Ustanova Srpski institut za javnu diplomatiju iz Brisela i institucija Međunarodni srpski klub iz Pariza prošle sedmice su proglasile, svaka za sebe, a obe za Srbiju, šta je srpski „brend“ (na srpskom jeziku bi se reklo marka, fabrički znak, žig).
Ustanova iz Belgije je u kampanji pod naslovom „Serbian BREnd“ nabrojala da su to „Partizan“, „Mećavnik“, teniska loptica, truba i malina.
„Partizan“ je UEFA kaznila krajem jula sa 50.000 franaka i jednogodišnjom zabranom takmičenja, zbog praistorijskog ponašanja navijača na utakmici sa „Zrinskim“ u Mostaru. Nadimak navijača „Partizana“ je „grobari“.
„Mećavnik“ je etno drvengrad na istoimenom brdu a na planini Mokra Gora čiji je neimar i ktitor Emir Kusturica.
Teniska loptica pripada Škotima od 16. veka.
Kada je Novak Đoković 12. avgusta u Montrealu pobedio Rožea Federera, najboljeg tenisera svih vremena, konferansije mu je predao pehar rečima: „Čestitam Hrvatu Novaku Đokoviću“. Na pretnje iz publike na materinjem jeziku da je on Srbin, a ne Hrvat, Đoković je uzvratio „To je ista stvar, ne ljutim se“.
Truba, uvezena u Srbiju 1918. oponaša riku azijskih i afričkih slonova.
IMPERIJALIZAM MLEVENOG MESA: Institucija iz Francuske smatra da je Sabor trubača u Guči najveći srpski brend. Slede šljive, kajmak, čevapčići, Kusturica, košarka, tenis i srpska narodna nošnja.
Obema žirijima zajednički su imenitelj truba, Kusturica i tenis.
Džem je zajednički imenitelj šljive i maline, ali se u različitim delovima Srbije uzgajaju. Ne podnose jedinstveno srpsko podneblje. Od jednih se pravi rakija, od drugih sok. Probavljene, imaju suprotno dejstvo na završetku digestivnog trakta. Jedna voćka deluje kao centripetalna, a druga kao centrifugalna sila. Šljiva je u Srbiju stigla iz Azije, gde su je avganistanska plemena smatrala poslasticom. Na beogradskim pijacama prodavači ubeđuju kupce da je najbolja šljiva „mađarka“, uvezena zna se odakle. Malinari su lane pred zgradom vlade Srbije prosuli tonu malina, nezadovoljni otkupnom cenom srpskog brenda.
Treći i četvrti srpski brend takođe pripadaju individualnoj poljoprivrednoj proizvodnji hrane. I njenim higijenskim uslovima. I kajmak i čevapčići stigli su iz Avganistana u Tursku, Bugarsku, Rumuniju. Poslednji su naziv dobili po turskoj reči kebab. Kajmaka ima u Crnoj Gori, Bosni, Makedoniji. Kad Užičanin naruči kajmak, on neće da jede kraljevački. Traži užički, jer je to po njemu srpski brend. I obrnuto.
Košarkaši, ali SRJ su poslednji puta osvojili medalju od neplemenitog metala 2002.
BREND BRENDOVA: Konac koji delo krasi je Sabor trubača u Guči, održan pod pokroviteljstvom vlade Srbije prošle nedelje. Specijalna saborska policija od 200 ljudi je zabranjivala da se pod šatrama po stolovima trbušno pleše, ali nije uvek videla da se iz truba vade novčanice eura, koji nije platežno sredstvo u Srbiji. Napojnica koju su dobili trubači, otimala se i zadevala za ženske grudi.
Srpsku narodnu nošnju na Saboru trubača su predstavljale obnažene sise, plastične i obične, pocepane farmerice iznad kojih blešte pupkovi, „japanke“ dole, a kokarda sa mrtvačkom glavom gore. Saborovalo je pet puta više žena nego muškaraca.
Na ovogodišnjem saboru trubača svirao je orkestar iz Surdulice, čiji članovi imaju devet i po godina. Svirali su, umesto da su u to vreme u krevetu. Na Saboru se u subotu krio čovek koji je prethodno zaklao, pa bacio u bunar ženinu sestru zbog 300 eura sa kojima je jadnica htela na odmor.
Srbi su u Guči pretukli šestoro mladih Engleza jer su izigravali Srbe.
Najvećim srpskim brendom odjekivao je čoček, specijalitet otomanskih vojnih orkestara i ciganske daire. „Neka bog Guču čuva, još se samo u njoj legalno duva“, pevali su domaći narkosi.
Sabor trubača u Guči posetilo je za pet dana blizu 600.000 ljudi iz Srbije i inostranstva. Neki su spavali u crkvenoj porti, koja je za tu priliku iznajmljena i ugostiteljima. Najvećem srpskom brendu i gostima nedostajale su kante za otpatke i toaleti. Nisu nedostajale fotografije ratnih zločinaca na majicama, drvene crkvice u flašama za rakiju, kaubojski šeširi.
Naslov koncerta Gorana Bregovića i njegovog Orkestra za svadbe i sahrane bio je „Alkohol“. Na repertoaru melodije uz koje može dobro da se popije. Bregović je na bini ispijao uvozni viski, a publika domaće pivo i rakiju. Na Breginom koncertu je 20.000 slušalaca popilo 25.000 litara samo „MB“ piva, a kapelnik Bregović je na kićenje svojih muzičara potrošio 1.800 eura. Grupno opijanje muzikalnih je prenosio javni TV servis.
Kompletna politička elita Srbije, osim predsednika Borisa Tadića i njegovih bila je u Guči.
Premijer Srbije Vojislav Koštunica je bio u Guči sa svojim odabranim narodom, sa svojim ministrima, ruskim ambasadorom i srpskim prestolonaslednikom. Ručao je uz „Ej milovanje moje kraj Morave“. Mesec dana nakon što je zauzeo jugoslovensku vlast, Koštunica se pojavio na koncertu filharmonije kojom je dirigovao Zubin Mehta.
Koštunica je pohvalio Guču da je „prestonica Srbije, oličava pravo raspoloženje i ambicije naroda“.
Milorad Dodik, premijer RS otvorio je u „prestonici Srbije“ finalno takmičenje trubača: „Živimo za dobro i snagu Srbije. Ako volite Srbiju, mora da volite i RS“.
„Siđi Rašo (Karadžiću), siđi sa planine, nisi siš’o četiri godine“, pevalo se završnog i prethodnih dana.
Koštuničin koalicioni partner Dragan Marković Palma doveo je iz Jagodine, kojoj je gradonačelnik 82 autobusa da bi Jagodince omamio turcizmima zvanim vašarište, merak, sevdah, dert i bakšiš.
Ministarstvo za dijasporu delilo je promotivno na 47. Saboru trubača autentične srpske lepeze. Kupljene na autentičnom kineskom buvljaku kakvih ima u svim gradovima Srbije koji drže do sebe.
Tokom saborovanja, bilo je šest saobraćajnih nesreća, jedan je poginuo, a troje je povređeno. Saobraćajna policija je napisala 411 prijava.
Kako je festival kiča bujao, cene su bile sve više, a porcije sve manje. Spavanje u nečemu što ima zidove koštalo je od 20 do 50 eura. Tanjir kuvanog kupusa sa mirisom mesa stajao je četiri eura, jedna ljuta papričica euro. Pojedeno je nebrojeno prasića, jaganjaca i šest bikova. Jedan bik je težio 550 kilograma. „Nad prasićima i jaganjcima izvršen je genocid“, zgražali su se izveštači.
Na engleskom jeziku „brend“ znači i „ljaga“.
(Objavljeno u nedeljniku „Monitor“ 16. avgusta)