Nekad mislim da smo sami u svemiru, a nekad da nismo. Obe ideje izgledaju mi podjednako zastrašujuće.
Artur Klark
Uzmimo, na primer, da jesmo sami u kosmosu i da toga postanemo svesni jednog trenutka. Na neki način bilo bi to zaista zastrašujuće saznanje jer bi u nama izazvalo osećaj beskrajne usamljenosti, možda i straha, a sam univerzum, sa našeg, ljudskog stanovišta, izgubio bi smisao. Jer, čemu sve to, taj silan prostor, ako nikog nema da živi u njemu. Kosmos je besmisleno velik da bi postojao samo za nas.
Ipak ima onih koji misle da jesmo sami u tom beskraju. Oni veruju da je život posledica sticaja neverovatnih, slučajnih i neponovljivih okolnosti, ta da je ovaj naš, zemaljski život i sam jedinstven i neponovljiv i da je nemoguć na bilo kom drugom mestu. Uostalom, tako su nas i mnoge crkve učile. Ali ako je tako, onda to znači da će jednog dana kada se Sunce naduje i sprži ovaj život, univerzum, sasvim pust i jalov, ostati da trune do poslednjeg atoma, a da nikog ne bude da ga shvati i pronađe njegovu svrhu. Bio bi to tužan kraj svemira.
Istina, treba reći da ne vidimo razloge zbog kojih bi univerzum morao biti logičan, shvatljiv i srećan po našoj, ljudskoj logici, pogotovo što mi nismo u stanju ni sami sebe baš najbolje da shvatimo i učinimo srećnim.
***
Statistički posmatrano svemir vrvi od života. U našoj galaksiji ima više stotina milijardi zvezda i neka svaka ima makar samo jednu planetu ili drugo pogodno telo (a u proseku ih ima sigurno mnogo više) i već imamo obilje kandidata za postojanje života, ma kako rigorozne uslove život zahtevao. A gde su ostale galaksije sa svojim milijardama kandidata. Ako tako stvari posmatramo, alijensi postoje i samo je pitanje vremena kada ćemo s njima uspostaviti kontakt.
Vest nad vestima
Zamislite da jedne vedre noći sa neba bljesne signal vanzemaljskog razuma, ili da radio teleskopi uhvate poruku iz okoline Vege, kao što je to bio slučaj u Seganovom "Kontaktu" (ko nije čitao i ne zna šta je propustio). Bila bi to vest nad vestima, najznačajnija od kako znamo za sebe. Već i sama činjenica da nismo sami u svemiru, izmenila bi našu filozofiju, nauku i religiju, a zatim i sve ostalo i na ovaj ili onaj način posledice bismo osetili svi. Bez sumnje bilo bi i komičnih situacija. Neki verski lideri bi se našli u čudu pa bi imali problema da objasne svom stadu šta im se to dogodilo. Drugi bi se snašli pa bi otvorili svoje svete knjige i našli da je u njima zapisano (samo što to ranije nisu umeli da protumače) da je Tvorac u svojoj mudrosti, život posejao svud po vaseljeni, pa bi se tako još više pronela njegova slava. Astrobiolozi bi bili najsrećniji. Teturali bi se od uzbuđenja i ponavljali: "Jesmo li mi govorili, jesmo li govorili? A niste nam verovali!". Fizičari bi nestrpljivo sastavili pismo vanzemaljcima u kome bi stajalo: "Drage kolege, jeste li pronašli Higsov bozon i graviton?". Političari bi sprečili da se to pismo pošalje dok se ne utvrde namere vanzemaljaca i važno bi, kao da znaju o čemu pričaju, lomili jezik na novim račima kao što je 'ekstraterestrički'. A generali bi iskoristili priliku da od svojih parlamenata zatraže dodatne pare za naoružanje.
Biolozi bi bili najumereniji. U početku, naravno. Njih zanimaju sitnice: da li je vanzemaljski život zasnovan na ugljeniku, kao naš, ili nije. Ugljenik ima izuzetnu osobinu da se vezuje sam sa sobom, a onda i sa drugim atomima. Na taj način ugljenici grade duge i izuzetno složene lance jedinjenja na kojima počiva život. Najveći molekuli u živim ćelijama sadrže više milijardi atoma zahvaljujući ugljeniku. Da li se i vanzemaljski život oslanja na ugljenik, e to je ono što biologe interesuje. A ako ne, onda na čemu? Sumnja se na silicijum, mada moći silicijuma daleko zaostaju za ugljenikom.
Drugo što biologe živo zanima jeste da li je vanzemaljcima neophodna voda. Jer, šta rastvara i raznosi hranu po organizmu, ako nema vode. Kandidat bi mogao biti npr. amonijak, s tim što je on tečan na vrlo niskim temperaturama, a visokim pritiscima.
A uzbudili bi se svako na svoj način i hemičari, sociolozi, lingvisti, trgovci itd. Sve u svemu, bilo bi veselo i zanimljivo. Nema sumnje da bi bilo i straha, ponegde i panike. Novi proroci bi iznikli po svetu i, nadahnuti Otkrićem, opominjali bi, pretili i zahtevali kolektivno pokajanje. Procvetala bi ulična prodaja amajlija i vodica protiv vanzemaljaca, a Holivud bi se usijao od snimanja novih filmova.
Možda bi zaista trebalo da se ućutimo i pogasimo TV i druge predajnike, da se primirimo i utonemo u mrak kako nas vanzemaljci ne bi primetili. Jer šta ako stignu ovamo i nađu da smo vrlo ukusni? Ili da nismo, ali dopadne im se planeta, pa nas zapraše sprejom protiv zemaljaca?
Međutim, naučnici i drugi koji se bave ovim pitanjima dosta su spokojni u tom pogledu. Oni pre veruju da vanzemaljci pripadaju tipu Vulkanaca nego Klingonaca, ili, ne daj Bože, Borgova.
Oni ovako razmišljaju. Do nas bi mogla da dođe samo tehnološki razvijena civilizacija, mnogo naprednija od nas (jer mi još nismo u stanju ni na susednu planetu da otputujemo, a kamo li nekud dalje). A takva tehnologija podrazumeva, bar se tako nadamo, visok nivo zrelosti onih koji s njom rukuju. U suprotnom ona nije više izvor blagostanja i moći, već razorno oružje. Dajte avion nekom zatucanom fanatiku i videćete. Drugim rečima, ako neko ima tako moćnu tehnologiju da iz daleka stigne do nas, onda je taj preboleo sopstvenu destruktivnost i namesto nje odabrao toleranciju i mir sa samim sobom i sa drugima.
Muk neba
Dobro, uzmimo da u vascelom svemiru postoje vanzemaljske tehnološki razvijene civilizacije. Mnogi astronomi, a i drugi koji se za tu temu interesuju tako veruju danas, a tako su verovali i ranije, takoreći od uvek ili bar od antičkih vremena što pouzdano znamo. Povremeno je tokom istorije to uverenje uzimalo razmere gotovo masovne opsesije i uspostavljanje kontakta sa susedima bilo je pitanje dana. Međutim, dani su prolazili a nebo je ostajalo nemo. Tako se konačno nametnulo rezignirano pitanje: "Pa zašto se već jednom ne jave!?"
Eh, zašto? Mnoge knjige su na tu temu napisane što samo potvrđuje našu osobinu da najviše pričamo o onome o čemu inače pojma nemamo.
Ima tu raznih odgovora. Možda nam se vanzemaljci zapravo i javljaju, možda nam mašu i viču, ali mi ih ne primećujemo jer smo gluvi i slepi za njihovu tehnologiju. Ništa vam ne vredi da emitujete TV program ako vam publika nema televizor. Vi vičete u mikrofon, repujete, a publika se u čudu pita što ćutite. Možda bi trebalo samo da usavršimo naše prijemnike pa bi poteklo dugo međuplanetarno četovanje.
A možda jednostavno vanzemaljci nisu zainteresovani za druženje. Lepo im je samima. Ili jesu, ali nas ne primećuju pa nam se i ne javljaju. Ipak ako nisu baš daleko, i ako su pametni, morali su nas do sada primetiti. Za pola veka koliko traje era televizije prve naše TV emisije su već uveliko prevalile rastojanje do najbližih zvezda i napredni vanzemaljci su ih mogli primiti. I poslati odgovor. Ipak, oni ćute. Možda su, kako neki smatraju, videli reklamne poruke naših TV stanica, pa su brže-bolje okrenuli svoje prijemne antene na suprotnu stranu. Nismo im interesantni na ovom nivou razvoja izbeljivača za veš.
A možda naš signal još nije stigao do njih. Zapravo, ogromna rastojanja u kosmosu i ograničena brzina elektromagnetnih talasa i jeste najveći problem. Zamislite da su nam neki iz Andromedine galaksije poslali poruku. Da su to uradili pre 2,2 miliona godina danas bi ona stigla do nas i mi bismo pročitali ljubazno pitanje "Kako ste?". Naš odgovor: "Fala, evo nije loše, gura se nekako" do njih bi stigao za sledećih 2,2 miliona godina, dakle u vreme kada nas možda više i neće biti. Ili njih neće biti. Za nas postojanje vanzemaljaca sa kojima ne možemo da ostvarimo kontakt ima isti značaj kao da ih i nema. Skoro. (A bilo bi tako zanimljivo da mi uhvatimo neki vanzemaljski TV program. Ko zna šta oni koriste protiv peruti pipaka na glavi).
Traži se živ ili izumro
Sve su ovo zanimljiva i važna pitanja na samoj ivici nauke i naučne fantastike. Uglavnom su u ovoj drugoj. Da se zato sad malo više približimo nauci.
Jedino što pouzdano znamo jeste da život postoji i to ovaj naš. Za drugim se uporno traga pre svega u Sunčevom sistemu, a pomalo i van njega.
U Sunčevom sistemu potraga za životom ima dva vida: potraga za sada postojećim životom i potraga za izumrlim životom. Pre milijardu ili dve godina Marsom je tekla voda i mnogi veruju da je tamo bilo i nekih jednostavnih oblika života. Kad je voda sa površine Marsa nestala, onda je i njegov život izumro. Verovatno. Voda je velikim delom isparila, ali možda su se neke količine povukle u tlo. Moguće je da se i život povukao ispod tla. To je predmet daljeg istraživanja.
Sem Marsa dobri kandidati za postojanje života su i neki sateliti: Jupiterova Evropa i Saturnovi Enceladus i Titan. Evropa i Enceladus su bogati tečnom vodom (ispod kore leda), a Titan je interesantan zbog svoje bogate atmosfere, po sastavu slične ranoj atmosferi Zemlje, a i zbog jezera metana koja su nedavno otkrivena na njemu.
U svakom slučaju, ako se i nađe neki vanzemaljac u Sunčevom sistemu on će biti krajnje jednostavan i gledaćemo ga kroz mikroskop. Ništa razvijenije od toga se ne očekuje. Inteligencija još manje. Inteligencija postoji samo na našoj planeti. Recimo, kažu da su delfini inteligentni.
(Ako u Sunčevom sistemu nema još negde života, možda je to i dobro. Za 50 godina razvoja kosmonautike po Sunčevom sistemu su se razmilele zemaljske letelice. Da ima nekih naprednih Marsovaca, Jupiterijanaca itd. Sunčev sistem bi nam svima bio pretesan.)
Naredne decenije će biti posvećene i traganju za životom van Sunčevog sistema. Astrobiolozi očekuju indirektne dokaze za taj život. Ti svetovi su suviše daleko da bi neka naša letelica skoknula do njih i pogledala ima li tamo nekog. Ali buduće kosmičke opservatorije sa novom tehnologijom i našim novim znanjem će možda uspeti da detektuju kandidate, planete zemljinog tipa, i da u njihovoj atmosferi otkriju produkte života.
Pitanja
Tema "vanzemaljski život" otvara velik broj važnih pitanja. Na većinu njih ili nemamo nikakav odgovor ili ih imamo isuviše, ali sumnjivih. Oba slučaja govore o našem neznanju.
Recimo, da li je život nužna pojava u univerzumu? Da li smo se mi pojavili po sili nekog kosmičkog zakona ("Što više istražujem vasionu i izučavam detalje njene arhitekture, to više dokaza pronalazim za to da je vasiona u određenom smislu sigurno znala da dolazimo - Frimen Dajson). I da li se život pojavljuje svuda gde postoje dobri uslovi, samo ako mu date dovoljno vremena? Ili je, naprotiv, i ovaj naš život čista slučajnost, komična greška prirode? Možda.
Da li je inteligencija nužna kad se život jednom javi, samo ako ima dovoljno vremena na raspolaganju? Ili je i ova naša inteligencija, štagod o njenim dometima mislili, slučajnost?
Ako postoje napredne civilizacije u svemiru, kakve su one: opasne, destruktivne ili pak miroljubive i posvećene naučnim istraživanjima? Znaju li one svrhu života i svrhu svemira? I da li bismo mogli da razmenjujemo misli sa njima?
***
Bilo kako bilo mi ne znamo da li još negde postoji život. Uporno gledamo u nebo i nadamo se da ćemo dobiti neki znak. Čudimo se vekovima što ga nema i tražimo razloge i opravdanja što vanzemaljci ćute. Ispričali smo neke od mogućih razloga, a ostao je još jedan. Možda vanzemaljci ćute zato što ih nema.
*-*-*-*-*-*-*
Neki najpoznatiji vanzemaljci
Supermen
Ovaj vanzemaljac je došao sa planete Kripton. Veoma podseća na čoveka. Život je posvetio borbi protiv kriminala i u tome je izuzetno uspesan što nije čudno s obzirom da raspolaže neograničenom snagom i otpornošću. Ume da leti, ima laserski pogled i dah kojim može da stvara led. Više puta je spasao svet. Prvi put se pojavio u crtanom romanu 1938, a 1951. je otpočeo filmsku krijeru.
E.T. (Extra Terestrial)
Najsimpatičniji vanzemaljac posle Vudi Alena. Dobroćudan, vesele naravi, voli decu. Simpatično je ružan i prirasta za srce već naprvi pogled.
Film E.T. je snimljen 1982. a nominovan je za devet Oskara. Osvojio je četiri. Film je režirao Steven Spielberg. Spilberg je Zemaljac (mada to nije dokazano)
Jubba The HuttVođa jedne od najvećih kriminalnih organizacija u svemiru Jubba je postao kada je imao oko 600 godina. Od tada se njegovo ozloglašeno carstvo bavilo svim mogućim nelegalnim poslovima: od prodaje roblja, preko krijumčarenja pa do ubistava po narudžbini. Ubila ga je princeza Lea, kada je zajedno sa svojim bratom, Luk Skywalkerom oslobađala Han Soloa, simpatičnog krijumčara koji se zamerio Jubbi.
Dr Solomon ["Treći kamen od Sunca"]
Jedinica od četiri vanzemaljca u misiji istraživanja inteligentinih vrsta u svemiru spuštena je na Zemlju. Odlično su obučeni i sasvim uspešno su se asimilirali na ovoj planeti. Skoro sasvim.
Na slici vidimo komandanta jedinice, dr Solomona, u ljudskom oblicju.
Spock [Vanzemaljac starije generacije Zvezdanih staza]Po planetarnom poreklu Spok je polu Vulkanac, jer mu je majka Zemljanka, a otac Vulkanac. U posadi Enterprajza bio je jedan od najpouzdanihjih članova. Spok je maksimalno racionalan i potpuno lišen svih emocija. Kao takav bio je suprotost ostalim (zemaljskim) članovima posade i zbog te simpatične nastranosti brzo je posato omiljen kod TV publike.
Spok je na Enterprajz doneo čuveni pozdrav Vlkanaca: "Live long and prosper"
Predator Vanzemaljac iz filma "Predator"To je opasan vanzemaljac. Na našu planetu je došao iz lovačkih pobuda. Lovi sve, naročito ljude. Raspolaže preciznim oružjem sa laserskim nišanom i specijalnom opremm koja ga čini nevidljivim. Jedina mana su mu nesavrseni vidni receptri kojima grubo opaža toplotne izvore a time i toplokrvne organizme. Nemilosrdan je i bezosećajan. Ipak u lovu ume da pokaze izvesnu dozu fer pleja.
Na slici ne možete da ga vidite posto je snimljen u trenutku dok mu je bio ukljčen aparat za nevidljivost.
Film Predator je snimljen 1987. a Predator 2 1990.
Palpatine [Lik iz serije filmova Zvezdani ratovi]Od kako je postao gospodar militantne organizacije koja se jednostavno naziva "Imperija", Palpatin je zagospodario skoro celim svemirom. Samo šačica pobunjenika je stajala između njega i apsolutne kontrole svih zvezdanih sistema. Međutim, iza političke borbe pobunjenika i lukavog imperatora bila je mnogo važnija borba - borba svetle i tamne strane Sile (The Force), snage koja prožima sva živa bića u svemiru....
Gattes, William Henry III [Poznatiji kao Bil Gejts]Jedan od najpoznatijih vanzemaljaca. Njegovo poreklo međutim nije sasvim jasno s obzirom da ima onih koji tvrde da se radi o zemaljskom biću.
Zvanično Bil Gejts je rođen 1955. u Sijetlu (država Vašington, SAD). Sa Pol Alenom od 1967. radi na razvoju kompjuterskog jezika. 1975. Gejts je na Harvardu gde, i dalje sa Alenom, razvija jednu verziju Bejzika. Uspeh u ovom poslu naveo je Gejtsa da napusti dalje studije (1977) i potpuno se posveti ostvarenju svoje vizije: "kompjuter na svakom radnom stolu i u svakom domu" ("a computer on every desk and in every home"). 1975. sa Alenom je osnovao Microsoft. 1981. proizvodi MS-DOS, operativni sistem za novi IBM personalni racunar. Zatim slede razne verzije Windows operativnih sistema....
Gejts je pronalazač beta verzije softvera. Obogatio se deleći svoje programe besplatno.
Worf Vanzemaljac iz Zvezdanih stazaŠiroj javnosti postaje poznat kada pred klingonskim sudom brani kapetana Kirka i doktora Mek Koja u slučaju zvanom "Undiscovered country". Kasnije stupa u službu na Enterprajzu, da bi zatim prešao na svemirsku stancu Deep Space Nine, gde je zadužen za spoljnu bezbednost.
Worf je markantan, snažan, hrabar - najbolji izdanak novije generacije klingonske vrste bića. Ipak on je pre svega ratnik. Da je čovek njegov bog bi bio Ares. Međutim Klingonci su svoje bogove jos pre nekoliko milenija poklali.
Worf je odrasato na planeti Zemlji i to je ostavilo duboki trag u njemu. Zbog toga deluje uvek kulturnije i prefinjenije od ostalih Klingonaca. Međutim boravak među ljudima nije ga iskvario i on je zadržao naglasen osećaj za pravdu.
Gordon Shamway Na Zemlji poznat pod nadimakom Alf. Alf je akronim od: alien life form.
Neobičan izgled jedino je što ovog vanzemaljca bitno razlikje od ljudi. Sebičan je, koristoljubiv, ljubomoran u razmerama koje ga čine gotovo idealnim čovekom.
Na Zemlju je došao sa planete Memlak. Voli mačke (da jede).
Alien (Xenomorph)Izuzetno opasan vanzemaljac, koji se prvi put javio u filmu "Alien". Bezumno uništava sve živo oko sebe. Ima izuzetno razvijenu reproduktivnu moć. Njegove ćellije prodiru u telo čoveka i tu neko vreme žive kao paraziti, a zatim izlaze napolje razarajući ceo organizam domaćina.
Nobody Knows, Domaći vanzemaljac
Moj lični vanzemaljac kako mi se javio u snu nakon burne proslave jednog rođendana.