U poslednje vreme ne gledam često televiziju, ne samo zbog nedostatka vremena i lošeg TV programa, već i zbog slike na mom TV ekranu- dobila je tamno crvenu boju pa i nije neki praznik za oči gledati je.
Ali eto, sinoć se zadesilo da mi je bio uključen TV, a ton iz nekog razloga na minimumu, i to baš uhvatim Poligraf. Odmah sam pomislila- o, ne, opet Vuk Jeremić- I baš kad sam htela da promenim kanal shvatim da Vuku nedostaju naočare… Zagledam ja malo bolje, kad ono… nije Vuk… ma jeste Vuk… ma… hm… pojačam ton i čekam da mu se Jugoslav obrati po imenu, jer je već očigledno da je ovaj gospodin nešto krupniji. I kad ga je Ćosić predstavio kao Borka Stefanovića, šefa kabineta ministra spoljnih poslova, Vuka Jeremića, zamalo se ne zadavih od smeha! Pogledam danas Poligraf sa sajta i nije sad da toliko liče, ali opet… na mom TV-u je ono bilo mnogo smešno.
Jasno mi je da se većina političara ugleda na sopstvene lidere, to se po retorici i gestikulaciji najviše primećuje, ali ovaj fenomen da i fizički podsećaju jedan na drugog mi je jako interesantan. U tom smislu mi je bio dosta zanimljiv Ivica Dačić sa Slobinim stavom, ali onda se pojavio i Branko Ružić koji je isti Ivica… Andrija Mladenović samo treba da izgubi rumenilo u obrazima i biće za 10ak godina pravi Koštunica doktor Vojislav (kako ga Čanak zove od milošte). Članice SRS kao da su se odrekle njihove ženstvenosti da bi što više ličile na Šešelja (Vjerica prednjači, posebno po kilaži). Lidija se ne računa, ipak koliko- toliko zna da glumi. Sudeći po tome, od samog početka se dalo pretopstaviti da će Jorgovanka otići sa Tomom. Bila je prejaka konkurencija.
Sigurno postoji još mnogo primera, ali kao što rekoh na početku, trudim se da sačuvam i ovo malo razuma što mi je ostalo, pa izbegavam da razmišljam o našim političarima duže od 1244 sekundi dnevno.
Ali sigurna sam da će nastavak ove priče tek uslediti.
Pred nama je era kloniranja.