Crtice iz SFRJ fudbala

simkke RSS / 23.01.2009. u 22:59

Evo par crtica iz "Cudesnog leksikona nogometa" koji je, tokom 2002/03, objavio književnik Miljenko Jergovic, u BH magazinu "Start"...Za starije, da se podsete, za mladje, da nešto i nauce (mada ima i par pogrešnih fakata, ispravljacemo zajedno "u hodu")...Nadam se de ce vam biti zanimljivo kao meni. Iako se autor u nekoliko slucajeva dotice politike, nadam se da cete se fokusirati na fudbalski deo.

- MURVA, stablo u centru Splita pod kojim je rodjen i rastao najveci jugoslavenski nogometni klub. Na malom i neuglednom stadionu pokraj gradske plinare Hajduk je postigao sve svoje velike rezultate, osvajao državna prvenstva i pobjedjivao
najvece europske klubove. Što nije ni cudo jer je publika bila tako blizu igralištu da je dahtala za vrat protivnickim igracima. Desetljecima je trajala rasprava o tome treba li Hajduku veci stadion. Jedni su govorili da ne treba i
uzdali se u magiju mjesta koje se nije moglo mjeriti s Marakanom i Maksimirom, kao što se Zvezda i Dinamo nisu mogli mjeriti s Hajdukom. Bolje je imati veliki klub, nego veliki stadion. Drugi su držali da se po stadionima poznaju istinski
šampioni, Ajax i Real, i da ce se Hajduk s njima stvarno mjeriti tek kada dobije hram po njihovoj mjeri. Njihovi argumenti pobijedili su kada je 1979., u cast Mediteranskih igara dovršen stadion na Poljudu, jedna od ljepših i impresivnijih gradevina posljednjeg stoljeca jugoslavenskoga samoupravnog socijalizma. U prvo vrijeme poljudska školjka mogla je primiti više od pedeset tisuca ljudi, a nakon što je FIFA uvela pravilo obaveznog sjedenja, broj mjesta sveo se na trideset tri tisuce. S Hajdukovim preseljenjem na novi stadion pocela je duga era propadanja. Klub više nije mogao osvojiti prvenstvo Jugoslavije, gubio je važnije medunarodne utakmice, imao je sve manje velikih igraca, a stadion je uglavnom ostajao poluprazan. Tako je u Splitu stvoren mit o poljudskome
prokletstvu, stariji ljudi sjetili su se gradske uzrecice: Tu sadi, al ne gradi!, jer ce zbog mocvarnoga zemljišta, podzemnih voda i uroka biti prokleto sve što je na Poljudu sagradjeno. Ali mimo narodnih vjerovanja i niza drugih razloga zbog kojih Hajduk u osamdesetima i devedesetima nije bio veliki klub, potvrdilo se pravilo nogometne arhitekture prema kojem stadion može biti samo prevelik, nikada premali, dok se velicina kluba mjeri brojem tapkaroša koji se vrzmaju oko njegovih blagajni. Ispod praznih tribina i uz atletske staze rijetko ce se odigrati ozbiljna nogometna utakmica. Hajduk je samo jedan od dokaza te istine, a stara murva ostaje sveto drvo njegove mitske povijesti. Uz nju je danas parkiralište i zeleni teren na kojem igraju ragbijaši Nade. Ali uskoro ce trava biti pokrivena betonom i tako ce nestati i posljednji trag davne slave.


PENZIJA, neslužbeni naziv drvene polunatkrivene tribine stadiona na Grbavici. Za Penziju su prodavane najskuplje karte, pa se pretpostavlja da su je tako nazvali navijaci koji ih nisu mogli platiti, a u želji da ponize one s dubljim džepom. Nikada nije istini odgovarala tvrdnja da na Penziju odlaze umirovljenici. Ipak je bilo neke pravde što je najljepša tribina Željinoga stadiona nazvana po njima. Zato što je taj klub sedamdesetih i osamdesetih imao seniorsku publiku s kakvom se mogao pohvaliti malo tko u Jugoslaviji. Svake druge nedjelje na Grbavicu su stizale casne starine koje su se sjecale predratnih vremena i davne klupske povijesti koja, istina, nije bila obilježena pobjedama, titulama i
slavljima, ali je bila puna velikih i malih prica, anegdota i mistifikacija, iz kojih su nicale dvije fiktivne tradicije, proleterska i gradska. Da se netko sjetio, mogao je iz toga nastati veliki film, literatura po mjeri Željine 1001 noci, nogometna bajka u koju se ne mora vjerovati da bi bila autenticna. Ali ništa od svega toga. Željini navijacki seniori polako su, uz klizave kaldrme i držeci se za iskrzane zelene rukohvate, otišli na ahiret i svetom Petru na istinu, zajedno sa svjetskim proletarijatom i romantikom nogometne igre.

KANTRIDA, rijecka prigradska cetvrt i istoimeni stadion za koji je vezana jedna od najcudnijih slika nogometnih djetinjstava. Gledali smo je na televiziji i prikazivala je golemu stijenu što se pružala s kraja na kraj igrališta.
Ispred nje je bila stisnuta malena tribina, a po visokim kamenim izbocinama sjedili su najhrabriji navijaci. Drugu stranu stadiona Rijeke, onu iza koje se nalazi more, nikada nismo vidjeli jer je bilo nemoguce na stijenu postaviti kameru koja bi ju prikazala. U austrougarska vremena na Kantridi je bio kamenolom, na cijim je ostacima i sagradjen stadion. Otud ta stijena. Ali to nismo znali dok smo nedjeljom u deset na Sportskom pregledu gledali golove s Kantride.

MARAKANA, najveci stadion u Jugoslaviji, koji je dobio ime po najvecem stadionu na svijetu od kojega je bio samo upola manji. Na slican nacin i po istom principu u nas su imenovane i neke druge gradjevine i institucije, a katkad i živi ljudi. Mi
nismo trajali po vlastitoj mjeri, niti smo se mjerili s prvim susjedima, ukljucujuci i one koji su u svemu bili veci i bolji od nas. Mi smo se u svakome trenutku naših života mjerili sa cijelim svijetom odjednom. I tu je jedan od razloga naše propasti, na koju su nas prethodno dugo upozoravali nogometni rezultati. Zato što smo htjeli biti veci od najvecih i nikada sebe nismo doživljavali kao autsajdere, u sedamdesetim i osamdesetim izgubili smo sve važne
utakmice. I reprezentativne i klupske. A pobjedjivali smo u ama baš svakoj prijateljskoj utakmici. Jugoslavija je bila prvak svijeta u prijateljskim utakmicama, ali to je samo uvecavalo kolektivnu navijacku frustraciju i najavljivalo propast. A da je vrag došao po svoje, vidjelo se u proljece 1991., kada je Crvena zvezda na beogradsku Marakanu donijela titulu europskoga klupskog prvaka. Bio je to veliki tim cijem se uspjehu uskoro više nitko nece radovati. Nestajala je zemlja koja je za takvim uspjesima žudjela i ciji su gradjani ozbiljno vjerovali u vlastitu odabranost.

TOMBOLA, nalazila se ispod najljepšega stadiona u Bosni i Hercegovini, onoga na kojem je igrao zenicki Celik, i bila je živa suprotnost njegovoj ljepoti. Gore je bilo igralište s tribinama koje je izgledalo kao preseljeno iz Engleske, a dolje velika ružna dvorana s metalnim stolovima i neobrijanom i neispavanom radnickom klasom iz Željezare koja je s kemijskom u rukama i s listicem pred ocima pokušavala prevariti srecu. Bilo je to mjesto na kojem se zorno vidjelo kako nogomet ne može biti veci od života. Umjesto da žive za Celik, željezarcima je njihovoga celika bilo preko glave, pa su pokušavali precicama tombole doci do srece. Možda ima i onih koji su u tome bili uspješni, ali o njima se, po pravilu, nikada ništa ne saznaje. Tu je razlika izmedu nogometa i kocke. Nogomet pamti velike šampione, dok kocka pamti samo velike gubitnike.

GOLMAN, po narodnome vjerovanju, koje je staro koliko i sama igra - najgluplji covjek u timu. U balkanskim mitologijama još i - najludji i s najmanje nogometnog talenta. Nemoguce je ustanoviti porijeklo mita o golmanskoj gluposti, iako je
moguce da se radi o posljedicama koje nastaju iz golmanskih grešaka i nespretnosti. Trapavosti obrambenog igraca, centarfora i poslovodje s desetkom na ledima, sigurno nisu ništa rjedje od golmanskih, ali zbog njih se obicno
ne dogadaju tragicni porazi. Svaka golmanska greška se pamti jer iza nje najcešce slijedi lopta u mreži. I porazi su nakon toga cešci, pošto je malo ekipa koje se uspiju konsolidirati nakon takvih šokova. Navijaci godinama pamte takve situacije i pripisuju ih tradicionalnoj golmanskoj gluposti. Cak i najveci od svih
jugoslavenskih golmana i jedan od, navodno, najvecih u povijesti europskoga nogometa, Vladimir Beara, doživio je da se na njegov racun smišljaju vicevi. U kojima je Veliki Vladimir bio glup k'o golman. I još gluplji jer je bio veliki golman.

SLOBODAN JANJUŠ (1952.), nasljednik Vasilija Radovica na vratima Željeznicara, nogometaš koji je promijenio najviše klubova od svih naših ozbiljnih igraca i covjek pomocu cijeg se imena potkrepljivao balkanski mit o golmanskom ludilu. Recimo, postojalo je rašireno vjerovanje, pogotovu medu Željinim fanovima, da
ce Janjuš namjerno napraviti jedanaesterac, samo da bi ga onda mogao obraniti. Nije se radilo o jezickoj frazi,hiperboli ili metafori, nego o legendi u ciju su se istinitost ljudi bili spremni zakleti. Pouzdano je, medutim, da je Janjuš bio odlican golman, a da bi ga smatrali velikim, jednim od najvecih u sedamdesetima, nedostajao mu je samo bolji ili važniji kontekst, jak klub i pomalo licne odgovornosti. Bio je boem i umjetnik medu stativama, a ne ozbiljan covjek. A možda ga je koštalo i to što su ga smatrali ludim baš oni koji su ga voljeli. Ali, Janjuš nipošto nije bio lud. Odigrao je i nekoliko utakmica za reprezentaciju, a stranice ženskih magazina punila je romansa koju je imao s Eržebet Palatinuš, zgodnom vojvodjanskom Madjaricom i najboljom domacom tenisacicom svoga vremena.


ENVER MARIC (1948.), Leteci Mostarac, covjek koji je - istina u prijateljskoj utakmici - obranio penal Gerdu Mulleru. Bio je reprezentativni golman na Svjetskom prvenstvu u Njemackoj, dok mu je rezerva bio Olja Petrovic. Nakon neuspjeha u
Njemackoj, Maric je ispao krivac - iako nije bio kriv niti za jedan gol na turniru - te je Petrovic postao prvi golman, što ce nam se katastrofalno osvetiti na Prvenstvu Europe 1976., kada cemo u polufinalu, velikim dijelom Petrovicevom krivicom, izgubiti od Nijemaca, a u utakmici za trece mjesto i od Holandjana. Da je branio u vecem klubu, Hajduku, Zvezdi ili Partizanu, Maricu se nikada ne bi dogodilo da ga stave u zapecak, jer je bio najveci i najstandardniji naš golman u sedamdesetima. Pred kraj karijere dogodilo mu se da ga Dragan Pantelic savlada udarcem s gola na gol, ali ni to nije bio znak slabosti niti zalaska velicine, nego neopreznosti koja ce se, medutim, pamtiti dok bude živih svjedoka i prepricavati u svakoj birtijskoj rekapitulaciji nogometne povijesti. Nitko osim Marica nije primio takav gol u sedamdesetima i osamdesetima, ali ce malo tko taj gol koristiti kao argument za rušenje legende o Letecem Mostarcu. Maric je bio dovoljno velik da u njegovu velicinu u publici nitko nikada ne posumnja. I po tome se razlikovao od drugih.

DAMIR DESNICA (1955.), lijevo krilo NK Rijeke s kraja sedamdesetih i pocetka osamdesetih. Bio je dobar dribler, brz i lagan na nogama. Odigrao je jednu utakmicu za državnu reprezentaciju, protiv Rumunije, i dao jedan gol. U ekipu je upao slucajno, u sezoni selektorskih eksperimentiranja i velikih neuspjeha, pa nikome poslije nije bilo cudno što Desnicu više nisu pozivali u reprezentaciju. A bio je jedan od rijetkih napadaca koji su dali jednako golova koliko su odigrali utakmica. Jedan gol u jednoj utakmici. I to ne prijateljskoj. Ali nije Damir Desnica po tome bio izuzetan i vrijedan nezaborava. Ono po cemu ga se pamti, jest da je bio gluh. Ili, što bi se ružno i netacno reklo, gluhonijem. Nijemi su samo kamen, neživa tvar i možda biljke. Svi drugi su u stanju nešto reci. Desnica nikada nije cuo zviždaljku glavnoga suca ili navijanje s tribina. To da je igra prekinuta, vidio bi po ponašanju svojih suigraca i bilo mu je svejedno igra li se utakmica kod kuce ili u gostima. Dovoljno je bilo da nijednom ne pogleda prema publici, pa da publike za njega više i ne bude. Drugima se njegova gluhoca cinila kao hendikep te ga možda i zato nisu cešce zvali u reprezentaciju. Desnici je, medutim, bilo svejedno zbog cinjenice što je gluh. Nikada ništa nije cuo i
vjerojatno nije shvacao što mu to nedostaje u igri. On je bio živi, a na žalost i jedini, dokaz da za nogometnu igru nije potrebno culo sluha. Kao što nije potrebna ni muzikalnost. Iako su neki nogometaši, Ivica Šurjak, Pavkovic iz Vojvodine i Milko Ðurovski, snimali gramofonske ploce, izmedu nogometa i glazbe vlada nepremostiv jaz. U toj igri ima literature i teatra, u boljim trenucima može biti i filma, a našlo bi se i veze sa slikarstvom ili barem
kiparstvom, ali s muzikom baš nikakve. Osim navijackih pjesama u kojima publika nogometašima nadomješta ono što inace nemaju. Damir Desnica dokazao je da se i bez tih pjesama može.


JUSUF HATUNIC (1950.), stup obrane tuzlanske Slobode i beogradskoga Partizana te živi dokaz kako viškovi znaju biti tragicniji od manjkova. Hatunicu, naime, nicega nije falilo, ni sluha, ni pameti, ni nogometnih znanja, ali je za sport kojim se bavio i za vrijeme u kojem je igrao naprosto bio prejak. U jednom ne pretjerano grubom startu slomio je nogu mladom igracu Partizana Zoranu Racicu, koji se nakon toga više nikada nije vratio na nogometni travnjak. Hatunica su se plašili protivnicki napadaci, iako nije bio medu grubljim branicima u Prvoj saveznoj ligi, ali je imao nešto što nije nitko drugi, što je možda koristilo timovima za koje je igrao, no istovremeno je štetilo samoj igri. Pojavio bi se kao srednjoškolac medu prvacicima koji igraju lopte, a to nikada dobro ne izgleda. Kao i vecina velikih i jakih ljudi, Hatunic je u duši bio mekan covjek. Umro je rano i za sobom ostavio sasvim dovoljno tuge za trojicu obicnih. Više ga se žalilo kao covjeka nego kao nogometaša, što je, u svakom slucaju, kompliment. Na onoj utakmici protiv Španjolaca, kada je Juanito dobio flašu u glavu, Jusuf Hatunic je sa svoje polovine terena raspalio prema golu Miguel Angela i pogodio. Engleski sudac poništio je pogodak iz samo njemu jasnih razloga. Možda zato što nije normalno da covjek tako jako udari loptu.


JOVAN ACIMOVIC (1948.), zvani Kule. "Poslovodja" Crvene Zvezde i reprezentativac Jugoslavije u pedesetak utakmica. Acimovic nije bio ugodno popunjen kao Lerinc, ali je imao pivski trbuh kakvog bi poželio svaki sredjeni i dobro situirani navijac
iz tog vremena. Taj trbuh je, nemojmo se sramiti, bio uzor jedne nogometne estetike. Žene nisu dolazile na utakmice niti su nogometaši bili osobito poželjni ženici. Njih bi svome djetetu poželjela malo koja majka, a još su rjedja bila
ženska djeca koja su trcala za nogometašima. Druge profesije bile su popularnije i drukciji socijalni konteksti. Stadion je i ženskome svijetu, i nezainteresiranom dijelu muškoga, bio nakon javnoga zahoda najodvratniji objekat u gradu. Oni koje je, pak, zanimala igra, mogli su biti nasamo s Acimovicevom trbušinom i nije bilo nikoga da kaže kako je trbuh na muškome ružna stvar.


FLASTER, nogometaš koji je od trenera dobio zaduženje da tokom utakmice u stopu prati najboljeg protivnickog igraca, najcešce onog s brojem devet ili deset na ledjima. Ako odabrani stoji na centru igrališta, Flaster disciplinirano stoji uz njega. Ako krece u napad, Flaster mu diše za ovratnik. Vrati li se u obranu, Flaster je opet uz njega. Jedina situacija u kojoj se Flaster odvaja od žrtve, je kada medicinsko osoblje na nosilima žrtvu iznese s terena. Ali i tada Flaster ima zadatak da s jednim ili s oba oka prati što se dogadja s vanjske strane aut-linije. Uvijek postoji opasnost da žrtva poskoci na noge lake, zašprinta preko igrališta, stušti se u šesnaesterac i rezantnim šutom ili gromovitim volejom zatrese mrežu. A sve jer se Flaster odlijepio vjerujuci da ranjeni neprijatelj više nije neprijatelj. U nogometu ne važe ženevske konvencije i pravila ratovanja. Samo iznenadna smrt na igralištu ili otvoreni prijelom potkoljenice ce dobrog Flastera uvjeriti da je njegov zadatak izvršen i prije isteka devedesete minute. Osim što je njegov zadatak da žrtvi dahce za vrat i da ju vrškom kopacke kucka i štema po gležnjevima, da ju kosi klizecim startovima i skace joj na ledja kad stiže visoka lopta, dobar Flaster iskoristit ce i druge nacine da izbezumi žrtvu. Dok sudac ne gleda, štipkat ce ju za stražnjicu, tiho joj psovati majku i ženu (u slucaju kad je žrtva oženjena) ili novorodjeno dijete. Narocito dobri flasteri su znali žrtve sasvim neprimjetno hvatati za testise i snažno ih stiskati. Nakon najviše dva ili tri takva zahvata tokom utakmice, žrtva bi se sasvim izbezumljivala i uzvracala odgurivanjem ili - još bolje po Flastera - šakom u glavu. Sudac bi izvadio crveni karton i pokazao ga žrtvi, a utakmica se mogla smatrati završenom. Ne samo zato što je protivnicka ekipa ostajala s igracem manje (i to najboljim) nego i zato što se u takvoj situaciji i preostalih deset igraca osjeca kao onaj jedan kojem smo muda držali u procijepu. U sutrašnjim novinskim izvještajima nitko to nece napisati, ali svima je jasno da je utakmicu dobio dobar Flaster. On nece biti pocašcen visokim ocjenama, za njega se nece zainteresirati selektor reprezentacije i bit ce vazda prezren i od domace i od gostujuce publike, ali trener i suigraci znat ce cijeniti njegovu vrijednost. Dobri flasteri su u povijesti nogometa bili rijetkost. Manje ih je nego velikih centarfora i golmana. Možda je dobrih flastera manje nego i velikih desetki. Jedan od najboljih Flastera Prve savezne nogometne lige je pocetkom osamdesetih bio Zoran Vujovic (1958). Iako se, navodno, nije služio psovkama i podlostima te se smatrao korektnim igracem. Ali žrtvu je pratio s fanatizmom kakav je u životinjskome svijetu zabilježen samo kod pustinjskih lešinara i kojota. Vujovic je bio lišen osobne taštine, zbog koje stradaju preambiciozni bekovi, i nije mu na um padalo izigravati kreativca u utakmici u kojoj mu je naredjeno da bude Flaster. Ali u jednom intervjuu koji je dao potkraj karijere, Zoran Vujovic je rekao da se svakoga i najboljeg svjetskog napadaca može cuvati osamdeset devet minuta, ali u onoj jednoj minuti može se srušiti svijet. Nema Flastera koji bi izdržao svih devedeset. U Vujovicevim rijecima sigurno ima istine, ali one govore i o necemu drugom. Govore o besmislenosti Flastera u nogometu. Flasterom se služe uplašeni treneri. Flaster je simbol kukavickog nogometa. I siguran korak prema porazu. Velike ekipe nikad nisu igrale s Flasterom, a velikim trenerima bilo je jasno da Maradonu, Blaža Sliškovica ili Safeta Sušica ne mogu zaustaviti uz pomoc atentatora. Jer flasteri su atentatori praznih pištolja.

SAVRŠENA IGRA, to je igra o kojoj se cesto govori, ali nikad nije bila vidjena. A svi mislimo da smo barem deset puta u navijackoj karijeri vidjeli tim koji je savršeno odigrao. Moramo tako misliti jer je to dio nogometnog vjerovanja, religioznog misticizma igre, bez kojega nogomet ne bi bio magicna igra. Nema magije bez opsjene, a nogomet je, u suštini, dugi niz opsjena. Po tome se razlikuje od svih drugih sportova. Ustvari, nogomet je manje sport, a više šamanski ritual. Zato ga toliko i mrze oni koji nisu ukljuceni u krug vjerovanja. Ali i u toj mreži opsjena moguci su racionalni uvidi za koje znamo da su istiniti koliko god bili protivni magiji igre. Recimo, racionalni uvid kaže da svaka ekipa igra onoliko dobro koliko joj to protivnik dopusti. I to je istina.

UTAKMICA ZA INFARKT, to je utakmica u kojoj tim za kojega navijaš pobjedjuje golom postignutim u posljednjoj minuti, nakon što je u poluvremenu gubio s 0:2. Zanimljivo je da se sintagma utakmica za infarkt nikada ne koristi u obrnutom slucaju, kad vodiš 2:0 i gubiš u posljednjoj minuti. Iz toga proizlazi zakljucak da je infarkt u nogometu nešto dobro i pozitivno, otprilike ono što je u životu orgazam. Valjda je puckim jezikotvorcima i reporterima bilo neugodno iskovati sintagmu utakmica za orgazam pa su se poslužili izvrnutom metaforom i srcanim
udarom. Koliko god apsurdan, njihov je lingvisticko-semanticki zahvat sa stanovišta nogometne poetike sasvim opravdan. Nogomet je metafora života. U velikim utakmicama on je i metafora rata. Ali njegova snaga je u nacinu na koji
se izvodi metaforizacija. Cim povjeruješ da se radi o prenesenoj prici o životu i ratu, nogomet te demantira i uvjeri da je rijec o paralelnim i ravnopravnim svjetovima i kosmosima. Nogomet je cyber space. U cyber spaceu infarkt je
najbolja stvar koja ti se može dogoditi. Zbog infarkta se odlazi na utakmice.


MORALNI POBJEDNICI, tim koji je nezasluženo ili nesretno izgubio utakmicu. Ovaj termin ucestalo se pojavljuje u komentarima sportskih novinara od sredine sedamdesetih. Bilo je to vrijeme velikih poraza jugoslavenskih reprezentativnih i klupskih ekipa, pogotovo Hajduka. Gubilo se u posljednjim sekundama, golom iz ofsajda ili iz nepostojeceg jedanaesterca. Ili se dogadjalo da povedemo s dva razlike pa nam se u poluvremenu igra raspadne i protivnik nam do vrha napuni mrežu. Mitski i cesto spominjani porazi su onaj Hajdukov protiv St. Etiena, 1:5, nakon pobjede u Splitu od 4:1, s tim da su Francuzi tri gola postigli u posljednjih petnaest minuta, te katastrofa reprezentacije u drugom
poluvremenu utakmice protiv Nijemaca u polufinalu Prvenstva Europe 1976. Iz tih i takvih utakmica naši su izlazili kao "tragicari", ali i kao "moralni pobjednici" jer im "božica Fortuna nije bila naklonjena", a ni sudija nije sudio po pravdi nego "po babu i stricevima". Medjutim, kako je tragicni osjecaj bio u suprotnosti s optimizmom jugoslavenskoga samoupravnog i nesvrstanog duha, tako se više insistiralo na etickim kvalifikacijama utakmice. Iako smo u stvarnosti izgubili, u nekom višem smislu smo bili bolji te smo se zato i nazvali moralnim pobjednicima. St. Ettien i Njemacka su, dakle, bili ili moralni gubitnici ili - tocnije receno - kurve. U trenucima najveceg ocaja Vladanko Stojakovic je govorio da je "sreca kurva", iz cega se dalo zakljuciti da je kolegica pomagala kolegama nogometašima. Muškim kurvama iz inostranih ekipa. I nikad se nije dogodilo da se
moralnim pobjednikom prozove netko koga smo pobijedili. Premda se dogadalo i da naši protivnici triput pogode precku i stativu, da im u posljednjoj sekundi uvalimo gol ili da sudija našima fucne nepostojeci jedanaesterac. Lakonska formula u takvim slucajevima glasi: "Sreca prati hrabre!" Anticka božica Fortuna je, dakle, od utakmice do utakmice mijenjala uloge i eticke kvalifikative. Od lake žene, drolje i profuknjace bivala je heroina, Majka Hrabrost i
Kosovka devojka. A sve ovisno od toga pomaže li ili odmaže balkanskim muškarcima, odavno sviklim na pravilo prema kojem se sve poželjne žene na svijetu dijele na svetice i kurve. Našem balkanluku strano je baviti se logickim pogreškama i nedosljednostima vlastitih metafora i stavova. Uvjereni da smo moralni pobjednici uvijek kada smo na najbjedniji i najstrašniji nacin poraženi, živjeli smo svoje nogometne živote uvjereni da im nikada nece doci kraj. A došao je brzo. Vec u ljeto 1990., kada je Ivica Osim složio reprezentaciju raspadajuce države i na
Svjetskom prvenstvu ju doveo na korak od cuda. Da je Dragan Stojkovic bio sabraniji u odlucnim trenucima protiv Argentine, da Zvonimir Boban nije bio kažnjen zbog udaranja milicionera na Maksimirskom stadionu ili da se božica
Fortuna pokazala sklonijom svojim razbludnim sinovima, Jugoslavija se mogla popeti na pobjednicko postolje. Ali nije. Postali smo moralni pobjednici, poraženi u trenutku u kojem nam se smiješila najveca pobjeda u novijoj nogometnoj
historiji. Ali, što je važnije: tada smo posljednji put bili moralni pobjednici. Poceo je rat, a s njim je zauvijek nestao ovaj termin. Poceli smo ga se sramiti, a ako ga je netko pokušavao koristiti, nailazio je na opci prezir. Iz nekih
nejasnih razloga pojam moralne pobjede bio je vezan za postojanje SFRJ. Ali kada smo vec bili daleko jedni od drugih i kad nas ništa osim linija fronta više nije spajalo, sudbina se krajnje ironicno poigrala s istocnim dijelom mrtvoga tijela stare države. Saveznoj Republici Jugoslaviji nametnute su sankcije i eliminirana je s Europskog prvenstva u nogometu. U zamjenu je na šampionat otputovala Danska s ad hoc skupljenom i nepripremljenom reprezentacijom. I na kraju su Danci postali prvaci Europe. I nikad se na zelenom terenu nije dogodilo ništa pravednije od toga što je Danska postala prvakom Europe.


PA LJUDI MOJI, JE LI TO MOGUCE, uzvik Mladena Delica nakon što je u Splitu Radanovic u posljednjim sekundama dao gol Bugarima. Taj gol odveo nas je na Svjetsko prvenstvo 1982. godine, a Deliceve rijeci su, uz obavezno navodjenje
izvornika, ponavljane u svakoj situaciji za koju bi govornik ocijenio da je adekvatna uzbudenju velikoga nogometnog reportera. Fraza se uskoro prestala ticati nogometa, onda i sporta opcenito, da bi na kraju suvereno ušla u naš jezik. Otprilike na onaj nacin na koji fraze postaju integralni dio govornoga iskustva u engleskom. "Pa ljudi moji, je
li to moguce!", može se uzviknuti kad god je covjeka volja, a da ga svi shvate.

* Ovde autor greši, radanovicev gol nas je odveo na EURO 84, a ne na SP 82.


STATI NA LOPTU, nije do kraja jasno što ova fraza znaci; usporiti igru, odugovlaciti je, muciti protivnika, napucavati loptu preko tribina ili ciniti sve da pri povoljnome rezultatu što više vremena prodje bez prave igre. "Stati na loptu" cešce se koristi u negaciji. Primjerice: "Naši nisu znali stati na loptu kao što to cine iskusnije ekipe..." Ili: "Nemamo mi talijanski mentalitet pa da znamo kad treba stati na loptu..." A možda i: "Stali bismo na loptu da protivnik nije igrao tako grubo..." U biti, ova fraza govori o jednoj od vecih zabluda našega nogometnog shvacanja, ali i o kolektivnome poganom karakteru. Naime, nitko kao naši nece toliko odugovlaciti igru i valjati se po igralištu, nitko prije nas tako rano ne "stane na loptu", nitko ozbiljan ne prestaje igrati cim povede u
sedmoj minuti utakmice... Koliko god si utvaramo da smo hrabri i borbeni, mi smo kukavice sa zecjim srcima. Tako stoje stvari u nogometu, a možda i u životu. Talijani jesu veliki prevaranti i uvijek su znali igrati bunker s fanatizmom Crvene Armije u bici kod Staljingrada, ali oni se nisu ni trsili svojom nacionalnom hrabrošcu te su od kukavicluka znali naciniti vrlinu. U nogometu i izvan njega. I što je bitnije od toga, Talijani nisu bili najveci i najbolji, niti su davali smisao nogometnoj igri. A Nijemci i Brazilci koji, pak, jesu bili najveci, nikad se nisu bavili stajanjem na loptu. Bilo im je jasno da je lopta okruglo geometrijsko tijelo na koje ne smiješ stati punom težinom ukoliko nisi lakši od nje. Izmakne ti se ispod nogu i završiš s nosom u blatu.


PENALTIK, jedanaesterac u casu goleme reporterske egzaltacije. Kada bi Vladanko, Marko Markovic ili Zoran Popovski bili u narocito povišenom duševnom stanju i kada bi im pamet dobila temperaturu trideset devet sa sedam, tada bi jedva docekali da dreknu: "Penaltik!" O znacenju dodatka "tik" nitko se nikada nije raspitivao. Vjerojatno zato što je svima bilo jasno da ga priseban covjek uz rijec penal nikada nece izgovoriti. Pokušajte zamisliti što bi se dogodilo onome tko bi u nekom sarajevskom kafanskom razgovoru o nogometu rekao - penaltik! Bio bi
na duže vrijeme eliminiran iz svake ozbiljne diskusije.


VAHID HALILHODŽIC (1951.) Roden u Jablanici, mladi brat Salema H., ali se njega ne sjecaju generacije koje su nogomet pocele pratiti u vrijeme Svjetskoga prvenstva 1974. Medu starijima se, naravno, nadje onih koji se kunu da je Salem bio bolji
ili barem darovitiji od Vahida. Na to možeš tek slegnuti ramenima, reci - dobro!, i nužno imati na umu da se radi o još jednom od zlatnih pravila nogometne mitomanije. Otkad je svijeta i vijeka, nije još bilo igraca - a da nije sin jedinac - o cijem se bratu nisu pricale legende. Što je neki igrac imao vecu karijeru i što više njegovih utakmica publika pamti, to više raste fama o bratu.
Tako je Safet Sušic imao Seada i tako je Vahid imao Salema. Tako su neki drugi veliki igraci imali bracu o kojoj se nikada ništa nije culo, ali se zna da su propali zbog alkohola, žena, lošeg života, slabih koljena ili naprosto -
zbog sudbine. Prica o darovitijem bratu je korak od nogometa ka literarnoj fikciji. Svaki pravi navijac i znalac je ostvareni ili neostvareni pisac koji žudi za tragicnim zapletima i neostvarenim cudima. Osim toga, u razlozima zbog kojih je darovitiji brat propao uvijek se nadje i moralni poucak. Nije dobro piti i derneciti, jer tada nikad igraca od tebe. A možda je i suprotno! Možda su legende o neostvarenim nogometnim genijima vece od svega što su postigla njihova uspješna
braca. Sve ovo se, naravno, tice samo nogometne epike i onih koji je stvaraju, a ne ljudi koji su bolje ili lošije igrali lopte. Tako je i u Salemovom i Vahidovom slucaju. Mladji Halilhodžic je, dakle, bio veliki centarfor. Nije bio genijalan jer nije imao instinkt ubojice i jer se publici pocesto cinilo da je slab sa živcima ili da ga malo previše pogadjaju sudijske nepravde. Dojam, možda i lažan, koji ga je pratio kroz karijeru, kazivao je da Vahid lako gubi samopouzdanje. Recimo,
fantasticno je izvodio slobodne udarce s ruba šesnaesterca. Sedamdesetih u nas sigurno nije bilo igraca koji je znao tako precizno i lagano plasirati loptu. Preletjela bi živi zid i u neopisivo sporom luku padala prema mreži. Kao da se
moglo vidjeti kako golmana hvata panika, baca se za loptom, ali ona odlazi tek nekoliko centimetara od njegove ruke i lakša od novogodišnjeg balona, završava u mreži. Nitko to nije znao izvesti kao Vahid Halilhodžic, pa je postojala mala i odabrana ekipa fanova njegovih slobodnih udaraca. Oni nisu nužno bili navijaci Veleža, nego samo pobornici jedne atipicne nogometne estetike ili kulta olicenog u Antoninu Panjenki i jedanaestercu koji je taj Ceh izveo u finalu Europskoga prvenstva 1976. Njezini pobornici, a samim tim i najveci Halilhodžicevi štovatelji, smatrali su da je vrhunac nogometa u laganom dodiru, u tome da lopta oceše vrh kopacke ili se - kao slucajno - odbije od pete velikog centarfora i tako završi u mreži. Kad bi vilenjaci igrali nogomet, oni bi ga sigurno igrali upravo tako, pa zato Vahida Halilhodžica možemo nazvati najvecim predstavnikom vilenjackoga nogometa u našoj povijesti. Ali tu i jest bio paradoks njegove igre. Umjesto da ima beskonacnu vjeru u sebe jer je u stanju uciniti nešto što drugi nisu, on je lako ispadao iz takta i pocinjao je promašivati i nervirati se. Možda je to bila potvrda da ima previše pameti za nogometaša ili mu je Bog dao dušu koja slabo razlikuje igru od života, dakle dušu umjetnika. No, prigovori na Halilhodžicev racun su, naravno, samo nacelne prirode i ima ih smisla navoditi tek ako neprestano imate na umu o kome zapravo govorite. Moglo mu se štošta prigovarati, ali ga se u tome ne bi smjelo usporedjivati s drugim centarforima njegova vremena. Jer cim ga se usporedi s bilo kojim jugoslavenskim napadacem, svi prigovori na Halilhodžicev racun bivaju pretjerani do besmisla. To što je mogao biti veci igrac, samo je kompliment i pohvala potencijalnom geniju.
Prosjecni ili vrlodobri nogometaši ni u mitomanskim maštanjima ne bi mogli nadmašiti sebe. Nakon velike karijere u Veležu, Vahid je dugo igrao u Francuskoj, gdje je završio za trenera. Danas je jedna od vecih europskih trenerskih zvijezda. Onako markantan, visok i crn, pomalo demantira opcu sliku o velikom strategu. Priroda ga je i time obilježila. Covjeku je sudjeno da bude drukciji i bolji.


DUŠAN BAJEVIC (1948.) Jedan iz Veležove ekipe rodenih Mostaraca, od rijetkih koji nicim nisu povrijedili uspomenu na Grad i Klub. U novinama su ga zvali Princ s Neretve, a krvava i tužna epopeja s pocetka devedesetih dala je toj tituli dodatno znacenje. Zaista, Bajevic se princevski ponio. Živio je i radio u Grckoj i kao da ga se nije dotakla histerija mržnje koja je razorila Mostar gore od atomskih bombi iz Hirošime i Nagasakija. Izgovorene rijeci podlokavale su drevne temelje i razglavljivale hercegovacki kamen tri duge godine. Ono što ne bi mogli topovi generala Momcila Perišica i brata mu po mržnji Slobodana Praljka, uništile su rijeci živih Mostaraca, medu njima bivših igraca Veleža, dokazujuci tako da je grad više kulturna, a manje arhitektonska cinjenica. Kad ga se odreknu
njegovi stanovnici, grad naprosto nestaje. Upravo to se Mostaru dogodilo više nego ijednom drugom jugoslavenskom, bosanskom ili hrvatskom gradu. Zato nema vece tuge od tuge ljudi koji su ostali Mostarcima i zato njihov osjecaj valja duboko poštovati. Lako je biti Sarajlija jer je Sarajevo de je nekad bilo, dok je Mostar samo tamo gdje je živih predratnih Mostaraca. Dušan Bajevic zaista je ostao Princ s Neretve. Svejedno gdje živi i gdje ce umrijeti, ali više je u njemu
Mostara nego što ga je u svem kamenju od kojega je nacinjen namuceni grad. I eto, tako je Bajevic doživio da prica o njemu ne pocinje od njegove igracke velicine. Koliko god to za covjeka bilo lijepo, za velikoga centarfora mora biti depresivno to što je njegovo životno djelo, ono koje mu je namrijelo princevsku titulu, tek drugo po spomenu. A Bajevic je bio najbolji jugoslavenski napadac svoga vremena i - nije pretjerano - najveci klasicni centarfor kojeg je Bosna i Hercegovina ikad imala. Nije mu bio hendikep što ne igra u klubu velike cetvorke. Bio je neprikosnoven kod selektora, a na Svjetskom prvenstvu u Njemackoj bio je najbolji strijelac reprezentacije, Zairu je dao tri gola. Igrao je elegantno i cisto, nije imao razloga tuci se za loptu, a bilo ga je gotovo nemoguce cuvati. Ako se ne radi o optimizmu sjecanja - a ni od toga ne treba bježati - Bajevic je posljednji iz plejade neuhvatljivih napadaca. Nakon njegove karijere revolucionarno se promijenila nogometna strategija, pa neuhvatljivih više nema po kaznenim prostorima, nego prodiru po bokovima ili igraju prednje vezne igrace. Nekad se neuhvatljivost vezivala za refleks, a danas za atletsku brzinu. Otkad ga se sjecamo, Dušan Bajevic nosi istu frizuru, tek s neznatnim varijacijama u dužini kose. S razdjeljkom sa strane, Bajeviceva je frizura prepoznatljiva u žanru francuskih filmova B-produkcije, snimljenim krajem šezdesetih ili pocetkom sedamdesetih, u posljednjoj eri u kojoj sav filmski trash nije stizao iz Hollywooda. U Jugoslaviji baš i nije bila moderna, štoviše, odmah je prepoznata kao znak lošeg ukusa. Jedini koji se mogao tako
cešljati, pa da žene govore kako je baš zgodan, a ocevi da ga požele za zeta jer je baš uredan. Bajevicu je, eto, stajala frizura koja nije nikome drugom. Ili smo ga gledali drukcijim ocima jer je bio i ostao princ.


*Ceo leksikon možete videti ovde.



Komentari (108)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 23:41 23.01.2009

Joj!

Predug tekst.:( Trebalo je da nam podeliš na 'obroke'.

Zalepih se za Envera Marića - bio je najlepši golman i šarmantni brka. Onako riškast, baš je bio faca :)
Hate je ušao u pesmu, a Kule u istoriju kao prv koji je pravio totalno lude manguparije.
Tako ih ja pamtim.
simkke simkke 23:59 23.01.2009

Re: Joj!

margos
Predug tekst.:( Trebalo je da nam podeliš na 'obroke'.Zalepih se za Envera Marića - bio je najlepši golman i šarmantni brka. .


covece, mislio sam da ce prvi post da svane (eventualno) za 3-4 dana, kad ono...Margos! Umesto medalje, evo ti



p.s. svakom pravom 'fudbalomanu' nijedan tekst nije dugacak
margos margos 21:59 24.01.2009

Re: Joj!

p.s. svakom pravom 'fudbalomanu' nijedan tekst nije dugacak

Eh... kad sam krenula da se šminkam i švrćkam, ispala sam iz te kategorije... Ostala lepa sećanja:)))
Hvala za sliku!
Unfuckable Unfuckable 19:07 25.01.2009

nekoliko dodataka

uz preporuku za trud

Bajević je - koliko se sećam - dao 5 komada Zairu, mada - možda grešim
Kule Aćimović je dao legendarni gol Grcima na Marakani u raklje sa 30 metara, kada je krenuo sa naše polovine i - kako je sam rekao - u nameri "da se sa nekim bar dobro sudari"
Hatuniću su poništili onaj gol jer je - navodno - pre toga već sviran prekid
Kada spominjemo Hatunića - nezaobilazan je i Đurović. Njih dvojica su stvarno umeli da onesposobe igrača.

Još se živo sećam situacije na JNA kada Šurjak kreće preko centra s loptom ,kao šilo - kroz sredinu.....prolazi Hatunića koji ga s leđa kači po nozi i sapliće, Šurjak kreće da pada a na njega naleće kolenom u "prednji trap" (glava, grudi) - Đurović.
Dakle : pokušaj ubistva.
Sudija (pogodite koji....Trajče The Volim Partizan Madžoski) samo maše rukama i - pušta prednost, a Partizan kreće u kontru.
Šurjak, krvavih usta , dolazi do sudije i nešto mu govori, a Trajče mu zavali - žuti !
simkke simkke 20:35 25.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
Još se živo sećam situacije na JNA kada Šurjak kreće preko centra s loptom ,kao šilo - kroz sredinu.....prolazi Hatunića koji ga s leđa kači po nozi i sapliće, Šurjak kreće da pada a na njega naleće kolenom u "prednji trap" (glava, grudi) - Đurović. Dakle : pokušaj ubistva.Sudija (pogodite koji....Trajče The Volim Partizan Madžoski) samo maše rukama i - pušta prednost, a Partizan kreće u kontru.Šurjak, krvavih usta , dolazi do sudije i nešto mu govori, a Trajče mu zavali - žuti !


jel to onih cuvenih Partizan-Hajduk 1:6, a ceo stadion peva kao da Partizan vodi?

p.s. YUGOSLAVIA-ZAIRE 9:0(6:0) BAJEVIC 3, DZAJIC, SURJAK, KATALINSKI, BOGICEVIC, OBLAK, PETKOVIC
aleksandarz92 aleksandarz92 10:16 26.01.2009

Re: nekoliko dodataka

I ja sam bio ubedjen da je Bajevic dao 5 komada Zairu. Mislim da se to pominjalo kad je neki Rus dao Kamerunu 5 golova na svetskom prvenstvu `94.
Ovde nedostaje Nikola Nikic, koliko znam, jedan od najinteresantnijih likova u SFRJ fudbalu.

A za tekst -
simkke simkke 17:55 26.01.2009

Re: nekoliko dodataka

simkke simkke 17:59 26.01.2009

Re: nekoliko dodataka

aleksandarz92
....Ovde nedostaje Nikola Nikic


nedostaje puno njih. ovo je samo opipavanje pulsa, tj. hocu da vidim ima li u ovom elitistickom okruzenju iole interesovanja za jednu tako prostu stvar kao sto je fudbal, pa ako bude, doci ce svi na red...
Unfuckable Unfuckable 22:42 26.01.2009

Re: nekoliko dodataka

hocu da vidim ima li u ovom elitistickom okruzenju iole interesovanja za jednu tako prostu stvar kao sto je fudbal,

nema potrebe za paušalnom pljuvkom, blog je ok upravo zato što ima i jednih, i drugih i trećih....
Uzgred, ovde je rađena tema, ali relativno odavno, tako da ću ti se - uz opasnost da se "ponavljam" - rado pridružiti u "kucanju na vrata zaboravljenih asova"

odmah malo podsećanje na Mehmeda Buzu, heroja Bilinog polja
kao i na fantastični trojac
Šećerbegović - Kovačević - Sarajlić, omiljeni pacijenti u Tušnju su im bili - Grobari
simkke simkke 00:11 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
hocu da vidim ima li u ovom elitistickom okruzenju iole interesovanja za jednu tako prostu stvar kao sto je fudbal,nema potrebe za paušalnom pljuvkom, blog je ok upravo zato što ima i jednih, i drugih i trećih....Uzgred, ovde je rađena tema, ali relativno odavno, tako da ću ti se - uz opasnost da se "ponavljam" - rado pridružiti u "kucanju na vrata zaboravljenih asova"odmah malo podsećanje na Mehmeda Buzu, heroja Bilinog poljakao i na fantastični trojac Šećerbegović - Kovačević - Sarajlić, omiljeni pacijenti u Tušnju su im bili - Grobari


mala, smešna ispovest:

ma nije pljuvka, nego ovde (na blogu) su ljudi mnogo ozbiljni (bar po meni), a blogova o sportu ( a posebno o fudbalu) nema skoro uopšte. pokušavao sam za ovih 7-8 meseci koliko sam "u opticaju" da namirišem "ljubitelje" ali sam našao vrlo malo njih...zainteresovani su uglavnom za politiku, umetnost, muziku, a poznata je stvar (ili predrasuda) da takvi ne mirišu fudbal previše...da nije tako, bilo bi sportskih (fudbalskih) bologova svaki drugi dan...voleo bih da nisam u pravu, uostalom zato sam i postavio ovakav tekst, da proverim kako stoje stvari...znam, teško se to proverava iz potpalublja...no, videćemo.

inače, ne sećam se tog Buze, ali ovih tuzlaka se sećam, posebno Sarajlića koji je igrao malo i kod nas, i zaista, uvek smo u Tuzli imali problema...a bogami i u Skoplju, Rijeci, Ljubljani....
omega68 omega68 01:31 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Šećerbegović - Kovačević - Sarajlić, omiljeni pacijenti u Tušnju su im bili - Grobari

OK, samo mislim da je bilo:
Sarajlić,Mulahasanović,Mersad Kovačević, Mustafa Hukić i Dževad Šećerbegović
inače, ne sećam se tog Buze

Mehmed Buza - Čelik i Olimpija, mnogo prljav igrač je bio.Jednom je u KG celu utakmicu provocirao Savu dr. Paunovića( kasnije igrao u partizanu) pa ga je ovaj na kraju zavalio pesnicom, krenuo sam ka svlačionici, a sudija bez uspeha trči za njim da mu da crveni.
Zbog tebe sam iskopao album sa sličicama iz 80-81, sutra ti pišem sve što te interesuje.KO bre ne voli fudbal ovde...?
( Eržebet Palatinuš je bila stono-teniserka)
Omega mi je bilo ime koje mi je dao trener dok sam trenirao fudbal.Bez uspeha, očigledno
simkke simkke 02:10 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

omega68
Zbog tebe sam iskopao album sa sličicama iz 80-81,


e, to sam hteo

imam i ja dosta toga, će da padne "razmena podataka" k'o nekad

bogami, ako se ovako nastavi izvršićemo fudbalizaciju na blog
Unfuckable Unfuckable 06:24 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

pošto vidim da se radi o istinskim znalcima - pa makar i uz pomoć gugleta -
hajde da bacimo još jednu "za razmišljanje" :
Vilson Džoni
(ako spominjemo Plinaru, moramo i njega)

Radnički K ?
Olarević, bato
simkke simkke 07:16 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
pošto vidim da se radi o istinskim znalcima - pa makar i uz pomoć gugleta - hajde da bacimo još jednu "za razmišljanje" :Vilson Džoni(ako spominjemo Plinaru, moramo i njega)Radnički K ?Olarević, bato


uh, matoro je to za mene...imam neku Dzonijevu sliku iz albuma 71/72

topcat topcat 08:07 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

simkke
zainteresovani su uglavnom za politiku, umetnost, muziku, a poznata je stvar (ili predrasuda) da takvi ne mirišu fudbal previše...da nije tako, bilo bi sportskih (fudbalskih) bologova svaki drugi dan...voleo bih da nisam u pravu, uostalom zato sam i postavio ovakav tekst, da proverim kako stoje stvari...znam, teško se to proverava iz potpalublja...no, videćemo

Izgleda da nazalost vrijedi ono nepisano pravilo prema kojem su oni koji vole politiku i umjetnost kakti "kulturni", a fudbaleri naravno "seljacine"...pa tko od ovih "kulturnih" shampanjerosa zeli etiketu "seljacine" s pivom?
Licemjeran smo svijet...nista novo.

Imas preporuku od propale nogometasice koja je s ponosom nosila 10-ku u V.b razredu!
(imali smo zenski tim, da ne mislite da decki nisu imali pojma)


Unfuckable Unfuckable 08:09 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

ok
lepo snalaženje
hajd' "bez gledanja" ....kada kažem Edin Sprečo - koji bi ti tim prvi pao na pamet ?

ps : topcat, pa ti si Kaka ?

topcat topcat 08:13 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable

ps : topcat, pa ti si Kaka ?

Unf...zar ja tebi (osim na musko) licim na amatera?
molicufino, sama sam si ispeglala broj na majicu.
medjutim92 medjutim92 08:30 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
pošto vidim da se radi o istinskim znalcima - pa makar i uz pomoć gugleta


Dragan Gugleta?
simkke simkke 08:35 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
oklepo snalaženje hajd' "bez gledanja" ....kada kažem Edin Sprečo...


bez gledanja rekao bih Željo...a, sad kad proverim vidim - jeste! Slučajno sam nabo...evo ga dečko


simkke simkke 08:38 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

topcat

simkkezainteresovani su uglavnom za politiku, umetnost, muziku, a poznata je stvar (ili predrasuda) da takvi ne mirišu fudbal previše...da nije tako, bilo bi sportskih (fudbalskih) bologova svaki drugi dan...voleo bih da nisam u pravu, uostalom zato sam i postavio ovakav tekst, da proverim kako stoje stvari...znam, teško se to proverava iz potpalublja...no, videćemoIzgleda da nazalost vrijedi ono nepisano pravilo prema kojem su oni koji vole politiku i umjetnost kakti "kulturni", a fudbaleri naravno "seljacine"...pa tko od ovih "kulturnih" shampanjerosa zeli etiketu "seljacine" s pivom? Licemjeran smo svijet...nista novo. Imas preporuku od propale nogometasice koja je s ponosom nosila 10-ku u V.b razredu! (imali smo zenski tim, da ne mislite da decki nisu imali pojma)


sećam se tebe, igrala si u Mašincu...samo, čini mi se na poziciji levog halfa, ne sećam se desetke da da, imala si dobar "klizeći start".
topcat topcat 08:40 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

simkke
imala si dobar "klizeći start".

iiiih...da znas...
simkke simkke 08:41 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

medjutim92

Unfuckablepošto vidim da se radi o istinskim znalcima - pa makar i uz pomoć gugleta Dragan Gugleta?


e, taj je igr'o u OFK Beogradu
Unfuckable Unfuckable 08:44 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

bravo, Sprečo je baš....istorija

ps : Mašinac....? topcat...?
Topcat The Mašinka ?
au, ovaj svet je propao
simkke simkke 08:47 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
bravo, Sprečo je baš....istorija

za mene svakako (nisam bio ni rođen)...a slika iz istog onog albuma 71/72
topcat topcat 08:49 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable

ps : Mašinac....? topcat...?
Topcat The Mašinka ?
au, ovaj svet je propao

Pa i ja mislim!
MENJAJ!
ludvig92 ludvig92 12:23 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

blogova o sportu ( a posebno o fudbalu) nema skoro uopšte. pokušavao sam za ovih 7-8 meseci koliko sam "u opticaju" da namirišem "ljubitelje" ali sam našao vrlo malo njih


isti osećaj. ali nađu se:))
evo jednog.
odličan post.
ali pošto vidim da diskusija seze u vreme kad se ja fudbala još ne sećam:)...moraću da čekam sledeći tekst:))
poz.
reanimator reanimator 13:08 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Dakle..da se doda Miralem Zjajo..onolika frka oko istog, a nikada ne saznadosmo kakav je bio igrač i da li je toliku frku zaslužio.
Dalje...da se doda odbrambena linija FK Priština : Leši, Gaši, Domi, Morina.
Da se doda Vasil Ringov, zbog porno stajlinga.
Da se doda Bogdan Korak, za kojeg sam uvek kapirao da je najbolji centarfor na svetu, a bio zapostavljen ko Dario Hubner.
Unfuckable Unfuckable 14:36 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

onda i Fadilj Murići da se doda
(može i Atanas Grnčarov)
omega68 omega68 17:09 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

onda i Fadilj Murići da se doda

Odakle da počnem?
PITANJE ZA MILION DOLARA
Koje dve majstorske noge je slomio dotični gospodin?
( Unf ovo nema na googletu , ko ne skače , taj je )
simkke simkke 17:14 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

omega68
onda i Fadilj Murići da se dodaOdakle da počnem?PITANJE ZA MILION DOLARAKoje dve majstorske noge je slomio dotični gospodin?( Unf ovo nema na googletu , ko ne skače , taj je )


mislim da je jedna od sarajevskog cuda od deteta Bobana Bozovica...drugu ne znam (a mozda ni prvu)
omega68 omega68 17:15 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

(može i Atanas Grnčarov)

atomska navala na Vardarot:
Manevsi, Micevski, Pavlović, Odžakov, Ringov, je jedne godine(?) u prvom kolu jesenjeg dela, dala Partizanu 5 kom.
Pavlović - 3.
Kako nepomenuti legendu - Kočo Dimitrovski.
simkke simkke 17:15 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

reanimator
da se doda odbrambena linija FK Priština : Leši, Gaši, Domi, Morina .




ali i spic Vokri - Batrovic
omega68 omega68 17:22 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Radnički K ?
Olarević, bato

Je, je, THE Žarko - jedan od čuvene beogradske braće Olarević( fudbaleri i sudije) izvođač slobodnjaka u rangu Mihajlovića.Jednom je pomenutom Mariću dao u Šumaricama 2 iz 2:
Prvi - Marić viče:''Cenim'' - rašlje
Drugi - Marić : ''Moja'' - rašlje;
takav je bio Žarko<_<
omega68 omega68 17:27 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

mislim da je jedna od sarajevskog cuda od deteta Bobana Bozovica...drugu ne znam (a mozda ni prvu)

Tačno, a za drugu čekamo Unfa ( da se raspita )
omega68 omega68 17:35 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Tačno, a za drugu čekamo Unfa ( da se raspita )

Šalim se, druga je bila Nenada Gračana
simkke simkke 17:53 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

omega68
Tačno, a za drugu čekamo Unfa ( da se raspita )Šalim se, druga je bila Nenada Gračana


neee....Gracana je sjebo Mladenovic iz Rijeke, i to cim je ovaj dosao u 'Ajduk upravo iz Rijeke
omega68 omega68 18:07 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

neee....Gracana je sjebo Mladenovic iz Rijeke, i to cim je ovaj dosao u 'Ajduk upravo iz Rijeke

E dobro izvinjavam se ....setiću se ja....
Edit: A ko je polomio Predraga Pašića - Paju?
simkke simkke 18:15 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

omega68
neee....Gracana je sjebo Mladenovic iz Rijeke, i to cim je ovaj dosao u 'Ajduk upravo iz RijekeE dobro izvinjavam se ....setiću se ja....


cek cek, sad mi pada na pamet da je taj nesrecni Gracan mozda cak dva puta imao teske lomove...jedan je sigurno Mladenovic iz Rijeke, bio je to neki tezak, trostruki prelom, a moguce je da je i pre toga (jos u Rijeci) imao tesku povredu, mozda bas od Muricija...inace Fadilj je imao i burazera, ako se ne varam Dzevdeta.
Sad se setih i Sabanadzoviceve povrede protiv Zelje, vec je bio dosao u Zvezdu i u prvom mecu protiv bivseg kluba - sranje, neki jak udarac u glavu, iznet na nosilima sa terena...sve se dobro zavrsilo na kraju.
omega68 omega68 18:32 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

cek cek, sad mi pada na pamet da je taj nesrecni Gracan mozda cak dva puta imao teske lomove...jedan je sigurno Mladenovic iz Rijeke, bio je to neki tezak, trostruki prelom, a moguce je da je i pre toga (jos u Rijeci) imao tesku povredu, mozda bas od Muricija...i

Hehe biće nešto od nas...Inače, ozbiljno, Pašiću je nogu polomio Berjan na derbiju Sarajevo - Željo.To mu nikad nisu oprostili.Bio je jedan skeč Top liste Nadrealista kad Nele igra žensku kojij ćale navija za Želju, a Zenit igra frajera kome ćale navija za Sarajevo.Pa kad ''sina'' grdi ćale što se zabavlja sa ''onom'' kaže:
Znaš li ti da su oni Paji nogu polomili?
A '' ćerka'' kaže ocu:
Dabogda ti Željo ispao iz kupa UEFA!
Evo nešto o velikanu:
U galeriji majstora, velikih fudbalera i sportista uopšte, izdvaja se Asim Ferhatović - Hase, koji je kao niko prije njega, demonstrirao posebnu fudbalsku filozofiju, igru doveo do briljantne skladnosti poteza, unio toliko nešablonskih detalja, dokazivao superiornost tehnike nad snagom, da je izrastao u neizbrisivu nogometnu legendu. Asim Ferhatović, majstor driblinga, lucidni graditelj, markantna figura, i napokon, najbolji strijelac jugoslovenskog prvenstva u sezoni 1963/64., bio je na nesreću neopravdano izostavljen u reprezentaciji, pa nije uspio svoju fudbalsku virtuoznost demonstrirati u većem opsegu i na međunarodnoj sceni.



Ono što upotpunjuje njegov sportski profil je velika korektnost, džentlmensko ponašanje na terenu i izvan njega, skromnost i jednostavnost u svakoj prilici. Jednostavan i neposredan, Asim Ferhatović je bio vrlo škrt na riječima. Kao fudbaler volio je igrom kazivati mnogo. Nije propuštao nijednu nižerazrednu utakmicu, ističući da često upravo u tim dvobojima ima više uzbuđenja nego na prvoligaškim nadmetanjima. Ipak za razliku od brojnih vršnjaka Ferhatović nikada nije žalio za vremenom koje je prohujalo, niti je tvrdio da se tada igralo mnogo bolje i ljepše.
„Svako vrijeme ima svoj nogomet, ali i svoju publiku. Ono što mogu sigurno reći jest da su Vukas, Bobek i Zebec i mnogi drugi tadašnji asovi stajali uz bok najboljim nogometašima svoga vremena. Danas je takvih nogometaša manje, iako i danas imamo svjetskih klasa.“ – govorio je Hase.

Uvijek je, u onom dijelu grada (Kovači) gdje je rođen, gdje je načinio prve korake, volio odigrati mali fudbal sa vršnjacima i komšijama. Čovjek koji je prošao kroz jugoslovenski i ako hoćemo evropski nogomet, uvijek je ostao čvrsto vezan uz rodni kraj. Možda je bio neadaptiran, možda isuviše sentimentalan i nostalgičan, ali jedno je nedvojbeno – nikada se nije mogao dugo odvojiti od svog rodnog grada, od komšija i prijatelja, pa mu je zbog toga i propao izlet u Istanbul, jer Asim ni uprkos privlačnim novčanim ponudama nije izdržao izvan kluba i grada.

Najbolji dribler jugoslovenskog fudbala započeo je karijeru kao i hiljade dječaka. Na Kovačima, gdje se rodio 24. januara 1933., bilo je dosta livada i slobodnog prostora, pa nije čudo što je s tog područja regrutirano dosta prvoligaških imena. Fudbal je polako postajao prva ljubav Asima Ferhatovića. S loptom je dijelio tugu i radost svojih dječačkih dana, ona mu je pomogla da pokaže svu svoju maštovitost.

Njegov istančani smisao za pronalaženje najlucidnijih rješenja u svakom trenutku, dribling koji je ostao neponovljiv po svom načinu izvođenja i efektu, osigurao mu je mjesto na fudbalskim terenima s mnogo starijim fudbalerima, dokazujući tako da tehnika najplemenitijeg kova, može nadoknaditi tjelesni hendikep. Štaviše, mnogi su uživali u tome, pa i sam Asim, kada je nadmudrivao mnogo snažnije, više i jače protivnike.

Odlučujući trenutak za daljnji razvoj njegove nogometne karijere je dolazak na Koševo. Kao i većina vršnjaka sa Kovača, navijao je za FK Sarajevo. Divio se braći Lovrić, Mantuli, Glavočeviću, Konjevodu... Već na prvim treninzima sprijateljio se sa Ibrom Biogradlićem, pa će njih dvojica zajedno igrati više od petnaest godina u istom dresu i biti, jedan u odbrani, drugi u napadu – oslonac ekipe. Dobre igre, vješti driblinzi i nezaboravni golovi u omladinskoj kategoriji donijeli su Asimu mnogo komplimenata, a trener Ruždić je znao govoriti: „Taj mali zna mnogo. Ima urođeni dar, ali je potrebno da vježba više nego drugi, mora se brže oslobađati lopte, hitrije igrati.“
„Mića Ruždić je bio veliki stručnjak i pedagog. Među nama je uživao autoritet, i mada nikada nije galamio, bojali smo se njegovih odluka. Najveća kazna bila je izostanak iz ekipe.“ – pričao je Hase.
„Hase“, kako su Ferhatovića zvali od malena, bio je toliko zaljubljen u fudbal, imao je toliko energije, da je osim na službenim utakmicama za omladince FK Sarajevo, često igrao i sa svojim vršnjacima. I tako se događalo da odigra dvije utakmice u jednom danu; prvu ujutru na Kovačima, a drugu onu službenu na Koševu.

Ferhatović je brzo stekao simpatije starijih saigrača i trenera. Međutim u tim svojim prvim prvoligaškim utakmicama „Hase“ se nije mogao profesionalno odnositi prema fudbalu. Radije se igrao, dugo zadržavao loptu i već tada, na početku karijere, spoznao da u prvoligaškim ekipama ima mnogo onih koji ne shvaćaju igru, koji traže rezultat, nemaju razumijevanja za tehničke finese. Brojni su oni, koji su iz očaja ili nerazumijevanja udarali Asima. Njegove noge su odolijevale, ali zauvijek su ostajali „nogogrami“.

Tek što je postao prvotimac, otišao je u JNA. Iz vojske se vratio još jači, i ta sezona 1955. konačno ga lansira u sazvjeđe jugoslovenskog nogometa. Serija utakmica sa Spartakom, Crvenom Zvezdom, Hajdukom, Dinamom donijela mu je mnogo komplimenata. Novinari uglas konstatiraju da se pojavilo veliko nogometno ime, da Asim svojom igrom, poimanjem nogometa i posebnom interpretacijom, predstavlja posebno poglavlje. U to doba menadžeri svih vodećih klubova nastoje Asima privoljeti da ode s Koševa, ali on ostaje vjeran matičnom klubu! Oni koji su ga bolje poznavali znali su da je nemoguće da se adaptira na drugu sredinu. I još nešto: da ne gleda na fudbal kao izvor prihoda.

Priznanja mladom fudbaleru dolazila su sa svih strana. U predolimpijskoj godini 1955. mlada reprezentacija je gostovala na Dalekom Istoku i Australiji. U selekciji se našao i Hase i zaradio pregršt pohvala. Međutim velikog driblera nisu više uzimali u obzir za reprezentaciju. To je najtužnija priča cijele biografije najboljeg nogometaša kojeg je Sarajevo ikad imalo.

Iako je u karijeri imao niz sjajnih susreta koje je svojom igrom i golovima sam odlučio, ipak je izdvajao utakmicu sa početka karijere. Riječ je meču sa BSK-om, danas OFK Beograd, odigranom na Karaburmi 1955. godine. Utakmica u Beogradu protiv neugodnog protivnika odigrana je pred petnaest hiljada gledalaca, a mnogi su došli na stadion da vide Asima Ferhatovića o kojem se pričalo kao o asu najplemenitijeg kova, igraču koji sam odlučuje utakmice. On je bio vrlo raspoložen i to se vidjelo po prvim potezima, jer ga Stojanović, Davidović i Juričko nisu mogli zaustaviti. Driblao je po nekoliko igrača Beograđana, a zatim i golmana Cvetkovića, a potom vraćao loptu svojim saigračima!! Prvi gol je bio pravo remek djelo. Primivši loptu na sredini terena, Ferhatović je predriblao kompletnu odbranu domaćina, pojedine igrače i po više puta, a potom se s loptom ušetao u gol. Stadion je zanijemio, a protivnici su prilazili Asimu da čestitaju. U nastavku utakmice Sarajevo je postiglo još dva gola, a domaćin jedan.

Razdoblje pojave i zdrave igre Asima Ferhatovića sigurno je jedna od najblistavijih epoha sarajevskog fudbala: razdoblje u kojem se prelazilo s romantičnog shvatanja na modernu interpretaciju nogometne igre. Hase je bio spona između stare garde sarajevskih nogometaša, koji su oduševljavali, ali nisu znali okruniti svoju vrijednost (Franjo i Đuka Lovrić, Ančić, Mantula, Svraka, Glavočević, Arslanagić, Šehović i drugi) i generacije koja će, još igrajući zajedno s Asimom, osvojiti naslov jugoslovenskog prvaka. A to su bili Musemić, Blažević, Fazlagić, Prodanović, Prljača, Bajić, Jasenković...

Jedan od značajnih događaja u karijeri Ferhatovića bio je odlazak Franje Lovrića. Primopredaja dirigentske palice, preuzimanje najveće odgovornosti za „Haseta“, jer niko od igrača Sarajeva nije znao šta u igri znači i kako je svojim majstorstvom oplemenjuje Lovrić. Upriličena oproštajna utakmica kapitena Sarajeva, sa Željezničarom, bila je svojevrsna revija sarajevskog fudbala. Upravo takve prilike Asim je najviše volio. Bilo je to nadigravanje, praznik ljubitelja fudbala!
„Momčad s takvim majstorom nema problema.“ – rekao je Lovrić odlazeći sa scene.

I potom možda najraskošnije doba Asimove igre. Jednostavan u fudbalskoj filozofiji, neponovljiv u igri, najagilniji u nadigravanju, napokon je efikasan i u rezultatu. Sarajevo stvara ekipu budućnosti, Asim i nadalje ostaje najmarkantniji. Redaju se protivnici, i nekorektni čuvaju velikog majstora, ali Asim odolijeva.
„Bilo je dosta igrača koji su igrali nekorektno. Spomenut ću jednog koji nije igrao toliko grubo, ali me je najbolje čuvao. Riječ je o pomagaču beogradskog Radničkog – Ristiću. Zaista čudan igrač, prilijepi se uz vas i tako cijelu utakmicu. Jednom sam izašao na atletsku stazu, a on opet uz mene. Uporan. Veoma sam ga poštivao.“, rekao je jednom prilikom Hase.

Od prvenstvenih utakmica izdvojit ćemo neke, koje su posebno ostale u sjećanju ljubitelja fudbala. U sezoni '59/60. za naslov prvaka borili su se Dinamo i Crvena Zvezda. Beograđani su gostovali na Koševu, bila je to za njih jedna od najtežih utakmica. Sarajevo je počelo silovitim napadima. U jednom napadu Asim je fenomenalno nanizao nekoliko fudbalera crveno bijelih i našao se pred golmanom Bearom. Stao je, pogledao Bearu, a potom vješto, majstorski uputio poluvisoku loptu u bliži Bearin kut. Gol. Na stadionu oduševljenje. Prilaze igrači Zvezde, čestitaju Ferhatoviću. Domaćin je poražen sa 2:4. Gosti su igrali bolje, bili kompaktniji, ali Ferhatović je još jednom ponovio akciju: bio je to sličan gol, drugi za Sarajevo.

Ipak, možda najbolje prvenstvene partije Ferhatović je pružio 1960. godine. U četiri dana na Koševu su gostovala dva ugledna jugoslovenska kluba – Partizan i Hajduk. Ako je ikad jedan jedini igrač pobijedio dvije momčadi, onda je to tada učinio Asim Ferhatović – Hase.

Susret s Partizanom bio je posebna atrakcija, Stjepan Bobek i Boba Mihajlović, izveli su onaj poznati sastav koji će triput trijumfovati u jugoslovenskom prvenstvu i poslije dospjeti do finala Kupa prvaka. Zadatak da paralizira Ferhatovića dobio je prvo iskusni Tončić. Nakon nekoliko smiješnih slika, Bobek je povjerio čuvanje mladom braniču Jusufiju. Ovaj grubim prekršajima pokušavama zaustaviti razigranog Ferhatovića, ali Asim sjajno ograđuje loptu, mijenja ritam... Kada je završio jednu akciju i Sarajevo postiglo gol, on je neočekivano otišao u svlačionicu. Niko na stadionu tada nije znao sta se dogodilo. Svi su mislili, naravno i sudija, da je od zamora pozlilo Hasetu i da se nakon ukazane pomoći vratio u igru. A on se u svlačionici napio vode.

Ima još dosta neobičnih priča o igri fudbalskog kaligrafa. On je 1963. godine otišao u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbahceom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vuković rekao da su u nevolji uoči susreta sa Željezničarom, jer nemaju valjanu ekipu. Hase je na to odgovorio da odmah kreće u Sarajevo. Položio je turskom klubu novčanu garanciju da će se vratiti za desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za matični klub i za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Željo je imao odličnu ekipu, ali Ferhatović je bio neuhvatljiv. Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2, a poslije postignutog gola Hase je u oduševljenju i trku naletio na stativu koja je pukla.

I ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici bio je privremen. Odigrao je tamo samo devet utakmica i dao više novca turskom klubu nego što je dobio, samo da ga pusti u šeher. ...Bez Sarajeva nije mogao!

Hase nije znao za specijalne pripreme, ni za karantine, ni psihologe! Jednostavno: volio je fudbal i igrao ga od srca. Povrijeđen je igrao i davao golove. Znao je da pobjegne iz bolnice samo da bi obukao dres Sarajeva. Na jednoj utakmici na Koševu Hase je izvodio takve bravure driblajući protivničku odbranu da je radio-reporter Mirko Kamenjašević u trenutcima oduševljenja rekao: "Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I zato kao uspomena i istinita legenda može da bude jedan naslov u novinama kada se Asim Ferhatović opraštao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice napisao novinar koji se godinama divio Ferhatoviću: "JEDAN JE HASE"!

Za prvi tim Sarajeva odigrao je 600 utakmica i postigao 400 golova. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije sa 19 golova.

Asim Ferhatović preminuo je 25. januara 1987., u svom Sarajevu, a njemu u čast danas Olimpijski stadion Koševo nosi njegovo ime.
simkke simkke 18:46 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Da, bio je veliki igrac, pricao mi je cale (i sam Bosanac, studirao u Sarajevu) o njemu. Igrao samo jednom u repki, protiv Juzne Koreje 1961. Prekinuo karijeru u sezoni kada je Sarajevo uzelo titulu 66/67, zbog povrede. Ako je verovati "Pusenju", poslednji mec odigrao protiv Osijeka 1:1.

Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2, a poslije postignutog gola Hase je u oduševljenju i trku naletio na stativu koja je pukla.


sta reci, pravi Bosanac.

omega68 omega68 19:02 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

simkke
Da, bio je veliki igrac, pricao mi je cale (i sam Bosanac, studirao u Sarajevu) o njemu. Igrao samo jednom u repki, protiv Juzne Koreje 1961. Prekinuo karijeru u sezoni kada je Sarajevo uzelo titulu 66/67, zbog povrede. Ako je verovati "Pusenju", poslednji mec odigrao protiv Osijeka 1:1.

Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2, a poslije postignutog gola Hase je u oduševljenju i trku naletio na stativu koja je pukla.


sta reci, pravi Bosanac.


Moram još ovo pa da više ne davim :
1969. godina ostaće upamćena u analima kragujevačkog fudbala kao godina kada je “Radnički“ po prvi put u svojoj istoriji ušao u prvu ligu. “Radnički“ je lider “Istoka“. Vrata prve lige su odškrinuta. Ostao je još jedan korak, treba izaći kao pobednik kvalifikacione grupe gde su još bili “Sutjeska“ ( Nikšić ), “Crvenka“ i “Orijent“ ( Rijeka ). Igralo se po duplom kup sistemu tako da je za protivnika izvučena “ Sutjeska“. U Nikšiću nerešeno 2:2 a u Kragujevcu pred dupke punim stadionom “Radnički“ slavi sa 2:1. Ostao je još jedan korak tj “Crvenka“. Po drugi put u sedam dana stadion je dupke pun 30 000 ljudi i ubedljiva pobeda od 3:0. U čuvenoj utakmici u “slatkom selu“ pred 2 000 svojih navijača “Radnički“ gubi minimalnim rezultatom 1:0 i po prvi put u svojoj istoriji ulazi u prvu ligu. Tih dana ceo Kragujevac je bio na nogama a o dočeku igrača iz Crvenke i dan danas se priča po Kragujevcu. Prvu utakmicu u prvoj ligi “Radnički“ igra u veličanstvenoj atmosferi pred 30 000 ljudi, cela Šumadija se slegla na stadion da proslavi prvo učešće svojih ljubimaca u najjačem našem takmičenju. “Radnički“ je poražen od “Hajduka“ sa 3:1 a celu tu atmosferu poremetio je incident kada je pomoćni sudija pred kraj susreta pogođen flašom u glavu. Jednu od svojih najvećih pobeda “Radnički“ je izvojevao 7. septembra na stadionu JNA pobedjen je “Partizan“ sa ubedljivih 4:1, to je bilo veče “Radničkog“ nadahnuće jednog mladog tima koji se već nekoliko sezona nije menjao. Posle te utakmice 15. septembre u Kragujevac stiže slavni “Santos“ sa još slavnijim Peleom. U utkmici za nezaborav pred nikad više gledalaca u Kragujevcu “Radnički“ i “Santos“ odigrali su 4:4, golove su postigli Edu 3 i Pele 1 za “Santos“ a Nikolić, Paunović i Paunovski 2 za “Radnički.“ Kako je “Santos“ došao u Kragujevac, gledajući utakmicu sa “Partizanom“ i briljantnu igru otkazali su meč sa “Crvenom Zvezdom“ i došlli u Kragujevac, ostalo je istorija.







Ovo sa PeleTom je Soda Živadinović, centarhalf Đavola koji je nedavno umro.
Pele je, sedeći u loži JNA, posle utaknice rekao da je dobra ova ekipa sa kojim treba da igraju.Kad su mu rekli da je to neki Radnički , on je tražio izričito da se igra protiv njih.
Dogovoreno je bilo da bude 3:3.Ali na 2 min. pre kraja ovo naši daju gol na kvarno.
Pele stavi loptu na centar i pređe celu odbranu i golmana i da gol.
Ja sam se tek rodio i ćale kaže da nije imao love da gleda.Stalno sam mu zamerao čto se nije pozajmio i otišao.
Sad ga pomalo shvatam.Inače , vidi se koliko me je posle zarazio...
simkke simkke 19:37 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

auu, imali smo mi dosta ovakvih ispada

07-09-1969 , JNA, Beograd. Gledalaca: 25,000 Sudija: Tauzes (Ljubljana).
Partizan Beograd – Radnički Kragujevac 1:4 (0:2)
PARTIZAN: Ćurković, Bajić, Marić, Đorđević (Živaljević), Paunović, Budišić, Đorđić, Kovačević, Katić, Bjeković, Petrović.
RADNIČKI-K: Vučković, Vešković, Sekulić, Radivojević, Matić, Živadinović, Žabarac, Stojović, Paunović, Nikolić, Milovanović.
Strelci: Kovačević 86 (PAR) Žabarac 21, Stojović 40, 70, Paunović 46 (RAD-KG).
Unfuckable Unfuckable 20:32 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

omega jbt !!!
(ps - u gornji tim Grobosa je posle uleteo Ilija Zavišić, odlično desno krilo)

meni su ovi likovi - što su manje - više poznati, malo manje interesantni, ali gotivim kad neko izvuče "iz pete" lika tipa....recimo :
Miladin Pešterac (za kojeg je odlični Jovica Škoro, recimo bio ultragigamega popularan)
simkke simkke 21:36 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
ali gotivim kad neko izvuče "iz pete" lika tipa....recimo : Miladin Pešterac (za kojeg je odlični Jovica Škoro, recimo bio ultragigamega popularan)


meni je Pešterac znatno poznatiji od Škora...sećam ga se kao kapitena Napretka
Unfuckable Unfuckable 21:43 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

pa Škoro je bio....neuhvatljivi car !
sada malo skačem s teme na temu :
Seća li se neko legendarne utakmice Sarajevo - Hamburger, kada je sudija The Smrad morao da isključi valjda dva igrača Sarajeva da bi oni debili nekako uspeli da ih dobiju ?
omega68 omega68 21:43 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Miladin Pešterac (za kojeg je odlični Jovica Škoro, recimo bio ultragigamega popularan)

Mada nisam spavao prošli noć od klinke, teraćemo , ako hoćete još jednu zbog ovoga.!!!
Miladin Pešterac, rođen 1959 . u Mrmošu.!
1980. su u Napretku igrali i :Tupajić,Rešad Kunovac(!), Novica i Dragoljub Kostić,Zoran Panić( iz Rače kragujevačke - posle igrao u Dinamu), ali pazi sad
Robert Juričko rođen u Splitu i Davor Čop rođen u Rijeci
simkke simkke 21:55 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Napredak 1979/80

Dragoljub Kostic 34/17 Zoran Simovic 33 Novica Kostic 32/1 Nebojša Karamarkovic 32 Milijan Tupajic 32 Dušan Pešic 31/3 Milenko Rajkovic 31 Željko Janjanin 30/3 Zoran Panic 29/8 Milan Babic 29/4 Milorad Jovanovic 20/2 Petar Tripkovic 17 Dragan Milojevic 14 Milomir Jakovljevic 10/1 Nedeljko Lukac 10 Miladin Pešterac 10 Ešref Jašarevic 9 Tomislav Momirovic 8 Enver Heto 7/1 Dragan Kojovic 6 Dragan Tomic 1 Zvonimir Petrovic 1 V.Raicevic 1 Stevan Komljenovic 1 Špiro Cosic 1.

Kostić sa Safetom Sušićem bio najbolji strelac te sezone

Ne sećam se te utakmice Sarajevo-Hamburger, ali se sećam Rijeka-Real Madrid, kad su Riječani dobili prvi meč kući valjda 3:1, a u revanšu u Madridu na poluvremenu 0:0, pa onda dva crvena kartona Rijeci i naravno na kraju 3:0 za Real...recimo 1985/86
Unfuckable Unfuckable 21:59 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Sarajevo i HSV (Hamburg) su igrali u jesen 1980. i to je jedna od najuzbudljivijih i najboljih utakmica EX-jugoslovenskih klubova svih vremena u EVRO-kupovima. Podsetimo se nakon NEPRAVEDNIH 4:2 za HSV u prvoj utakmici (gde su iskljucena cak 3 igraca Sarajeva) u Sarajevu je bilo 3:3 .
simkke simkke 22:03 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
Sarajevo i HSV (Hamburg) su igrali u jesen 1980. i to je jedna od najuzbudljivijih i najboljih utakmica EX-jugoslovenskih klubova svih vremena u EVRO-kupovima. Podsetimo se nakon NEPRAVEDNIH 4:2 za HSV u prvoj utakmici (gde su iskljucena cak 3 igraca Sarajeva) u Sarajevu je bilo 3:3 .


nađoh

HAMBURG (ger)-SARAJEVO (yug) 4:2(3:1) KALTZ, HRUBESCH 2, HARTWIG - SUSIC 2


SARAJEVO-HAMBURG 3:3(2:1) LUKIC, PASIC 2 - HRUBESCH 3

simkke simkke 22:04 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
jedna od najuzbudljivijih i najboljih utakmica EX-jugoslovenskih klubova svih vremena u EVRO-kupovima.


i naravno Partizan-Kvins Park Rendžers 2:6, 4:0
Unfuckable Unfuckable 22:07 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

da...to na JNA to je bio haos.
Ali ...tačno se osećalo da Grobosi mogu da ih dobiju
simkke simkke 22:20 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
da...to na JNA to je bio haos.Ali ...tačno se osećalo da Grobosi mogu da ih dobiju


totalni haos...Manceov gol u Londonu, poluvolej sa 25 metara

a u sledećem kolu poraz 5:0 od Videotona
Unfuckable Unfuckable 22:22 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

kada smo kod tih poluvoleja i voleja
sećam se da je Bjeković dao perfektan gol Arsenalu, sa nekih 25 metara - malo ljudi se toga seća - u prijateljskoj utakmici, mislim na JNA, u pobedi Partizana 1-0
simkke simkke 22:25 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
kada smo kod tih poluvoleja i volejasećam se da je Bjeković dao perfektan gol Arsenalu, sa nekih 25 metara - malo ljudi se toga seća - u prijateljskoj utakmici, mislim na JNA, u pobedi Partizana 1-0


prvi put čujem

kada kažem Bjeković, mislim na Ljubljanu 1976. i 100 i neki minut...baj baj Hajduk, Partizan je Šampion (posle deset-jedanaest godina)
Unfuckable Unfuckable 22:35 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

ma dobro...ono je moralo da se tako završi, mislim da je opet u igri bio Trajče The Grobos Madžoski...
igralo se "dok Partizan ne da gol"
omega68 omega68 22:36 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Partizan-Kvins Park Rendžers 2:6, 4:0

Tad je Mance ( plakao Omega ko kiša kad je poginuo iako je igrao za Partizan ) dao , po meni, najlepši gol ikad ( od naših ), u Engleskoj kad se igralo...
simkke simkke 23:24 27.01.2009

Re: nekoliko dodataka

Unfuckable
ma dobro...ono je moralo da se tako završi, mislim da je opet u igri bio Trajče The Grobos Madžoski...igralo se "dok Partizan ne da gol"


sudija Maksimović
omega68 omega68 00:20 29.01.2009

Re: nekoliko dodataka

a u sledećem kolu poraz 5:0 od Videotona

A posle je bila jedna od najvećih nepravdi u istoriji , kad je Željezničar ispao od istog Videotona ( još imam kasetofon iste firme ) u zadnjem minutu i nije otišao u finale sa Realom.
reanimator reanimator 22:40 25.01.2009

...

Evo mali prilog...da se upiše da je Zdravko The VečitoNeprimetni Borovnica jedne sezone dao 5 golova na utakmici CZ-Sloboda Tuzla. Ono...nije dao toliko golova u celoj karijeri
simkke simkke 23:38 25.01.2009

Re: ...

reanimator
Evo mali prilog...da se upiše da je Zdravko The VečitoNeprimetni Borovnica jedne sezone dao 5 golova na utakmici CZ-Sloboda Tuzla. Ono...nije dao toliko golova u celoj karijeri


Sezona 1980/81

usput, dao je te sezone 12 komada na 29 tekmi, sto je misaona imenica za veliku vecinu danasnjih "vedeta"
taube taube 21:16 26.01.2009

predivan tekst

toliko toga sam saznala o fudbalu koji volim da gledam. kao devojčica sam znala napamet imena svih igrača fk Partizan( to je bilo baš vreme Radanovića, pokojnog Mancea, i dr.) Kasnije , tokom studija sam malo zapostavila svoj Partizan, ali polako se vraćam praćenju zbivanja. da ponovim-predivan tekst. negde sam čula kako je logičnije da 22 muškarca na terenu više trebaju da gledaju žene
simkke simkke 21:56 26.01.2009

Re: predivan tekst

taube
kao devojčica sam znala napamet imena svih igrača fk Partizan( to je bilo baš vreme Radanovića, pokojnog Mancea, i dr.)


i ja isto pratim odprilike od te generacije(82/83)...samo kao dečak
Unfuckable Unfuckable 22:08 27.01.2009

a seća li se neko

fantastičnog gola Braneta Oblaka Englezima na Marakani (prijateljska, 2:2) sa 40 m spoljnim u raklje ?
omega68 omega68 23:13 27.01.2009

Re: a seća li se neko

Unfuckable
fantastičnog gola Braneta Oblaka Englezima na Marakani (prijateljska, 2:2) sa 40 m spoljnim u raklje ?

Ne. Kad je bilo?
A sećaš se one utakmice u Bukureštu 6:4 za nas.Borota u 1. minutu prima gol iz slobodnog udarca sa centra.Okrećemo na 2:1 Mužinić dao isto golčinu iz daljine i ne znam ko još.Dumitresku i Jordanesku i ekipa okreću na 3:2.Mi na 4:3.Sušić je valjda dao 3 kom. tada.Oni - 4:4.Nama treba 2 razlike.5:4 i na kraju Filipović 6:4.Kad bi još jednom mogao da vidim celu...
Unfuckable Unfuckable 06:41 28.01.2009

Re: a seća li se neko

to je bio debi Papea u reprezentaciji, btw
omega68 omega68 21:34 28.01.2009

Re: a seća li se neko

Unfuckable
to je bio debi Papea u reprezentaciji, btw

Izvini na malo guglanja:
Za reprezentaciju SFRJ Sušić je debitovao 5.oktobra 1977 u Budimpešti protiv Mađarske i postigao 2 gola. Na sljedećoj utakmici, protiv Rumunije u Bukureštu, postiže prvi hattrick, to jeste tri gola na utakmici. Slijedi još jedan protiv Italije u Zagrebu u Junu 1978, pa još jedan protiv tadašnjih svijetskih prvaka Argentine dva mjeseca poslije u Beogradu. Takav debi u reprezentaciji još nije zabilježen! Ukupno Safet Sušić je odigrao 51 utakmicu i postigo 21 pogodak za reprezentaciju bivše Jugoslavije u periodu između 1977. i 1990. god. Godine 1979 Safet Sušić je izabran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine i za najboljeg fudbalera Jugoslavije. 1981. dobija Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
Jugoslovenska reprezentacija je dosla u glavni grad Rumunije sa zeljom da izbori pobjedu i priliku da u posljednjem susretu sa Spanijom izvadi vizu za Svjetsko prvenstvo u Argentini. Utakmica s Rumunima imala je dramatican tok. Bio je to susret kakav se vidja jednom u deset godina. Rumuni su vec u drugom minutu poveli sa 1:0 golom beka Vigua s polovine igralista?! ali to nije bio kraj, vec samo pocetak velike drame u kojo je glavni junak bio Safet Susic. Tri puta je savladao golmana Morarua. Prvi gol je postigao u 14. minutu poslije izvanredne akcije u kojo su ucestvovali Surjak i Zungul. Tri minuta kasnije Susic je pogodio stativu, lopta se odbila daleko u polje, na nju je natrcao Muzinic i postigao drugi gol za Jugoslaviju. Drama je dobila novi zaplet kada su Rumuni do kraja poluvremena postigli jos dva gola. Ni to nije bio kraj. Nastavak je donio novi preokret. Opet je na scenu stupi Susic, koji je postigao jos dva gola. Susret se zavrsio pobjedom Jugoslavije 6:4! Junak utakmice Safet Susic usao je u nasu fudbalsku historiju! Ostace zapisano da je u drugom svom reprezentativnom nastupu postigao svoj prvi het-trik, da je pruzio igru koja ga je uvrstila u najvece majstore sto ih je jugoslovenski fudbal imao. Poslije te pobjede Safet se nasao na rukama svih nasih igraca i brojnih navijaca koji su tog popodneva bili u Bukurestu. Safet je i poslije te briljantne igre ostao onaj tihi momak koga izvan fudbalskih terena ni po cemu ne mozete prepoznati. U svom fudbalskom spomenaru uvijek ce se rado vracati na ovaj susret. sjecace se da su u toj utakmici za Jugoslaviju igrali: Borota, Boljat, Muzinic, Trifunovic, Stojkovic, Hatunic, Zungul (Vukotic), Nikolic, (Zajec), Filipovic, Surjak i on - Safet SUSIC!

O bratu Seadu Sušicu

BIO SAM OZBILJNIJI, AMBICIOZNIJI

Brat Sead je bio veliki fudbalski talenat: (Smijeh) Ma, teško je meni pricati o tome ko je bio veci igrac, Sead ili ja. Nisam ja ta osoba, nisam ja realan dovoljno da bih to mogao procijeniti. Sead je zaista bio veliki fudbalski talenat, medutim istina je da sam bio daleko ozbiljniji od njega. Neuporedivo ozbiljniji i puno ambiciozniji i stoga sam imao bolju karijeru, mada se ni za Seju možda ne može reci da mu je karijera bila loša. Sead je bio izuzetan talenat, uostalom nije cudno što je sa osamnaest godina igrao u Zvezdi, ali koliko je volio fudbal, toliko je volio i druge stvari van njega. Fudbalu se nije nikada posvetio upotpunosti, tako da nije mogao imati bogatiju karijeru. To je glavni razlog što on nije nikada zaigrao u velikom evropskom klubu, a zaista je imao sve preduslove za to.
Rekli su za “SB• o Safetu Sušicu...

NAJVECI KOJEG JE BIH IKAD IMALA

Miroslav Ciro Blaževic: Ciro je trenirao svjetske igrace, ali je Safet Sušic neponovljiv, jedan i jedini. On je bio umjetnik!

Bogdan Tanjevic: Na osnovu mog fudbalskog znanja, mogu kazati da je Safet Sušic Pape bio jedan od najtalentovanijih igraca na svijetu. Sjecam se, naprimjer, kada je na nekoliko utakmica reprezentacije tadašnje Jugoslavije postigao po tri gola. Njegov talenat se, zapravo, vidio sa kilometar. I njegov brat Sead bio je takoder izrazito talentovan fudbaler, ali je Safet za razliku od njega imao vecu neophodnu samokontrolu. Safet Sušic je, jednostavno receno, vanserijski, veliki fudbalski as.

Aleksandar Ristic: Mislim da se u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, nakon Asima Ferhatovica, nije rodio tako talentiran nogometaš kakav je Safet. Izuzetan igrac, ali i ljudska velicina, koji je svojom tehnikom i izrazito izraženom individualnošcu obogacivao svaki tim u kojem je ikada nastupao. On je roden sa necim cudesnim u sebi, to je u njemu bilo urodeno i to ga je i cinilo velikim.

Elvir Bolic: Za mene je to zaista najbolji nogometaš s naših prostora svih vremena. Dok sam bio djecak, bio mi je fudbalski idol, a poslije sam imao srecu da ga upoznam i licno i da vidim da je isto tako sjajna osoba, možda je bolji kao covjek nego kao igrac. U svakom slucaju, za mene najbolji igrac svih vremena i izvanredna osoba koja sve koji ga poznaju zaista cini sretnim i ponosnim.

Tekst prenesen iz SLOBODNE BOSNE 26.12.2002
www.zdici.com
omega68 omega68 23:29 27.01.2009

Mali trol?!?!

Gledam ovaj album, nama je i '81. rak - rana bilo nameštanje.U takvoj ligi koju sad možemo da sanjamo...
Jedne godine treba Radničkom 2 boda u zadnjem kolu protiv Vojvodine.Dogovore se oni da se ovi sklanjaju koliko mogu.Ali, neće lopta u mrežu, nikako.Sudija i kao svira penal za vošu ( da se Vlasi ne sete ), Nikezić šutne nebu pod oblake.
5 min, pred kraj u svom šesnaestercu Ivezić loptu na grudi i u svoju mrežu.Radniški opstane, ali jedno 20 000 ljudi više nikad nije ušlo na stadion.Živa istina, među njima i moj ćale( koji je inače navijao za vojvodinu , uvek).Posle sam morao da idem sam , što je imalo i svojih prednosti.
A jednom je protiv Želje bilo dogovoreno da Radnički napravi penal.Ulazi njihov u 16 i viče našem centar - halfu: ''Obori me dogovoreno''.
Ovaj ga prati i viče:'' Boli me q....ja za to ne znam( nije ništa dobio)Cirkus...
simkke simkke 23:34 27.01.2009

Re: Mali trol?!?!

omega68
Gledam ovaj album, nama je i '81. rak - rana bilo nameštanje.U takvoj ligi koju sad možemo da sanjamo...Jedne godine treba Radničkom 2 boda u zadnjem kolu protiv Vojvodine.Dogovore se oni da se ovi sklanjaju koliko mogu.Ali, neće lopta u mrežu, nikako.Sudija i kao svira penal za vošu ( da se Vlasi ne sete ), Nikezić šutne nebu pod oblake.5 min, pred kraj u svom šesnaestercu Ivezić loptu na grudi i u svoju mrežu.Radniški opstane, ali jedno 20 000 ljudi više nikad nije ušlo na stadion.Živa istina, među njima i moj ćale( koji je inače navijao za vojvodinu , uvek).Posle sam morao da idem sam , što je imalo i svojih prednosti.A jednom je protiv Želje bilo dogovoreno da Radnički napravi penal.Ulazi njihov u 16 i viče našem centar - halfu: ''Obori me dogovoreno''.Ovaj ga prati i viče:'' Boli me q....ja za to ne znam( nije ništa dobio)Cirkus...


jes, a sve je kulminiralo 85-86 sa onim čuvenim zadnjim kolom, zvezda u sarajevu, partizan kući protiv želje...4:0 tamo, 4:0 ovde...celo kolo namešteno, Čelik-Priština smejurija od utakmice, golman beži od lopte, katastrofa...Šajberova sezona. Partizan odbio da igra ponovljenu utakmicu, titula otišla Zvezdi...sledeće sezone pola lige startuje sa minus 6 poena, cirkus baš...

p.s. kakav crni trol..sve su to "crtice"
omega68 omega68 00:01 28.01.2009

Re: Mali trol?!?!

p.s. kakav crni trol..sve su to "crtice"

Ma zezam se , trol bi bio da pričamo o ribama
crossover crossover 10:37 28.01.2009

Најлепша лопта је бубамара

Феноменалан текст и коментари!!! Браво Симке!
Момци, чега се ви све сећате, свака част, задивљен сам.

Овај гол ми је један од омиљених и данас га памтим иако сам био клинац, то ми је и најјачи Звездин тим:

Куп УЕФА 78/79, Арсенал - Звезда 1:1, Дуле Савић

simkke simkke 13:43 28.01.2009

Re: Најлепша лопта је бубамара

čuvena "1:0 - 1:1" sezona...

ih, što mi taj Dule ide na...nerve
crossover crossover 15:02 28.01.2009

Re: Најлепша лопта је бубамара

simkke
čuvena "1:0 - 1:1" sezona...

ih, što mi taj Dule ide na...nerve

Знам, кад вам је давао онолико голова

Овај гол си помињао горе, по мени је то најлепши Партизанов гол:

Квинс Парк Ренџерс - Партизан, 1984, Драган Манце

simkke simkke 17:13 28.01.2009

Re: Најлепша лопта је бубамара

crossover

simkkečuvena "1:0 - 1:1" sezona...ih, što mi taj Dule ide na...nerveЗнам, кад вам је давао онолико голова Овај гол си помињао горе, по мени је то најлепши Партизанов гол:Квинс Парк Ренџерс - Партизан, 1984, Драган Манце


pravi engleski gol

i ovaj ostaje u analima

taj derbi igrao se rano u prvenstvu (posle samo 5-6 kola), i posle izgubljenog meča Zvezda (imala slabe rez. od početka) pala na zadnje mesto na tabeli...
omega68 omega68 21:08 28.01.2009

Re: Најлепша лопта је бубамара

simkke
crossover

simkkečuvena "1:0 - 1:1" sezona...ih, što mi taj Dule ide na...nerveЗнам, кад вам је давао онолико голова Овај гол си помињао горе, по мени је то најлепши Партизанов гол:Квинс Парк Ренџерс - Партизан, 1984, Драган Манце


pravi engleski gol

i ovaj ostaje u analima

taj derbi igrao se rano u prvenstvu (posle samo 5-6 kola), i posle izgubljenog meča Zvezda (imala slabe rez. od početka) pala na zadnje mesto na tabeli...

Čuj gledo - bio na njemu !.Ćale me vodio busom za BG sa njegovim ortacima koji su bili neko udruženje grobara.Ja sa zvezdinom zastavom među grobarima?!.Ali svi su bili u fazonu - dobro mali navijaj ti slobodno , ali ovim ciganima ćemo da je....majku.Mislim, bila je dupla agonija.
simkke simkke 22:22 28.01.2009

Re: Најлепша лопта је бубамара

omega68

simkke

crossoversimkkečuvena "1:0 - 1:1" sezona...ih, što mi taj Dule ide na...nerveЗнам, кад вам је давао онолико голова Овај гол си помињао горе, по мени је то најлепши Партизанов гол:Квинс Парк Ренџерс - Партизан, 1984, Драган Манцеpravi engleski gol i ovaj ostaje u analimataj derbi igrao se rano u prvenstvu (posle samo 5-6 kola), i posle izgubljenog meča Zvezda (imala slabe rez. od početka) pala na zadnje mesto na tabeli...Čuj gledo - bio na njemu !.Ćale me vodio busom za BG sa njegovim ortacima koji su bili neko udruženje grobara.Ja sa zvezdinom zastavom među grobarima?!.Ali svi su bili u fazonu - dobro mali navijaj ti slobodno , ali ovim ciganima ćemo da je....majku.Mislim, bila je dupla agonija.


secas li se derbija na Marakani kad je bacen suzavac na sever? e, ja sam bio tada na severu, medju "vama", i nije mi bilo prijatno Zapalili iz skole na derbi nas 4-5, a ja bez para za kartu, a ovi svi zvezdasi. kazu dacemo ti pare, al moras na sever...jebiga, ajd i to da probam. cuj, gledam derbi sa severa. a onda pade suzavac, svi napolje na poluvremenu...i tako, imam upisanih 45 minuta na severu u derbiju
omega68 omega68 00:10 29.01.2009

Re: Најлепша лопта је бубамара

Момци, чега се ви све сећате, свака част, задивљен сам.

hehe cross, da li se neko seća: Mediteranske igre u Splitu, Mi protiv Alžira.
Ispade neka šorka - Slišković ( bradonja što je ....Cecu Kitić ) uze korner zastavicu pa udri po Alžircima.Letele i flaše od fiziotarapeuta...jebeš danas ovaj fudbal bez toga.
crossover crossover 02:46 29.01.2009

Re: Најлепша лопта је бубамара

omega68
hehe cross, da li se neko seća: Mediteranske igre u Splitu, Mi protiv Alžira.
Ispade neka šorka - Slišković ( bradonja što je ....Cecu Kitić ) uze korner zastavicu pa udri po Alžircima.Letele i flaše od fiziotarapeuta...jebeš danas ovaj fudbal bez toga.

Сећам се, гледао сам ту утакмицу :)
Мислим да је преносио Младен Делић: "не ударај човика док лежи на зеленој трави!" Општа јурњава по терену, мислим да је утакмица била прекинута, али је после одиграна до краја. Пишурија :)
reanimator reanimator 21:32 28.01.2009

...

Nema puno šta da se priča..."četvrtoga marta, u sredu toga dana..na-na-na butragenja, sančeza i valdana"

Obratiti pažnju na Piksijevu asistenciju za drugi gol.
Što se mene tiče, može još pet puta da kupuje i prodaje Zvezdu...sve mu je oprošteno :)
Reanimator The Zaljubljenik u lik i delo
simkke simkke 22:16 28.01.2009

Re: ...

reanimator
Nema puno šta da se priča..."četvrtoga marta, u sredu toga dana..na-na-na butragenja, sančeza i valdana"
Obratiti pažnju na Piksijevu asistenciju za drugi gol.Što se mene tiče, može još pet puta da kupuje i prodaje Zvezdu...sve mu je oprošteno :)Reanimator The Zaljubljenik u lik i delo


joj, gledao sam to pre neki dan na SOSu- u "secanjima"...klasicno Zvezdino razbijanje na Marakani, ono, 3 komada za 15 minuta...a onda i klasicno srpsko/jugoslovensko sranje u drugom poluvremenu...secam se tih tekmi, gledao sa caletom, on vatreni zvezdas, skace po kuci, ja sedim i mrstim se

p.s. ako smem da kazem, kao grobar, najbolji nas igrac koga sam gledao uzivo - Dragan Stojkovic
reanimator reanimator 22:28 28.01.2009

Re: ...

Evo..i Japanci misle isto :)
Nego...ex yu fudbal...meni najomiljeniji golman bio Slobodan Janjuš. Ono..kako god da mu šutneš, mora da proleti kroz vazduh :)
simkke simkke 22:51 28.01.2009

Re: ...


Recimo, postojalo je rašireno vjerovanje, pogotovu medu Željinim fanovima, da
ce Janjuš namjerno napraviti jedanaesterac, samo da bi ga onda mogao obraniti.


ludak!
omega68 omega68 23:58 28.01.2009

Re: ...

Obratiti pažnju na Piksijevu asistenciju za drugi gol.

Omega bio na jugu, tog dana i sve video...

simkke simkke 22:25 28.01.2009

poslo mi burazer prilog za blog

a 'zumbul' k'o i cale

crossover crossover 03:41 29.01.2009

Re: poslo mi burazer prilog za blog

Фљамуртари!

Знаш како кажу цигани: неко памти Бари, неко Фљамуртари.
simkke simkke 06:30 29.01.2009

Re: poslo mi burazer prilog za blog

crossover
Фљамуртари! Знаш како кажу цигани: неко памти Бари, неко Фљамуртари.


ne, nego mi kazemo "vi pamtite Bari a mi Fljamurtari!"

ne stvarno, znam dosta njih koji su, na neki bizaran nacin, dosta vezani za taj poraz. ne znam kako bih to objasnio, u stilu "all that doesn't kill me, only makes me stronger"...i ja uvek kazem, lako je navijati za Zvezdu, njima se ne desavaju takvi ekscesi...ne moze svako to da prezivi
crossover crossover 14:50 29.01.2009

Re: poslo mi burazer prilog za blog

i ja uvek kazem, lako je navijati za Zvezdu, njima se ne desavaju takvi ekscesi...ne moze svako to da prezivi

Џаба све то човече, погледај на шта данас личи Звезда, радују се кад победе Бежанију. Јбт, знам играче из енглеске конференције, целу трећу поставу Ливерпула, а да ме питаш ко игра у Звезди не бих знао ни два-три играча да ти кажем. Отишао нам је фудбал у **рац.
reanimator reanimator 00:10 29.01.2009

...

omega68 omega68 00:11 29.01.2009

Re: ...

reanimator


reanimator reanimator 00:13 29.01.2009

Re: ...

Evo ga Mehmed Buza :)
simkke simkke 00:53 29.01.2009

Re: ...

reanimator
Evo ga Mehmed Buza :)


koja je ovo sezona? bog te taj nemam
reanimator reanimator 00:19 29.01.2009

jbg, ne umem da smanjim


Mislim...Božur Matejić :)))
simkke simkke 00:47 29.01.2009

Re: jbg, ne umem da smanjim

kakva galerija, strasno
reanimator reanimator 00:53 29.01.2009

Re: jbg, ne umem da smanjim

A pazi Brnovica i Drulovića..blizanci :)
Mada...puno bliznaca ovde :)
Nego...
simkke simkke 00:56 29.01.2009

Re: jbg, ne umem da smanjim

reanimator
A pazi Brnovica i Drulovića..blizanci :)Mada...puno bliznaca ovde :)Nego...


to imam, a na slici pre te piše Ivan Puder
reanimator reanimator 01:01 29.01.2009

Re: jbg, ne umem da smanjim

simkke
reanimator
A pazi Brnovica i Drulovića..blizanci :)Mada...puno bliznaca ovde :)Nego...


to imam, a na slici pre te piše Ivan Puder

Da,da...i G. Vulić :)
simkke simkke 00:52 29.01.2009

1975/76

crossover crossover 03:20 29.01.2009

Re: 1975/76

Имао сам срећу да крајем 80-их приватно упознам Ивана Голца. Невероватан шмекер, одушевио ме је кад сам сазнао да слуша Стонсе. Неколико пута смо се касније сретали и могу рећи да сам баш поносан на то.
Човек је иначе изабран у најбољу поставу Саутемптона свих времена, мислим да је једини странац и то одбрамбени играч.

Unfuckable Unfuckable 06:26 29.01.2009

Re: 1975/76

Partizan je igrao opasan fudbal dok ih je vodio Golac (i Biće Mladinić, ranije)
simkke simkke 06:34 29.01.2009

Re: 1975/76

crossover
Човек је иначе изабран у најбољу поставу Саутемптона свих времена, мислим да је једини странац и то одбрамбени играч.


i osvojio Kup Skotske sa Dundee Unitedom...to je 1 dzentlmen, i veliki grobar.
crossover crossover 03:57 29.01.2009

Флаширани Хуанито

Југославија - Шпанија, 30. новембар 1977.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana