Kako me je vađenje novog pasoša podstaklo da se vratim starom hobiju, putovanjima, reših da sa prijateljima provedem Novu Godinu negde preko. Sledi kratka priča o poseti Budimpešti, kombinacija doživljaja i praktičnih saveta svima koji su namerili u tom pravcu, a ne putuju da bi pregovarali o isporukama gasa... >>>
Prva prednost ove destinacije ukazuje se na samom početku puta: povratna vozna karta Beograd-Budapest-Beograd košta 26 € (plus rezervacija što je dodatnih oko 250 RSD). Voz kao takav i nije loše prevozno sredstvo: putuješ dovoljno dugo da ti dosadi, udobnije je od kombija ili autobusa i niko se od prijatelja ne žali da samo on vozi (osim ako ti mašinovođa nije nekim slučajem prijatelj). Na raspolaganju su dva termina (ujutru i uveče) i dva različita voza. Da li zbog katoličkog Božića koji je prethodio ili je uvek tako, gužve nije bilo pa je sedam i po sati koliko se u proseku putuje, prošlo u ležernoj atmosferi (zajedno sa čuvenim balama koje vam cure iz usta dok spavate u sedećem položaju).
Ako se niste napili sa ukrajinskim sprovodnjikima (čiji je spavaći vagon takođe u kompoziciji) i greškom produžili za Kijev ili za Moskvu, silazite na čuvenu Budapest Keleti stanicu. S obzirom da je na odabir destinacije uticalo i to što smo smeštaj obezbedili kod prijatelja, za one koji nemaju prijatelje u Budimpešti, preporučujem ili da ih pronađu ili da smeštaj potraže u nekom od hostela ili hotela. Cene se kreću od 10 Evra do koliko god možete da potrošite. Od stanice dalje možete kako vam volja, mi smo najčešće/najradije koristili noge i metro za koji se ispostavilo da je vrlo praktičan, pouzdan i bez velike gužve (barem za praznike). Prvu liniju metroa, koja se nalazi na Listi svetske baštine, Mađari su otvorili 1896. godine. I tako dok mi odlučimo koje će nam boje biti Ćira u Beogradu, Budimpešta do 2010. godine dobija četvrtu liniju metroa, a za petu je plan već završen...
Stan našeg domaćina nalazi se na uglu Vaci ulice (Váci utca), što mu dođe nešto kao naša Knez Mihajlova (samo manja ;) - jedna od glavnih pešačkih zona i ulica sa najviše elitnih radnji stvorenih da isprazne novčanik, što zbog brendirane robe, što zbog skupih suvenira. Odatle smo započinjali svaki „radni dan" svraćajući, umesto na jutarnju kafu, prvo u menjačnicu. Za jedan evro se u proseku dobije oko 258 forinti. Na gornji kurs zaboravite pošto vam neće biti potreban, na kraju ćete sigurno potrošiti sve što ste zamenili - profesionalna deformacija iz perioda kada se masovno šopingovalo po Mađarskoj, pa sada kada su vize redukovale šverc, osećate se nekako i privilegovani, a u isto vreme „dužni" da barem preko grane prenesete koje vino, kobasicu ili krem sir. U svakom slučaju, obratite pažnju kod zamene novca pošto smo primetili da ima menjačnica koje za evro daju mnogo manje forinti, ili „hvataju" turiste na proviziju.
Na svom južnom kraju, Vaci ulica završava ispred Nagy-vásárcsarnok, centralne pijace na kojoj možete pronaći sve potrebne namirnice, pre svega sve moguće vrste mesa na tone. Kao protivteža, na severnom kraju, na trgu Vörösmarty, tokom praznika su bile postavljene velike drvene kućice/tezge, gde ste mogli kupiti od kuvanog vina, preko sarmi za poneti, do šašavih kapa i drugih suvenira - pravi mali vašar sa ciljem da podigne prazničnu atmosferu. S obzirom da nas je umesto tadašnjih beogradskih +10 sačekao debeo minus, uglavnom smo se dogrevali kuvanim vinom. Naravno, pod obavezno je bilo probati i poznati Tokajac, autohtonu sortu belog vina, koje Mađari pominju čak i u svojoj himni. Iskren da budem, ne sećam se da se ikad popilo toliko vina po glavi posetioca, niti da je manje bolela glava.
Čak i bez glavobolje, idealnu relaksaciju posle novogodišnje noći (ili bilo koje druge), predstavlja odlazak u jedno od mnogih javnih kupatila sa termalnom vodom. Mi smo obišli Széchenyi Gyógyfürdo, jedno od najvećih u Evropi, posebno poznato po svojim otvorenim bazenima koji rade i tokom zime. Neopisiv je doživljaj baškariti se u vrućoj vodi dok oko vas lagano proleću pahulje. Sa jedne strane penzioneri igraju šah (u vodi, naravno), na drugoj strani zaljubljeni parovi ispod malih vodopada. Jedna grupa se kikoće u đakuziju, drugi vrište dok ih jaki mlazevi vode vrte u krug u okruglom bazenu. Svi opušteni i dobro raspoloženi, a u vama radost i bezbrižnost predškolskog deteta - brige su ostale ispred vrata. Onda malo sauna na 70 stepeni, pa bazen sa 18, pa inhalacija u sauni sa mentom, pa opuštanje u sauni sa kamilicom. I tako dok ne padne mrak, pa onda opet ;)
Nastaviće se...