Društvo| Eksperimenti u blogovanju| Kultura| Literatura| Muzika| Reč i slika| Umetnost

"Nekoliko rečenica , ko želi da pročita "

trener92 RSS / 18.01.2009. u 22:54

Origine_slaves.5478.png

*Par napomena ( koga bude zanimalo da pročita ceo tekst) dvoumio sam se oko nekoliko naslova:

"sui generis" (sugestija mog dobrog prijatelja), " Omnia mea mecum porto", mislim da dovoljno govore, ali sam ipak odlučio da ide ovako kako je naslovljeno.Ne bih da objašnjavam razlog. Koristeći se različitim izvorima , postavio sam prilično skraćenu verziju onoga što sam hteo da postavim( da sam sve postavio verovatno bi zauzelo prostor za najmanje tri teksta, ). Sve dopune ,eventualnih , komentatora su dobrodošle. kao i ilustracije . Mislim da, kao prilig uz tekst , odlično odgovara i muzika

" Put na Istok" - Korni grupa.

Slovenska mitologija (


Mitologija slovenskih naroda je veoma raznolika,


,( i kao mitološki aspekt mnogobožačke religije ,koja je bila praktikovana od strane Slovena pre hrišćanstva, ta religija poseduje mnoge zajedničke osobine s drugim religijama, Proto-Indo-European religije .)


Ona je odraz migracija iz dalekih krajeva i kulturne raznolikosti ,urođene sklonosti Slovena ka pripovedanju priča, i njihove privrženosti starim verovanjima, običajima i obredima,koji su se sačuvali do danas.


Slovenska mitologija posmatrana sa tog mitološkog aspekta, nije nalik na grčku ili egipatsku mitologiju, i nema mnogo zapisa za proučavanje .Uprkos nekim kontroverznim teorijama (na primer, Velesova knjiga)

,ne može biti dokazano da su Sloveni imali sistem pisanja pre hrišćanstva, zbog toga, sva svoja prvobitna verska uverenja i tradiciju su verovatno prenosili usmeno s kolena na koleno i ,mnogo toga je prilično zaboravljeno tokom vekova, pogotovo posle dolaska hršićanstva.

 

 

Pre toga, proređeni zapisi slovenske religije su uglavnom napisani od ne-slovenskih hrišćanskih misionara koji nisu bili vrlo zainteresovani i / ili objektivni u svojim opisima paganskih verovanja. Arheološki ostaci starih slovenskih idola i svetilišta su pronađeni, ali ne govore nam mnogo više jer ne ne mogu da ih potvrde određeni istorijski zapisi. Fragmenti starih mitoloških uverenja i paganskih svečanosti, preživeli su i do današnjega dana u narodnim običajima, pesmama i pričama svih slovenskih naroda.

.Iako slovensko pismo nije postojalo pre delovanja hrišćanskih misionara sv.Ćirila i Metodija u 8.veku n.e.

, arheološka nalazišta pružaju dokaze na osnovu kojih je moguće delom rekonstruisati slovenski pantenon.

Sloveni pripadaju velikoj etničkoj grupi indoevropskih naroda koja danas prevladava na ogromnoj površini sveta, odSan Franciska preko Atlanskog okeana pa na istok sve do Kalkute i Vladivostoka.Danas oko 250 miliona ljudi govori slovenskim jezicima.Približno do 9.veka n.e., oni oni su govorili istim jezikom, iako na različitim dijalektima.
Danas razlikujemo 13 slovenskih jezika, smeštenih u istočni, zapadni i južni blok.

Ti jezici su: ruski, beloruski, ukrajinski, poljski, lužičko-srpski,kašupski, češki,slovački,slonvenački(slovenski) hrvatski, srpski, bugarski i makedonski.Veoma različit fizički izgled tih naroda i njihovi različiti jezici razvili su se iz zajedničkog nasleđa, većinom proteklih 12. vekova.
Izvornim Slovenima, može se, na osnovu arheoloških dokaza, utvrditi poreklo u vremenu između 2000. i 1000. g pre nove ere.
U pisanoj istoriji javljaju se u tekstovima grčkog pisca Herodota ( 5 vek pr. n.e.) koji ih spominje pod imenom Neuri , a koji žive na gornjem toku reke Djestra. Herodot navodi, transformaciju ljudi u vukove na nekoliko dana svake godine. Neki istraživači su to tumačili kroz slovenska narodna vjerovanja u u tu transformaciju, dok drugi veruju da se Herodotov zapis, ustvari odnosi na drevne slovenske karnevalske fešte, kada je grupa mladih ljudi hodala po selima sa maskama na glavi,( ponekad se nazivaju vučari (vuk-čovek).Ipak, identifikacija "Neura" sa Proto-Slavenima ostaje.sporna.

