažu da na kopanje rovova idu dobrovoljno, da imaju dobru hranu, da oni ne žele da idu u razjmenu, da su u tim logorima dobrovoljno, da idu iz logora da vrše popravku kuća u Brodu koje su "porušili četnici sa granatama" i slično. Prilikom jedne posjete predstavnika Međunarodnog crvenog krsta profesor Pajić Mirko se jednostavno nije držao te naredbe, doturio je cedulju sa sadržajem koji nije odgovarao upravi logora i on je odmah pretučen - praktično ubijen.

  •  Silovanje žena, pripadnica srpske nacionalnosti u logorima u Brodu


Iz iskaza brojnih svjedoka proizilazi da je u logorima u Brodu silovanje Srpkinja - logorašica bilo brojno. Pri tome se, kako je već navedeno, sa ženama postupalo krajnje nečovečno.

Pre nego što se navedem određene slučajeve silovanja Srpkinja - logorašica u logorima u Brodu, navešću jedan primer koji pokazuje da je bilo dovoljno ne samo da žena logorašica bude Srpkinja pa da bude podvrgnuta svakojakim mučenjima i silovanju, već je bilo dovoljno da za neku ženu postoji ma kakva, pa i neopravdana sumnja, da ima neke veze sa Srbima.

 

  1. Svjedok 584/94-14, muslimanka, svjedočila je pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Derventi 16. novembra 1994. godine. Ona je izjavila da je početkom meseca juna 1992. godine lišena slobode i sprovedena u logor u Brodu u prostorije stadiona. Saopšteno joj je da je, kako ona kaže, optužena da ima "neku vezu sa četnicima iz Kobaša bosanskog". Svjedok je osporavala da je imala bilo kakvu vezu u navedenom smislu sa nekim Srbima. Podvrgnuta je stravičnoj torturi. Nad njom su vršili razna mučenja, silovali su je, vršili protivprirodni blud i to istovremeno više muškaraca - osoblja logora.

  Svjedok 584/94-14 je posebno izdvojila VRBANjAC INDIRU kao zapovjednika ženskog logora i već ranije u ovom radu pomenutog LEPAN DRAGU

 

  1. Svjedok 267/94-2 (584/94-32), Srpkinja, rođena 1954. godine, dala je dva puta izjavu u vezi silovanja koje je nad njom i nad drugim lograšicama - Srpkinjama vršeno u logoru u Brodu. Navela je da je u logoru na stadionu bila počev od 11. septembra 1992. godine, kada je sa svojim suprugom odvedena u logor.


Svjedok izjavljuje:

"...U tu prostoriju došao je Drago Čabrajić iz Novog Sela. Uhvatio me je za kosu i vrlo grubo odveo u jednu sobu. Počeo je da me tuče i prjetio mi je klanjem. Psovao mi je četničku majku. Upitao me je: "Šta vam je pop Đujić?". Nakon toga je dodao: "Hoću da napravim malog ustašu". Tako je on bio prvi u nizu ustaških zlikovaca koji su nadamnom izvršili silovanje.Posle njega, u sobu je ušlo njih još 11. Redom su me - jedan po jedan silovali. Svi su bili u uniformama na kojima su, kao oznake, bile "šahovnice".

Taj čopor zveri u ljudskom obliku uz već pomenutog Čabrajića iz Bosanskog Broda sačinjavali su:

Ivica Glavić iz Sijekovca, Taib Slabić iz Bosanskog Broda, Ivica Blažević zv. "Čedo" iz Novog Sela, Jurković zv. "Mangaš"iz Bosanskog Broda, Kadrija Mlivić iz Sijekovca, Drago Lepan iz Bosanskog Broda, Tadija Lepan iz Bosanskog Broda, Lukica Jozić iz Kova ča,Adam Antolović iz Bosanskog Broda, Blažević iz Sijekovca i neki "Čičak" iz Sijekovca. Svake večeri vršili su silovanja, kako nadamnom, tako i nad ostalim ženama koje su bile zatvorene samnom.

Ivicu Glavića iz Sijekovca trajno ću zapamtiti i po tome što svoj zločinački nagon nije zadovoljavao samo time što me je silovao. On me je vodio i u Luščane na vatrenu liniju gde su me silovali vojnici. Izlazili su iz rovova kao aveti - jedan po jedan - i ređali su se... Od tog beskrajnog nasilja gubila sam svest tako da nisam ni znala koliko dugo su se iživljavali i koliko ih je bilo... Pored silovanja i drugih fizičkih tortura, bila sam prisiljena da trpim i razna duševna nasilja i ponižavanja. Na primer, prisiljavali su me da gledam kako mi muče muža.I mene i njega ponižavali su svojim izjavama kako su me silovali. U tome je naročito uživao Ivica Glavić.

  masovna_grobnica.jpg

  1. BLAGOJEVIĆ DESANKA, medicinska sestra iz Tešnja, lišena je života prilikom prelaska logoraša - Srba iz Bosanskog u Slavonski Brod. Mlivić Kadrija iz Sijekovca, pripadnik 101. Bosansko  brigade lišio ju je života iz vatrenog oružja. Prethodno ona je bila u logorima u Brodu - na stadionu i u Srednjoškolskom centru. Njenom likvidiranju prethodilo je najbezobzirnije mučenje i silovanje, koje je izvršio Mlivić Kadrija zajedno sa Jurkovićem zv. "Mangaš", takođe pripadnikom 101. Bosanske brigade.


