Slucaj napada na sajt Pescanika, automobil Pescanika, telefonske pretnje upucene Cecama nije iznenadjenje. Hocu da kazem, nije za iznenadjenje. Vece iznenadjenje bi bilo recimo - predsednik Srbije pozvao Cece i zahvalio im se na deceniji promovisanja kulture kritickog misljenja.
Kazem nije iznenadjenje jer je takav splet dogadjaja postao normalan za Srbiju - jednostavno postali smo drustvo u kojem je Drugi dolazak izvesniji od pristanka na civilizovan i argumentovan dijalog bez pesnichenja i verbalnog silovanja sputanog neprijatelja neistinama i spinovima.
Slucaj napada na Pescanik zapravo je najvise spomenik sumi gradjanske nemoci na koju smo svedeni, jer koliko god blogova pisali, koliko god shaljfni teksta izbacili, svi mi koliko nas je, Cece ce i Pescanik, i dalje biti prepustene na milost i nemilost, kako koordinisanih, tako i ad hok siledzija, grubijana i kojekakve bagre koja misli da ima monopol nad definisanjem Ispravnog.
Pokazuje se jos jednom da nakon desetljeca otpora jednokrevetnoj diktaturi, drustvo u nas ostaje i dalje nesposobno da se institucionalno zastiti od samovolje mocnika - ekonomskih i/ili politickih.
Mozemo vikati, biti argumentovani i demaskirati zlo do samih nebesa, "Pescanikova" kola (koristim ovde ime Pescanika kao genericki pojam), sajtove, prozore pod koje dolecu bombe i na kraju krajeva zivote - jednostavno ne mozemo zastiti.
Onoga trenutka kada Zli Um, onaj koji je Pescaniku zagorcavao zivot proteklih dve nedelje, resi da ih ukloni, njih jednostavno vise nece biti. Sa nama ili bez nas. Sa stitom ili na njemu! I to bez straha eventualnih pocinilaca da ce ikada biti uhvaceni i sudjeni ili nade nas preostalih da ce mo ikada saznati sta se dogodilo.
Unutar mog mikrokosmosa, "Slucaj Pescanik" mi je samo poslednji dokaz moje apsolutne gradjanske jalovost i dokaz moje potpune nebitnosti kao politicke jedinke, te poslednji signal da je doslo vreme imigraciji.
No, manimo se mene.
Predsednik Srbije nalozio je da se stvar ispita. Yu-bloody-hoo! Da li ce i kako - pa koga to zapravo interesuje? Od nesretne Dade Vujasinovic do, evo, poslednjeg "Slucaja Pescanik" nista se u ovoj zemlji zapravo nikad i nije saznalo. Mada svi sve znamo. Kao.
Ali ima nesto bitnije - kao sto je jako interesantna cinjenica da je uragan napada na Pescanik utihnuo podjednako "odjednom" kako je i nastao. Do sledeceg slucaja dirkanja u Zabranjene Teme, naravno!
Ko je od nas spreman da poveruje da je onaj predivni tekst gospodina Srdje Popovica opametio napadace? Ko je spreman da kupi teoriju da je tekst Milosa Vasica, pak, ucinio da se ti napadaci trgnu i od jednom prestanu da siluju Drugacije Misljenje? Ko je, o koncu, spreman da poveruje da su se napadaci uplasili reakcije blogerske javnosti i resili da je bolje da utule?
Vise, jace i glasnije od na trenutke miraboovske nadahnutosti Biljane Srbljanovic, tekstova gospode Vasica i Popovica u ovoj zemlji govorilo je cutanje Onih koji obicno imaju misljenje o svemu - od seksualnih navika patagonijskih vocnih shishmisha do uticaja onog Svajcarskog akceleratora sto ce da napravi smak sveta - nase takozvane politicke elite. Profesionalni imachi misljenja na svaku temu odjednom su ucutali, zakasljani verovatno u duvanskom dimu akcizne afere.
Ali, elita je i onako ventrilokvisticki a tako majstorski jasno govorila kroz usta svojih drvenih lutaka koje vec duze vreme drzi na kolenima i jaslama - kojekakvih (b)analiticara i dezurnih relativizatora po medijima koje nikad nece napasti, medijima koje nikad nece ometati i medijima koje nikad nece udarati na parkiralistu. I medijima koji dobro placaju svojim stivenkingovskim lutcima i klaunima kada otvaraju usta za svoje politicke gazde i mandarine.
Tek, be that as it may, odjednom, lo and behold, sajt se vise ne napada, radio emisija se vise ne ometa, kola se vise ne udaraju - sve je nestalo kao rukom odnesheno. Kako to?
Ako nije bilo koordinisano, ako je sve vec bilo slucajno, kako je sve bas slucajno prestalo u isto vreme? Ako napadi na sajt dolaze iz Rusije, Srbije i Hrvatske, koja sila cini da prestanu u isto vreme? Ako je vec slucajno, to jest. Kako to da recimo nema ni jednog zilotskijeg hakera od ostalih, koji iz ideoloskih razloga nastavlja svoj krstaski pohod protiv Ceca Antihristkinja? Kako to da jaganjci svi utihnu gotovo horski unisono - i sajber i automoto i telefonski? Na koji to nacin vozaci postaju naprasno pazljiviji u okolini Svetlaninih kola? Zasto su telefonski manijaci uvideli naprasno pogresnost svojih akcija? Pod cijim su se utjecajem ometachi radio talasa odrekli odjednom djavola?
Ako je sve ovo oko Pesanika bilo slucajno, onda sam ja ujna Brizit Bardo.
Ali, sto brinuti o tome. Sve ce to i onako prekriti ruzmarin, trska i shash. Or whatever.
Nego, jeste Vi videli ono djubre holandsko Ferhagena i kako Vuk udara junacki na tu alu....
"Isn`t it rich, are we a pair,
me here at last on the ground
you in the air...
... where are the clowns,
send in the clowns..."