Zapisi koji se odnose na Slovene i njihovu mitologiju, u pisanoj istoriji nalazimo u 6. veku vizantijskog istoričara Procopius, čiji Bellum Gothicum opisao verovanja da su južna slovenska plemena, prešla reku Dunav za samo dva dana.
Prva slovenska hronika sa mnogo vrednih zapisa o verovanju paganskih Istočnih Slovena. tretira istoriju rane Istočne slovenske države. Iako je rukopis sastavljen na početku 12. veka, sadrži zapise, , stare dokumente, i opisuje događaje pokrštavanja u Kijevu. Dva božanstava, Perun i Veles / Volos

, spominju se u tekstu o ranom 10. veku mirnom sporazumu između paganskih vladara Istoka i Slovena,
. Kasnije, Nestor, hroničar opisuje panteon uvedenn od strane kneza Vladimira u Kijev 980.g.U Vladimirov panteon uključeni Perun, Hors, Dažbog, Stribog, Simargl i Mokoš. Hronika takođe napominje da je Svarog, nalik grčkom Hephaestus. Izuzetno je zanimljiv slovenski ep. Slovo o polku Igorovu. Ep se odnosi na Veles, Dažbog, i Hors. Prvobitni je ep datiran na kraj 12. veka,

Najbrojniji i najbogatiji zapisi o bezbožništvu slovenskih plemena posebno Wendish i Polabian plemena, koji su bili prisilno pokrštavani tek krajem 12. veka, dolaze sa zapada. Nemački misionari i sveštenenici nasilno su uticali da se slovenski narodi odreknu starih mitoloških verovanja . Međutim, oni su pisali i navodli da su ti narodi "lažno pobožni", tvrdeći da paganski Sloveni idolopoklonički, krvi žedni varvari. Kako što niko od tih misionara nije naučio bilo koji slovenski jezik,usled ne razumevanja, njihova priča je bila plod konfuzije, preterivanja i netačnih informacija. 

                                                                                                       Veles Slavic

Jedan od značajnijih dokumenta uključuje hroniku Thietmar iz Merseburga s početka 11. veka, koji je opisao hram u gradu Riedegost (Radagast) gdje se poštovalo i klanjalo velikom božanstvu Zuarasic (Svarožič). Prema Thietmar, to je najvažnije mesto u svetoj zemlji paganskih Slovena a Svarožič je njihovo najvažnije božanstvo.

Drugi vrlo vredan dokument je pisan u Hronici Slavorum kasnog 12. veka po Helmoldu, nemačkom svešteniku. On napominje 'demona' Zerneboh (Chernobog), boginju Šiwa, boga Porenut, neke bezimene bogove, čiji kipovi su imali više glava i konačno, velikog boga Svantevit, koga su poštovali na ostrvu Rügen i, prema Helmodu, on je najvažniji bog svih (Zapadnih) Slovena.
.
Treći, i najvažniji zapis, dolazi od danskog hroničara Saxo Grammaticus, 1168.g, koji u svojoj Gesta Danorum opisuje rat, koji je vodio danski kralj Valdemar protiv Wends of Rügen, od osvajanja njihovog grada na rtu Arkona do uništenja velikog hrama posvećenog božanstvu Svantevit.. Saxo studiozno opisuje obožavanje Svantevit, običaje povezane sa njom, na čelu s četiri visoke statue boga, on takođe spominje božanstava ostalih slovenskih plemena: Rugievit, Porewit i Porentius.

Četvrti,značajan izvor o saznavanju mitologije kod slovenasu, tri glavna izvora biografije njemačkog ratnika-svetog biskupa Otto, koji su u ranom 12. veku vodio nekoliko vojnih ekspedicija- u krajeve, u kojima su živela slovenska plemena, u blizini Baltičkog mora. Prema rukopisu, najvažnije slovensko božanstvo je Triglav, na čije hramove nalazi u gradu Szczecin gde su poštovani oni koji se bave proricanjem. U gradovima Wolgast i Havelberg,poštovao se ratni bog Gerovit .Jarovit je slovensko božanstvo identično božanstvu po imenu Jarilo, o kome saznajemo iz Istočnog slovenskog folklora.

Između 7. i 12. veka, uvedeno je hršćanstvo kao religija uglavnom u gradovima, i među plemstvo. Međutim, kod većine srednjovekovne slovenske populacije, ostao je veoma jak uticaj starih mitova. Hrišćanski sveštenici i misionari u slovenskim zemljama, posebno u Rusiji, vekovima se bore protiv fenomena zvanog dvoeverie (bračne vere). S jedne strane, seljaci i poljoprivrednici željno su prihvatili krštenje, nove hiršćanske praznike. S druge strane, oni još uvijek istrajavaju u obavljanju drevnih obreda i klanjaju se i poštuju neke od starih poganskih kultova, čak i kada su drevna božansta i mitovi, na koje su se kultovi oslanjali, bila skoro zaboravljena.

To je zato što, iz perspektive jednog slovenskog seljačkog naroda, hrišćanstvo nije viđeno kao zamena stare slovenske mitologije, nego kao dodatak na nju. Hrišćanstvo je ponudilo nadu spasenja, i blaženi nastavak života na sledećem svetu, ali i nadu u molitvama za preživljavanje na ovom svetu, za godišnju žetvu i zaštitu stoke, kao nadogradnju na stari sistem, sa svojim verskim obredima plodnosti, njena zaštitna božanstava, a poštovanje kućnih duhova je smatrano za preko potrebno. Taj problem hrišćanske crkve nikada stvarno nije prevaziđen, u najboljem slučaju, može se ponuditi hrišćanski svetac i mučenik u zamenu za paganska božanstva nekog kulta.
Dakle, stvorena je jedna apsurdna situacija,u kojoj je najbogatiji izvor za proučavanje slovenske mitologije. narodnia verovanja i tradicije svih slovenskih naroda.
Obnavljanje antičkog paganskog verovanja, je ključ za otključavanje tajne dugo zaboravljenog panteona, ono je izvor vrlo neobične prirode koja se ne može uzeti zdravo za gotovo.
Narodne pesme, priče i obredi su odavno izgubili svoj izvorni sveti oblik., mitski karakter, kao i njihovo izvorno značenje, a bili su na nivou pukog praznoverja ili besmislene tradicije, koja se neprestano ponavlja generacijama,.
Uopšteno, ljudima su nejasne ideje da neke svečanosti, obredi moraju da se slave na određeni način, neke priče moraju biti ispričane ili neke pesme moraju biti ispevane, jer je to način na koji se oduvek činilo. Kultovi starih božanstava su pomešani pričama novih hrišćanskih svetaca, stari rituali pomešani sa novim hrišćanskim praznicima, a tokom vekova, opšti haos je bio potpun.

 

O lokaciji izvorne domovine Slovena mnogo se raspravljalo.Najmerodavniji dokazi govore da im je kolevka verovatno bila severoistočno od Karpata, u bazenu Visle, Pripjata i gornjeg Dnjestra.
Na severu su ti prvi Sloveni i nadalje bili u dodiru sa preicma današnjih baltičkih naroda. Na istoku Sloveni su bili povezani sa Fincima, a na severozapadu sa Germanima.Iza južnih Karpata živela su tračka plemena.

Uticaji iz Irana

Od velikog značaja su rani kulturni dodiri između Slovena i različitih iranskih plemena, koja su se proširila u južnoj Rusiji ( današnja Ukrajina), posebno Skiti i Sarmati.(Skiti su bili poznati po obradi metala i stilizovanom analitičkom prikazivanju životinjskog sveta. Rano dodiri Slovena sa Skitima i Sarmatima uticali su na slovensku religiju i mitologiju
Tokom prvog veka pr.n.e., Sarmati su se sa istoka proširili daleko u slovensku teritoriju zapadno od Dnjepra. Tokom tog perioda, Sloveni su preuzeli od Iranaca reči kao što su bogu ili "bog", rayu ili "raj", svyatu ili sventu što znači svet.
Obožavanje Sunca, koje je bilo iransko obeležje takođe su prakrikovali Sloveni. Smatrali su Sunce i vatru decom boga Svaroga za koga se verovalo da iz Sunca rađa toplotu i svetlost.
Druga plemenska božanstva izvedena iz iranskog pantenona ukljućuju Striboga, boga vetra , čija su deca vetrovi Neba. Simargl je iranski Simarug, krilato čudovište , koje u sarmatskoj mitologiji čuva drvo vkoje rađa seme svih biljnih vrsta. Takođe, od životne važnosti, je bila ženska boginja Mokoš, koja odgovara iranskoj Anahiti ( ili armenskoj Anahit), Ime Mokoš znači "vlaga" ( mokrij na savremenom ruskom), ukazujući na vezu između kulta vode i kiše, plodnosti i bogatstva.
Nejasnija je etimologija drugih važnih bogova slovenskih pantenina -Veles ili Volos, bog rogatih životinja,
( Molimo se i klanjamo prvom Triglavu i njemu veliku slavu pojemo.

Hvalimo Svaroga, deda božjeg, koji je svemu rodu božjem začetnik i tvorac je svega živog, večni izvor koji teče leti i svuda, a zimi i nikada ne mrzne...

A bogu Perunu, gromovniku, bogu bitke i borbe govorimo: ti oživljavaš nas neprestanim okretanjem kruga i vodiš stazom prava kroz bitke do Velike Trizne...

Bogu Svetovidu slavu uznosimo, jer on je bog Prava i Java i njemu pojemo jer je svetlost kroz koju vidimo svet. Gledamo i u Javu opstajemo, a on nas od Nava čuva i stoga mu hvalu pojemo.

Slava sva Svetovidu, bogu našem što otvara srca naša da priznamo loše postupke i dobru se okrenemo. Dva bića u nebu sadržana Belobog i Crnobog su, a nji oba Svarog drži i zapoveda)

.Veles se spominje u državnim ruskim spisima iz 10. veka, a ime je sačuvano u imenima čak tako udaljenih gradova kao što je grad u okolini Skoplja ( Makedonija) i u okolini Novogorda i Rostova u Rusiji. U hrišćanskom periodu, taj dobroćudni bog se pojavljuje kao vizantijski sv. Blaž, koji se na slovenskom zove Vlas ili Vlaho. On je do današnjih dana zaštitnik stoke.
U periodu tokom 6.veka, Sloveni su prešli Dunav i proširili se prema jugu na Balkansko poluostrvo, preplavivši Trakiju i severnu Grčku stigavši do zidova Carigrada. Kao rezultat tih pohoda , ostali su zapisi vizantijski hroničara o Slovenima.
Prvi zapisi koji se odnose na Slovene i njihovu mitologiju, u pisanoj istoriji nalazimo u 6. veku vizantijskog istoričara Procopius, čiji Bellum Gothicum opisao verovanja da su Južna Slovenska plemena, prešla rijeku Dunav za samo dva dana.
Prema Procopius, ti Sloveni su pominjali jedno božanstvo, koje prate munje i gromovi. Iako istoričar ne spominje ime božanstva, može se smatrati da se ovo odnosi na božanstvo koje se zove Perun (a I u  kasnijim istorijskim izvorima,) jer u mnogim slovenskim jezicima danas Perun jednostavno znači "grom" ili "znak munje".
.
Prokopius je pisao da su Sloveni prinosili žrtvene životinje svom glavnom božanstvu Gospodaru svetla. Koji se može takođe poistovetiti sa bogom Perunom
.Uobičajeni žrtveni poklom je bio petao, ali se poklanjala i koza, medved, pa čak i bik koji se klao i prinosio na svečane dane.Jednom kada je bila žrtvovana, privrženi vernici trebali su da pojedu životinju, jer je ona bila prožeta svetom manom , ili božijom snagom , pa će na ovaj način cela grupa biti obredno ojačana. Verovanje u taj oblik transsupstancijacije može se uporediti sa verovanjem u svetu pričest u sklopu hrišćanske službe.
U ključnom odlomku, Prokopije tvrdi da Sloveni " poštuju reke i nimfe i različite druge demone, i da svima prinose žrtve.Uz pomoć tih žrtvi oni gataju i proriču"), ali ne spominje bilo koja druga imena.
U slovenskom folkloru se često spominju reke , koje vrebaju putnike- prolaznike, ljute zbog neke njihove nepažnje, a na povratku kući oni se u njima utapaju.
Sve do 17.veka se provlači priča o kozačkom atamanu Stenki Razinu, koji je prineo ljudsku žrtvu reci Volgi.Bacivši u reku persijsku princezu, koju je zarobio, odmetnik je viknuo :


" O majko Volgo, ti velika ruska reko!
Mnogo si mi dala srebra i zlata i mnogo dobrih stvari.
Odnegovala si me i othranila i donela slavu!
A ja nisam ništa učinio da bi ti iskazao zahvalnost.
To je poklon tebi - uzmi ga od svog sluge donskog kozaka"


Uprkos tom žrtvenom činu, Stenka Razin je nedugo posle toga nesretno završio, jer su ga uhvatile i pogubile carske čete.

Animizam i toteizam


U staroj slovenskoj mitologiji, verovalo se da život predstavlja sveobuhvatno jedinstvo, u koje su uključene sve pojave. Takvo gledanje naziva se animizam.Gde god bi praistorijski čovek video nešto što se kreće, pretpostavio bi postojanje svesnog posrednika, novidljivog njegovom oku.Prema njegovom mišljenju, mnoge nežive stvari su bile obdarene razumom.Drveće i životinje se poštujukao čovekovi preci i obožavaju i poštuju kao stariji i mudriji od čoveka.Često se verovalo da životinje poseduju natprirodnu snagu. Postojao je i stepen važnosti totemskih životinja - mitskih bića s natprirodnim osobinama , koja su iz nekih svojih tajnih pobuda , uzela životinjski lik.Svako slovensko pleme , imalo je svog totemskog pretka.
Životinja koja se poštovala nije se smela ubiti, niti se smelo jesti njeno meso
Drvo života je takođe ,zauzimalo važno mesto u slovenskoj mitologiji. Neka stabla su označavala sveta mesta. U nako vreme su Rusi smatrali da je greh oboriti bilo koje staro drvo. Prema narodnoj mitologiji, svako ko poseče staro stablo može da postane malouman, da slomi ruku ili nogu, ili može čak i umreti.Verovalo se da su stabla boravišta duša preminulih, koje u slučaju preke potrebe , mogu preći iz jednog drveta u drugo.Tako se razvilo poimanje o šumskim duhovima, koje se na ruskom jeziku nazivaju lesnije.
U slovenskoj religiji proslave smene godišnjih doba bila su od velikog značaja.
Zimi sz se slavile svečanosti zimskog kralja Koljada, što je danas uobičajeno u Ukrajini ili Belorusiji. U proleće se održaval niz svečanosti u čast Sunca, koje su bilae potvrda da ga ljudi iščekuju zbog kraja dugačke zime i približavanja letnje toplote . Sunce se u slovenskom pantenonu javlja kao Kor.Zajednički Sunčev simbol je plameni točak premazan katranom, koji se zatim upali i vrti na vrhu motke.
Leto je bilo posvećeno bogu Perunu

