Da se poznaju bili bi kumovi. Da su zemljaci ortački bi vodili noćni klub. Da su glumci snimali bi “Umri muški 5”. Da su žene isti bi im kreator spravljao toalete. Toliko liče u učestalo belim košuljama u kojima poziraju foto-reporterima da im se i popularnost podudara. Ameriku trese groznica oko Dejvida Bekama, a Srbija se sva uzbudila oko Andrije Draškovića. Svetski metroseksualac Bekam sa suprugom Viktorijom, protutnjao je severnom Amerikom poput cunamija. Statističari tvrde da je samo 18 minuta direktnog TV prenosa bilo dovoljno da milion i po Amerikanaca obori sve rekorde u gledanosti, na tom kontinetnu, slabije popularnog fudbala/nogometa/soccer-a. Andrija Drašković se iz italijanskog zatvora vratio u Beograd kao što je i engleski fudbaler sleteo međ’ Kolumbove nastavljače. Slikan je njegov avion, njegova košulja, telohranitelji, vozila, njegove naočari, neznana pratnja. Posebno sam zapazio kako je štampa „otkinula“ na preplanuli ten gospodina koga oslovljavaju sa „kontroverzni srpski biznismen“. „Don Andrija u Beogradu“ viče naslov jednog dnevnog lista. Familijarni sa njim kao i Amerika sa Dejvidom. „Vratio se Andrija“ prijateljski saopštavaju druge novine uz sličicu užurbanog srpskog celebriti-ja kako izlazi iz aerodromske zgrade. Čudom da se čudiš kako u jednim dnevnim novinama opisuju ko mu je sve sedeo za stolom u nekom klubu veče pred dolazak kući iz italijanske apsane. Znaju koliko košta zakup separea, meni, poslastice, raspored čaša... Šta će nama Bekam i njegova kontroverzna Viktorija – imamo našeg Andriju. I on troši lovu i mota se po skupim klubovima, i njegova je košulja najbelja od svih snegova, jure ga manekenke, paparaci i konobari. Juri ga i neka policija, ali zato i jeste kontroverzan. Slabo sam pratio ranije umotvorine elitne štampe u Srbiji te ne znam ima li Andrija neke kontroverzne tetovaže, pošto ih je Dejvid pun kao strip. Ne znam imamo li neku ekskluzivnu izjavu o tome šta Andrija voli da čita, koju muziku sluša, kakve devojke voli pa da klinci počnu da kopiraju „Andrija look“. Imamo i mi trkača za disciplinu svetska popularnost. Istina, Andriju ne bi tek tako dograbio neki „Adidas“ ili „Nike“ za reklamnu kampanju, ali on ima stas, ten i noviju istoriju veoma povoljnu za uslove u kojima nas veoma zanima šta je ko od „poznatih“, jeo, obukao, gde je pljunuo, piški li u moru ili izlazi do toaleta, koliko kilograma ima, s kim je kum, a s kim prijatelj, kako kuva i s kim spava. Nije da nismo u prilici da ponudimo Bekamu da prijateljski „odigra“ sa Andrijom jedan na jedan - meč u popularnosti. Zašto bismo mučili Novaka Đokovića da nas u toj igri zastupa, zašto Ivanovićevu ili Jankovićevu, zašto fudbalere, košarkaše, vaterpoliste, zašto mlade inovatore, uspešne inžinjere, lekare, muzičare – Andrija je formula kojom možemo da izvučemo makar nerešeno, pa da u doigravanju izlobiramo za našeg kandidata. Ne brine me što je Amerika veća, jača, moćnija. Naša je javnost lojalnija, uspeha žednija i spremnija da se bori za našeg čoveka u belom svetu. U beloj košulji.