A sad malo ona...
Ili da prestanem da pričam o sebi u trećem licu.. ili ne (kad već Žmu nije tu, da me propisno najavi)
Tananana... Biljana FN:
Negde na pola puta između odluke da obrišem prašinu u dečjoj (ako je jedno, onda detetovoj?) sobi ili da sednem da čitam literaturu za bogznazašto podstaredane upisavše mr studije (koje već bezobrazno dugo razvlačim sve vadeći se na dete), rešim da je, od dva korisna, najbolje treće ( i potpuno beskorisno). Tj. da se požalim na opštu nepismenost u Srbalja. I pri tom ne mislim na one natpise, poruke, pisma i sl. kojih su puni razni site-ovi, i koje pišu zaista nepismeni (oksimoron?) ili polupismeni ljudi.
Uzgred, ta formulacija polupismen mi je oduvek bila pomalo nejasna (ili jesi, ili nisi, valjda?), i podsećala me je na kategoriju poluplivača koje smo nekad davno imali na obaveznom testiranju iz plivačkih sposobnosti na (opet) obaveznom fizičkom vaspitanju na I godini fakulteta. Poluplivač? Možda će da se udavi, a možda i neće? Nego..gde ja odoh...
Elem, izluđuje me nepismenost pismenih ljudi, ili, da se neko ne uvredi, nebriga za sopstvenu pismenost.
1. upotreba dijakritika: Negde je već maksa83 pominjao nepohodnost korišćenja dijakritika u pisanom tekstu. I zaista ne vidim nikakvo opravdanje da se one ne koriste u kucanom tekstu jednako kao i u pisanom. Zamislite šta biste rekli svom detetu koje uči latinicu i mrzi ga da stavlja te "kvačice". Prosto, ako već postoje, nema razloga izostavljati ih.
2. dvoslovno obeležavanje glasova: je sasvim u redu kada su u pitanju oni koji se stvarno tako i pišu (nj, lj, dž), ali sh, ch, zh su nedopustivi iz više razloga. Prvi i osnovni je taj što imamo fonetsko pismo, gotovo apsolutno savršeno, u kojem važi pravilo: jedan glas, jedno slovo. I koji Vuk posle Vuka je rešio da je ch=č? Može biti i ć? Pa ako nekog baš i mrzi da koristi ozloglašene dijakritike, ili to nije tako jednostavno (kod slanja sms-a. npr.) potpuno je nepotrebno koristiti dva slova umesto jednog. Koji će prosečan govornik (iole napredniji od NJKV Prestolonaslednika) srpskog jezika biti zbunjen, ako mu stigne sms da npr.: idete "kod frizera na sisanje", i da li će mu zaista biti neophodno da bi to razumeo da mu kucate: shishanje. Namerno biram ovaj primer, pošto su frizerski cenovnici često meta opšte sprdačine zbog "muskog i zenskog sisanja", što je još jedan razlog da se dijakritike koriste gde god je moguće.
3. zamena jednog slova drugim: često se može videti, posebno u onim nesrećnim sms-ovima po raznim TV kanalima, w umesto v, y umesto j ili u, x umesto ks, a na blogu smo dobili i skromni, ali originalni doprinos q umesto ku. Ne razumem poentu, može biti da je sve to i zabavno, ali mene nervira, pa eto kritikujem.. Može mi se...
4. poimenčavanje prideva: postoji kao kategorija u gramatici, tj. kao način formiranja reči. Ali nasilje nad jezikom kakva je upotreba prideva gala kao imenice (večeras na gali nastupaju?!??!!aaaaaaaaa!!), nije za komentarisanje, tim pre što se ova reč tako nakazno upotrebljavala u sredstvima informisanja, i tim pre što je ova reč, čak i kao pridev nepromenljiva (kao i neto iznos, solo pevanje i sl.). Ovo mogu da shvatim samo kao neukusno podilaženje i ovako suviše niskim očekivanjima publike.
5. upotreba stranih reči tamo gde im mesto nije: sve što imam da kažem je: opsetite se reklame u kojoj se 10 puta pominje narandžasti stiker. Narandžasto šta?
6. nasilno i nakaradno reformisanje jezika u cilju ostvarivanja jednakosti polova. Dozvoliću sebi dve opaske: a) polovi ne mogu biti jednaki, mogu biti ravnopravni; b) postojanje reči kao što su sociološkinja, psihopatološkinja i sl. tome nikako ne doprinose. Sve ostalo se može pročitati ovde. Sad neka me pojedu feministkinje, ali meni je to jednako smešno i nepotrebno kao i čistunstvo u hrvatskom jeziku koje je dovelo do postojanja reči kao što je čvrsnik. Sram vas bilo... šta ste pomislili? Pa to je hard disk.