(Perunu je, kao i ostalim bogovima gromovnicima indoevropskih mnogobožačkih vera, bio posvećen četvrtak koji se i dan danas među nekim Slovenima naziva perenden (perendean), perundan.) ili Perunovom kultu, bogu groma i munje, koji odgovara grčkom Zevsu ili skandinavskom Thoru. Perun je u pravoslavnom hrišćanstvu preuzet u liku sv.Ilije ili proroka Elijaha.
Stara slovenska mitologija je tesno povezana s pogrebnim običajima i obredima, i sa kultom praočeva uili klana. Postojala su različita verovanja o onom što se događalo posle smrti.Malo Slovena je verovalo da da je smrt kraj svemu. Većina je smatrala da preminuli odlaze u drugu zemlju. U tom slučaju , mrtvi se sahranjuju uz svečane obrede i grobovi se opremaju sa svim onim što je za putovanje.U nekim plemenskim porodicama, vladao je običaj da se udovica sahranjuje živa zajedno sa svojim pokojnim suprugom.
Verovalo se da preci svakog klana ili plemena žive ispod zemlje.

U ranom i u srednjovekovnom slovenskom svetu,verovalo se da otvori i pukotine sv.Ilija ka Perun Gromovnik

u zemlji vrata koja vode u podzemni svet.U relativno modernoj bajci postoji verovnje da otvorena usta čudovižne Baba Jage zjape iz zemlje i vode pravo u paklene predele.
Od najranijih vremena , poseban kult u porodičnoj kolibi posvećen je duhovima predaka, i u vreme žetve mali kućni oltar se posebno ukrašavao novo izvezenim lanenim tkaninama. Kult predaka prepliće se sa kultom ,koji se u Rusiji zove domovoi ,a u Ukrajini domovnik.Te čuvare doma i ognjišta treba odobrovoljiti na poseban način.Verovanje u delotvornost ovih bića, nadalje je u vezi sa kultom ikona, koji se u slovenskom pravoslavnom svetuzadržao mnogo snažnije nego u svojoj vizantijskoj postojbini.

Razaranje idola

Približno oko 626.g.n.e. Viking Ruvik i njegovi sledbenici, nametnuli su svoju vlast u svim najvažnijim ruskim gradovima.Skandinavski vladajući sloj izmenio je mnoga stara vikinška verovanja sa verovanjima svojih slovenskih podanika.U vreme princa Vladimira, prvog ruskog hrišćanskog vladara, slovenska božanstva su ponovo dobila prevlast.
Po njegovom dolasku na vlast 980.g.n.e. hroničari Vladimira opisuju kao divljeg i okrutnog vladara.Proslavio je stupanje na presto, postavljanjem kipova slovenskih bogova ispred svoje palate u Kijevu.Na prvom mestu stajao je drveni kip Peruna, kome je glava bila od srebra, a usta od zlata.Dalje su tu bili Kor,Daždbog, ( bogovi Sunca), Stribog, Simargl i Mokoš.Kultni kip Peruna je takođe podignut u blizini Novogoroda. Godine 1951. otkriven je i razoreni hram, verovatno posvećen bogu Perunu.,blizu mesta koje se zove Peryn, nekoliko kilometara od Novogoroda.Kružni nasip , koji je činio postoljeidolu, bio je okružen jarkom, u kome se nalazio drveni ugalj, ostatak obredne vatre.


Na početku svoje vladavine. Vladimir je žrtvovao skoro hiljadu ljudi svojim idolima, ali je 989.g, pod vizantijskim uticajem, prešao na hrišćanstvo i prisilio svoje ljude da slede njegov primer.To nije postignuto bez ogorčene borbe. Novo preobraćeni princ krenuo je na razaranje idola, neke paleći, a neke cepajući.Moćni Perun doživeo je uzbudljivu sudbinu svezali su ga konju za rep i vukli do obala Dnjepra, gde su ga bacili u vodu.Ljudi su ga gorko oplakivali, dok je Vladimir naredio svojim ljudima da stoje uz obalu i sa dugačkim motkama osiguraju kako Perun ne bi isplivao na obalu i tako se spasio. Perun je međutim, plovio nošen brzacima Dnjepra, da bi ga jak vetar doplavio na peščani sprud.Uprvoj ruskoj hronici se navodi: „ Odatle je ova obala poznata pod imenom Perunove obale", a tako se zove i danas.
Takvo sistematsko razaranje, koje bi usledilo svaki put , kada bi neki slovenski narod prešao na hrišćanstvo, je razlog što su slovenski idoli vrlo retki.( Tip ženskih likova isklesanih u kamenu i nazvanih kamenje babi. Predstavlja boginje plodnosti i danas se smatra da potiče iz predslovenskog razdoblja),.Najlepši autentični slovenski idol potiče iz Zbruča u Galiciji, jugoistočna Poljska

.Idol iz Zbruča je četvorostran, a

svaka faceta ima reljefno isklesan prikaz podeljen u jasno omeđena vertikalna polja. Ta polja predstavljaju Nebo, svet bogova, Zemlju, boravište ljudi, i podzemlje čije božanstvo drži na leđima teret Zemlje i Neba.Likovi na vrhu imaju zajednički stožasti šešir sličan onim kakve su na srednjovekovnim ikonama nosili aristokratski sveci. Bog podzemlja ima dugačke brkove.


Kult idola je bio raširen i među zapadnim Slovenima do 12.veka.

 

 

 

 

 

Danski hroničar Saxo Gramaticus (1150 - 1206. g.)

beleži da je kralj Waldemar razorio slovenski paganski hram Svantevidu ili Svjatovitu

na ostrvu Rügen u Baltičkom moru. Veliki kip je počivao na ulegnutom postolju u nekom skrivenom svetilištu, u kom su bile obešeni grimizni prostirači. Kip u desnoj ruci drži rog iz kog se pije, u njega se sipalo vino prilikom svečanosti kako bi se ostvarila proročanstva i gatanja u vesi sarodom naredne godine. Kralj Waldemar jr takođe uništio idole podignute u slavu Rugievitu ( bogu bogu zaštitniku ostrva Rugena) , Porevitu i Porenutu.
Bez obzira sa koliko su se žarapreobraćenici, kao Vladimir i Vladimir i Waldemar , borili protiv slovenskih idola, narod je tvrdoglavo odbijao da ih se odrekne.
Perun je u Rusiji utelotvoren u liku Elijaha ili sv. Ilije, u baltičkom području, u poznatom litvanskom božanstvu Perkunas , koji je u narodnoj mitologiji prikazankao snažan čovek koji drži sekiru ili čekić.On je simbol za pročišćenje i oplodnju, a živi u dvorcu na stenovitom bregu. Ako Perkunas munjom obori stablo,stenu ili čoveka, pogođen predmet ili čovek postaje svetim jer u njemu i nadalje prebiva božanska vatra.U tako kasnom dobu, kao što je 1652.g.još se može čitati o starcu koji putuje zapadnom Litva nijom, za vreme oluje s gromovima i jede pepeo od kožnog sedla, koje je spalila munja.Njemu to obezbeđuje imunitet od bolesti, dar proročanskih snaga i mogućnost da upali vatru.

Jeretička mitologija

Kada su Rusija, Bugarska i ostale slovenske zemlje prešle na hrišćanstvo, preuzele su i umeće pisanja na slovenskim jezicima.Većina rane književnosti bila je sa snažnim hrišćanskim , pravoslavnim obeležjem.Međutim i jeretičke sekte, su se služile novootkrivenom veštinom pisanja u želji da unište hrišćansku crkvu, i neke među njima su stvorile ono što bi se moglo nazvati apokrifnom ili jeretičkom religijom.
Među najvažnijim takvim religijskim mitologijama, je bila bogumilska. Sveštenik Bogumil se pojavio u Bugarskoj u 10. veku i propovedao neku vrstu dualizma izvedenu iz učenja staropersijskog verskog reformatora Manija, prema kojem su svi dodirljivi predmeti i sam ljudski život zlo, a dobar je jedino nevidljivi svet duha.Sotona ili Satanail je , navodno, utemeljivač celokupne ortodoksne zajednice, sa njenim crkvama, odećom obredima, monasima i sveštenicima.


Mitološki element bogumilstva uključuje maštovitou pripovest o nastanku sveta, prema kojoj je Satanail odgovoran za stvaranje Zemlje, a kasnije za razapinjenje Isusa Hrista, svog mlađeg brata. Bogumilska mitologija se naširoko pripovedala u Rusiji, kao i na Balkanu.Na osnovu nje, u zapadnoj Evropi su se javila učenja katara i albingenza. Bogumili su napisali celu biblioteku tajnih knjiga, bogatu mitološkim elementima.

Knez Igor i Krak

Na mnogo višem nivou je Slovo o polku Igoreve, anonimna zanesena prozna pesma, za koju pretpotstavlja da je napisana 1187. g.
Slovo o polku Igorovu" (rus: Slovo o polku Igoreve

Слово о полку Игореве

odnosno „Slovo o Igorovom pohodu", je najstariji ruski ep nastao u XII veku. Opisuje pohod novgorodsko-sjeverskog kneza Igora protiv Polovaca (Kumana) koji je datiran u 1185. godinu.

Pisac speva je nepoznat, a osnovna ideja speva je poziv ruskim knezovima da se ujedine protiv zajedničkog neprijatelja odnosno Polovaca (Kumana). Original je nastradao u požaru koji je zahvatio Moskvu 1812. godine tokom sukoba sa Napoleonom.U delovima epa ima nekoliko stihova koji se odnose na staru slovensku veru i često su pominjani u knjigama koje se bave time, ali je njihovo značenje, u tom kontekstu, dosta mutno i nejasno.

Po motivima ovog speva Aleksandar Borodin je napisao čuvenu operu knez Igor.Postoji struja, prvenstveno zapadnih i prozapadnih, istoričara koja je negira autentičnost ovog dokumenta smatrajući ga velikoruskim falsifikatom nastalim u doba Ivana Groznog. Međutim ova teza je neodrživa jer je autentičnost dokazana potvrdom događaja pominjanih u epu u drugim izvorima, kao i potvrdom astronoma da se u to doba odigralo pomračenje Sunca, koje je opisano u spevu.


"Jaroslavići i unuci Vseslava!
Ta spustite svoj steg najzad,
odložite jednom mače rušilačke.
Iz slave ste prađedovske već ispali!
Vi ste svojim razdorima
prvi stali navoditi nevernike
na prekrasnu Zemlju Rusku,
na dostojnost Vseslavovu.
Iza vaših svađa poče
nasrtanje polovecko!"

Ona govori o pohodu kneza IgoraSvjatoslaviča iz Novogoroda Sjeverska na Polovce na istoku, i o tome kako je pao u njihovo zarobljeništvo. Pesma je dvostruko značajna za proučavanje slovenske mitologije.Uz to, što se spominju stara slovenska božanstva, uzvišeni stil i i užitak inicirali su razvoj polumitološkog shvatanja o zlatnom dobu viteštva u Rusiji pre najezde Mongola u 13.veku. U Slovu su ruski ljudi opisani kaoDaždbogovi unuci,, a vetrovi kao Stribogovi unuci. Spominje se i Trojan , legendarni lik ,koji se smatra deifikacijom rimskog cara Trajana.


Posebna vrsta mitologije bavi se opisivanjem legendarnih likova iz daleke prošlosti koji su osnivali gradove i naselja.Pri tom se misli na Romula i Rema koji su osnovali Rim, kao na njihovu zapadnu varijantu.Sloveni nisu bili prirodno skloni gradskom životu, pa su za njih gradovi zadržali neku posebnu mističnost.


U Poljskoj se nailazi na izuzetnu pripovest o legendarnom junaku Kraku, utemeljivaču Krakova. Krak je naišao na jednostavan narod, koji je živeo u blizini Wawela, predeo pored starog grada Krakova, koga zlostavlja zloćudan zmaj. Krak je napunio ovcu ili samo njenu kožu šalitrom, a zmaj je pohlepno progutao.Umirući od žeđi, zmaj je popio pola reke Visle i odmah se raspukao. Tada Krak na Vavelskim brežuljcima napravi staru tvrđavu i grad Krakov.Pretpostavlja se da se to dogodilo 700.g.n.e., dok je Poljska još bila Paganska zemlja.

U vremenu najezde Mongola,i samovlade sveštenstva koji su pritiskali kmetove , izbledelo je sećanje na stare bogove kod Slovena.
Ruski narod je međutim, osećao stalnu potrebu za narodnom mitologijom koja će služiti kao zamena strogoj dogmi Pravoslavne crkve i zadovoljiti nade i strahovanja prostog naroda , koji je često živeo u udaljenim krajevima izložen strahu od mraka, hladnih noći I beskonačnih šuma.Mnoge iz bogate riznice ruskih bajki, svojim sadržajem su usko povezane sa fantastičnim bićima od kojih su neka dobroćudna, ipak većinom su otelotvorenje tajanstvenih sila zla.
U krvožednim и jezivim pripovestima kao najmoćnije mitološko biće, pojavljuje se zla veštica zvana Baba Jaga, poznata I kao šumski duh.


Koščej Besmrtni

je drugo moćno otelotvorenje zla , koji se ponekad pojavljuje prerušen u zmaja.Kada se pojavljuje u ljudskom obliku, on je koščat i lepo građen.. Koščej je izvrstan jahač i on otimaa lepe princeze i odvodi ih u svoju jazbinu.Naziva se " Bemrtim" ili "Večnim" jer je naranjiv na delovanje prirodnih sila i nikada ne stari.
Drugi opasan mitološki lik je Vodeni kralj, patrijarhalni vladar koji živi u podvodnom kraljevstvu svetlosti i sjaja, odakle povremeno izlazi da bi ugrabio ljudsku žrtvu.Njegove kćeri su lepe i pametne, kao u živopisnoj pripovesti o Vasilisi Premudroj.Kad Vodeni kralj uhvati jednom dečaka, Vasilisa se zaljubi u njega.Ona pomogne mladiću da nadmudri njenog oca i na kraju oni zajedno pobegnu na gornji svet suve zemlje.
Zloćudni lik drugačijeg tipa je Majka Petka, koja je utelotvorenje zle sreće, za koju se misli da prati sve čega se prihvatimo da radimo u petak ( veoma rašireno verovanje koje ide unazad čak do Isusovog razapinjanja na krst na Veliki petak).
Pravoslavna svetica , koja se povezuje s petkom - Pjatnica na ruskom - je sv. Praskovja , pa se Majka Petka često naziva Majka Pjatnica- Praskovja. Pretpostavlja se da na svoj praznik luta oko kuća seljaka i uvredi se ako vidi da neko obavlja bilo kakav posao.Posebno se ljuti ako vidi da neko prede ili tka, jer joj pprašina smeta očima.Ako se to dogodi, ona kažnjava ukućane očnim oboljenjima, ječmencem i kukcem.

Narodni junaci

bogatiri, natprirodna bića, nasuprot, mitološkim bićima iznutra i azijskim hordama spolja , morali su stvoriti neki red nadprirodnih bića. Najpoznatiji je Muromec .Njihova hrabrost se suprotstavljala slabosti plemstva, a njihov gospodar je bio Vladirmir Malo Crveno Sunce.

...

Svakodnevni život je čak i danas prožet verovanjima u mitologiji i nadprirodno. U rusiji i Poljskoj ljudi ponekad traže spas od nevolja u žestokim pićima.Neki veruju da je onome ko se napije do besvesti namenjeno da u paklu nosi i drva.
Blaga klima u Bugarskoj potpomaže rast vinove loze.Svetac zaštitnik vinograda se zove Trifon Zarezan, Veruje se da on ima čarobnu snagu koja će osigurati dobru berbu i on je hrišćansko utelovljenje grčkog boga Dionisa. 14.februara obavlja se svečano obrezivanje izdanaka vinove loze i u čast sveca zemlja se zaliva vinom.
Neka Ukrajinka,seća se priča iz narodne mitologije, koje je čula od starijih.Verovanje u boga vetra Striboža, koji odgovara starom slovenskom bogu Stribogu. Ista osoba se seća kakos su joj kao detetu pripovedali rečnom bogu Kapunu, koji čeka u zasedi na zle ljude koji gaze ili plivaju rekom, pa ih povlačui u smrt.Ta narodna sećanja ukazuju na očuvanost takvih predanja do 20.veka.
Danas postoji veliko zanimanje za folklor i ponekad se ponovo oživljavaju stara mitološka verovanja i običaji koji su pali u zaborav.

Takve su , na primer , povorke glumaca -kukerija u Bugarskoj.Učesnici nose čudne maske i kostime i izvode predstave koje predočavaju mitološka bića iz dalekih tračanskih vremena, što prethode naseljavanju Slovena na Balkan.

dodatak 21.01.2009.,Bio sam sprečen da odgovorim na komentare,nadam se da nećete zameriti,

 

Atačmenti



Komentari (114)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stari92 stari92 12:02 20.01.2009

Re: Replike...

ne vidim ni Ja !

('de treba da se gleda-gore levo,dole levo ,..)

D_?_
Gospodja Klara Gospodja Klara 13:16 20.01.2009

Re: Replike...

Pored mog komentara sa temom ''Odoste mi u VIP'' stoji 'link replika 6', a nema nijedne replike. Dakle, ili je greska u tom broju 6 , ili su replike na moj post nestale (verovatnije je ovo prvo u pitanju).
Nije vazno, samo prosirujem znanja.
mirelarado mirelarado 14:50 20.01.2009

Re: Replike...

Pored mog komentara sa temom ''Odoste mi u VIP'' stoji 'link replika 6', a nema nijedne replike. Dakle, ili je greska u tom broju 6 , ili su replike na moj post nestale (verovatnije je ovo prvo u pitanju).
Nije vazno, samo prosirujem znanja.


Gospođo Klaro, replike su tu, samo je Jelica Greganović promenila naslov replike u Velesa (i to se može), a ostalih pet komentara se nadovezalo na njen i eto zabune.
stari92 stari92 15:18 20.01.2009

Re: Replike...

.. znači gore levo.
Da je drugačije,odgovor bi bio : Sory Seems,but right (West), is not my way.
D)
jesen92 jesen92 00:53 21.01.2009

evo primera

...sad sam ja promenila temu "replike" a kod bauera ce stajati 7 ...
trener92 trener92 04:25 21.01.2009

Re: evo primera

trener92 trener92 04:37 21.01.2009

Re: evo primera

Perunova biljka

Gospodja Klara Gospodja Klara 11:39 21.01.2009

Re: Replike...

Hvala mirelarado, sad sam razumela, ovo mi ne bi nikada palo na pamet! Moje blog sposobnosti su vrlo skromne Pozdrav!
elvir_music elvir_music 13:33 21.01.2009

Blagodarim

treneru na ovim linkovima za literaturu
mirelarado mirelarado 17:24 21.01.2009

Re: Replike...

Gospođo Klaro, nema na čemu. Do juče ni ja nisam ništa shvatala ali su mi dobri ljudi blogeri puno pomogli. Pozdrav i tebi.
trener92 trener92 17:59 21.01.2009

Re: Blagodarim

elvir_music
treneru na ovim linkovima za literaturu


Hvala tebi što si došla i nadam se da ćeš pronaći nešto što će te zainteresovati.Danas nešto nisamo u najboljim odnosima ,"me, myself and I", pa ne bih da ti ostavi neku pesmu, koja bi bila onako tek da te otkačim, pa ću sutra pronaći nešto lepo. Znam da ćeš razumeti. Hvala ti

elvir_music elvir_music 20:59 21.01.2009

Re: Blagodarim

nemoj tako molim te
uz tebe smo.
stize apoteka.
trener92 trener92 04:42 23.01.2009

Re: Blagodarim

elvir_music
nemoj tako molim te
uz tebe smo.
stize apoteka.


Hvala ti ,

Pjesma No3
elvir_music elvir_music 20:41 23.01.2009

Re: Blagodarim

Hvala

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana