Želim ovaj blog da posvetim mladim i progresivnim mladićima i devojkama koji su odvojili svoje vreme, energiju i novac, da nas grafitima, koji se mogu videti na skoro svakoj zgradi u Beogradu, opomenu da se 1389. godina ne sme zaboraviti.
Moram priznati da sam protivnik slanja poruka širokim narodnim masama putem grafita, ali u ovom slučaju poruka je tako jaka i bitna, da ću zažmuriti na jedno oko i podržati te postupke.
Samo lud čovek može da se protivi poruci ovih grafita – poruci da se 1389. godina ne sme zaboraviti – godina kada su desetine hiljada poginuli, kada se ušlo u bitku koja je unapred izgubljena, godina kada je Srbija zbog gluposti uništena, godina kada je Kosovo izgubljeno, kasnije i cela Srbija. Ovi grafiti nas pozivaju da se toga setimo, da učimo na greškama svojih predaka i da takve greške više ne ponavljamo. Nadam se da će poruka ovih grafita stići do ušiju onih, koji odlučuju o našoj sudbini.
Ovom prilikom želim da podržim poruku ovih grafita, jer Srbiji je nepotreban i taj jedan Boj na Kosovu. Moram da izrazim svoju zahvalnost tim mladim ljudima zbog pisanja ovih grafita, jer najzad je neko prestao s praksom da u svoja četiri zida kritikuje, besni po tastaturi, forumima i blogovima, već je izašao na ulicu i svoj stav prebacio na zidove da ih svi vide. Svaka čast.
Poslušajte poruku, učite na greškama! Neka nas 1389. opominje, neka nas opominje svakog dana da je za Kosovo proliveno previše krvi.
Puno subverzivnih pozdrava,
Predrag M. Azdejković