Tužilaštvo je došlo do informacije da je Ramuš Haradinaj posetio albanskog premijera nakon što su mediji najavili posetu Vladimira Vukčevića Tirani. Cilj je, kako se sumnja, bilo uništavanje dokaza o vezi Haradinaja sa trgovinom ljudskim organima. Tužilaštvo za ratne zločine došlo je do informacije da je, nakon što je u albanskim medijima najavljena poseta tužioca Vladimira Vukčevića toj zemlji, u posetu premijeru Salji Beriši došao bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj. Cilj je, kako se sumnja, bilo uništavanje dokaza o vezi Haradinaja sa trgovinom ljudskim organima otetih Srba na Kosovu i Metohiji.
Dugo se spremam da o ovoj temi pišem. U međuvremenu, čitam, pratim, skupljam, gledam reakcije, medijske reakcije, rekacije državnih organa, međunarodnih organizacija, civilnog društva.
Želim prvo da kažem, nadam se da nasilne trgovine organima zarobljenika nije bilo. Jer bi to značilo da ljudi nisu mučeni, eventulano ubijani, ilegalno sahranjivani bez traga ( ako je to uopšte sahrana).
Ali, ako postoje jake indicije, ako se nedajbože nađu dokazi, onda se i ovde stvari moraju istražiti i ogoliti što dublje. U stvari što višlje, kao što je u ostalom urađeno i sa rukovodstvom Srbije iz perioda kad je Srbija činila zločine nad civilima ili prekomerno koristila silu protiv naoružanih pobunjenika na Kosovu, koje je mahom završilo u Hagu. Oslobađajuća presuda Ramušu Haradinaju ( ili dopuštanje da se proces pretvori u krvavi apsurd nestajnja svedoka pa posle i dokaza) je velika crna mrlja, kao i Gvantanamo ili Abu Graib, i predstavlja problem i svima nama koji se zalažemo za koncept tranzicione pravede i za kažnjivost za ratne zločine, pa i nama koji smatramo da međunarodna zajednica treba i oružano da interveniše da zaustavi masovna kršenja osnovnih ljudskih prava kad je to nemoguće drugačije učiniti. Za univerzalnost u pristupu.
Gledala sam pre par meseci, kad je priča počela da se odmotava, odličnu emisiju Ključ na RTS. Bila sam prijatno iznenađena utiskom koji sam stekla a to je da nije bila napravljena da spinuje u neku stranu već da kroz pozvane stručnjake da odgovor da li je u ratnim uslovima uopšte tako nešto moguće činiti. Nadam se da svako ko, i posle izjava ljudi u toj emisiji koji se bave legalnim medicinskim zahvatima transplatacije a koji su objašnjavali svu zahtevnost i komplikovanost procedure, insistira na ovoj priči ima debele razloge.
Za sad nemam razloga da smatram da su potezi našeg Tužilaštva bilo šta drugo osim namere da se istera istina a već sad na osnovu solidnih indicija. Svaki drugi razlog bio bi i sprdnja sa humnitarnim pravom ali i buđenje lažne nade pa i uvreda porodica nestalih ( onda pod drugim okolnostima) sa Kosova.
Nestalih Srba sa Kosova, nažalost, ima. Da je bilo manipulacija brojevima, bilo je, da je bilo manipulacije udruženjem nestalih i udruženja nestalih i teških reči predstavnika porodica bilo je, ali to ne menja apsolutno ništa. Njihovi najmiliji su i dalje nestali.
Nedavni potezi albanskog rukovodstva dodatno signaliziraju da nečeg izgleda ima u celoj priči. Ako nema, neka pusta da se istražuje, u čemu je problem. Ovo, ako se nastavi sa indicijama i dokazima, nije samo stvar koju treba da razmatra Savet Evrope, već i EU može i treba da reaguje, uslovljavajući daljnji napredak Albanije u procesu integracija, saradnjom na utvrđivanju činjenica.
Uloga civilnog društva i u Srbiji ali i na Kosovu u pomoći da se rasvetle indicije može da bude od suštinskog značaja.