Čovek iz autobusa

dusanstankovic90 RSS / 17.02.2009. u 22:39

Išao sam tada u Beograd, valjda poslom nekim. Seo sam na prvo sedište do vrata. Do mene je seo jedan puniji čovek, držao je novine u ruci. Autobus je krenuo. Provera karata. Došao je red na mog "saputnika" da pokaže svoju kartu. Kondukter je hteo da mu odcepi  oba dela i čovek je u momentu planuo i krenuo da ga optužuje za to. Pomislio sam da je čovek pored mene neki, tako reći, seljak. Nakon duže svađe sa kondukterom, izborio se za očuvanje svog "delića" karte. Krenuo je da čita novine, glasno je komentariosao novinske članke i uz psovke privlačio pažnju celog autobusa. Čak sam ga i ja gledao sa čudjenjem, doduše bio sam malo i uplašen. U jednom trenutku taj čovek je odložio novine, a onda se okrenuo prema meni i krenuo da mi priča o egu i superegu... Nisam ga razumeo, ali je on to i uvideo i krenuo da mi priča o Zigmundu Frojdu, najvećem psihologu svih vremena... Krenuo je tako da mi objašnjava neke pojmove koji su mi bili totalno nepoznati. Vozač i kondukter su nemo zurili u nas. Tada sam bio još "zelen" i trudio sam se da razumem što više stvari. Onda je krenuo sa filozofijom života. Pričao mi je o uspehu, surovoj borbi za preživljavanje, ne fizičko preživljavanje, nego duhovno, ono uzvišeno, daleko od svih gluposti koje proizvodi ova "Velika Mašina". Onda je izašao na Autokomandi i ja sam do autobuske stanice razmišljao o njegovoj besedi, dok su vozač i kondukter ogovarali tog čoveka. 

Tada nisam razumeo tog čoveka u potpunosti.

U medjuvremenu dok sam još bio nejasnih misli, pokušao sam reći drugima o ovom pametnom čoveku, ali me očigledno nisu shvatili...ili sam ja bio toliko nevešt da ih o njemu obavestim.Danas, novi čovek stoji pred vama, svestan u kakvom svetu živi. Taj čovek je onda u autobusu pokušao probuditi moju zaspalu, nerazvijenu svest, moć sopstvenog mišljenjai najvažnije od svega, zdrav razum, neiskvaren. Uspeo je! Sada, gledajući na ovu "rupu" u kojoj živimo, smešim se ljudima nalik onom vozaču i kondukteru, ne sa zadovoljstvom, već tolikom ironijom znajući da će uvek puzati kao pacovi. Nadam se da ću se naći na nekoj visini sa ljudima poput mene, umnim besmrtnicima, koji tragaju za boljim životom, punim istine i znanjem, ne gledajuć dole, na to "malo pleme" pacova.

 



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

112358oo 112358oo 11:09 24.02.2009

***

Nadam se da ću se naći na nekoj visini sa ljudima poput mene, umnim besmrtnicima, koji tragaju za boljim životom, punim istine i znanjem, ne gledajuć dole, na to "malo pleme" pacova.

ovde je bolje nego u autobosu, mada dileme koje život znače ne biraju kada ćemo ih postati svesni...:)

"I could be bounded in a nutshell and count myself a king of infinite space, were it not that I have bad dreams."
William Shakespeare, Hamlet

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana