Društvo| Moj grad| Satira

Dorćol - Menhetn

alexlambros RSS / 17.01.2009. u 17:15

AleXandar Lambros

 

 

Pasija po podstanaru počinje, dakle, izlaskom najnovijih oglasa za koje treba predžodžiti noć ispred štamparije jer očajnika je mnogo a dobrih stanova je malo pa prednost od dva, tri minuta prilikom okretanja telefona može da znači spas. Okretanje oglasa vam je ko trka pacova.

Naravno, prvo ćete se zalepiti za oglase ovog tipa: "dvosoban stan u Dalmatinskoj (kod Vuka, kod Kalenića, na Dorćolu, u Dušanovoj itd ...), renoviran, opremljen, centralno grejanje, drugi sprat, 200 evra, bez depozita".
Priča o takvom stanu u Beogradu zapravo je priča o potrazi za Svetim Gralom. Pretpostavlja se da možda postoji, ali ga niko nikada nije video a entuzijasti i avanturistički duhovi i dalje tragaju.
Iza ovakvih bajkovitih oglasa, naime, stoje agencije u odnosu na koje je ona SiS oličenje profesionalnosti. Da biste videli te nepostojeće stanove morate se najpre učlaniti u neku od tih agencija. Nevolja je u tome da čim se učlanite budete ljubazno obavešteni da stan koji ste želeli da pogledate (i zbog koga ste, na koncu konca, i platili članarinu) "samo što je izdat".
 
s klimom i veš mašinom
s klimom i veš mašinom
Slatkorečiva sekretarica agencije cvrkutavim glasićem će vas utešiti da nema nikakvih razloga za brigu, da oni u ponudi imaju dosta takvih stanova. Ostavićete broj svog telefona da "vas kontaktiraju". Za mesec dana, koliko inače traje vaša članarina, poslaće vas da pogledate par golubarnika, adaptiranih garaža i podruma, eventualno neki tavan negde u petoj p..ki. Na vaše uporno odbijanje, cvrkutava sekretarica će vam dobronamerno saopštiti s blagom notom negodovanja u glasu, da "previše očekujete" (posebno za "te pare").
"Ali evo ovaj stan u Siminoj gospodine, ima grejanje i veš mašinu (grejanje i veš mašina u Beogradu se, inače, smatraju vrhuncem luksuza i naprosto simbolom dolce vite), vlasnica kaže da je sređen ko za Barbiku ('Da li Vam ja ličim na Kena draga gospođice?') samo što nema prozore."
"Kako to nema prozore?" - pitam zapanjeno.
"Pa ima jedan zapravo, al gleda na hodnik u ulazu." (WTF?!?!?!)
To ako ste imali sreće. Ako ne, strpljivo ćete čekati da vas "kontaktiraju", pa kad se to nikada ne dogodi, okrenućete broj agencije na koji vam se niko neće javiti. Sve nadajući se da ste pogrešno zapisali broj, krenućete da prošetate i ustanovite da je agencija za tih nekoliko dana jednostavno isparila. Lepo, nema je više tamo gde je bila pre tri dana. (Na početku Kondine bila tako jedna na poslednjem spratu stare zgrade koja je odmah pored Mini Maxija, kad se skrene iz Svetogorske).
Osetićete se, naravno, kao poslednji debil na planeti, biće vas sramota nekome i da ispričate šta vas je snašlo. Neko će vas onda uputiti na "prave" agencije, koje ne traže pare unapred, već kad vam nađu stan naplate vam uslugu traženja u visini određenog postotka od cene mesečne kirije. Kakvi fini ljudi, pomislićete vi. A onda će vas odvesti da pogledate stan u Njegoševoj (salonskog tipa), ili već negde na Dedinje ili kraj Arene, za koje su vam potrebna mesečna primanja direktora beogradskog aerodroma (sa sve onim bonusima i čudesima).
 
20min do centra, al vazdušnom
20min do centra, al vazdušnom
Vratićete se, sad već dosta iskusniji, onim "realnim" oglasima i dobrom starom "through the grapevine". Krnjača, Brnjača, Višnjica, Trešnjica, kojekakve bare i ledine .... "šire" područje Beograda za mnoge obuhvata Lapovo s južne i Iriški venac sa severne strane. A ste zagazili kojim slučajem do Medaka i Vidikovca, to je već strogi centar, koji se tarifira po tržišnim cenama Menhetna i Tokija.
Nego, to i po jada. Gospođe iz roda frustratis nervikus, u narodu poznate kao "gazdarice", iskustvo su za sebe. Većina će ih se raspitati čime se bavite, što je zaobilazno pitanje glede vaše solventnosti. Neke će, ako kažete da ste u paru te da nameravate da živite sa devojkom, pitati da li ste "registrovani". Odsustvo registracije uzima se kao dokaz vaše krajnje izopačenosti, pa će debele aždaje radije sačekati nekog čestitog. Mnoge će vam napomenuti da ih se "ne tiče vaš život, naravno, nemojte pogrešno da shvatite", ali, "posete nisu preporučljive"! (Juu, gospođo, šta vam pada na pamet, pa zar pored toliko šumaraka ja u stanu da se rekreiram?!). Ima ih koje će odmah želeti da znaju kojim danima posećujete rodni grad, te da li ima šanse da preko leta niste tu (al da platite kiriju), i da li će vam smetati da ponekad tu prenoći (u stanu koji ste platili), svekar ili već neki rod iz unutrašnjosti koji tu dođe samo zbog pijace ili lekara, eventualno nećak neki ispit da prijavi i slično. "Neće oni ništa da vam smetaju, samo će da prenoće, dva, tri dana maksimalno u mesec dana". Naletećete i na matore perverznjake koji će ponuditi da vam spuste cenu ako ih, kad dođu po kiriju prvog
namešten
namešten
u mesecu, dočekate u gaćama.
 
Elem, konačno ste se uselili u neku gajbu. (Nikad, ali nikad, ne uzimajte stan u zgradi u kome gazda/rica ima još jedan stan, dolaziće svaki bogovetni dan da ostavi neki lom na terasi koju samo što ste sredili, ili uzme nešto iz zamrzivača ili već tako nešto). Prvo što će vam za novu gajbu trebati jeste džak lavande da od moljaca spasite garderobu, te Domestos, Cif, Brief, Mister Musculo, krpe, žice, sunđeri, četke i gumene rukavice, da oribate svu višegodišnju štroku koja se tu taložila pre vašeg mandata. Ne daj bože da se ratosiljate plastičnog buketa koji se ulepio od masnoće i prašine, ili već nekog Ajfelovog tornja ili tanjirića "uspomena iz Soko Banje", jer to može da izazove besnu reakciju frustratis nervikusa, vrste neobjašnjivo sentimentalno vezane za šarene perle i šustikle. Ali, nek vas ne zavara ovaj sentimentalizam gospođa što gorke suze proliše nad plastičnim osmomartovskim karanfilom svog jedinog udvarača ikada, jer će vas ta ista cmoljava gospođa, jednom kad joj picnete ubuđalu gajbu, izbaciti napolje i izdati je nekom drugom za veću kintu. Ili, sačekaće zimu da udari minus i povećaće vam kiriju, prinudivši vas tako da se snalazite kako znate i umete i selite se po najgorem mogućem kijametu.
za useljenje
za useljenje

Ako ste imali sreće, nameštaj koji ste zatekli biće iz prvih poratnih godina (Drugi svetski, da ne bude zabune). Ako niste, biće između dva svetska, što znači da je preporučljivo da nemate više od 45 kila ako mislite da negde sednete i legnete, u protivnom će vas optužiti da ste "demolirali" stan (u prevodu, pući će polutrula daščica ispod dušeka punog grinja).
Odmah zaboravite na to da će gazda/rica na sebe preuzeti popravku svih eventualnih kvarova. Tako da kada slavine počinju da vam ostaju u ruci, bojler i vodokotlić curi, rerna rikne a usisivač zapali, zaboravite na taj dogovor i brzo se setite imate li nekoga među rodbinom i prijateljima koji je vešt sa ovim stvarima jer ni majstori nisu mnogo bolja sorta. ("Zaboga, sve je bilo savršeno ispravno, sve dok se vi niste doselili!").

U kastinskom sistemu Srbije, kasta podstanara ravna je kasti nedodirljivih u Indiji. Dakle, dno dna. I, kao i nedodirljivi u Indiji, tako i nedodirljivi u Srbiji žive verujući da to tako treba i da je to prosto prirodno stanje stvari. Tako sam mislio i ja. Sve dok jednog dana nisam naleteo na neku emisiju o Amsterdamu. Kaže reporter da tamo podstanare niko ne može da zajebava. Postoji zakon po kome neko iz gradskih vlasti poseti stan koji neko namerava da iznajmljuje i vidi kak
cimeri
cimeri
av je, gde je, koliko je uslovan ... Kad sve to proveri odredi maksimalnu cenu koju ovaj može da traži (gde se u obzir uzme i veličina i sređenost i udaljenost od centra). Potpišete ugovor koji ne može da se menja kako se gazda/rici digne. I vidite ga samo kad vam da ključ i kopiju ugovora i nikad više, jer mu kiriju plaćate preko računa a gradske vlasti to, naravno, oporezuju.

Pa vi vidite.

 




Atačmenti



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 17:37 17.01.2009

Pitam se...

da li naša država više liči na Kusturičin film ili na Monti Pajtonovce? By the way... odličan tekst.
Goran Vučković Goran Vučković 17:52 17.01.2009

UK

I vidite ga samo kad vam da ključ i kopiju ugovora i nikad više, jer mu kiriju plaćate preko računa a gradske vlasti to, naravno, oporezuju.

U UK (ja sam iznajmljivao u Kolčesteru i Glazgovu) obično nemate ništa sa vlasnikom, nego u njegovo ime sa vama radi agencija. Obavezan je depozit, koji je obično od malo manje od jedne do dve stanarine. Neko iz agencije dođe jednom u npr. 6 meseci da vidi da li je stan u OK stanju. Naravno, web sajt sa ponudom, slike iznutra, do duše obično par najboljih pogleda. Mi smo recimo u Glazgovu iznajmljivali kod ovih.
miniko63 miniko63 17:56 17.01.2009

Re: UK

Potpuno realnoodslikana situacija !!!!
lanerosi lanerosi 18:13 17.01.2009

Ni Dostojevski to ne mogase docarati...!

Beograd mnogo brzo raste,3o-4o.ooo ljudi godisnje (nekontrolisano) doseljava se u glavni grad.Pa sta onda ocekivati?I Beogradjani zive u teskim uslovima,starim zgradama bez adekvatnog odrzavanja,na periferiji,bogu iza ledja....Svi koji dolaze(sto je i razumljivo) uz snove o boljem zivotu u gradu,ponesu i zelju za konfornijim smestajem,novim i lepim,toplim sobama i stanovima ( i to za 15o - 2oo evra).A toga nema,i ne moze biti.
Naravno,i stanodavci imaju svoje price o "groznim" podstanarima koji unistavaju sve sto im dodje pod ruku,o neplacenim kirijama i racunima,pokidanim kablovima i telefonima,umazanim zidovima.....Male stanove niko i nema interesa da izdaje - renta je mala,a adaptacija (krecenje,farbanje i sl.) kosta cesto vise nego kirija za godinu dana!Itd,itd....Zakupodavci i zakupci,gazde i gazdarice i podstanari vrte se i mrze u krug vec decenijama,ali i jedni i drugi traze jedni druge!U tom vrtlogu prevara,bahatosti,bezobrazluka,gneva i nuzne potrebe,agencije traze svoju sansu.I najcesce,one su glavni regulator na relaciji gazda i stanar.Zato ih ne treba tako olako odbacivati!Naravno,ako su solidne i poslovne!
libkonz libkonz 18:16 17.01.2009

Re: Ni Dostojevski to ne mogase docarati...!

agencije traze svoju sansu.I najcesce,one su glavni regulator na relaciji gazda i stanar.Zato ih ne treba tako olako odbacivati!Naravno,ako su solidne i poslovne!

O ovome što je Alex pričao sam čitao na jednom sajtu koji se bavi prevarama. Ili ceo tekst nisi pročitao, ili nisi razumeo poentu. Ovde je reč o klasičnim muvarama i prevarantima.
aguero aguero 19:19 17.01.2009

Re: Ni Dostojevski to ne mogase docarati...!

Naravno da sam razumeo...Ali,da li znate da ima i podstanara koji iznajmljuju stan sa namerom da u njemu zive dugo,bez placanja stanarine i svih dazbina.Kada uzurpiraju stan,vlasnik moze samo da pokrene sudski spor (parnicu)koji traje godinama i za svo to vreme "podstanar" ima veca prava na taj stan od vlasnika,jer ima tzv.(a tesko razumljivu) drzavinu!Agencije mogu da budu neka vrsta zastite,mada ne potpune,one prave odgovarajuce dogovore i ugovore,a verovatno imaju i neka saznanja o (losim) klijentima.Ne zaboravite da prevara ima na sve tri strane.Iz vizure podstanara,svi drugi su grozni,a kakav je podstanar znace se tek kada udje u stan i jednog dana iz njega izadje (ako izadje)....
Covek u belom Covek u belom 23:04 17.01.2009

Re: Ni Dostojevski to ne mogase docarati..

lanerosi
Beograd mnogo brzo raste,3o-4o.ooo ljudi godisnje (nekontrolisano) doseljava se u glavni grad.
Tesko da je to tacno s obzirom da po svakom sledecem popisu Beograd ima sve manje stanovnika.
topcat topcat 07:00 18.01.2009

Re: Ni Dostojevski to ne mogase docarati...!

.Male stanove niko i nema interesa da izdaje - renta je mala,a adaptacija (krecenje,farbanje i sl.) kosta cesto vise nego kirija za godinu dana!Itd,itd.

Ovo mi je malo cudno. Ako govorimo o garsonjerama i jednosobnim stanovima, oni su u pravilu najskuplji.

.I najcesce,one su glavni regulator na relaciji gazda i stanar

Nekakav regulator bi trebao postojati, pa makar i agencija. Vjerujem da ima i solidnih i poslovnih.

dunja73 dunja73 18:22 17.01.2009

stanovi

To sto su stanovi stari ,propali ,to mogu razumeti ,jer uglavnom je to ,,nekom vlasniku,,jedini ili dodatni izvor prihoda .Ali stanare ,,koji zive u poganluku,, ne razumem .
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 01:26 18.01.2009

Re: stanovi

Da to je ta metropola, svetska zar ne? Ziveo sam u raznim gradovima ali Beograd mi je ostao nocna mora, sto zbog pomenutih agencija sto zbog 'stanova' koji se izdaju. I kao sto Dunja kaze, razumem da je bila kriza i da se nema uvek love za nove stvari ali poganluk je nesto sto se ne da razumeti i prihvatiti. Meni je, recimo, uvek zanimljiv fenomen bio 'koriscenje' terasa, gde se godinama skladisti otpad koji nikad nikome nece trebati. Beogradske terase su svojevrsna slika stila zivota u tom gradu. Naravno nija sve krivica gradjana, mada su oni velikim delom odgovorni, vec i od gradske administracije koja nije u stanju ni da oslobodi grad smrdibuba a ne nesto vise. I ne moze mi niko reci da to nije moguce. Kad je moguce u UK koja se ne moze bas pohvaliti kvalitetom stanovanja za gradjane iz sredjih i nizih slojeva onda je valjda moguce i u BG.
buandtre buandtre 18:29 17.01.2009

Joj, podstanarstvo

Grrrrrrrr....
Sve je tako kako si napisao i ne samo u Bg-u...
Cim se stvari malo srede, dizem kredit i kupujem stan...
alpeot alpeot 19:08 17.01.2009

Re: Joj, podstanarstvo

Nekim srecnim slucajem, podstanarskih problema nemam.. :)

Pricekaj sa uzimanjem kredita, pls... Ni sam gospod Bog s nebesa ne zna sta ce biti do kraja godine...
buandtre buandtre 15:00 18.01.2009

Re: Joj, podstanarstvo

Ni sam gospod Bog s nebesa ne zna sta ce biti do kraja godine...



Ma, i kontam da sacekam, ali vec me izludjuje... Deda me ubedjuje da se dobro udam, pa necu imati tih problema

Uzas, jos se ljudi zezaju s tvojim problemima
alpeot alpeot 17:45 18.01.2009

Re: Joj, podstanarstvo

buandtre
Deda me ubedjuje da se dobro udam, pa necu imati tih problema


Mislim da je moguce zakljuciti da je tvoj deda veoma pametan gospodin.

Salim se, malo ozbiljnosti... U Srbiji jos nismo osetili posledice svetske finansijske/ekonomske krize. Kada ih budemo osetili, nece biti prijatno. Ni najmanje. Zato sacekaj.
alexlambros alexlambros 20:28 18.01.2009

Re: Joj, podstanarstvo

U Srbiji jos nismo osetili posledice svetske finansijske/ekonomske krize. Kada ih budemo osetili, nece biti prijatno. Ni najmanje.


cheer up!
hogubadagri hogubadagri 19:30 17.01.2009

da se jos malo iznerviras

Za pocetak da se razumemo slazem se 100% sa tobom jer sam i ja prve godine studija prosao kroz to ali posle koliko sam srece imao je neverovatno. Drugi gazda je ziveo u Kanadi treci u Nemackoj. Komsije su se toliko svadjale medju sobom da sem sto sam u prolazu morao da slusam ogovaranja u par recenica meni nisu nista prigovarali ni za najvece gluposti. Svi stanovi su ok nije luksuz ali ima sve(namestaj se ne lomi uredjaji se ne kvare) i svi su bili po ceni oko 110e po stanaru. Najace od svega sto su oba stana u istoj zgradi, koja je usput budi receno na 3 minuta od Trga Republike, tako da pri selidbi ne mozes da zamislis laksi posao od nosenja svojih stvari u stan pored. Prvi gazda je placao cistacicu da jednom u mesec dana dodje da ocisti stan. Jednom recju posle prve godine sve ostalo je manje vise za bajku.
constrictoria92 constrictoria92 20:09 17.01.2009

Re: da se jos malo iznerviras

ja sam jednom nabasala na stan... Uffff... Tesko je to opisati... Bilo je puno goblena & shustikli (a ja to organski ne podnosim). LjubaznaGazdarica je insistirala da to ne diram, jos mi je i ubacila neku king size sliku hrama sv. Save (kao, da me chuva VishaSila , il' tako nesto).
Da l' je to bilo zbog toga sto me ta VishaSila stvarno sachuvala il' nesto trece, uglavnom pobegla sam odatle munjevitom brzinom. A posle... posle su stanodavci bili dosadni (al' ne k'o opisan sluchaj), sve u svemu, nije bilo loshe (daleko od toga da je bilo dobro)...
Al' gobleni, shustikle & ona slika jos me prate u kosmarima.... Brrrrrrrrr...

palilulac palilulac 16:22 18.01.2009

Re: da se jos malo iznerviras

Ufff...

Ja sam po prvi put u životu tražio stan za iznajmljivanje, do sada sam bio zaštićen kao pilence
Kažu mi iskusni prijatelji sa BG stanodavcima, polako, ne žuri, svašta ćeš da vidiš. 3 meseca sam tražio nešto što bi ličilo na stan, samo da liči, da nema ludog gazdu, da je nameštaj koliko toliko normalan, da ne moram da putujem 100km do posla. Sve sam probao agencije sa članarinom, doduše ovi su mi slali mailove svaki dan a najviše ponuda je bilo pred izlazak Novosti oglasa. Tu sam uspeo da provalim da sve ove agencije nekog plaćaju u tim oglasima da zameni previ telefon sa njihovim. Neverovatno je šta se sve radi u ovoj zemlji. Uglavnom od njih nikakva, vajda, dešavalo mi se da pozovem a da me žena pita: Odakle Vama moj broj?
Od Agencije gospođo.
Kakav agencija? Ja nikakvu agenciju nisam zvala....
Iskreno kasnije sam provalio da u njihovim mailovima stoji NEĆE AG.
Onda sam probao i one koje za 50% kirije pronalaze ono što želite. Odvela me žena da vidim jedan stan ništa posebno, ali podnošljivo, kaže ima ogromnu terasu. Pa da li ću na terasi da živim?
Uglavnom toliko sam se izvežbao da prepoznajem mobilne agencija 9 od 10 puta sam pogađao. Na kraju sam stan pronašao u oglasima, sreća pa taj mobilni nije bio zamenjen. Komplet namešten meni ok, u odnosu na šupe koje sam gledao ovaj je LUX (a tako se i reklamirao)
Normalno da je čišćenje bilo obavezno, mada je "bila žena da očisti ceo stan". Kakav li je bio pre te žene?
Iskreno ko god traži stan u BG neka spremi DEBELE živce...
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 20:18 17.01.2009

refleks

ako je za utehu, svi moji poznanici, prijatelji, koji nisu stanovali sa roditeljima iz prostog razloga jer su im u drugom gradu, pa su bili prinudjeni da se pate u raznim (ne)zamislivim varijantama sa gazdama i gazdaricama, razvili su tokom vremena odlican refleks za snalazenje po stambenom pitanju, a stekli su i sposobnost kombinatorike kako doci do svog stana.

prosto, muka ih naterala da ukapiraju da svoj stan nema alternativu, al ima prioritet.

i danas, svi oni imaju svoje stanove, a neki i vise komada, pa visak izdaju:)

svi koji su stanovali kod roditelja, ili u babinim, prababinim stanovima, dakle ta varijanta, svoje nisu stekli i ostali su u zajednickim domacinstvima sa predcima, dok ih smrt ne rastavi, ko u narodnoj pesmi.

da ne zalazim sad u psiholoske trice o samostalnosti, privatnosti i sl.



Inner Party Inner Party 20:32 17.01.2009

Tri i po godine podstanarskog staza

U Novom Sadu doduse.
Zbog prilicno jadnog budzeta ziveo sam po predgradjima Telep i Klisa.
Od 1998. do 2002. promenio 6 stanova.

Samo u jednom periodu od 3-4 meseca sam imao optimalne uslove, ali i to se na kraju zavrsilo lose (hteo sam da se odjavim iz stana a vec je bio negde 20 u mesecu, gazda se nakur*io i izbacio me istog dana).
Jednom je (verovatno potpuno luda) gazdarica ostala u stanu koji mi je iznajmila, jednostavno je lagala da izdaje prazan stan. Osim mene je imala jos jednu podstanarku kojoj to nista nije smetalo. Izdrzao sam par dana i na svu srecu nasao drugi stan. Jezivo iskustvo...
U jednom stanu sam navuk'o gadnu upalu besike jer ga nije bilo moguce zagrejati zimi. Bila je to lepa preradjena bastenska kucica ali dzaba... U istom stanu sam par dana pre selidbe zamalo poginuo zbog neispravnog bojlera i nisam mogao da uverim gazdaricu da me drma struja kada koristim toplu vodu.
Jednom sam obilazio stanove i naisao na ljude koji su izdavali adaptiranu garazu, doslo mi je da placem nad jadnicima koji ce se tamo i useliti...
Jednom sam uplatio predujam za stan na Telepu, prilikom useljenja u iznajmljeni stan zaticem nove podstanare. Gazda naravno nije hteo da mi vrati predujam (u smislu mozemo se potuci ali ja pare ne vracam) ...

Sve u svemu, biti podstanar u Srbiji je uzasno iskustvo i meni je iskreno zao svakoga ko mora da prolazi kroz to iskustvo...
Ja u podstanare nikad vise!

alexlambros alexlambros 20:37 17.01.2009

Re: Tri i po godine podstanarskog staza

Sve u svemu, biti podstanar u Srbiji je uzasno iskustvo i meni je iskreno zao svakoga ko mora da prolazi kroz to iskustvo...


о томе ти причам, хорор!
papaja papaja 21:14 17.01.2009

Re: Tri i po godine podstanarskog staza

Podstanar sam vec 13 godina i promenio sam otprilike toliko stanova.
Mogu samo da kazem da nisi preterao uopste i da bi svasta jos moglo da se doda.
Kad se samo setim..
mashha mashha 21:23 17.01.2009

Eh...

Ko nije živeo kao podstanar- taj ne zna šta je patnja...
Elem, sjajne ilustracije, za cimere posebno (nije drugo, nego što ne plaćaju redovno kiriju)
debela.hladovina debela.hladovina 00:53 18.01.2009

...

Beše to čuvenih devedesetih, otišao ja da pogledam jedan stan u ulici Cara Uroša. Garsonjera, zapravo, rekoše preko telefona da je sređena, "ima sve što treba", centar blizu, gazda živi u Austriji. Tada se kirija plaćala unapred, bar za pola godine... Ulazim unutra - sedi njih petoro na kauču, i još četvoro na klimavim stolicama sa strane. Svi Cigani, gastarbajteri. Jedan je bio gazdin brat, i on je "veza", jedini od njih je živeo u Beogradu - njemu se plaća i on kontroliše da li se plaćaju računi i tako to... I pitam gde su vrata od plakara.
- Auuuu bre Miki (to mi je on dao nadimak, zaboravio mi ime) da ti znaš šta su mi uradili. Dileri bre bili bre Miki, slamu mi u stan uneli, spavalo ih petorica na patosu. (I sve priča plačnim glasom). OK, a vodokotlić? - Dileri bili Miki, rek'o sam ti. I tako, svašta nešto uradili ti dileri. Uzmem ja stan, računam srediće se, mali je, treba da prespavam (gazdarica povećala kiriju, ja otkazao, moram negde da prespavam, mrzi me da idem kod ortaka, pa da opet selim kroz par dana)... Prebroje oni pare i odu. Donesem ja torbe, već se smrkava, pomerim kauč - a njemu popadaju sve daske sa strane - i "leđa" i "bokovi". Ufffffffffffff.... Odem i lutam Dorćolom u sumrak, mraz neki, nađem neku stolarsku radionicu i uđem. Jedva namolim majstora da ode da prikuca daske na krevet. Dođemo, vidi čovek o čemu se radi i kaže:
- Baci ovo i kupi krevet k'o čovek.
-Majstore, nije moj, iznajmljujem, moram negde večeras da prespavam... I tako - opet ga namolim i prikuca on sve kako treba, jedino što kauču ne može više da se podigne naslon - nema više sedenja, samo je za spavanje... I spakuje majstor alat, ustane i krene.
- Majstore, čekaj. Šta dugujem?
- Nemaš ti para čim moraš da spavaš na ovome - i pokaže na krš od kauča. I ode. Prosto ode čovek bez para...

Nije kasnije bilo loše u tom stanu... Rado se sećam tih dana... Dolazio gazdin brat kasnije da pita da pokazujem matematiku njegovom sinu. - Može, kažem, dvočas 10 maraka. -U bre, pa nisam mislio da ti plaćam, nego samo malo da mu pokažeš, jednom, dvaput nedeljno... -Može, kažem, ali da onda ni ja tebi ne plaćam kiriju. Samo ću malo da stanujem tu. Posle je dolazio samo za kiriju, matematiku nije pominjao. I sve je bilo OK.
matityahu matityahu 02:29 18.01.2009

Dorćol - Menhetn

"Sve dok jednog dana nisam naleteo na neku emisiju o Amsterdamu. Kaže reporter da tamo podstanare niko ne može da zajebava. Postoji zakon po kome..."
i u Skandinaviji je isto tako.
Inace, odlican tekst!
topcat topcat 07:13 18.01.2009

...

Ono sto meni nikako nije jasno je zasto se izdaju tzv. namjesteni stanovi, sa tim namjestajem od prije 2. svj rata? Oni masivni ormari, rastureni kauci, a sve zacinjeno zutim tapetama cvjetnog uzorka ciju originalnu boju primijetis kad slucajno odmaknes spomenuti ormar.
Imam...hm...podosta godina iskustva kao podstanar a jako davno sam se pocela useljavati u tzv. polunamjestene stanove, dakle one koji su imali samo namjestenu kuhinju (bez posudja, pliz!). Isprva si kao mali jado...na jogiju i s nekom jadnom kutijom za robu, u praznoj sobi, ali vremenom nesto i kupis, sastavis, naucis...nekako krene.

p.s. apropo "cimera" sa slike - ako ste mislili da ih imate na Dorcolu, dodjite na Menhetn.
nikvet pn nikvet pn 14:53 18.01.2009

preferans

Osamdesetih je bilo još gore....
Posle par traumatičnih stanovanja nađem na Neimaru ..... ma neverovatno. Odvojen ulaz, soba utegnuta, peške do faxa, fini stari ljudi, telefon, cena ok.... Ma sve mi nešto sumnjivo koliko je dobro. Lako nađem cimera i uselimo se. Sve teče super, ama da ne poveruješ. Dok jedne večeri ne dođe gazda, zubar u penziji, i reče : Ajmo momci kartati !
Pogledamo se..... nemamo lovu za skitnju, dosadno....pa ajde. Šta ćemo igrati ? Preferansa !
Dobro. Razvuče gospođa gazdarica ćebe za peglanje da karte lakše klize i krenemo. Mi paceri a matori dobar još kako i oguli nas ko krompire. Pokupi nam ladno sitnu lovu ( za nas mnooogo veliku ) i reče : Niste loši, sutra revanš !
Jedva čekamo sutra veče da ga olešimo matoroga pokvarenjaka, kako je samo mogao; a što smo se trtili, fer tekma bila; grrrr.....
Ubrzo smo se nosili sasvim dobro. Igra uopšte sve bolja i jača. Počeo je i da gubi, ali vrlo fer podnosio. Brzo smo ukapirali da njemu uopšte nije do love nego do sportskog nadmetanja u dosadnoj penziji. Gospođa gazdarica nam je kuvala kafe i budno pratila igru da studentarija njenoga dedu ne prevari. I po dve trojke su pokatkad igrale, sitna lova išla tamo-ovamo; mada priznajem da sam godišnje kiriju-dve za stolom otpravljao.
Najveće iznenađenje bilo je jedne večeri kada smo se gazda i ja nervozno šetali očekujući trećeg koji nikako da stigne. Traži drugoga; nema ni njega. Ni trećeg, ni četvrtog. I kaže gazda razočarano : Hu imenjače bogtejebo ostadosmo večeras bez kartanja. E tad je nastupila gazdarica : Kartaćete bogme i večeras ! Iznenađeno je pogledamo : A gde je treći ? Ona ponosno : Gledate ga ! Evo ja !
Nevoljno sednemo za sto i krenemo partiju. Kad ono..... Gledajući onoliko dugo naučila baka preferans od-lič-no ! Odrala nas ! Ja u čudu, gazda pršti... U revanšu tek nas razbila, popili smo patos samo tako.
Studentarija dočula za čudo pa svako veče Vegas. Baka tvrd igrač postala; visoko kotiran.
Četiri godine tamo sam stanovao. Kao rod rođeni. Gazda je umro krajem 80-tih. Prethodno nam sve ratove ovdašnje najavio ko će koga redom klati. Laka mu zemlja. Gospođa gazdarica je prebacila 90-tu žilavoga tela, britke pameti i široke duše.
Dođe joj katkad njena studentarija suzu radosnicu da izmami.
malasneki malasneki 16:06 18.01.2009

Ko bubreg u loju

Uh citajuci sve ove vase price, moja cimerka i ja smo odlicno prosle. Placamo stan 200e (26kvm) kod farmaceutskog faxa sa novim namestajem, kupatilo kao bombonica. Gazde do duse zive u istoj kuci, ali ima jos stanara. Sve u svemu, sem sto su gazde malo vise radoznale, ne rade pa bi cesto voleli i da ih zabavljamo (al sam im ja vrlo brzo osredila granicu) i sto gazda gleda da zakine drzavu gde god moze sto se negde odrazava i na nas u opste nam nije lose. Imamo i veliko dvoriste i bas uzivamo.
garcon garcon 01:26 23.01.2009

:O)

Ekstra tekst... sa apetitom procitano od a do z... kuuul

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana