Obećah da de part two biti o tome da li je moguće istovemeno raditi na ostvarivanju tri ravnopravna prirtetima o kojima je predsednik Tadić nedavno govorio: dobrim odnosima sa EU, Rusijom i SAD.
Ako mene pitate, naš prvi triangl prioriteta izgleda ovako: uspostaviti dobre odnose sa samima sobom, sa regionom i sa EU. A Obamina Amerika ako nas se seti, seti, ostalo ionako stiže redovno. Što via EU i NATO ( otud moj utisak da onaj Tadićev triangl nema dobro proračunatu statiku na kojoj bi se posle gradilo, al ode to u part three) što direktno: kultura, moda, filmovi, muzika, nauka, društveni trendovi, sport, mediji, .... Putinova Rusija, u kojoj se ovih dana HR aktivisti ubijaju, neka hvala, mada vidim NSPM sve intenzivinje radi na tome. Skuplja dara nego mera. Čini mi se i da je EU oko ovoga sa gasom naučila ponešto, ili je znala i pre, al sad će da ima novi pristup. Maker i na uštrb komocije svojih građana jedno par godina. Ako čitate između redova ili ako znate šta koja reč u diplomatskom jeziku znači verovatno ste već i sami uvideli. Moj prevod je otprilike ovakav-popeli su im se na vrh glave i ruske komapnije i država i posrednici tajkuni i ukrajinska ekipa u istom sastavu, i to će zasigurno imati i konkretnije posledice u budućnosti, verovatno na uštrb popuštanja Rusiji.
Ako je suditi prema reakcijama na Rezoluciju EP o Srebrenici u Srbiji, daleko smo od sve tri stvari koje sam pobrojala kao prioritetne: dobri odnose sa samima sobom, sa regionom i sa EU. Još će ispasti da su predsednikovi prioriteti ostvarljiviji od mojih. Ajmo redom.
Da li je moguće na unutrašnjem planu napraviti neki konsenzus bar oko prirode zločina, činjenice da je genocid genocid i da to što je počinjen "samo u jednoj opštini" ni na koji način ne menja prirodu zločina i društvenog tereta koji nameće. Možemo li savesti bar vlastite radi i žrtava radi da postignemo načelni konsezus oko reda veličine broja žrtava i prirode zločina, ali i oko toga da sve u ratu i nije zločin. Tako knjige kažu. Da li je moguće razumeti da su i drugi zločini protiv čovečnosti dovoljno veliki i grozni, da se ne moraju apgrejdovati na nivo genocida da bi im se dala potrebna politička, društvena istorijska pažnja. Zar je tako teško pročitati definicije i pratiti bar highlights prakse, da se vidi da kada su zločini protiv čovečnosti u pitanju: naum, metodologija realizacije, struktura izvršioca i žrtava ( vojna, etnička, verska, polna ..) imaju mnogo važnije mesto u kvalifikaciji nego same brojke. Da, genocidom se teorijski može nazvati i ubistvo jedne osobe.
Da li je moguće zapamtiti da se u Hagu ne sudi za sve zločine počinjene devedesetih na tlu bivše Jugoslavije. Zašto pocenjujemo značaj suđenja pred domaćim sudovima. Kao da su zločini za koje se tu vode procesi manje važni i veliki. Šta nas kao društvo, državu i grupe pojedinaca sprečava da sprovedemo sistematsku objektivnu istragu o stradanjima srpskih civila i zločinima mimo običaja rata nad uniformisanim pripadnicima srpskih snaga u istočnoj Bosni na primer. Šta nam je iskreno bitnije? Da pokažemo zapadnom svetu da je nedosledan što to ne radi na adekvatan način ( koji je adekvatan, onaj kako su isterali na čistac dešavanja u Srebrenici, za koji sistematski tvrdimo da je falsifikat i zavera), da "nateramo" baš Sonju i Natašu ili nekoga u Federaciji da baš oni ispitaju i utvrde šta se u istočnoj Boni dešavalo ( a ovamo lažu, spinuju, etc..) ili da se istina istera na čistac a počinioci zločina oteraju u zatvore. Šta se u tom smislu sistematski radi u RS?
Šta tačno sprečava državu Srbiju da preduzme sistematske i odgovorne korake oko toga? Kad je došlo do odbrane teritorijalnog suvereniteta nad Kosovom, nije se pokazala baš bezidejnom, sve kroz organe UN. Evo i oko navoda o trgovini organima kao ratnom zločinu tokom oružanih sukoba na Kosovu, nešto se čini. Zašto je priča o stradanju Srba u istočnoj Bosni ostala na nivou diletanatskih udruženja kojima ta istina i nije cilj, već im je sistemski zadatak da negiraju Srebrenicu, ako je već zapadna međunarodna zajednica ne hendla na pravi način.
Društvo? Građani? Koliko je teško napraviti udruženje, registrovati se? Nije teško. Reputacija, sistematičnost, podršaka, to već ide malo teže. Ali daleko od toga da je nemoguće. Ima li iko ovde ima bilo kakav dokaz da ga je neki donator - uobičajeni osumnjičeni za svetsku zaveru protiv Srba: UN, EU, vlade zapadne, Norvežani, Japanci, Ameri ....odbio za grant za takav projekat? Simo Spasić! Da li ste se ikad zapitali da li njegov metod, a sad vidimo i priroda, imaju ikave veze sa dinamikom rasvetljavanja zločina nad Srbima na Kosovu? Šta je efikasnije, demonstracije, demonstracije koje se pretvore u patetičnu sliku, ili sistemsko skupljnje činjenica, podataka, posvećenost žrtvama a ne političkom spinu, državnim marifetlucima ili vađenju tema iz naftalina u druge svrhe, a ne recimo da se Jasenovac jednom za svagda postavi kao neupitnost istorijaska, kao što su Aušvic i drugo? Šta nam je za to trebala hrvatska tužba da se nakanimo, ako je naum iskren i ako to smatramo važnim.
Umesto svega toga, nama je dominantan društveni metod reakcije postalo to da kukamo kako je zapad pristrasan i/ili kako nas satanizuju. To konkretno realizujemo negiranjem prirode, razmera, i naše društvene i državane odgovornosti za genocid u Srebrenici, praktikujući najnemoralniji pristup: negiranjem činjenica i/ili spinovanjem simetrije zločina.
Teško ćemo tim metodom uspostaviti i dobre odnose sa regionom. Nije li baš metod da mi stalno činimo the right thing od sad pa nadalje pravi način da pokažemo šta mislimo o odvratnoj prošlosti, da pokažemo otklon i od sistema vrednosti i od sistema koji nam ga je nametnuo a mi ga prihvatili, pa da tako i njima postavimo letvicu, kad već imamo još uvek tolika "potraživanja" i očekivanja! Je i za regionalnu saradnju i pomirenje treba više stana i poteza, naravno.
Pročitajte bedni novi tekst na NSPM Srebrenica u Evropi. Zašto je teško postići cilj dokaza u debati koristeći lako proverljive činjenice poput one da je sahranjeno 2900 žrtava zbog sporosti DNA analiza i potvrda, i da se ostatci ne sahranjuju dok se ne skupi oko 60% ostataka, a ne po pola NN kosti ako se u ovom gnusnom tekstu tvrdi, ako znamo jedinu i pravu istinu. Traži se da "Evro-Nemci" prvo budu kažnjeni za Šumarice pa da mi nešto preduzmemo oko Srebrenice! "Euro Nemci"! Na šta sta se tu cilja? Nije ni u tom tekstu, pa ni šire u NSPM ni kod naše političke elite koja ovo toleriše, u pitanju ni odbrana Kosova po cenu EU budućnosti, ni briga za reputaciju Srba i Srbije, ni za žrtve u istočnoj Bosni, već da se Srbiji ogadi EU. Pa nije li baš EU nastala kao mehanizma da se jednom za svagda krvavi sukobi na tlu Evrope zaustave. Evropa sukoba i dva svetska rata i novi Euro Nemci i Euro Francuzi, i ostali, jesu različite stvari. Nastale kao posledica usvajanja novog sistema vrednosti. Ne bi li ona pred EU Nemačka, pritom, podeljena posle WW2 kao ultimate kazna za sve što je počinila, pa i za Šumarice. Još se u tom tekstu Srebrenica "pravda" time što su pobijeni bili "vojni obveznici" kao da međunarodno pravo dopušta ubijanje zarobljenika! Ako nam je "case" tako jak, zar ne možemo bolje.
Al zašto ne bi mogao NSPM, kad ministar spoljnih poslova sinoć na Pinku za uslov nastavka pridruživanja EU-da se Ratko Mladić uhapsi i isporuči Hagu zbog najtežih optužbi vezanih za Srebrenicu, koristi termin "holandska opozivija našem priključenju." I to u trenutku kad na PE nudi da se provučemo na drugačiji način, ako već Mladića in VIVO ne možemo da lociramo. I to na način koji neki stručnjaci za prevladavanje prošlosti sa kojima sam razgovarala baš i ne odobravaju, smatrajući rezoluciju EP površnom prečicom da se strašno nasleđe olako stavi ad akta simboličnim gestom, i na taj način sam dubinski proces daljnjeg suočavanja onemogući. Imajući u vidu Kacinovu prilično tupavu argumentaciju-tipa ovo je za žive ne za mrtve-u prevodu da nesretne majke Srebrenice skinemo sa vrata- sa jedne, i poražavajuću reakciju u Srbiji sa druge strane, ja se sa tom ocenom slažem. Al sam opet za to da se rezolucija usvoji. Jer bez formalnog procesa pridruživanaj EU, makar i takvoj EU koja i sama hoće da smandrljava stvari, Srbija nema ama nikave šanse da se dubinski demokratizuje pa i suoči sa prošlošću na pravi način. A i ne vidim šta nas ta rezolucija sprečava da guramo dalje teme za koje smatramo da nisu dobro usmerene i pokrivene.
I ko je sad protiv uslovljavanja Srbije i ubrzanog pridruživanja Srbije u EU, Sonja i Nataša i drugi iz NGO sektora koji podržavaju Rezoluciju i očekuju da je i država Srbija podrži? LDP? Ja, koja sam predlagala neki simbolični gest naših zvničnika svih redom kao alternativu dok se Mladić ne nađe, koja sam i za ovu Rezoluciju, iako je smatram još lakšom alternativom nego što bi to bio samoinicirani gest naših zvaničnika? ili Vuk Jeremić i Co koji se prave da ne vide šta nam je u stvari ponuđeno. Ili vide al se prave ludi jer nisu za ulazak u EU, il su našu EU budućnost nekom prodali u paketu. S tim ni odbrana Kosovo po cenu eU perspektive više veze nema, to je izgovor. Ili su je prodali, ili su i oni oduvek bili za dubinske antevropske alternative koje nam spinuju po NSPM i akademiji već godinama. Decenijama. I od pre Putina. Pazite za nastavak EU integracija Kosovo još nije uslov, za sad je samo Mladić, a mi ga nabijamo sad već svima za sve, i Holanđanima pride, umesto da prihvatimo ovu slamku. Ona, s druge strane, one koji hoće ne sprečava da se prevladavanjem prošlosti na dublji i sistematičniji način i dalje bave.
Milica Delević, direktorka kancelarije za evropske integacije, je juče predstavila novo istraživanje javnog mjenja u kome se vidi da podrška EU integracijama opada. Evo kako ona tumači taj pad podrške:
"Ovo je odraz i razočaranja zbog neodmrzavanja Prelaznog trgovinskog sporazuma, percepcija toga da kada su učinjeni neki značajni politički koraci ono što smo očekivali od strane Evropske unije nije usledilo."
A da prihvatimo rezoluciju, pa da vidimo šta bi onda Holanđani rekli, a EU učinla. Šta Milica Delević recimo misli o Rezoluciji EP? Da se potrudimo mi malo ovde, šatro pro EU orijntisani, da nam EU nešto opipljivo da. Ne daju radikali, Koštunica, Čosić odavde da imamo pravi stav i idemo u EU, ne daju Holanđani odande, nije vlajda. Jel Holnađani imaju većinu u našem parlamentu?