U tom trenutku mi je bilo teže nego na ratištu.Ljudi su nas gledali, ona je vrištala da će da se baci sa stene, a ja sam samo molio Boga da se izvučemo živi, oboje.A sutra ću da raskinem.Iščekivao sam da čujem sirene hitne pomoći i policije i razmišljao sam kako ću da objasnim zašto maltretiram devojku.A onda sam se setio...i udario sam joj šamar iz sve snage ne bih li je osvestio.Ništa!E, tad sam se definitivno uplašio.
Pre neki dan sam video moju bivšu.Devojku.Gurala je kolica.Znao sam da se udala, a tad sam saznao i da se porodila.Pogledala me je na trenutak i kao da vidi Tursko groblje, nastavila da ćaska sa nekom meni nepoznatom osobom ženskog pola.Gledao sam za njom, ne zato što sam nešto osećao nego onako...Pa i nije mala stvar šest godina.Samo sam rekao drugarima za stolom:"Eno je moja bivša devojka."Pošto su mi to drugari od "posle nje", pitali su zašto mi se nije javila.
"Pa jel bi se Vi javljali nekome ko Vas je tukao?"Pogledali su me kao i ona malo pre toga i dosuli pivo.Znaju oni dobro da ne valja pivo dosipavati i ženu do...hm...rađivati, ali video sam da ne žele da mi objašnjavaju da me ne znaju kao takvog.
Dakle, ja zaista i nisam nikad bio takav.Vaspitavan sam da poštujem žene, da ne budem primitivan i zbog toga sam mnogo puta patio jer devojke nemaju baš često razumevanja za takve "slabiće".A onda se pojavila ona, emotivna do bola,ili bolno folirajuća.Sa ove distance mislim da je bila užasno posesivna, a ja sam to shvatao kao preveliku ljubav.Zato mi je prijalo, a morao sam da pobegnem...
Znači ostajanje kod mene do 5, a pošto nisam imao auto ispratiti je sa kraja na kraj povećeg grada i vratiti se, nije baš toliko zdravo.Posebno ne na minus beskonačno.I svaku noć.Ali pošto je krenulo ono ludilo od krize i sponzoruša na tone, nekako sam se tešio da je, eto, ona bar poštenija.Zatim, uvek bi bila svađa ako pitam nešto neku njenu drugaricu ili sestru pa čak i u njenom prisustvu.Što bre nisi raskinuo pitao bi me neko?Tu je bio glavni problem.Strast, rekao bih ja.Mislio sam tada da čak ni Grčki filozofi nisu spoznali tu tajnu kao moja malenkost.Jednom rečju sex je bio ...ekspozivan, naročito posle svađe.S vremenom, sve se žešće svađala kao da je tražila đavola.Par puta me je toliko izazvala da je na kraju đavola i dobila.E tek je onda bio vatromet...A tek posle prevrtanja kolima, to je posebna priča.
Krenula je na more.Sa sestrom,zbog ćaleta, a plan je bio da se ja pridružim za par dana.Kad sam stigao, nešto mi je bilo neprijatno da se odmah zatvorimo u sobu.Tu sam se prešo kao nikad.Shvatila je to kao znak moje ohlađenosti.Naravno ja ništa nisam kapirao, skoro kao i uvek.Sišli smo uveče do grada.Grad nsam ni video, treba li reći.Počela je svađa na sred šetališta. U tom trenutku mi je bilo teže nego na ratištu.Ljudi su nas gledali, ona je vrištala da će da se baci sa stene, a ja sam samo molio Boga da se izvučemo živi, oboje.A sutra ću da raskinem.Iščekivao sam da čujem sirene hitne pomoći i policije i razmišljao sam kako ću da objasnim zašto maltretiram devojku.A onda sam se setio...i udario sam joj šamar iz sve snage ne bih li je osvestio.Ništa!E, tad sam se definitivno uplašio.Molio sam je, klečao, udarao, iscepala mi je košulju, na kraju sam zaplakao od muke i nemoći jer sam stalno čuo sirene i već se video u zatvoru.Naravno da sam trebao da je pustim da skoči, ali šta bi tek onda bilo.Ne znate Vi nju.Nisam smeo da rizikujem.Nekako sam je odvukao u sobu ubeđen da je to zadnje u zivotu što se nas tiče.
Kako to uvek biva, tokom noći mi se pokrenuo stomačni virus- posledica vode u CG, i nisam mogao da krenem kući.Sestra njena na plaži, ona mi kuva čaj kao da ništa nije bilo.I ne samo to...Čuli smo se, aman, do Barija.Tad sam shvatio gde sam juče pogrešio.
Ostali smo još dve godine zajedno.Pokušavali smo sve da ta veza uspe, ali nije išlo.Na kraju sam se zarekao da nećemo ostati ni u kakvom odnosu, zbog budućih partnera.I dan danas mislim da je to nepošteno, da se žena vara sa bivšom.Kako sam to izveo, verujte da ne želite da znate.Tek, od tada kad prođe pored mene pogleda me kao Tursko groblje i skrene pogled.
Svoju ženu nikada nisam udario.To je bitno.Možda ni Sanja više nije onakva kakva je bila.E to više zaista nije bitno.
P.S.
Ime glavnog lika je promenjeno iz razumljivih razloga.Svaka druga sličnost je namerna.
P.S.a)
Posvećeno mojoj drugarici Anjale koja je imala prvi komentar na ovom mom prvom tekstu u potpalublju.
Anja, ljubav može da ti slomi srce- ali ljubav može i da ti učini život lepšim;)( The Police Mesagge in a bottle )