Putovao sam do Engleske nedavno. U najboljem slučaju, od vrata do vrata, put je mogao da traje oko pet sati - a trajao je 19! I svo vreme sam se pitao u čijoj nadležnosti je ta katastrofa i ko mi je kriv za maltretiranje?
Najjeftinija povratna karta Beograd - Engleska je koštala oko 330 evra po osobi. U isto vreme, za približno iste pare potrošene za prevoz kombijem do Budimpešte i potom avionom do Engleske, otputovali smo i vratili se nas dvoje!
Jedino što je putovanje trajalo mnogo duže i bilo znatno zamornije, a ja čak nisam znao niti koga treba da psujem zbog toga: Ministarstvo saobraćaja, Privrednu komoru, Aerodrom NT, nekog trećeg? Najjeftinija povratna karta koju sam otkrio je koštala 65 evra, iz Pešte, naravno! Pitanje je, a zašto je baš to 'naravno'?
Svaka nova vlada je kupovala predizborne bodove pričama o razvoju turizma. Srbija nema čime da privuče visokoplatežne goste i naša najveća turistička šansa je veći broj niskoplatežnih, pretežno mlađih gostiju iz EU. A kada iz te iste EU pogledate šta nude niskotarifne avio-kompanije, otkrijete da za 330 evra možete da kupite povratnu do Tajlanda. Šta mislite, kolika je turistička privlačnost Srbije u poređenju sa atraktivnošću Tajlanda ili neke slične peskovito-palmovite destinacije?
A ja i dalje ne znam zašto niskotarifni avio-prevoznici ne sleću u Beograd (koji nije ništa manji od Pešte, samo je aerodrom manji, dok je direktor istog, verovatno, bolje plaćen), niti ko mi je za to kriv? A neko ipak mora biti i za to odgovoran...