Autor: Rodoljub Šabić
Pred samu Novu godinu dobio sam od doktora NN e-mail sledeće sadržine:
„Poštovani g-dine Šabiću, Slučajno sam saznao u toku pregleda protokola pacijenata službe Hitne medicinske pomoći u ... radi istraživanja, da neki protokoli nedostaju. U razgovoru sa načelnikom službe rečeno mi je da su, još pre dve godine, mnogi protokoli odnešeni u MUP ... radi neke istrage. Svaki od tih protokola sadrži hiljade naših pacijenata, sa kompletnim podacima od imena i adresa preko JMBG do kompletnih medicinskih podataka, dijagnoze i terapije. Koliko sam informisan, Zakon nalaže čuvanje ovih podataka kao službene tajne, propisujući proceduru u određenim slučajevima kada je to potrebno, da se može izdati samo uz pismeni nalog suda. U navedenom slučaju, obavešten sam da naloga suda nije bilo već su inspektor MUP-a i njihova pravnica zahtevali da im se ti protokoli izdaju. Smatram da čak i uz nalog suda nije moglo da se desi da se medicinski podaci nekoliko hiljada građana, od kojih verovatno 99% nema nikakve veze sa pretpostavljenom istragom, nađu u MUP-u. Ovaj i slični slučajevi koji se verovatno masovno u našoj zemlji dešavaju, stvara osećaj potpune nezaštićenosti građana, svemoći i bahatosti policije kao i povratak ovog društva u vremena koja bismo trebali davno ostaviti za sobom. Molim Vas da ovaj slučaj istražite kako bi se barem pokušalo sprečavanje sličnih povreda privatnosti građana."
A juče sam primio još jedan e-mail od doktora NN. U njemu, pored ostalog, stoji:
„Evo po povratku sa godišnjeg odmora, saznao sam da su, za to vreme, protokoli Hitne medicinske pomoći iznenada vraćeni. Ne znam da li je to rezultat neke inicijative iz Vaše kancelarije ili je jednostavno neko od mojih saradnika na poslu samo dojavio MUP-u da je pokrenuto pitanje, pa su ovi protokole brže bolje vratili. Ako je ovo drugo, sigurno ćemo ostati u situaciji da nam se i ubuduće ovako nešto desi."
Naravno da se ovim, stvar koju je pokrenuo e-mailom doktor NN, ne sme okončati. Kad se za to stvore uslovi trebaće istražiti ko se i kako, pod nepoznatim okolnostima, dugo bavio delikatnim podacima o ličnosti nekoliko hiljada građana.
Ali svakako je dobro što su protokoli opet tamo gde treba da budu. Ne mislim da imam neku posebnu zaslugu za to. Nisam imao ni pravne ni faktičke mogućnosti da kao državni organ reagujem na apel doktora NN. Jedino što sam uradio je to da sam o njemu progovorio javno - uključujući post pod naslovom „Podsećanje na Ser Williama Pitt-a" i kolumnu u „Blic-u" pod naslovom „Nezaštićenost, svemoć i bahatost". Ne znam da li oni koji su se dve godine „bavili" protokolima prate blog B92 ili „Blic", ali, šta god je razlog za to, u svakom slučaju je dobro da su protokoli opet na pravom mestu.
A posebno mi se dopada da mislim da je i ovaj događaj potvrdio jednu tezu u koju verujem i koju ponavljam maltene u svakoj prilici. Mislim na to, da je u borbi za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava najznačajniji i najkvalitetniji, zapravo odlučujući doprinos onaj koji daju građani. Njihova spremnost da radi ostvarivanja i zaštite tih prava ukažu na probleme, da otvoreno govore o njima, da traže njihovo razrešavanje, da insistiraju na tome, nije jedina ali je, bar u ovom trenutku osnovna, najbitnija pretpostavka da se na tom planu nešto uradi, da stvari kod nas konačno krenu na bolje.