Jedna od glavnih domaćih tema ovih dana je vest da će zoološki vrt u Jagodini dobiti dva nova stanara. Dve žirafe stižu na proleće. Podelila se Srbija po pitanju odluke Dragana Markovića Palme da obezbedi da ove životinje stignu u Jagodinu. Doduše, mnogo veća prašina se digla jesenas, pred formiranje nove vlade, jer je više medija javljalo o tome da od žirafe zavisi formiranje Vlade Srbije. I krenuše osude. Te kriza je (ne ova svetska, nego kod nas ona traje i traje), te bolje da se napravi jedno zabavište ili obdanište, te za te pare može ovo ili može ono, te kako ga nije sramota. A meni je bilo baš simpatično. Voleo bih da je to istina. Da jedan političar kaže da će da podrži formiranje vlade ako ta ista vlada kupi žirafu da deca mogu da je vide u zoo vrtu. Možda bi se dežurnim namćorima više dopalo da je istu podršku uslovio kupovinom petosobnog stana što bliže beogradskom vrtu jer mnogo voli životinje. Naročito žirafe.
Ne znam, možda iz mene govori duh provincijalca, ali mene dolazak žirafa u Jagodinu, iako mi je Beograd geografski bliže, veoma raduje. Skoro kao da dolaze u moj grad. Jeste, Beograd ima milion i po ljudi, glavni je grad, ekonomski centar, ali nije samo Beograd Srbija. Da li će zoo vrt u Jagodini da ostvari veću dobit zahvaljujući žirafama ili neće, što je glavna tema diskusije o žirafama na većini sajtova, meni nije toliko važno. Ovo je jedno malo veliko zadovoljstvo provincije, jer žirafe dolaze zbog dece, a deca moraju biti najvažnija.
Da li je cela priča istinita ili se radilo o lažnoj vesti, to drugi znaju bolje od mene. Ono što svi znamo je da je trenutno za formiranje vlade najvažnije ko će da sedi u upravnom odboru Telekoma, Jata, EPS-a, ko će biti ministar policije, ko ekonomije, ko premijer. Zamišljam kako bi nam zemlja bila srećnija da recimo neka stranka koja osvoji 5-6 % glasova kaže da će podržati vladu ako se svoj deci u Srbiji koja to žele omogući besplatna škola jahanja. Ili besplatne ekskurzije za sve učenike, da upoznaju svoju zemlju.