O mučenjima kojima je bila podvrgnuta Blagojević Desanka govori nekoliko svjedoka:

Svjedok 584/94-14 izjavila je pred istražnim sudijom:

"...Znam i to da je na stadionu u logoru bila medicinska sestra Desa Blagojević iz Tešnja, mislim da je bila 1946. godište. Nju su silovali pred nama u sobi u kojoj sam se ja nalazila. Sećam se da je po povratku sa saslušanja jednom prilikom bila sva ispečena. Debelo meso joj je bilo sve pečeno a ona je ispričala da su je terali da sedne na usijani rešo, kao i da su joj usijani rešo stavljali na druge delove tela . Videla sam da joj je ispečeno debelo meso jer sam je lično prala sa jednom M. za koju ne znam kako se preziva. Tu ženu je prala i neka M.R. koja mislim da je iz Odžaka... Prilikom prelaska u Slavonski Brod pošto je Desa bila veoma izubijana i ispečena nije mogla da se kreće bez tuđe pomoći i pomagala joj je M.R. U jednom trenutku čuo se rafal, a posle toga je M.R. ispričala da je Desu ubio neki Kadrija Mlivić koji nas je sprovodio. Rekla mi je da je više neću morati kupati..."

Svjedok 267/94-2 (584/94-32) svjedoči:

"... Lukica Jozić iz Kovača - bio je glavni zapovednik logora na stadionu. U tom ustaškom zverinjaku provela sam oko mesec dana. U tom periodu tu su doveli i Desanku... radila je u inostranstvu i pošla je kući. Pala je u ustaške ruke i doživela groznu sudbinu. Nju nisu samo silovali. Počupali su joj svu kosu sa glave tako da je ostala bez kose. Golu su je stavljali na usijanu ringlu električne peći. Bila je sva izgorela. Bukvalno su joj ispekli stražnjicu, laktove i kolena. Ležala je nepokretna. Ispečeni delovi tela su joj se usmrdeli - na njoj je živo meso počelo da truli... Pre nego što su je ubili silovali su je i tako unakaženu... na usijanoj ringli peći pekli su je Jurković zv. "Mangaš" iz Bosanskog Broda, ustaša pod nadimkom "Bekan"i "Čičak", oba iz Sijekovca. U trajnom sećanju ostaće mi njeni jauci, strašni i nepodnošljivi krici teškog mučenja . Izveo ju je jedan ustaša koji je došao sa ogromnim psom... Prilikom osloba đanja Broda od strane vojske Republike Srpske početkom oktobra 1992. godine ustaše su nam onako izmučenim, naredile da trčeći pređemo most između Bosanskog i Slavonskog Broda. Sva ispečena i fizički potpuno uništena, Desanka nije mogla da ide. Ubili su je Kadrija Mlivić i Jurković zv. "Mangaš". Obojica su u nju pucali iz pušaka i to sam videla i upamtila kao jednu od strašnih slika koju nosim u svojoj svesti..."

 

  1.  Jedna od žrtava u logoru na stadiocu u Brodu bila je i svjedok 584/94-24, rođena 1945. godine, koja se u navedenom logoru nalazila od 25. juna 1992. do 20. jula 1992. godine.


Svjedok je pred istražnim sudijom 12. novembra 1994. godine izjavila:

"...Ja i moja jetrva S. bile smo uhapšene i dovedene u logor koji se nalazi na fudbalskom igralištu stadiona "Polet". Prilikom privođenja mi smo se interesovale kuda nas vode, pa je vojnik u uniformi HVO nama saopštio da nas vodi tamo odakle se nikada nećemo vratiti. Nakon dolaska na stadion smeštene smo nas dve u jednu prostoriju koja je ranije korištena kao svlačionica za sportiste. Prva je uvedena S., a sa njom je u tu prostoriju ušao hrvatski vojnik čije je ime Ante, a zvali su ga "Britva". Ostale njegove podatke ne znam, a ispred ulaza samnom je ostao jedan drugi vojnik čije podatke ne znam. Posle kraćeg zadržavanja ispred ulaza, ja sam ušla u tu prostoriju, ali tada nisam znala da je vojnik koji je uveo S. nju već silovao. Tu činjenicu sam kasnije saznala u razgovoru sa S.... Drugog dana u istu prostoriju u kojoj smo bile ja i S. dovedena je i N. iz Broda. Iste večeri i N. i S. vodili su nekoliko puta iz te prostorije i kada su se vraćale one su bile izmrcvarene i ispričale su mi da su ih silovali..."

Dalje, svjedok 584/94-24, navodi:

"...Za celo vreme mog boravka do 20. 7. 1992. godine, u prostoriji logora na stadionu, svakog dana mene, a i ostale žene koje su se tu nalazile, izvodili su po 3 - 5 puta u druge prostorije u kojima su ih čekali hrvatski vojnici i silovali . Tvrdim da nikakve milosti nije bilo prema ženama bez obzira na njihove godine starosti i na njihovu sposobnost za seksualne odnose. Ja sam za sve to vreme neprekidno krvarila, usled psihičkog maltretiranja, a i fizičkog. Po imenima lica koja su me silovala za vreme boravka u tom logoru ja se ne sećam. Zapravo znam da me je silovao Drago Lepan, a drugih imena se ne sećam. Uglavnom to je činjeno svakodnevno, u drugoj prostoriji i na najsvirepiji način po četiri do pet puta..."

Svjedok podvlači:

"...Najupečatljiviji slučaj koga nikada neću zaboraviti bio je kada me je jedan hrvatski vojnik uveo u kupatilo u kome se drugi vojnik kupao, a sa prozore kupatila gledalo je mnoštvo hrvatskih vojnika. Taj hrvatski vojnik naredio je meni da se skinem, da se tuširam sa njima, pa mi je nakon ovoga na redio da legnem na patos koji je bio od keramičkih pločica. On je tada prišao i stao iznad mene pa je onanisao tako da je meni sperma padala u usta. Nakon ovoga legao je na mene i silovao me, a posmatrači su i dalje zadovoljavali sebe i dobacivali razne pogrdne reči. Tako je postupano i prema svim drugim ženama koje su bile zatvorene u tom logoru, a njih je kada sam ja 20. jula napustila logor ostalo još 12..."

 

 

 

 

 Pripadnici srpske nacionalnosti koji su iz logora u Brodu izvođeni na kopanje rovova na prvoj borbenoj liniji i za vrijeme borbenih dejstava

 

Kao što je ranije navedeno na području Broda su u velikom broju izvođeni pripadnici srpske nacionalnosti - logoraši da kopaju rovove i to na prvoj borbenoj liniji, pa čak i za vrijeme borbenih dejstava.

Takvo ponašanje prema Srbima, civilima, logorašima, koje je za posljedicu direktno imalo smrt većeg broja lica i ranjavanje velikog broja logoraša - civila pripadnika srpske nacionalnosti, a koji su samo sticajem srećenih okolnosti ostali nepovređeni i u životu.

Međutim, sigurno je da je i u odnosu na njih u glavama organizatora takvih operacija prilikom kojih je Srbima - civilima data navedena uloga - bilo prisutno bar pristajanje na njihovu smrt .

Prema dosada prikupljenim dokazima prilikom kopanja rovova na prvoj borbenoj liniji na području Broda poginuli su slijedeći Srbi - logoraši:

 
DRAGIĆ TOMISLAV , iz Donje Dubice, rođen 1949. godine, od oca Sreta;
STANKOVIĆ MILAN , iz Novog Grada, rođen 1952. godine, od oca Steva;
MARKOVIĆ MILAN , iz Donje Dubice, rođen 1952. godine, od oca Sima;
NINKOVIĆ MILIVOJE , rođen 1955. godine u Trnjaku, od oca Steva;
KRŠIĆ SPASOJE , rođen 1943. godine u Novom Gradu, od oca Bogdana;
TOPIĆ STEVO , rođen 1942. godine u Vrbovačkom Lipiku, od oca Mihaila;
ŠIŠLjAGIĆ MIŠO , iz Novog Grada, rođen 1967. godine u Novom Gradu, od oca Jovana;
ĐURIĆ PETAR , čiji bliži podaci u ovom momentu nisu poznati;
BUMBIĆ MIŠA , od oca Rada, iz Novog Grada - Odžak;
STANIĆ MARKO ,
PAVIĆ JADRANKO , iz Novog Grada - Odžak;
BOROJEVIĆ MILENKO , iz Donje Dubice - Odžak



Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vracarac92 vracarac92 22:17 19.02.2009

Sta reci?

Sve je isuvise jasno.
Hvala na tekstu i preporuka.
natasavb natasavb 13:51 20.02.2009

Re: Sta reci?

Sve je isuvise jasno.

Covek ostane bez reci posle ovakvog teksta.
Moram da priznam da sam jedva procitala do kraja.Ne mogu ni da zamislim kako je onima koji su sve to preziveli...
Zbog njih ne sme da se cuti o ovome.
Blade Runner Blade Runner 23:14 20.02.2009

Re: Sta reci?

Sta reci? #Link Replika: 1Sve je isuvise jasno.
Hvala na tekstu i preporuka.

dali76 dali76 23:03 19.02.2009

zlocin bez kazne

Svatko onaj ko smatra da je trazenje pravde za zlocine pocinjene nad srpskim narodom relativizacija zlocina pocinjenih u ime srpskog naroda ima problema s vlastitom savejesti ili pak savjesti I nema. Zlocin bez kazne jeste bezbroj puta ponovljen zlocin nad mrtvima I njihovim prezivjelim prijateljima I rodbinom. Zlocin bez kazne je siguran put ka novim zlocinima sutra.
Slava svim nevino nastradalim .
dunja73 dunja73 12:59 20.02.2009

Re: zlocin bez kazne

Jadni ljudi ..Jadni smo svi mi sa tih prostora , i jadna je Evropa sta je dopustila u 20 . veku .
jeremija92 jeremija92 19:00 20.02.2009

Druga smrt

Srpski političari, intelektualci, NVO i većina drugih koji su uzurpirali pravo na javnu reč u medijima, sporadično i stidljivo, a neki nikako, govore o zločinima nad Srbima u ratovima devedesetih.

Teza da Hrvati, Bošnjaci i Albanci, (Slovence i NATO niko i ne spominje, kao da oni nisu počinili zločine nad Srbima), treba da govore o zločinima nad Srbima, a koja se već godinama potura, je još jedan zločin nad srpskim žrtvama.
Njihova druga smrt, još jedan bol, novo silovanje.

Mi, Srbi, moramo, ne samo govoriti, o zločinima nad srpskim žrtvama, već otkrivati i juriti zločince kako bi ih stigla pravedna kazna.
Šta je radio Vizental i šta radi Vizental centar još uvek?

ipsi, tvoje pisanje o zločinima bez kazne pravi je primer kako bi trebali da rade oni čija reč ima daleko veći domet od bloga u potpalublju.




ipsi ipsi 20:09 20.02.2009

Re: Druga smrt

Hvala vam svima na javljanju.

Dosadasnje tekstove sam, poucen iskustvom dok sam gostovao kod Dracene, zakljucavao za komentare. Smatrao sam ispravnim ne dozvoliti da se sustina izgubi u moru komentara koji sa onim sto je napisano nemaju nikakve veze.

Zelio sam da svima koji procitaju ostavim vrijeme i prostor da se udube, pokusaju da zajedno sa svjedocima prozive sve o cemu pisem,

Jeremija, svaku tvju rijec naravno mogu da potpisem. Dotakli smo se toga i na tvom poljednjem blogu. A ovo:

Mi, Srbi, moramo, ne samo govoriti, o zločinima nad srpskim žrtvama, već otkrivati i juriti zločince kako bi ih stigla pravedna kazna.
Šta je radio Vizental i šta radi Vizental centar još uvek?


je moja vodilja dok pisem ovdje, makar se ovo zvalo i potpalublje.

Cita se i ovo, dokaz su i prijetnje koje su stizale preko pp poruka, upozorenja.....e pa, nema cutanja!

Sto nije zapisano kao da nije ni postojalo, bilo pa umrlo....nemamo prava na taj luksuz.
myredneckself myredneckself 23:34 20.02.2009

Re: Druga smrt

Sto nije zapisano kao da nije ni postojalo, bilo pa umrlo....nemamo prava na taj luksuz.

кад не поштујеш сам себе, немаш право да очекујеш то од других.
шта се десило овом народу и који је то "инжињеринг" урадио? и пошто је он?
ipsi ipsi 23:45 20.02.2009

Re: Druga smrt

Dogodio mu se, skoro pa, istoriski "totalni poraz", a u "inzenjeringu" je nazalost i sam ucestvovao i jos uvjek ucestvuje. Cijena? Sitnica, rekli bi sarkasticni ljudi, a dobitak velik, dodali bi isti....mogucnost preseljenja u istoriske citanke. No, ja sam ipak optimista.
Lepa Radmilovic Lepa Radmilovic 00:20 21.02.2009

sta ?!?!

samo ovoliko komentara?!?!??!

ili smo zanemeli pred Istinom? eh...sokirana srbijo..mnogo si mala.
mariopan mariopan 12:23 21.02.2009

Re: sta ?!?!

Tesko , bolno i potresno....ali potrebno, podsecanje da nikada ne zaboravimo. Ako zaboravimo pocinicemo novi zlocin nad zrtvama te tako saucestvovati u zlocinu nad njima.

Nisam se javljala neko vreme iz licnih razloga ali ovde sam morala da se javim , da te pozdravim i zahvalim sto ne dozvoljavas da se ovi stravicni zlocini gurnu pod tepih, da se "istorija" novostvorenih drzava opere od zlocina i zastite zlocinci, upravo ovo je nacin da ih podsecamo da cemo vecno pamtiti nihove zlocine sve dok se sa sopstvenim monstrumima ne obracunaju po zakonu.

Pozdrav i preporuka
bbnufar bbnufar 12:53 21.02.2009

Re: sta ?!?!

Procitah i uzas mi oduzima bilo kakvu misao...a oci suze od nemoci i tuge

I nije mi prvi put .To osecanje nikada nece proci jer traje...

Sto se tice komentara najvise ih ima ako je lova u igri i kada su u pitanju politicke teme i napusavanja.

Bitan je Ratko Mladic , a zveri i njihove zrtve nisu!

Ukrala nam stoka sjaj iz oka...

Moje postovanje svim ljudima koji su u manjoj grupi .

Onoj koja obelodanjuje i skrece paznju na to.







ipsi ipsi 21:28 21.02.2009

Re: sta ?!?!

Pozdrav Mariopan,

drago mi je da si se javila i nadam se da su licni razlozi dobrovoljno odvikavanje od Bloga, a ne nesto ozbiljnije

Ogromna dokumentacija je za sve ove godine sakupljena, sakuplja se jos uvjek, izjave svjedoka, nalazi vestaka, potvrde relevantnih medjunarodnih organizacija i sigurno da je to jedini ispravan put. Da li ce drzave u kojima se trenutno nalazi vecina navedenih zlocinaca, za mnoge se znaju tacne adrese prebivalista, ili medjunarodni sudovi pokrenuti konacno sudjenja i zadovoljiti pravdu na koju zrtve cekaju evo vec 18 godina ne mogu sa sigurnoscu da tvrdim, Zelim da vjerujem u to i pored mnogo porazavajucih iskustava. Ono sto jeste veoma bitno to je da mi sami, ovdje pre svega mislim na nase pravosudne organe i ostale drzavne institucije uporno insistiramo na tome, da razne NVO i mediji ucine sve sto su u mogucnosti da nikada ne prestane prica o tome i da vjerujemo i brizljivo cekamo trenutak kada ce ti zlocinci biti suoceni sa istinom.

Pozdrav tebi
ipsi ipsi 21:36 21.02.2009

Re: sta ?!?!

bbnufar,

porazavajuci osjecaj nezadovoljene pravde je ono sto, kako zrtve, tako i svi mi nosimo u sebi. Nemanje zelje da se konkretni zlocinci izvedu pred lice pravde je direktno silovanje zrtve jos jednom, ovaj put od strane onih koji mogu nesto da ucine, ali uporno to odbijaju, To radja jednu nezdravu klimu, potrebu za osvetom i uzimanjem pravde u svoje ruke. Ne zelim da vjerujem da je to bilo kome cilj.

Broj komentara na mojim temama u sustini nije bitan, Ovi tekstovi se razlikuju od politickih pamfleta, narucenih oglasa i oni u sustini i ne pozivaju na diskusiju. U njima su samo cinjenice koje ne ostavljaju prostor za razne manipulatore.

Pozdrav
blackbox92 blackbox92 12:40 21.02.2009

strašno, brutalno, monstruozno

Mi smo na ovim prostorima ne samo pretrpeli ljudsku katastrofu nego smo i dalje u potpunoj moralnoj katastrofi.
A ta katastrofa je u tome sto ylocince u svojim redovima i zlocince pripadnike svog naroda ne smatraju zlocincima.
Da li je uopšte moguće da te podatke i mnoge druge nemaju tužilaštva za ratne zločine?
Da li se Hrvatska ili BiH ili RS ili Srbija mogu smatrati normalnim državama i normalnim nepomućene svesti društvima ako znaju da su neki njihovi državljani i pripadnici njihove nacije ove stvari radili.
Da li je normalno da mediji o ovim stvarima ne izveštavaju, ne pišu, ne vrše pritisak, umesto što bulazne o svakoj nebulozi što izjave političari i estradne zvezde.
Ma , ako je i bio taj nesrećni građanski ili kako god ga zvali rat,jedno je borba oružanih formacija a drugo zločini nad civilima i pogotovo ovakvi. O sličnim slučajevima bila je jedna emisija na HTV, baš o jednoj Srpkinji kojoj su sve pobili , ali se na tome završilo, sud je čak proglasio da nije nadležan ili neka nebuloza.
Ipsi, sve pohvale i puna podrška za pisanje, uz preporuku da taj i druge dokaze pošalješ tužilastvu , medijima i NVO, pa eto im svima prilike da pokažu ljudskost a ne politikanstvo.
Konačno treba odbaciti bezobraznu argumentaciju da kad se tako nešto navede odmah usledi odgovor one druge strane u smislu "a šta su oni nama radili" i nebuloze da je samo njegov narod bio žrtva.
Da su političari a i narod ovih prostora spremni da se uljude dovoljno je da svako u svojim redovima procesuira i primerno kazni one koji su radili ovakve stvari, a ima ih na svim stranama.
Sve dok se taj tip koji je silovao i tako se životinjski ponašao prema ženama, a nije jedini, slobodno kreće po Hrvatskoj ili Bosni, ili takvi tipovi po drugim državama, ne može biti govora da su države na ovim prostorima istinski rasčistile sa zločinima.

Preporuka, naravno
ipsi ipsi 21:56 21.02.2009

Re: strašno, brutalno, monstruozno

Blackbox,

u mom tekstu "zlocnin bez kazne (2), objavljenom kod Dracene mnogi su zapitali isto sto ti sada pitas. Da li je moguce da ove i mnoge druge podatke nemaju tuzilastva za ratne zlocine. Mozes procitati tamo sta smo bloger sarajevo i ja odgovorili, ali evo i ovdje ukratko.

Naravno da nije moguce, sve ove podatke, tacnije preko dvije hiljade dokumentovanih dokaza o pojedinacnim zlocinima odavno je predato tuzilastvu u Denn Hagu, tacnije licno bivsoj glavnoj tuziteljki Karli del Ponte koja se sastala sa udruzenjima logorasa kako sa podrucja opstine Brod tako i sa mnogim drugim, Obecano je da ce slucajevi biti ispitani, kao i razmotrena mogucnost za podizanje optuznica. Dugo se cekalo na bilo kakvu vijest da bi na kraju stigla najporazavajuca od svih mogucih. Tuzilastvo u Hagu je kompletnu dokumentaciju predalo Sudu za ratne zlocine u Sarajevu koje do danas nije uzelo u razmatranje ni jedan jedini slucaj. Cak su jedno vrijeme uporno tvrdili da tu dokumentaciju nikada nisu ni dobili. Najsveziji primjer je otkrice Indire Vrbanjac, koja je na osnovu dojava i istraga pronadjena u Tuzli, gdje je zivjela sa svojom porodicom i radila u poreskoj upravi. Uslijedilo je hapsenje i predavanje predmeta tuzilastvu osnovnog suda u Doboju, koje se proglasilo nenadleznim, jer na osnovu odluke medjunarodne zajednice nadlezan je samo Sud u Sarajevu. Sud u Sarajevu je uzeo slucaj u razmatranje, a Indira Vrbanjac je pustena na slobodu sto je iskoristila za uzimanje Hrvatske domovnice i bijeg u Republiku Hrvatsku....

Za vecinu zlocinaca utvrdjeno je gdje se nalaze i adrese prebivalista su uredno predate svim relevantnim ciniocima u BH, Hrvatskoj, Svedskoj, Kanadi i jos nekim zemljama. Jos uvjek se cekaju odgovori nadleznih...

Pozdrav i hvala na podrsci.

blackbox92 blackbox92 22:49 23.02.2009

Re: strašno, brutalno, monstruozno

Pa to upravo hocu da kažem. Je.. se Hagu, za njih smo na ovim prostorima svi isti i neće da troše pare na suđenje.
Ja se pitam ponovo kakvi su ljudi ti novinari koji rade u medijima Hrvatske, Federacije ali i RS koji znaju za takve mnostrume a ne pišu o tome, bez obzira kojoj naciji pripada monstrum je monstrum.
A pogotovo, o čemu pričaju vlade svih na ovim prostorima ako odmah po saznanju ne procesuiraju takve.
Zašto se ne napiše u novinama da onaj ko je pustio tu Indiru odobrava i poziva na nastavak onog šta je radila.
Treba napisati otvoreno pismo Silajdžiću i Mesiću i objaviti ga u svim medijima.
ipsi ipsi 22:11 24.02.2009

Re: strašno, brutalno, monstruozno

blackbox92
Pa to upravo hocu da kažem. Je.. se Hagu, za njih smo na ovim prostorima svi isti i neće da troše pare na suđenje.
Ja se pitam ponovo kakvi su ljudi ti novinari koji rade u medijima Hrvatske, Federacije ali i RS koji znaju za takve mnostrume a ne pišu o tome, bez obzira kojoj naciji pripada monstrum je monstrum.
A pogotovo, o čemu pričaju vlade svih na ovim prostorima ako odmah po saznanju ne procesuiraju takve.
Zašto se ne napiše u novinama da onaj ko je pustio tu Indiru odobrava i poziva na nastavak onog šta je radila.
Treba napisati otvoreno pismo Silajdžiću i Mesiću i objaviti ga u svim medijima.


Blackbox, da ne bih ponovo sve ponavljao, kopiram ti odgovore blogera sarajevo, crossover i moje sa draceninog bloga:

sarajevo:

Žao mi je što ranije se nisam uključio u ovaj razgovor,ali valjda nije kasno pa ćeš pročitati.Da ti napišem hvala ili da napišem preporuku neću jer su obadvije riječi male za ono što ti radiš na ovome blogu.Piši ili prenosi nečije pisanje uvijek jer ovakve stvari netreba nikad da se zaborave i to najviše radi generacija koje dolaze.Da se poslije onoga rata pisalo i pričalo sve onako kako je bilo vjerovatno bi se mnoge stvari drugačije izdogađale.Sud u Sarajevu neuzima u rad slučajeve ratnih zločina nad srpskim stanovništvom u Bosni iz dva ključna razloga.Prvi je taj što to apsolutno ne odgovara trenutnoj političkoj situaciji koja vlada ovdje.Dokazom zločina nad srbima došlo bi do velikih pretumbacija i to što se tiče političke klike u Federaciji BiH kao i u RS. A najveći udar doživila bi međunarodna zajednica i njeni predstavnici koji su ovdje.Samim tim dokazivanjem bi pala u vodu sva priča oko zajedničke države BiH kao i oko prave prirode rata koji se vodio ovdje,a drugi i to ključni je MORALI BI PRIZNATI GRANICE KOJE SU NASTALE U KRVI NA OVIM PROSTORIMA.Ne bi mogla više prolaziti priča o jadnom Sarajevu i Sarajlijama koji su izmučeni od bradonja sa brda ako se dokaže da je za to vrijeme u okupiranom gradu bilo logora,mučilišta raznoraznih,privatnih javnih kuća ili privatnih j.......a za sve pa čak i za pripadnike SFOR-a koje sam sopstvenim očima gledao kako sa užitkom odlaze u ljepše prostorije sa srpskim djevojkama i ženama.Takođe više ne bi mogla prolaziti priča o jadnom i napaćenom narodu duž čitave BiH i o stradanju samo jednog naroda i naravno o samo jednoj krivici,Srpskoj.Srebrenica je bila i to treba da se završi na sudu,ali takođe je bilo još mnogo Srebrenica ali u B.Brodu,Sarajevu,Mostaru,Tarčinu selima oko Srebrenice u Žepču,Hrvatski dio BiH ITD,ITD,e to ne bi valjalo nikako.Naravno tu ima i krivice predstavnika RS ali to je već druga priča.Na sudu za ratne zločine u Sarajevu ima oko stotinjak slučajeva za koje ja znam u kojima tačno stoji ime i prezime ubice i mučitelja ali ni jedan nije započeo.I to je pravda,valjda ona demokratska,ali hvala bogu pa ima takvih ljudi kao što si ti pa nedaju da ove stvari prekrije prašina jer bi to bilo najgore za sve nas koji smo na bilo koji način bili učesnici ovog rata na ovim prostorima i koji smo preživjeli svašta i ne bi valjalo zbog generacija koje dolaze.Još ti jednom kažem ono obično hvala na pisanju o ovim stvarima.

ipsi

Hvala sarajevu za javljanje i ne, nikada ne kasnis. Ova tema je nazalost, kao sto si i sam svjestan, aktuelna uvjek.

Dracena, sarajevo je u svom komentaru velikim dijelom odgovorio na tvoja pitanja pa cu ja pokusati samo da pojasnim.

Jedno su granice priznate Dejtonskim sporazumom, a drugo je priznanje tih granica na pravi nacin. Kada sarajevo kaze da bi morali priznati da su te granice povucene krvlju on misli na dio javnosti i politicara u federaciji i naravno predstavnike medjunarodne zajednice. Naime, u federaciji vlada opste misljenje da su te granice povucene samo da bi se zaustavio rat, a da je krajnji cilj brisanje tih granica jer su produkt "genocidnog delanja cetnika". Izbacivanjem tog termina, pokretanjem sudskih postupaka za zlocine nad srpskim stanovnistvom, popisom stanovnistva i otvaranjem rasprave o stvarnim desavanjima u proteklom ratu srusili bi kompletan mit na kojem grade svoju politiku. Crno/bijela slika bi dobila boje, vrlo neprijatne po njih i izgubio bi se glavni adut...apsolutni krivci i apsolutne zrtve.

I na kraju, pokretanjem te teme izgubio bi se svaki argument koji bi isao u prilog postojanju BiH kao drzave.

Cinjenica je da je do veceg i konacnog razgranicenja u ovoj virtuelnoj drzavi doslo nakon potpisivanja primirja. Neki ljudi su zauvjek napustili ove prostore i izgradili svoje zivote u drugim zemljama, oni koji su ovdje ostali ili su razmjenili svoje stanove, kuce, imanja sa nekim ili su ista prodali i nastanili se u entitetu u kojem je njihov narod vecinski. Nove generacije vec izrastaju u odrasle ljude i nemaju apsolutno nikakav kontakt sa svojim vrsnjacima u drugom entitetu, osim taj sto im se uporno ponavlja da zive u istoj drzavi. Politika koju vodi politicko rukovodstvo u Federaciji, a ona je zasnovana na "ukidanju genocidne tvorevine", a u sustini sluzi samo njima da bi se bogatili dok im narod gladuje, je u svojoj osnovi pogresna. Nazalost ona jos uvjek djeluje jer je, a to je zaprepascujuce, veoma mali broj ljudi u Federaciji koji uopste zele i da pomisle da je i njihova strana cinila zlocine...vjeruj mi, zaprepastila bi se koliko je to tacno....mozda je to strah od buducnosti, a mozda i samo uljuljkanost u mitu o apsolutnoj zrtvi.

Ostajem pri tome da o ovom treba pisati i to najvise iz razloga koji je naveo i sarajlija, zbog generacija koje dolaze. U skora sudjenja ne vjerujem, ali ne gubim nadu da ce nekada do istih doci.

sarajevo

Upravo tako Ipsi.Možda samo još na ovu tvoju konstataciju dodati to a vidim da to nije jasno Draceni:Zataškavanje zločina na ovim prostorima i prikazivanje samo jedne strane kao zločinca je kamen temeljac i kamen opstanka BiH kao države.Rušenje samo jednog kamička(osuđen musliman na sudu u Sarajevu za ratne zločine)znači pad čitavog zida.Bosna je podijeljena na sve moguće načine i sa faktima i bez njih.Na ovim prostorima je prosto nemoguće tj.to bi bila naučna fantastika kada bi član predsjedništva BiH Haris Silajđžić izašao na tv i rekao :U ulici Dobrovoljačkoj u Sarajevu ili u Tuzlanskoj koloni dogodio se ratni zločin.Kao kula od karata raspalo bi se sve na čemu počiva trenutno BiH.Prema tome draga moja dracena sve je suprotno od onoga što si napisala.Istina na ovim prostorima bi dovela do konačne podjele i tek bi tada moglo nastupiti ono što si napisala,ekonomija,razvoj,rast i prosperitet.Što se više šuti to je bolje za BiH,muslimanski dio.

Dracena,Ja sam uzeo Harija samo kao primjer.Vidim da uporno ponavljaš kako svi znaju da su bili zločini nad svima,e upravo to je ono što nije istina i na čemu počiva BiH.I ti bi to vrlo lako primjetila da malo više obratiš pažnju na situaciju u BiH.Trenutačni glavni cilj svekolikog muslimanskog življa u BiH je ukidanje genocidne tvorevine zvane Republika Srpska(u anketama na velikom broju sajtova u BiH za tu opciju je preko 90% učesnika).Neznam da li ću uzeti dobar primjer da ti bude malo jasnija ova virtuelna tvorevina,ali kada bi se recimo desilo da Ramuš Haradinaj kaže" Jeste Ja sam Srbe tukao i zlostavljao."Da li možeš da zamisliš taj šok koji bi nastupio u Demokratskoj zajednici,Jevropskoj.E,sa druge strane sama znaš,kako nam svaki dan filiju mozgove sa svih strana, da su Karađžić i Mladić krvoloci,zločinci i svi drugi pridjevi koji se pišu uz njih dvojicu i naravno uz njih dvojicu i Srbi,i da je njihovim djelovanjen nastala genocidna tvorevina Republika Srpska.Ovo je mišljenje preko 95% muslimana u BiH.
E na sve to sud u Sarajevu osudi Muslimana zbog ratnog zločina nad srpskim stanovništvom i usput se na tom suđenju kaže da je bilo zločina u B.Brodu(tekst tvoj i ipsijev),zatvora i mučenja u Sarajevu(učesnik ja),zatim se javno na javnom servisu BiH objavi spisak sa preko 5500 Srba nestalih u Sarajevu,dovede svjedok recimo iz Silosa u Tarčinu(logor za Srbe)na pink BiH koji će pričati o svojim "doživljajima",itd i itd.E to je ono čega se boji vladajuća klika u BiH kao i Jevropska Demokratija.BiH je tvorevina koja pripada bošnjačkom( muslimanskom) narodu koji je u ovom ratu stradao i koji se jedva izvukao da nebude istrebljen od strane Srba i donekle Hrvata.Promjena te slike i te teze dovodi do raspada sistema i propadanja ideje Jevropske zajednice o državi zvanoj BiH.

crossover

Nije lako objasniti ovakve stvari onima koji su rat gledali samo na televiziji. Nažalost, to nije jedini problem u objektivnom sagledavanju istine, kao što je već Sarajevo1968 dobro objasnio. Pokušaj da se ovi događaji osvetle i iz drugog ugla bi doveli do značajnog preispitivanja oficijelne istine na kojoj se zasniva politički ekvilibrijum koji je uspostavljen u BiH nakon okončanja rata.
Međutim, ima jedan "mali" problem koji ometa televizijsku sliku službene istine, a to je postojanje živih svedoka, materijalnih dokaza i na nesreću po zločince, postoji obimna sudsko-medicinska dokumentacija čiji kvalitet je potvrđen od relevantnih međunarodnih autoriteta. Dakle, nije problem u tome ko šta misli o ovome što pišu Dracena, Ipsi, Sarajevo1968... o tome (verovali ili ne) postoje i dokazi, problem je u tome što države manipulišu tim podacima u korist sopstvene politike. A ti dokazi, blago rečeno, značajno dovode u pitanje službenu istinu o karakteru rata u BiH, i pokazuju da su jezivi, neljudski zločini su vršeni na svim stranama, što nikako ne prija ušima onih, kojima odgovara da budu jedine žrtve.
Da ne bude neke zabune, do ovoga nisam došao dokonim razmišljanjem, ratni zločin u Dobrovoljačkoj se zaista dogodio – prisustvovao sam u sudsko-medicinskoj obradi i prikupljanju informacija na licu mesta, u Tuzli takođe, kao i na mnogim drugim mestima i tim više mi je stalo da ove činjenice izađu pred oči javnosti i budu adekvatno vrednovane na nadležnim sudovima.
Dakle, dokazi i obimna dokumentacija za ove i mnoge duge zločine nad Srbima postoje, i nadam se da će makar, sama činjenica o njihovom postojanju, zločincima omogućiti nemiran san.


Ovo je blackbox jednostavno realnost i tu su svi odgovori.

I zato sve sto preostaje nama je da zapisujemo, istrazujemo, trazimo zlocince i ucinimo sve da im se sudi, na bilo koji nacin.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:02 26.02.2009

Knjiga

Ipsi, tek sad sam procitao tvoj prethodni tekst o RS sa
sjajnim ilustracijama ali je zatvoren za komentare.

u mom tekstu "zlocIni bez kazne (2)


U Banjoj Luci sam u knjizari pronasao knjigu sa identicnim naslovom
nisam imao prilike da citam, ali sam listao i slicno je
koncipirana - dokumentacija, fotografije zrtava
da li si ti zapravo autor te knjige tj. da li se blog
nekim delom zasniva na njoj?

Pozdrav, podrska i preporuka
B.
sedma sedma 14:44 23.02.2009

Nasa posla...



Ispade da nas je sramota sto su ti ljudi tako zavrsili...
Ali.... mi smo krivi.
Logor Sajmiste... i svi drugi zaboravljeni.
Istorija se sama ponavlja.
Dokle?!?

Preporuka za tekst... keep it going
ipsi ipsi 20:24 23.02.2009

Re: Nasa posla...

Samo delimicno smo sami krivi za sve sto nam se desava. Ima tu jos mnogo drugih faktora koji ne dozvoljavaju da se ova istina sazna, pocinioci konkretnih zlocina kazne, a zrtve dobiju makar malu utjehu.

Hvala za preporuku
sedma sedma 01:52 24.02.2009

Re: Nasa posla...

Naravno da smo delimicno krivi. Besna sam zbog nepravde.
Samo sta nas sprecava da makar mi... u nasoj javnosti malo vise o tome pricamo.
I on onima koji su poginuli 1999 za vreme bombardovanja ...a i pre ...i posle.
Trol - Ali i o onoj hladnjaci ( ili hladnjacama?) ne bi trebalo da cutimo. Pa da mozemo da kazemo - evo mi smo svoje osudili a kad cete vi vase?
Mnogo mi je drago sto o ovome pises.

Jer ja smatram da sam i ja zrtva- baka mi imala zemlju u hrvatskoj, koja je u bescenje prodata a kuca u kojoj sam leta provodila - zapaljena, sravnjena, izgubljena. Komsije ubijene... I pola sela nestalo u belom svetu.

ipsi ipsi 22:16 24.02.2009

Re: Nasa posla...

Naravno da treba o svemu da pisemo, a zlikovcima iz naseg naroda treba da se bave advokati na sudovima, kao i onima i ovima o kojima ja pisem. To nije sporno ni u jednom trenutku.

Hrvatska je tek tema za sebe i nadam se da ce se naci neko kompetentniji od mene da pise i o tome.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana